ZANAT SPONZORUŠA
Biti sponzoruša danas je postalo gotovo zanimanje, a za stručno i dobro obavljanje tog posla nije dovoljan samo prirodan talenat, već i neka vrsta obrazovanja. Tačnije, iako se mnoge majke trude da na vreme svoje kćeri osposobe za obavljanje tog posla u slobodno vreme, radi se o tome da se ispostavilo, da je zanimanje -sponzoruša , daleko ozbiljnije i sveobuhvatnije, te da traži celodnevni angažman.
Nekada su roditelji tražili dobrostojeće djuvegije za svoje kćeri nemojmo biti blesavi, svet je tako fukcionisao, a brak iz računa tužna je i česta pojava u svim civilizacijama. S tom razlikom, što je mlada udavača, kojoj roditelji traže bogatu partiju, o čemu svedoče brojna dela iz literature, kao po pravilu bila devojka meka srca, sklona zaljubljivanju i to uglavnom u nekoga ko je sasvim suprotan od onoga što bi se u moglo smatrati dobrom prilikom. Tu, dakle, leži dramatična razlika izmedju nekadašnje udavače i današnje sponzoruše.
Jer, za razliku od svoje gradjanske prethodnice, sponzoruša se grozi emocija, smatrajući da one samo mogu da zakomplikuju iovako težak život, opterećen stalnim pokušajijma da se prate nove kolekcije Luj Vitona. Zaljubljivanje u njenom vrednosnom sistemu, ima se smatrati čistim gubitkom energije i vremena , a o romantičnom mladiću koji piše pesme i nema ni dve banke u džepu, nema ni govora od njega ona beži kao djavo od krsta.
Za razliku od udavače kojoj roditelji završavaju sve, sponzoruša ima tek simboličnu podršku roditelja, pa se za svoju hudu sudbinu, u mukama i znoju djuskanja po diskotekama i na stolovima po splavovima, od malih nogu mora sama brinuti.
A posao sponzoruše nije da se dobro uda jer ipak nije toliko glupa da poveruje da bi neko od tih, koje ona juri, želeo da se oženi nekom kao što je ona njen posao je da od sponzora izvuče što više, dok još može. To govori o dosta razvijenoj svesti sponzoruše o tome da je život prolazan, da mladost kratko traje i da svake godine stižu nove i sve mladje, iste takve kao što je i sama nekad bila. Dakle, sponzoruša želi da se samo privremeno vozi dobrim autom (što joj služi kao svojevrsna reklama dok je u biznisu), da ide u kafane, jer je inače mnogo gladna, da dobije skupu i firmiranu garderobu, možda i neki vikend sa sponzorom u inostranstvu. Ponekad, sponzoruša će da primi i pare. Najviše voli da dobije grudi od svog sponzora, estradna usta ili nadogradnju kose, čime , uz pomoć jednog muškarca- sebi samo olakšava put do sledećeg. Sponzoruša zna da će da traje maksimalno do tridesete, pa ko veli, da proživi dok može.
Za to malo ili ništa što može da uhvati dok joj traje kariijera, sponzoruša mora mnogo da radi. Svakog dana mora da fenira kosu, i da bar dva puta dnevno, potpuno skockana sedi u kafićima, sa sve onom nepodnošljivom pertlom u zadnici, da bi isplanirala večernji izlazak. Potreban joj je inicijalni kapital da bi se opremila za start, koji uopšte nije mali. Mora da ima sve po poslednjoj modi, uključujući i parfem. Njene muke počinju kad se surova beogradska klima promeni. I, eto sponzoruše u sandalama sa šljokicama u novembru, u tankoj večernjoj haljinici na bretele u decembru, sa visokim štikletinama i tankim djojnom, na klizavici i poledici, u trenerci spuštenoj na kukove, i antilopskim čizmama sa štrasom, i štiklama za reviju na Kopaoniku, gde našminkana, isfenirana i poplavelih usana (kolagen se smrzava na hladnoći) cupka dok se drugi skijaju. Čak i kad ima sponzora, sponzoruša nikada nije mirna tako je spremna i skockana u nadi da će da naidje bolji i veći.
Recimo da je sponzoruša, u stvari, pravi društveni lovac, za koga nikada nema lovostaja. Za nju je muškarac- plen, tačnije, muškarac je za nju novčanik, i tu nema laži i nema prevare kad nema para, ona bez pardona odlazi. Zaljubljena u novac,ona ima, uglavnom, tužnu sudbinu.
Sponzori i sponzoruše, u stvari su savršen spoj. Otuda, ne vidim zašto bi zponzori imali, u ovdašnjem sistemu, bolji status od sponzoruša? Niko se ne podsmeva sponzorima, dok su sponzoruše predmet sprdnje.
A to samo govori da je čitavo ovo društvo, na žalost, inficirano ovim jadnim sponzorskim virusom.
Mirjana Bobić Mojsilović