Vodice
Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 81

Tema: Vodice

  1. #1

    Vodice

    VODICE



    Retko ko od nas u prolazu nije zapazio neku vodicu; na nekoj čak i vode pio, neku na slikama video a da nije ni znao o čemu se radi.

    Vozeći se vojvođanskim putevima ponekad sam pored njih zapazio omanju 'kućicu'. Nedavno sam počeo da na njih obraćam pažnju i da ih slikam. Ustanovio sam da se radi i kapelama iznad ili pored bunara ili izvora i da imaju ime VODICE. Malo sam pročeprkao po literaturi i shvatio da zaslužuju svoju temu na ovom forumu.

    I ja, dok se pre godinu-dve nisam zainteresovao, o vodicama nisam praktično ništa znao.
    Dobra, zdrava pitka voda posebno je imala veliki značaj u Panonskoj niziji. Pretežno ritsko zemljište u prošlosti nije obilovalo zdravim pitkim vodama u svim periodima godine. Stoga je bilo sasvim racionalno da se uvek zdrava pitka voda ceni i poštuje kao uslov za formiranje i opstanak naselja.

    Uz to, ljudi su iskustveno saznavali da neke vode imaju i lekovita svojstva. Lekovitost vode uz nepostojanje lekova u današnjem obliku i rasprostranjenosti, davali su takvim vodama poseban značaj a glas o njihovoj delotvornosti se širio.

    Vremenom su uz ove sasvim racionalne, svetovne razloge za poštovanje zdravih voda, njihovo poštovanje spojilo sa religijskim osećanjima. Tako su vodice – bunari i izvori zdrave i isceljujuće vode – prerasle u kultna religijska mesta.

    O vodicama sam najviše saznao, nakon štp sam već izvestan broj vodica pronašao, iz knjige Mirjane Đekić ‘VODICE U VOJVODINI’. Evo uvodnih delova iz te knjige:

    ‘’Verovanje u lekovitu i isceliteljsku moć vode je vrlo staro. Pojavljuje se kod starih Rimljana. Kult vode deo je mitologije starih Slovena. Još je Prokopije u VI veku zabeležio da Sloveni obožavaju reke i nimfe. Vile imaju proročki dar i leče bolesne. Izvori nazvani vilinom vodom su lekoviti; s druge strane, vile uništavaju one koji mute njihove izvore ili zahvataju vodu bez njihovog znanja.

    Stari Sloveni su se pročišćavali molitvom, pranjem i umivanjem u "čistoj vodi živoj". Umivanjem su se molili za čistotu duše i svog tela. Te molitve je, po njihovom verovanju, ustanovio sam Svarog. Nisu imali određena mesta za molitvu, pa su se Sloveni molili "pred kladencima i izvorima gde je živa voda tekla".

    ‘’Verovanja u isceliteljsku moć vode imali su potporu i u zvaničnom učenju crkve. Isceljenje slepih dovođeno je u vezu sa navodom iz Jevanđelja po Jovanu, o tome kako je Hrist podario vid slepom od rođenja: "I reče mu: Idi, umi se u banji Siloamskoj. Otide, dakle, i umi se, i dođe gledajući".

    ‘’Na razvoj vodica uticala je i oficijelna medicina. Još krajem XVIII veka austrijska država počela sa zakonskim uređivanjem zdravstva, izdavanjem brojnih zakona. Bolesnike su i tada, kao i kasnije, lečile mnoge vidarice, vračare i mali broj lekara. Obaveza da svako ima lekara, odnosno babicu, postoji od početka XIX veka.''

    ‘’Na povezanost narodnih verovanja sa crkvenim učenjem, odnosno narodnog kulta sa pobožnošću, od XVII veka utiče jačanje kulta Bogorodičinih čudotvornih izvora. Obnavljanje carigradskog manastira "Bogorodica - izvor života" bilo je povod za uobličavanje likovne predstave vezane za nastanak tog kulta. U Karlovačkoj mitropoliji se istoimena ikona prihvata kao čudotvorna već nakon seobe 1690. godine.’’

    ‘’Duhovni regulament Petra Velikog, koji je za ruskog cara sastavio Teofan Prokopovič 1721, uticao je na propisivanje poštovanja vodica u Karlovačkoj mitropoloji. Upravo je poštovanje lokalnih izvora, uz čudotvorne ikone, narodna pobožnost koja je izdvojena od svih ostalih prilikom davanja uputstava episkopima kako da se ponašaju i na šta da obrate pažnju prilikom obilaska svojih episkopija.

    Insistiranje na tome ukazuje na raširenost kulta vode i njegovu povezanost sa kultom čudotvornih ikona. U to doba dolazi do gušenja nekanonizovanih vodica i narodnih verovanja, jer su kazne za prekršioce bile veoma stroge.

    U skladu sa tendencijama da se narodne pobožnosti podvedu pod učenje crkve, mitropolit Pavle Nenadović je prilikom posete fruškogorskih manastira osvetio isceliteljsku fenečku vodicu. Građenjem kapele na Dobroj vodi u Dalju, 1758. godine, mitropolit Pavle Nenadović utiče na to da se razvoj vodica od polovine XVIII veka odvija u dva pravca. Jedan je i dalje vezan za narodna verovanja - na vodicama se nalaze izvori, bunari, česme, nadstrešnice i kapele skromnog graditeljskog izraza. Pod uticajem crkve, u XVIII veku kapele se posvećuju Bogorodici, a kasnije i ličnim svetiteljima. Drugi pravac dao je značajnije graditeljske forme.’’

    ‘’Narodna verovanja o isceliteljskim vodama, na koje se najčešće odlazilo po savetu vračara, našla su se pod udarom racionalističkih reformi. Da bi opovrgla ili dokazala lekovitost ovih istočnika, nauka se već krajem XVIII veka počela baviti njihovom hemijskom analizama.’’

    ‘’Nakon bune 1848/49. godine, kao reakcija na sve rašireniji nazarenski pokret, organizuju se i pobožni, ili bogomoljci. Članovi tzv. bogomoljačkog pokreta okupljali su se nedeljom i praznicima, najpre po domovima pojedinaca, a potom i u javnim zgradama i crkvama. Tamo su se molili Bogu, pevali pobožne pesme, vodili bogougodne razgovore, čitali knjige pobožnog sadržaja. Redovno su odlazili, ponekad pravim karavanima, u manastire i na vodice.’’


    A i nešto iz novinskog teksta:

    ''ČUDOTVORNI VOJVOĐANSKI IZVORI I BUNARI OSKRNAVLJENI I U KOROV ZARASLI

    Eliksiri skriveni među oranicama

    Više od 400 vodica bilo je nekad u Vojvodini i hodočastili su ih bolesnici i nevoljnici svih nacija i vera. Katoličke su posvećivane blaženoj devici Mariji, a pravoslavne različitim hrišćanskim praznicima. Imale su i svoje kapele sa zvonom, koje je trebalo otera grad i spasi useve.

    Osim manastira i crkava, imaju hrišćanski vernici još jednu vrstu svetilišta - vodice, u narodu poznate kao lekoviti, čudotvorni izvori i bunari. O vodicama je pisao, među ostalima, etnolog i profesor južnoslovenskih jezika Borislav Milošević iz Bačke Palanke, u knjizi “Palanka na Dunavu”. Tvrdi da je još od paganskog vremena voda nezaobilazna u magijsko-religijskim kultovima mnogih naroda.

    - Tek je hrišćanstvo reduciralo stare običaje vezane za vodu i prilagodilo ju je svojoj bogoslužbenoj upotrebi - kaže Milošević. - Ovih svetilišta, kao što su bunari ili vodice, u čiju isceliteljsku moć ljudi veruju, u Vojvodini ima oko 400. Imaju ih i pravoslavci i katolici. Ta kultna mesta posećuju i vernici i bolesnici.

    Kod pravoslavaca nastala su od XVII do tridesetih godina XX veka, a kod katolika od XVIII do dvadesetih godina prošlog stoleća. Sve katoličke vodice su posvećene blaženoj devici Mariji, a pravoslavne različitim praznicima, a posećivali su ih bolesnici različite nacionalne i verske pripadnosti.

    Vodice su najčešće obeležene manjim crkvama, zavetnim kapelama ili imaju samo bunar i krst. U prošlosti, pravoslavne vodice koje su imale kapele, imale su i zvono, da bi rasteralo gradonosne oblake, i zbog toga su imale i funkciju očuvanja poljskih useva, voćnjaka i vinograda. Katolici su se kraj vodica obično molili i obraćali za pomoć Gospi, blaženoj devici Mariji, iz ličnih razloga. Obredi su počinjali uoči praznika, večernjem i bdenijem, a na sam praznični dan bila je litija, a kod katolika procesija.''
    (Gornji tekst je izvod iz članka Miloša Sudžuma iz lista Dnevnik od 4. oktobra 2005.)


    Poslednjih godina mnoge se vodice obnavljaju a grade se i nove kapele.

    Koliko sam ja mogao da zaključim iz onoga što sam video, kapele su vrlo skromno opremljene. Uglavnom su to ikone, kandila ili komadi nameštaja iz kuća meštana koji su ih doneli da se kapela opremi. No, ima i nekoliko vodica na kojoma su to pravi manji hramovi.

    I još nešto: meštani ove bunare i izvore često nazivaju vodice tj. imenica ima smo oblik za množinu (pluralija tantum) a i akcenat je neuobičajen za mene, tj. dugouzlani (nadam se da sam dobro definisao, pošto mi nauka o jeziku nije nikada bila posebno bliska).
    Poruku je izmenio nenad.bds, 01.09.2011 u 09:53 Razlog: Bitno proširen tekst novounetim delom

  2. #2

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod Beške
    sa kapelom Svete Petke



    Vodica Beška - Водица Бешка
    Kapela Sv. Petke, u narodu poznata kao Vodice datira iz 1781. godine. To je jednobrodna građevina sa dvoslivnim limenim krovom. Nalazi se između dva jablana. U njoj se nalazi prvobitni antiminis beščanske crkve, kao posebna relikvija. Iznad vrata je bila ikona Svete Petke, koja je danas u njenoj unutrašnjosti. Sa istočne strane je postavljena mermerna ploča sa likom Prepodobne mati Paraskeve.


    Vodica Beška - Водица Бешка

    '’Kapela sv. Petke, u narodu nazvana Vodica, nalazi se jugoistočno od Beške, na starom saskom putu. Jednobrodna je građevina sa dvoslivnim limenim krovom, dimenzija 7 x 4 m. Prema predanju, na tom isceliteljskom izvoru lek su tražili i pronalazili oni koji su imali problema sa vidom.
    Za sada, najstariji podatak o Vodici je iz 1781. godine. Sledeći podatak o Vodici se odnosi na sredinu XIX veka kada je u beščanskoj crkvi službovao sveštenik Grigorije Stamatović koji je redovno dovodio svoje parohijane na bogosluženje na dan Svetog Pantelije, 9. avgusta.
    Grigorije Stamatović je umro 1852. godine i od tada se o Vodici prestalo brinuti sve do 1933. godine. Na inincijativu sveštenika Jovana Živanovića sagrađena je 1934. godine nova kapela., osvećena 27. oktobra na Sv. Petku. Dve godine kasnije tu su posađene vrbe kako bi se dolazilo na Vrbicu, na Lazarevu subotu.
    Posle Drugog svetskog rata prestaje briga o njoj. Tek 1994. godine ponovo se obnavlja. Na mermernoj ploči levo od vrata kapele je zabeleženo: “U ime Oca i Sina i Svetoga Duha Obnoviše ovu kapelu za zdravlje svoje i svoje porodice rabovi božji Aleksandar i Andreas Miščević. Godine Gospodnje 1994.” Od tada se redovno, svake godine, na slavu Svete Petke, 8 avgusta, odlazi na svetu Vodicu i uz veliki broj vernika vrši bogosluženje.
    Danas se kapelica nalazi između dva stara visoka jablana (nekada ih je bilo pet), neograđena, sa neizgrađenim putem do nje. U njoj se nalazi prvobitni antimins beščanske crkve, kao posebna relikvija. Iznad vrata kapele nekada je bila ikona sv. Petke, koja se danas nalazi u njenoj unutrašnjosti. Sa istočne strane postavljena je 2003. godine crna mermerna ploča sa likom Prepodobne mati Paraskeve.’’ (Sa sajta Beška.RS)



    Vodica Beška - Водица Бешка
    Beščanska Vodica se nalazi manje od kilometra na jug od sela.


    Vodica Beška - Водица Бешка
    Dva usamljena jablana, impozantne visine i debljine stabala, izgleda sasvim zdrava, iz daleka kazuju da je Vodica u toj dolji. I meni su objasnili u selu da gledam gde su dva jablana.


    Vodica Beška - Водица Бешка
    Gvozdena vrata kapela su bila zaključana, ali sam kroz prorez uspeo da vidima da je uobičajeno skromno uredjena. Koliko sam video, bunar je sa niskim, malim betonskim kvadratnim okvirom, desno od vrata.

    Okolina je uređena i predstavlja i prijatno mesto za odmor, naročito u vreme letnjih žega.


    Vodica Beška - Водица Бешка
    Poruku je izmenio nenad.bds, 02.11.2010 u 21:33 Razlog: Unet tekst sa sajta Beška.rs

  3. #3

    Odgovor: Vodice

    SILBAŠKA VODICA


    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Vodica u Silbašu je na manje od kilometra udaljenosti od sela na putu prema Novom Sadu kroz Bački Petrovac.

    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Posvećena je prepodobnoj majci Paraskevi (27. oktobar).


    Vodica Silbaš - Водица Силбаш


    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Voda se vadi kofom (amperom) a konopac ide preko kotura koji se nazire iznad bunara.

    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Kapela je sagrađena 1862. Svojevremeno je dugogodišnji silbaški paroh Teodor Popović (rođen u Starom Vrbasu 1858 ) pronašao u silbaškoj crkvi zapis, nastao na osnovu kazivanja crkvenog tutora Obrada Mihajlovog iz 1863, u kojem je navedeno kada je kapela podignuta i osvećena. Po tom zapisu, jedan iznemogao i bolestan putnik je ozdravio pošto se napio ove vode i njome se umio. Jedna žena, perući ovom vodom rane na nogama, izlečila se. Pominju se i izlečena Slovakinja i mnogi drugi. Na vodicu je narod dolazio uoči Đurđevdana, Spasovdana, Duhova i Svete Petke, kada su se vršila noćna bdenija i čitale molitve za bolesne.




    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Vodica Silbaš - Водица Силбаш
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 10:08

  4. #4

    Odgovor: Vodice

    Mošorinska vodica



    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Red drveća u daljini označava da je tamo Tisa.


    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Pogled iz smera Tise ka Mošorinu.

    Vodica se nalazi oko dva kilometra na istok od Mošotina prema Tisi, u podnožju sevrenog kraja Titelskog Brega (koga mošorinci, pola u šali pola u zbilji, zovu i Mošorinski Breg). Koji metar od bunara počinje ritsko zemljište koje je pretvoreno u ribnjake.

    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Prolazeđi povremeno tim putem do vikendaškog naselja na Tisi video sam krst ali nisam ozbiljije obratio pažnju na njega. U medjuvremenu sam se zainteresovao za temu o vojvodjanskim vodicama, pa kad sam ovih dana prolazio, zastao sam, pogledao i slikao. U prolasku kroz selo sam zaustavio nekoliko starijih meštana, no nisam mnogo doznao pa sam se telefonom raspitao kod mošorinskog sveštenika.


    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Betonska ploča i metalni stubići ograde su novijeg datuma.

    Prema zapisima koji se u crkvi čuvaju, vodica je izgrađena 1900.godine na inicijativu tadašnjeg paroha Svetozara Vlaškalića.

    Iskopan je bunar sa zdravom vodom i ozidan kvalitetnom ciglom, a pored bunara je postavljen krst. Sada je tu i klupa, usečena i već pomalo krajevima urasla u dva jablana.

    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Koliko me sećanje služi, pre par godina na mestu većeg krsta je bio stari, u lošem stanju. Verovatno je ovaj manji, improvizovano istesan, služio dok nije postavljen sadašnji, veći krst.

    Na manjem krstu su tri peškira a na većem jedan, koji su vernici doneli na dar prošle godine, sada već znatno oštećani od izloženosti vremenskim uslovima.


    U zapisu koji mi je preko telefona čitao, stoji i da narod, pri prolasku pored vodice skida kape i odaje počast krstu.

    Po tradiciji koja se održala do danas, vernici na Vodicu odlaze na Veliki petak, nekada u zoru, a sada u sedam sati ujutro.


    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Zgrada pored vodice služi ribnjaku i nema veze s vodicom.

    Inače, mošorinski sveštenik Svetozar Vlaškalić poznat je i po izgradnji kapele na Bregu iznad sela:
    ''Kapela prenosa moštiju Sv. Nikole. Sagrađena je u srpsko-vizantijskom stilu, sa dva kubeta, po nacrtu arhitekte Đorđa Tabakovića da bude ženski manastir. Ktitor je bio mošorinski paroh protojerej Svetozar Vlaškalić. Ikone na platnu 1936. naslikao je Uroš Predić.''

    Vodica Mošorin - Водица Мошорин
    Mošorinska je primer vodica bez kapele.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 10:10

  5. #5

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod Futoga
    sa kapelom Uspenja presvete Bogorodice



    Vodica Futog - Водица Футог

    Vodica Futog - Водица Футог
    Vodica Futog - Водица Футог
    Na zapadnoj strani puta koji pored Plante vodi prema Kisaču je kapela - vodica. Da je rastinje bilo u periodu vegetacije, moguće da kapelicu ni ne bih primetio. Zastao sam, slikao pri zalasku sunca, skromnu ali održavanu kapelu okrenutu ka zapadu, prema ritskom terenu.


    Vodica Futog - Водица Футог
    Vodica Futog - Водица Футог
    Bunar je odmah pored vrata, levo.

    'Istražujući' šta sam to pronašao, našo sam da je to kapela-vodica posvećena Uspenju presvete Bogorodice. Ima status neparohijskog hrama pri futoškoj crkvi Sv. Kozme i Damjana. Podiguta je 1935. godine.


    Vodica Futog - Водица Футог

    Vodica Futog - Водица Футог
    Prolezeći ponovo istim putem slikao sam i pri drugačijem osvetlljenju.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 10:12

  6. #6

    Odgovor: Vodice

    Vodica u Vrbasu
    sa kapelom Svete Petke


    Vodica Vrbas - Водица Врбас
    Smatra se da je izgradnja kapele započeta 1793. godine kopanjem bunara. Iskopavanje bunara obavljeno je o trošku izvesnog trgovca Nikolića i nepoznatog Bunjevca iz Subotice. Posvećena je Svetoj Paraskevi Petki.


    Vodica Vrbas - Водица Врбас
    Godina završetka gradnje - 1797 - je uklesana ispod krsta, ali se, ovako prekrečena, teško uočava.

    Godine 1848. je oštecena u Buni, a 1852. godine je popravljena.


    Vodica Vrbas - Водица Врбас

    Vodica Vrbas - Водица Врбас
    Ulaz 'porte' je bio zakljlučan pa sam mogao samo ovo da snimim preko ograde.

    Po svojoj lepoti posebno se izdvaja ikona Svetog Arhidakona Stefana, slikarski rad Novaka Radonjića iz 1863. godine. U crkvenom letopisu iz 1850 godine o kapeli stoji sledeći zapis: Zdanje kapele nije golemo, iznutra u dužini ima jedan i po fat, a tako nešto i visinu; iznutra do rata 1848. bila pod stenama sva u velikim ikonama živopisana a posle toga nekada e ubelena; koju okruživaju dva okrugla produ nje, srazmerna prozora; i edna od severne strane dvokrilna vrata. Pod krovom njenim od zapadne strane, izmedu dva stuba nahodi se vodicni bunar; iz kog verni crpe vodu, i bolesnike u ime Božije, Majke Božije i Svete Petke pozdravlenija radi umivaju.

    Vodica Vrbas - Водица Врбас
    Vodica se nalazi u južnom delu Vrbasa, na izlazu prema Novom Sadu.

    ------------------

    Evo i slika napravljenih po danu lepšem za fotografisanje:


    Vodica Vrbas - Водица Врбас

    Vodica Vrbas - Водица Врбас

    Vodica Vrbas - Водица Врбас

    Vodica Vrbas - Водица Врбас
    Vodica Vrbas - Водица Врбас
    Poruku je izmenio nenad.bds, 07.06.2010 u 09:42 Razlog: Dodate slike po lepsem vremenu

  7. #7

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod Novih Karlovaca
    Vodica Svetog Marka



    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Kada je na izvoru pored Novih Karlovaca (Sasa) progledao na Markovdan neki od rođenja slepi Krčedinac, do tada običan seoski izvor postao je sveto mesto Novokarlovčana i meštana susednih sela. Isceljeni je na izvor doneo, iz blagodarnosti, ikonu svetog Marka i postavio ju je iznad izvora. Kada se to desilo, nema pouzdanih podataka, ali je vodica sigurno postojala 1835. godine.

    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Kapelu na vodici podigao je 1883. godine tamošnji paroh Aleksandar Jovanović, kupivši i zemlju od koje će se ona izdržavati. Kapelu posvećenu svetom jevanđelisti Marku osvetio je patrijarh German Anđelić za praznik posvećen ovom svetitelju, aprila 1884. godine. Na vodici se od tog vremena do Drugog svetskog rata liturgija služila dva puta godišnje, za Svetog Marka i Svetog Vartolomeja. Tih dana je celo selo zavetno i niko se nije prihvatao nikakvog posla.
    Kapela je četiri metra široka i nešto preko pet metara dugačka, ukrašena je i snabdevena najpotrebnijim utvarama. Pripada tipu jednobrodnih kapela sa polukružnom apsidom. Ima mali zvonik, kojim se narod poziva na liturgiju prilikom vodičke slave.


    Ploča je na unutrašnjem zapadnom zidu i nije pomerana u obnovi unutrašnjosti kapele.

    U unutrašnjosti kapele postavljena je ploča sa tekstom: Ovdašnji paroh A. Jovanović u slavu božiju ozida 1883. ovu kapelu posvećenu svetom evangelisti Marku .....


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Žena - vodičarka nam je pričala kako je unutrašnjost bila uredjena.

    Oltar je zatvoren drvenom votivnom ikonostasnom konstrukcijom, na koju su okačene ikone koje su doneli vernici.


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Izvor je u maloj udolini

    Sa severne strane kapele je česma sagrađena iznad izvora, koji je prilikom njene gradnje pomeren prema kapeli.


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Koliko se vidi, samo je zvonik delimično ostao u prethodnom stanju.

    Kada smo pronašli vodicu (posle raspitivanja kod nekolicine meštana Inđije) i stigi do nje, zatekli smo radove oko kapele. Pored vodice je manja stambena zgrada u kojoj žive od pre tri godine vodičari, stariji bračni par. Žena nam je ispričala da su od episkopa dobili odobrenje, na njihov predlog, da se tu nastane i staraju se o vodici i koriste zemlju koja je poklonjena za vodicu. (O tom pokolonu se govori na ploči koja je u crkvi.)

    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Raspitujući se za istoriju vodice kod žene-vodičarke video sam i fotokopirane delove teksta Mirjane Đekić za koji ranije nisam znao, niti sam ga na internetu nalazio pretražujući teme o vodicama. Fotografisao sam tih petnaestak stranica. Ovako, uz ime autora stigao sam i do teksta sa interneta koji ću nerednim postovima koristiti i izbeći, mrsko mi, prekucavanje.


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Inđijska petlja se nazire desno od vrha izvora

    Vodica se nalazi na zapadnoj strani (bliže Indiji) autoputa Beograd Novi Sad. Dolazeći od Inđije, na poljski put za Vodice se silazi pedesetak metara pre dolaska na početak petlje na auto-putu. Poljskim putem ide se pored kanala 6-700 metara.


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Žena nam je rekla da je voda tekla iz izvora kad je ona bila mlada, a sada je postavljena pumpa pošto je izvor oslabio.

    MIRJANA ĐEKIĆ objavila je knjigu VODICE U VOJVODINI. Delovi iz te knjige objavljeni su u listu Dnevnik kao feljton. Podaci o Vodici svetog Marka su uzeti iz tog teksta. I ovo što sledi je jedan deo tog feljtona.

    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Verovanje u lekovitu i isceliteljsku moć vode je vrlo staro. Pojavljuje se kod starih Rimljana. Kult vode deo je mitologije starih Slovena. Još je Prokopije u VI veku zabeležio da Sloveni obožavaju reke i nimfe. Vile imaju proročki dar i leče bolesne. Izvori nazvani vilinom vodom su lekoviti; s druge strane, vile uništavaju one koji mute njihove izvore ili zahvataju vodu bez njihovog znanja.


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Novodarivano (prilično veliko) zvono se nalazi na privremenom mestu.

    Stari Sloveni su se pročišćavali molitvom, pranjem i umivanjem u "čistoj vodi živoj". Umivanjem su se molili za čistotu duše i svog tela. Te molitve je, po njihovom verovanju, ustanovio sam Svarog. Nisu imali određena mesta za molitvu, pa su se Sloveni molili "pred kladencima i izvorima gde je živa voda tekla".
    Verovanja u isceliteljsku moć vode imali su potporu i u zvaničnom učenju crkve. Isceljenje slepih dovođeno je u vezu sa navodom iz Jevanđelja po Jovanu, o tome kako je Hrist podario vid slepom od rođenja: "I reče mu: Idi, umi se u banji Siloamskoj. Otide, dakle, i umi se, i dođe gledajući".


    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Na razvoj vodica uticala je i oficijelna medicina. Još krajem XVIII veka austrijska država počela sa zakonskim uređivanjem zdravstva, izdavanjem brojnih zakona. Bolesnike su i tada, kao i kasnije, lečile mnoge vidarice, vračare i mali broj lekara. Obaveza da svako ima lekara, odnosno babicu, postoji od početka XIX veka.

    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Na povezanost narodnih verovanja sa crkvenim učenjem, odnosno narodnog kulta sa pobožnošću, od XVII veka utiče jačanje kulta Bogorodičinih čudotvornih izvora. Obnavljanje carigradskog manastira "Bogorodica - izvor života" bilo je povod za uobličavanje likovne predstave vezane za nastanak tog kulta. U Karlovačkoj mitropoliji se istoimena ikona prihvata kao čudotvorna već nakon seobe 1690. godine.
    Duhovni regulament Petra Velikog, koji je za ruskog cara sastavio Teofan Prokopovič 1721, uticao je na propisivanje poštovanja vodica u Karlovačkoj mitropoloji. Upravo je poštovanje lokalnih izvora, uz čudotvorne ikone, narodna pobožnost koja je izdvojena od svih ostalih prilikom davanja uputstava episkopima kako da se ponašaju i na šta da obrate pažnju prilikom obilaska svojih episkopija.



    Vodica Novi Karlovci Sase - Нови Карловци Сасе Водица
    Prostor oko kapele, iako je na njemu gradilište, je lepo održavan, sa novozasadjenim ukrasnim zelenilom.

    -------
    Godinu i neki mesec kasnije izgled kapele se promenio.


















    Poruku je izmenio nenad.bds, 04.05.2011 u 21:25

  8. #8

    Odgovor: Vodice

    KOVILJSKA VODICA
    sa kapelom Svete Petke



    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Kapela uz staro, šuplje deblo, sa gnezdom roda je prepoznatljiva slika uobičajeno uz Koviljski manastir.

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Pored nje prolazim najmanje desetak puta godišnje. Često sam je slikao, zagledao ponekad unutrašnjost kapele...

    Jasno mi je bilo da ne pripada manastirskom kompleksu, ali se do vremena kad sam se zainteresovao za vodice, nisam pozabavio razjašnjavanjem otkud kapelica tu. Videvši druge vodice postalo mi je verovatno da je i to vodica. Bunilo me je što uz kapelu nije bilo bunara, izvora ili nečega što opravdava status kapele - vodice.

    Ovih dana sam našao objašnjenje u feljtonu iz 'Dnevnika' po knjizi Mirjane Đekić VODICE U VOJVODINI.

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    ''Nuz debeo hrast

    Izvan zidova manastira Kovilja pored puta koji vodi prema Gardinovcima, nalazi se staro kultno mesto - vodice svete Petke. Nije poznato kada je bunar proglašen isceliteljskom vodom.

    Na starim planovima tog manastira kapela svete Petke nije ucrtana. U samom manastiru nema podataka koji bi ukazali na to kada je sagrađena. Najstariji pomen kapele “nuz debeo hrast” potiče iz šematizma Srpske pravoslavne crkve iz 1878. godine.


    Sveto drvo

    Prema bakrorezu objavljenom u monografiji manastira Kovilj, koji je sačinio iguman manastirski Miron Đorđević 1891, uz samu manastirsku kapelu - vodicu - nalazio se hrast za koji se verovalo da je sveto drvo. Ispred nje bio je veliki rezbareni krst sa, verovatno metalnim, raspećem Hristovim. Kapela je sa prednje strane u to vreme bila otvorena.


    Isti izgled kapela je zadržala i početkom veka. Na slici koviljskog monaha slikara Rafaila Momčilovića, na kojoj su prikazane manastirske starešine od 1706. do 1911, pored manastira naslikana je i kapela svete Petke.

    Bunara više nema

    Nema podataka o tome kada je kapela prepravljena, no na fotografiji objavljenoj u kalendaru Eparhije bačke za 1942. njen izgled je izmenjen. Trem je potpuno zatvoren. Kapela tako izgleda i danas.

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Sagrađena je od opeke, a pokrivena biber crepom. Pripada tipu pravougaonih kapela sa tremom. Njena unutrašnjost je podeljena na dva dela: zatvoreni trem sa polukružnim lukovima i prostoriju u kojoj se nalaze crkvene relikvije.

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Uz istočni zid kapele je stablo hrasta na koje je, kroz otvor u zidu, prislonjena ikona svete Petke. Bunara s isceliteljskom vodom, koji se nalazio desetak metara od kapele, više nema.''


    O šupljem deblu nisam razmišljao kao o hrastu, jer su u okolini topole, vrbe, pokoji bagrem i slično drveće. Medjutim, nedavno sam naišao na podatak da je između Kovilja i Budisave bila gusta hrastova šuma koja je iskrčene oko 1885. da bi se sagradilo novo selo - Budisava. Za taj posao angažovani su bili šumski stručnjaci iz Kranjske! Prema tome, iako nam može biti teško da to zamislimo, pre stotinak godina i Koviljski manastir, pa i kapela su bili u hrastovoj šumi. (Inače, na nekoj temi u vezi s lovom sam to pomenuo, deo atara između Kovilja i Budisave se i danas zove Budisavska Šuma iako ni traga od šume nema.)

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Na slici gore se vidi da je hrast 2005. bio viši za skoro dva metra. Naredne godine je vrh odsečen, šupljina hrasta zaštićena hemijskim sredstvima, a stablo učvršćeno sa unutrašnje strane utegama od čeličnih užadi i poduprto spolja. (To se vidi na slici dole.)

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Gnezdo roda je omotano žičanom mrežom i postavljeno na vrh skraćenog hrasta. Rode su, na sreću, prihvatile ovo mešanje čoveka u prirodu, pa su opet u gnezdu.


    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Pored kapele se prolazi kad se ide na Arkanj i Čardu na kraju sveta.

    Vodica Kovilj Kapela - Капела Ковиљ Водица
    Dok sam slikao i vrzmao se okolo, naišao je iz njiva traktor sa prikolicom i 6-7 ljudi na njoj. Kad su stigli do kapele, usporili su, muškarci su se mašili za kape i svi se prekrstili. Baš kao što sam doznao iz crkvenog zapisa koji sam naveo uz Mošorinski vodicu!
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 10:23

  9. #9

    Odgovor: Vodice

    Водица на Текијама
    Кикинда


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    ''Смештена на зараван подно насипа, око 3 km јужно од Кикинде, ова култна целина обухвата капелу са бунаром, зидани конак, „конаке“ укопане у лес, четири бунара груписана у близини капеле и камени крст на степенастом постаменту.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Судећи по натпису на крсту, целина је освећена 1867. након изградње данашње цркве, у народу зване богомоља. Назив Текија, по дервишкој згради за обреде, указује на дубљу старост овог култног места.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Капела је једнобродна грађевина зидана опеком, са споља и изнутра полукружном апсидом у ширини брода. Два лучно засведена улаза на подужним зидовима воде у западни травеј храма, где је смештена чесма повезана са цистерном постављеном уз спољну фасаду прочеља капеле у коју дотиче вода из бунара.


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Сада се користи ручна пумпа.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Изнад травеја са чесмом уздиже се кула-звоник. Непосредно до капеле, са њене јужне стране, су „конаци“ – одаје укопане у насип, са улазном страном зиданом у опеци. Служили су, као и зидани конак, за смештај верника и болесника.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Окречени зид на десној страни слике је бочни зид укопаног конака.
    У тексту - опису овог културног добра се говори да је конак укопан у насип. По мом виђењу не ради се о насипу него о природно вишљем терену, док би капела била изграђена у подножју тог дела тла које је испод капеле прелазило у нижи, мочварни терен.



    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Стари конак се сада не користи.

    Указујући на прастара народна веровања везана за култ воде и обредно умивање (њену заштитну и исцелитељску моћ), водица Огњене Марије представља пример сакралног народног градитељства карактеристичан за тле Војводине.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Конзерваторски радови нису извођени.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)
    Колико ја имам увида, кикиндска водица је једина уврштена у културна добра од великог значаја.

    ''Polovinom XIX veka sagrađena je i najstarija sačuvana kapela u severnom Banatu. Na izvoru na Tekijama kod Kikinde velikokikindska crkvena opština sagradila je 1865. kapelu sa zvonikom.


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Oltarski deo kapele vizuelno je oddeljen od bunaskog dela pločom na zidu koja govori o zaslužnima za podizanje kapele.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Na Tekijama, uz kanal, zapadno od Kikinde, nalaze se vodice posvećene svetoj velikomučenici Marini - Ognjenoj Mariji. Nema tačnih podataka kada je vodica nastala, to jest otkada narod dolazi na njen lekoviti izvor. Prema predanju, vodicu je otkrio neki čobanin koji je u vodi ispod brega oprao bolesne noge. Priča o tome da su mu se noge posle nekoliko dana iscelile raširila se i do danas na ovo kultno mesto dolaze brojni vernici iz bliže i šire okoline.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Sadašnji konak je takodje star. U njegovom levom delu je vodičarev stan.

    Prema popisu crkvenog inventara iz 1837, na mestu zvanom “valov”, gde iz brega voda suzi, nalazi se drveni krst sa dve ikone i koliba trskom pokrivena. To ukazuje da je već tada crkva na neki način priznala isceliteljsku moć ove vode i da je ovu vodicu privela pod svoje okrilje. Trskom pokrivena koliba upućuje na postojanje kapelice koja je trebalo da zaštiti sam izvor.


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Današnja kapela i krst podignuti su trudom velikokikindske crkvene opštine 1865. godine, o čemu svedoči i tekst na ploči u unutrašnjosti kapele.''
    (Iz teksta Mirjane Đekić koji je pomenut u ranijim postovima.)


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Noviji konak - na bregu.)


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Danas konak ne služi za smeštaj onih koji su došli da traže ozdravljenje. Skromno opremljena prostorija sa nekoliko ikona služi za okupljanje vernika.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Do kikindske vodice stigli smo u kasnije nedeljno popodne. Zatekli smo desetak biciklista koji su se pripremali za odlazak i dve porodice sa manjom decom. Dok smo razgovarali sa vodičarem i fotografisali, još nekiliko ljudi je došlo i natočilo vodu za poneti.

    Vodice su sada jedno od specifičnih izletišta kikinđana.


    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Ovaj putokaz je na samom ulasku u Vodicu.

    Do kikindske Vodice dolazi se sa puta koji iz zapadnog dela grada vodi za Čoku. Posle 2-3 km prelazi se kanal, a put za Vodicu počinje odmah po prelasku mosta i ide oko jedan kilometar paralelno sa kanalom.

    Vodica Kikinda Tekija Kapela - Капела Кикинда Водица
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 10:28

  10. #10

    Odgovor: Vodice

    Vodica Subotica


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Bunarić Vodica na jugozapadnoj obali Palića, je hodočasno mesto za vernike dveju religija: Svetište Majke Božje - Bunarić kako ga zovu katolici, odnosno Kapela Uspenija Majke Božje na Vodici, kako ga zove pravoslavni živalj.
    U negovanom parku nalaze se dve kapelice koje se mogu obići tokom cele godine. Liturgija se od aprila do oktobra održava po objavljenom kalendaru a Proštenje je u avgustu.
    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица

    Glavni ulaz prema pravoslavnoj kapeli Uspenija Majke Božije


    Ulaz prema katoličkoj kapeli - Svetištu Majke Božije
    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Prostor izmedju dveju kapela je odeljen (više u vizuelnom značaju) niskim retkim belim stubićima.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Zajedno - pravoslavci i katolici
    Nedaleko od Aleksandrova, na jugozapadnoj obali Palića, nalazi se po mnogo čemu jedinstveno kultno mesto. Na mnoge vodice u Vojvodini dolazili su pripadnici više konfesija i naroda, ali se jedino kraj Palića na istom izvoru nalaze pravoslavna i katolička kapela.
    Na mestu današnje vodice postojao je bunar. LJudi koji su imali rane po telu primetili su da im one brže zarastaju nakon upotrebe bunarske vode. Priča o isceliteljskoj moći vodice privukla je brojne vernike iz okoline da na njoj potraže lek svojoj bolesti. Zbog toga su vernici još sedamdesetih godina XIX veka tražili da crkva blagoslovi ovaj izvor i proglasi ga za hodočasno mesto.
    Ktitor Ilija Mijatov
    Na izvoru je pravoslavna kapela sagrađena 1883. godine. Ilija Mijatov dao je za nju 400 kruna, a pravoslavna crkvena opština je snosila ostale troškove gradnje kapelice. Po blagoslovu i dozvoli tadašnjeg episkopa bačkog Vasilijana, kapelu je iste godine osvetio Simeon Majinski, sveštenik sentomaški. Posvećena je uspenju presvete Bogorodice.
    Na pravoslavnu vodicu dolazili su i Bunjevci.



    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица

    Legenda o Bogorodici
    Pravoslavni vernici dolazili su nekada na vodicu svake mlade subote od Đurđevdana do Male gospojine. Slava se održava i danas na Veliku gospojinu. Proštenje je u poslednjoj nedelji u avgustu.
    Ovo je jedna od retkih pravoslavnih vodica na kojima se, prema pričanju meštana, pojavljivala Bogorodica. Od kada postoji ta legenda, nema pisanih tragova, tj. da li je pojavljivanje Bogorodice uslovilo nastanak vodice ili dalo bunarskoj vodi moć isceljenja. Pretpostavlja se da je legenda nastala pod uticajem katoličkog učenja.
    Godine 1893. pored pravoslavne kapele i izvora postavljaju raspeće, a potom se gradi mala kapela, koja dugo nije bila osvećena i nije imala svog patrona. Ovdašnji narod, pravoslavci Srbi i katolici Bunjevci, slave Veliku Gospojinu kao zajedničku slavu.
    Na mladu subotu
    Da bi obezbedila potreban prostor vodici, Srpska pravoslavna crkvena opština tražila je 1925. od Gradskog senata u Subotici 1.000 hvati livada, naglašavajući da vodicu naš narod poštuje kao sveto mesto, kuda dolazi radi leka i utehe u bolesti i nevolji svojoj, a gde se naročito skuplja o Velikoj gospojini, na slavu vodice . Umesto tražene površine dobili su 600 hvati livade.
    Sličnu molbu uputio je Gradskom senatu 1928. i katolički župnik. Iste godine održano je na vodici, bunariću, veliko proštenje i izdat mali molitvenik. U njemu je zabeleženo da je 1926. Katolička crkva priznala ovo mesto kao hodočasno i da od tada svake mlade subote na vodicu dolaze mnogobrojni vernici.
    Pravoslavna crkvena opština odlučila je 1939. da na osnovu projekta Dragutina Molcera podigne reprezentativnu kapelu u neovizantijskom stilu. To je poslednja zgrada građena u stilu neovizantije na ovim prostorima između dva rata. Nova kapela nije osvećena pred Drugi svetski rat. Vodicu, kao kultno mesto, čine: pravoslavna kapela , krst, bunar, kuća za vernike, katolička kapela, raspeće i bunar.
    (Odlomak iz feljtona u Dnevniku na osnovu knjige Mirjane Đekić VODICE U VOJVODINI )
    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица

    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Pravoslavna kapela
    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица

    PRAZNOVANJE VELIKE GOSPOJINE NA VODICAMA
    Preko hiljadu ljudi slilo se na Vodice, da u kapeli Uspenija Presvete Bogoridce, obeleži hramovnu slavu kapele podignute na ovdašnjem izvoru kako se u narodu veruje čudotvoren vode. Ostajući verni tradiciji, obeležavanje praznika i hramovne slave bilo je ne samo najmasovnije u poslednjih nekoliko decenija, već i posebno svečano jer je proteklo u znaku darova poklonjenih kapeli i Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini u Aleksandrovu koja se stara o hramu i izvoru.


    Bista se skoro oslanja na zgradu Parohijskog doma, na ulasku sa parkinga - po mom sudu, ako je već postojalo opredeljenje da se bista postavi, nije izabrano baš najpogodnije mesto.

    Prazničnu liturgiju služio je protonamesnik Rade Šovljanski, paroh aleksandrovački uz sasluženje više subotičkih sveštenika, a nakon službe osveštao je bistu kralja Petra Prvog Karadjordjevića, rad našeg poznatog vajara Save Halugina. Lik starog kralja izliven je u bronzi i postavljen uz Parohijski dom, a ktitor je mr Svetislav Rajšić, istoričar posvećen proučavanju hiršćanskih spomenika na ovom tlu.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Pored toga, sažimajući saznanja o trajanju ovog hodočasnog mesta, darodavac je uz kapelu Uspenja Presvete Bogorodice postavio i ,,istorijsku ploču", na kojoj je u mermeru ispisana kratka istorija svetilišta i pravoslavnih bogomolja podizanih na ovom izvoru u proteklih vek i po. Ktitorstvo prema aleksandrovačkoj crkvenoj opštini, mr Rajšić je zaokružio postavljanjem kamenog trolisnog krsta na početku puta koji vodi ka Vodicama i to je posle gotovo čitavog veka i prvi pravoslavni krst postavljen u Subotici.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Praznovanje Presvete Bogorodice, u narodu poznat kao Velika Gospojina, na Vodicama predstavljao je, ovoga puta, izuzetan dogadjaj. Poslednjih godina, nekada gotovo zaboravljena kapela, ponovo postaje jedno od mesta na koje se pravoslavni vernici skupljaju na hodočašće, a medju dosadašnjim priložnicima, pokloni načinjeni za ovu Veliku Gospojinu čine do sada najveću ktitorsku zaostavštinu namenjenu trajnom sećanju budućih pokolenja na ovo u svesti Subotičana, kultno mesto.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Kapela Uspenija Presvete Bogorodice na Vodicama, kao i izvorište po kome je čitav kraj dobio ime, ima neobičnu i jedinstvenu istoriju. Otkriće izvora datira se u 1879. godinu kada se, prema jednoj verziji predanja, pravoslavnom življu u Aleksandrovu, južnom predgradju Subotice, ukazala Presveta Bogorodica, i na mestu njenog prikazanja pojavio se izvor. Po drugom predanju, slepa devojčica je progledala nakon što se umila vodom sa ovog izvora i od tada su "Vodice" mesto hodočašća pravoslavnog življa iz Subotice i okoline, i jedno od tri, uz Bunarić u Doroslovu i Tekiju u Kikindi, čudotvorna izvora u Vojvodini. Već 1883. godine ovde je podignuta prva pravoslavna kapela, koja je 16 godina kasnije, iz nepoznatih razloga srušena, da bi na njenom mestu bila podignuta nova. Medjutim, izvor je postao nadaleko čuveno svetilište, mesto masovnog hodočašća i bila je neophodna nova, veća kapela. Zbog toga je postojeća srušena 1939, a već naredne godine, na njenom mestu je, po projektu arhitekte Dragutina Molcera, u neovizantijskom stilu podignuta današnja kapela. Boreći se protiv zaborava, zbog koje joj je jedno vreme pretilo i rušenje, kapela je u dva navrata, 1960. i 1999. godine, generalno obnavljana.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица

    Kapela Uspenija Presvete Bogorodice na Vodicama posećuje se za velike hrišćanske praznike, a običaj je da vodom sa izvora majke umivaju decu da bi bila zdrava. Vera u čudotvornost vode na ovom izvoru održava se u narodu, a da je ovde stvoren poseban, upečatljiv spoj prirode i duhovnosti svedoči i podatak da analiza palićkog rukavca koji dolazi do Vodica, pokazuje da je voda, ne baš uvek čistog jezera, u ovom delu gotovo bistra. U godinama neposredno nakon Drugog svetskog rata, na Vodice su izlazili samo stariji sugradjani, ali poslednjih godina posećuje je sve više vernika. Sačuvana je tradicija izlaska na izvor čudotvorne vode, a s obzirom da se nalazi tik uz saobraćajnu petlju Istok, koja spaja Suboticu sa autoputem od državne granice ka Beogradu, nove komunikacione veze čine je dostupnijim ne samo Subotičanima već svim putnicima koji sledeći putokaz svrate do ove kapele skrivene u zelenilu. Text: A.Isakov. 2002.



    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица

    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица



    Katolička kapela Majke Božje na Bunariću

    ''Bunarićko proštenje je tradicionalno rimokatoličko misno (mesno) slavlje bačkih Hrvata u Vojvodini. Spada među najveća godišnja okupljanja Hrvata katolika.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Održava se svake godine zadnje nedjelje u mjesecu kolovozu.
    Posvećeno je Mariji Majci Božjoj, a slavi ga se na marijanskom svetištu na Bunariću, na kojem hodočaste i pravoslavci.
    Obično se njime označava i kraj žetvenih svečanosti u bačkih Hrvata (Dužijanca, Dužionica).

    Ovo misno slavlje nadilazi lokalna obilježja i granice, jer je od velikog značaja za očuvanje nacionalnog identiteta Hrvata na sjeveru Vojvodine

    Nije neuobičajeno da misu (na hrvatskom) služe i nadbiskupi, apostolski nunciji. Također, što naglašava ekumensku važnost ovog mjesta, na ovom misi biva nazočan i vladika Srpske pravoslavne crkve.

    Mađari Bunarić zovu Szentkt.

    Po predaji, puk je počeo dolaziti na Bunarić kad se pročulo da je jedna slijepa žena, umivši se na tom izvoru, progledala. Već 1893. se postavilo križ, a 1896. i kapela. U početku se mise održavalo na hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku.
    Liturgijsko štovanje na Bunariću je uveo biskup Lajčo Budanović.
    Zbog rastućeg zanimanja vjernika za ovo mjesto, Blaško Rajić je ishodio od gradskih vlasti zemljište.
    Otkad je biskup Matija Zvekanović 1968. donio kopiju Gospe od Siracuse, u njenu čast se održava proštenje.


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Zbog velike blizine, vremenom su lokalni vjernici sve manje išli na hodočašća u svetišta u koja su do tada tradicionalno išli, Jud (mađ. Maria Gyud) kod Harkanja u Mađarskoj i Aljmaš kod Osijeka u Hrvatskoj.''



    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Središnje slavlje proštenja u marijanskom svetištu Bunarić kraj Subotice gdje se štuje sirakuška Gospa (Gospa od suza), završeno je u nedjelju 27. kolovoza misnim slavljem . koje je započelo prijenosom Gospina lika iz kapelice na središnji oltar, koji su nosili bandašica i bandaš Dužijance 2006. u pratnji kraljica župe te mladih u bunjevačkim narodnim nošnjama. Nakon što su kraljice predvođene od s. Eleonore Merković, pjesmom pozdravile, posebno predvoditelja euharistijskog slavlja apostolskog nuncija, riječi pozdrava svima uputio je biskup Penzeš, a osobito predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve i predstavnicima vlasti.... (Radio Vatikan)


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица


    Vodica Subotica svetište Bunarić - Суботица Водица
    Vodica se nalazi u ataru Aleksandrova, na putu kojim se sa autoputa, južno od Palićkog jezera ulazi u Suboticu. Lako je uočljiva.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 03.06.2009 u 21:02

  11. #11

    Odgovor: Vodice










    Poruku je izmenio nenad.bds, 30.04.2009 u 18:02 Razlog: Ubacen razmak izmedju slika
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  12. #12

    Odgovor: Vodice

    VRANJAŠ
    Vodica kod Manđelosa



    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш
    ''Na izlasku iz Manđelosa, na putu za susedno selo Grgurevce, u staroj lipovoj šumi nalazi se vodica poznata u celom Sremu pod imenom Vranjaš. Vreme kada je Vranjaš postao kultno mesto, kao vodica, danas je teško odrediti.


    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш
    U rimsko vreme bio je izvorište vode za Sirmijum i voda se odatle akvaduktom prebacivala u grad. U srednjovekovnoj lokalnoj tradiciji ovaj izvor za patrone dobija svete vrače Damjana i Kuzmana. Ukazujući na starinu, ovog mesta, narod je šljivik koji je postojao do kraja XIX veka u neposrednoj blizini nazvao šljivikom majke Angeline (Branković, žene i majke srpskih despota koji su podigli ili obnovili mnoge manastire i crkve severno od Dunava i Save, a proglešena svetiteljkom zbog sopstvenih zasluga). Na tom mestu ona se, po legendi, odmarala kada je odlazila u Berkasovo.


    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Sadašnji izgled kapele je iz 90-tih.
    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Nekoliko nadgrobnih spomenika je uzidano u podnožje kapele.

    Sremske vile
    Narodno verovanje izvor Vranjaš vezuje za vile koje su se na njemu sakupljale i darovale njegovoj vodi moć isceljenja. Ukoliko se neko ogrešio o vile, nagazivši na njihovo kolo, koje je igralo ispod starog rimskog mosta na mestu zvanom Belilo, isceljenje bi nalazio umivajući se i perući se vodom sa vranjaške česme. Narod je verovao da će svakoga ko zanoći na Vranjašu veštice odneti na mesto zvano Šidski brest kod Šida.


    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш
    Selen za kićenje
    Prema priči meštana, ovaj izgled je Vranjaš imao sve do pedesetih godina XX veka. Jedino je, u odnosu na kraj XIX veka, prostor koji oni pamte bio uređeniji. Sa sve četiri strane Vranjaš je okruživala ograda od jorgovana, a sa zapadne strane se ulazilo kroz drvena vratašca. Njima se sprečavalo da stoka ne ulazi na sveto mesto. U unutrašnjosti su se nalazile klupe, tu su se Manđelošani, naročito mlađi, okupljali svake nedelje posle ručka radi priče i zabave.

    Na Svetog Kuzmana i Damjana okupljao se sve do Drugog svetskog rata narod iz okoline, posebno žene, s nadom u isceljenje i ozdravljenje. One su na vodici ostajale celu noć. Mlađi svet se tu okupljao i upoznavao. Na vodicu su dolazili i kolačari i drugi majstori, tu su postavljane šatre, ispod kojih se veselilo. Posetilaca je bilo i iz veoma udaljenih krajeva. Na Vranjaš se išlo i na Vrbicu. Tu se sekla vrba i nosila u crkvu da se osveti. Za Đurđevdan, kad svanjiva, tamo se okupljala omladina na uranak i brala selen, kojim su kićene kuće u selu. Kada su u gornjem Sremu zdravstvene prilike bile veoma nepovoljne (1891), ljudi su prodavali vodu sa Vranjaša kao najzdraviju i najlakšu u okolini.''
    (Tekst pod navodnicima je iz ranije pomenutog dela Mirjane Đekić.)


    Ovo je slikano 2. maja. U pozadini se vidi crvena šatra, a ringišpil i nekoliko grupa izletnika zaklanju krošnje. Očigledno je Vranjaš uz staru religioznu, tradiciju dopunio i novijim povodima.


    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Na Vranjašu je i molitveni kutak, posvećen svetom Jovanu Šangajskom.
    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш

    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш
    Manđelos (mađ. Nagyolasz. Originalno ime sela je bilo Nađolas - veliko italijansko selo - pa su ga kasnije prekrstili u Manđelos.) je naselje u opštini Sremska Mitrovica u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1533 stanovnika.


    Nalazi se petnaestak kilometara na sever od Sremske Mitrovice, na putu koji kroz Ležimir vodi preko Fruške Gore do Dunava.


    Manđelos slikan sa puta ka Ležimiru.
    Vodica Manđelos izvor Vranjaš - Манђелос Водица извор Врањаш
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 10:39

  13. #13

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod
    Bačkog Petrovog Sela
    Manastir Uspenja Presvete Bogorodice


    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село
    Odnedavno ustanovljeni Manastir Uspenja Presvete Bogorodice u Bačkom Petrovom Selu više je poznat kao Vodica. Tri puna veka ova Vodica je duhovna i kulturna destinacija ovog kraja. Narod se skupljao na sveti bunar Vodicu, a naročito bolesni koji su se izceljivali i ozdravljavali još od prvih pomena ovoga naselja.
    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село

    Bunar - vodica je u pravcu crkve ispod male nastrešnice

    Vodica se nalazi se na levoj obali reke Čik, tipične ravničarske reke koja izvire na samoj granici sa Madjarskom nedelako od Subotice a duga je 95 kilometara.
    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село

    Maleni vodotok reke Čik je ovde pretvoren u jezerce

    Na ovom prostoru postoje tragovi organizovanog življenja iz vremena pre nove ere o čemu svedoče arheološka nalazišta nedaleko od manastira na samoj obali rečice Čik. U ovom značajnom nalazištu šezdesetih godina 20. veka otkrivena je jedna avarska nekropola, žitne jame, glinene posude, kao i razne alatke iz kamenog i bronzanog doba.

    U parohijskom letopisu je zapisano predanje iz 1711. godine u kome se opisuje događaj koji je bio povod da ovo mesto postane duhovni centar čitavog kraja. Uoči praznika Uspenja Presvete Bogorodice ovde je napasao svoje stado meštanin po imenu Milivoj koji je bolovao od bolesti očiju. U popodnevnim časovima imao je viđenje ženske prilike koja ga je oslovila sinom. Ona mu je saopštila da je Bogorodica i da će na mestu koje stoji poteći voda kojom će on izlečiti svoje oči i koja će biti lekovita za sve verujuće. O ovom događaju Milivoje je obavestio mesnog sveštenika koji je odmah došao na lice mesta i uverio se da se pojavila voda na mestu pojave Bogorodice - voda koja je mirisala na izmirnu. Na sam praznik Uspenja Presvete Bogorodice išla je litija iz sela do ovog mesta gde se narod uverio u istinitost ovog čuda. Iako se o lekovitosti ove vode mnogo polemisalo, ovde su mnogi bolni našli isceljenje i duhovno ukrepljenje. Verujući u moć isceljenja, narod je dolazio na Vodicu pešice na hodočašće iz bliže i dalje okoline.


    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село
    Vremenom, na tom mestu iskopan je zidani bunar, a pored njega je postavljen veliki drveni krst. Crkvenoopštinska uprava je odredila tutora koji se starao o prilozima sve većeg broja naroda koji ovde dolazi. Tokom 19. veka bilo je pokušaja, zbog dolaska velikog broja naroda o Bogorodičinim praznicima i o prazniku Ognjene Marije, da se podigne konak za narod. Ova ideja realizovana je 1872. godine. Tada je prilozima vernog naroda sagrađena crkva od pečene cigle pokrivena šindrom veličine šest hvati, a pored nje podignuta je dve godine kasnije, skromna zgrada za narod od naboja prekrivena trskom. U parohijskom letopisu zapisana su razna svedočanstva o isceljenjima. Zapisano je da je ovo mesto poštovano ne samo među pravoslavcima nego i među rimokatolicima Mađarima. Zato je jedan bačkopetrovački rimokatilik 1892.godine poklonio manastiru u znak zahvalnosti kip Bogorodice.
    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село

    Bunar je prekriven zelenom mrežicom

    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село


    Drveni krst iz 1960. je na 6-7 m od bunara

    Bunar je 1960. godine obnovljen. Napravljen je novi bunar sa metalnim sekom i postavljen je novi krst.

    Upravni odbor Srpske pravoslavne crkve 1972. godine za vreme službovanja sveštenika Miroslava Naumova (kasnijeg sveštenika u Somboru gde je službovao do svoje smrti) je doneo odluku da se iz dobrovoljnih priloga meštana sagradi sadašnja kapela-crkvica koja je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice (Velika Gospojina) 29. avgusta što je danas i slava ovoga manastira. Blagoslovom počivšeg Vladike bačkog Nikanora 1973.godine sagrađen je današnji hram. Prilozima vernika izgrađena je crkva dužine 9 metara i širine 3 metra. Ikonostas i ikone u hramu izgradio je akademski slikar Dragan Bjelogrlić iz Novog Sada po uzoru na ikonostas kapele patrijaršijskog dvora u Sremskim Karlovcima.
    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село

    Na levoj strani je ikona sv. Teodora Tirona i ispod nje kovčežić, mali kivot, sa delićem svečevih moštiju.

    Osamdesetih godina prošlog veka izgrađeni su svi današnji prateći objekti u manastiru. Kasnije radove je nastavio sveštenik, protojerej Stevan Krunić.
    Čestica moštiju Svetog Teodora Tirona donešene je 1976. godine kao dar manastira Hopova i danas se čuva u manastiru.

    Visokom odlukom blaženopočivšeg vladike šumadisjkog Save koji je kao administrator eparhije bačke izdao dekret 14. Jula 1988. godine, ovo mesto je zvanično proglašeno i manastirom.

    Blagoslovom Vladike bačkog Irineja a staranjem bratstva manastira Kovilja od 2007. godine u manastiru je smešten centar za lečenje bolesti zavisnosti Zemlja Živih.

    Na sve Bogorodičine praznike služe se u manastiru Sveta Liturgija kada narod iz sela i okoline dolazi u velikom broju.

    Pored slave manastira koja se održava svake godine 29. avgusta, narod se izuzetno okuplja na ovom mestu, čak šta i više nego na dan same slave, naime, dana 29. jula se drži večernja služba i noćno bdenije tj. na sam dan uoči praznika Mučenice Marine (u narodu poznat kao praznik: Ognjena Marija) 30. jula kada se drži i Liturgija.

    (Tekst pod navodnicima jenešto skraćeni iz prospekta manastira.)
    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село

    Prostor vodice - manastira je vrlo lepo i brižno negovan.


    Bogomoljačka prestonica
    Najpoznatije bogomoljačko svetilište i sastajalište u Vojvodini je vodica pokraj Bačkog Petrovog Sela, popularno nazvana manastir Uspenija presvete Bogorodice. Ne zna se kada je ovo postalo sveto mesto . Predanje datira vodicu u sam početak XVIII veka, kada Srbi naseljavaju ovo mesto.
    Viđenje Bogorodice
    Prema predanju, na mestu današnje vodice je do 1711. godine bio pašnjak. Tu je čuvao ovce čobanin po imenu Milivoj. Popodne uoči praznika posvećenog uspenju Bogorodice video je divnu žensku priliku koja ga je oslovila sinom. Rekao joj je da, s obzirom na njenu mladost, on ne može biti njen sin. Ona mu je odgovorila da je njen sin postradao za ceo ljudski rod i upitala ga da li zna ko je to.
    Čobanin reče da je za sve ljude postradao samo gospod Isus Hristos. Da bi potvrdila da je ona zaista Bogorodica, žena je rekla da će se na mestu gde stoji, gde su njene stope, pojaviti čudotvorna voda za sve verujuće. O ovome je čobanin trebalo da obavesti mesnog sveštenika.
    Kada su se čobanin i sveštenik vratili, prilike više nije bilo. Na mestu gde je stajala videle su se stope i u njima voda koja je mirisala na izmirnu. Sutradan, na sam Bogorodičin praznik, išla je litija na ovo sveto mesto i održano je prvo večernje. Od tada je svako dolazio na ovu vodicu kada mu je bilo potrebno.
    Slava na vodici - celo selo ne radi
    Slava na vodici je Velika Gospojina. Uoči praznika služi se bdenije i obavljaju sveta tajna jeloosvećenja i sveštanje masla, a u ponoć se služi polunoćnica. Na sam dan slave služi se liturgija. Po njenom završetku sledi trokratni ophod oko kapele. Reže se slavski kolač, koji je doneo kum, i veliki broj kolača koje donose vernici za zdravlje svoje ili svojih bližnjih. Pre liturgije članovi bogomoljačkog pokreta drže propovedi.
    Članovi hrišćanske zajednice u šatri ukrašenoj ikonama i vencima pripremaju zajedničku trpezu nakon bdenija. Posle večere čita se molitva bolesnima. U ponoć se služi polunoćnica, a na sam dan Ognjene Marije sveta liturgija. Prerežu se kolači koje su doneli roditelji bolesne dece, kojima je prethodno veče čitana molitva. Posle službe ponovo je zajednička trpeza.
    Na vodici u Bačkom Petrovom Selu sagrađeno je više objekata, koji po svojim karakteristikama predstavljaju zasebnu celinu u odnosu na sve druge vodice u Vojvodini. Uticaj savremenog shvatanja pobožnosti ogleda se i u izgledu zgrade na njoj sagrađenoj . Na mestu stare kapele sagrađena je nova, ciglom ozidana i limom pokrivena, iste veličine kao i prethodna. U njenoj unutrašnjosti se nalaze: ikonostas, tron sa moštima svetog Teodora Tirona, celivajuće ikone i više običnih ikona posvećenih raznim svetiteljima.
    Ispred kapele, sa njene desne strane, stoji stari drveni krst, postavljen tu još dvadesetih godina. Iza kapele je prostorija u kojoj se prodaju sveće. Nekada su u njoj boravili vernici kada bi dolazili da prenoće. Danas je tu jedan veliki sto, a na njemu poređane razne ikone.
    Po dolasku na vodicu vernici prvo ulaze u ovu prostoriju, celivaju ikone i prilažu novac za zdravlje i sreću. Potom kupuju sveće, obavezno po dve, a tek onda odlaze u kapelu, gde im se čita molitva za sreću i zdravlje.
    Na slavu vodice, manastira, dolazi veliki broj vernika. Zavetina u ovoj parohiji je Ognjena Marija. Odlukom episkopa bačkog, od sedamdesetih godina vrši se bogosluženje na vodici. Tog dana se ništa ne radi u celom selu.
    (Odlomak iz feljtona u Dnevniku na osnovu knjige Mirjane Đekić VODICE U VOJVODINI )

    Manastir Uspenja Presvete Bogorodice (Manastir Vodica) se nalazi kod Bačkog Petrovog Sela, na putu za Bačku Topolu, u Potisju Srednje Bačke, severno od Bečeja.

    Bačko Petrovo Selo je naselje u opštini Bečej. Podignuto na visokoj lesnoj terazi duž same obale reke Tise. Prema popisu iz 2002. bilo je 7318 stanovnika.

    Naselje je dobilo ime Petrovo Selo (Pterrve) po jednom od prvih naseljenika Petru Tašinu. Naime, u vremenu Turskog robovanja, Bačko Petrovo Selo je značajna saobraćajnica i pripada segedinskoj nahiji. Godine 1548. osim u Segedinu i Titelu, samo u Senti i Bačkom Petrovom Selu su postoje skele na reci Tisi. Vlasnik skele je bio Petar Tašin koji se pominje kao osnivač današnjeg sela po kome je i dobilo ime. I sada se zove tako njegova ulica, postoji i kuća od Petra Tašina, ali svakako da nije iz toga doba. Skela i sada prevozi preko Tise.


    Vodica Bačko Petrovo Selo - Водица Бачко Петрово Село
    Iako je ova Vodica sada manastir koji je predstavljen na temi Manastiri Srbije, postavljam je i ovde jer je tradicija kultnog mesta veoma duga i jaka. I uz postojanje manastira u poslednjih 20 godina ta tradicija je nastavljena.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 03.06.2009 u 21:16

  14. #14

    Odgovor: Vodice

    Vodica - Kapela Sv. Ilije
    Stara Pazova



    Vodica Stara Pazova kapela sv. Ilije

    Sredinom XIX veka sagrađena je u Staroj Pazovi kapela svetog Ilije.
    U srpskom kraju u ovom nacionalno mešovitom naselju, prvobitna kapela je sagrađena pre današnje pravoslavne crkve, verovatno krajem XVIII veka, a sadašnje zdanje oko 1850. godine.


    Vodica Stara Pazova kapela sv. Ilije

    Kao objekt naordnog graditeljstva proglašena je 1998. za spomenik kulture.


    U ovom XIX veku selo je ovo vise puta stradalo od kolere i trbobolje; zbog toga drze da im je pijaća voda dosta nezdrava.
    U selu i okolini mnogi su bunari. No medju njima ima i takovih koji se ne mogu piti, ima ih pak i takovih,čija se voda ne razlikuje od izvorske vode.



    Vodica Stara Pazova kapela sv. Ilije

    U početku ovoga veka podignuta je kraj srpske crkve lepo sagradjena kapela, koja je posvećena Svetom Proroku Iliji.Tu se stiče mnogi narod iz okoline na taj dan, tražeći molitvom u bolesti svojoj melema i leka. O tom je mestu javio neki pobožan čobanin, koji je krepkom molitvom na tom mestu i boljki svojoj olakšanje našao. Pred ovom kapelom ima znameniti bunar, sa kojeg meštani u svako doba vodu crpu i potrebe svoje podmiruju.

    (Ovo je odlomak je iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović,a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu.)



    Vodica Stara Pazova kapela sv. Ilije
    Početkom 2009. trebalo je da se, u okviru proširenja ulice kapela izmesti u portu, ali se posle protesta crkvene opštine i Mesne zajednice od takvog plana odustalo.


    ''Građenje sadašnje pravoslavne crkve počelo je 1827. godine nedaleko od prve crkve o kojoj nema sačuvanih podataka. Kapela pored pravoslavne crkve je po predanju sa početka XIX veka, a obnovljena je 1891. (Očigledno je da se podaci u različitim izvorima razlikuju.)
    Stara Pazova se kao ovo naselje u dokumentima pominje prvi put 1716.godine. Verovatno se nalazilo u potesu zvanom Staro selo. Početkom druge polovine XVIII veka starosedeoci su napustili naselje i preselili se na drugu lokaciju.
    Prvobitno naselje Šanac Pazuha je postojalo vekovima pre preselenja na sadašnju lokaciju.
    Potes Staro selo je danas svima znan i prostire se severnije od Srpske pravoslavne crkve. Sa tih polja uočljivo je uzvišenje, na kome je sadašnja Srpska pravoslavna crkva. Zbog toga se može pretpostaviti da su prvi stanovnici tkz. Šanca Pazuhe na tom uzvišenju izgradili i svoju prvu crkvu, a pored nje iskopali prvi bunar zdrave vode, jer predanje kazuje da je tamo vodio letnji put. Logično je i zbog toga što su, na sličnim ravničarskim uzvišenjima, a izvan naselja, pokraj izvora ili bunara, građene i druge crkve u Sremu. Zato se može izvesti logičan zaključak, da je na današnjem prostoru Stare Pazove, prvo izgrađena crkva, a tek potom istočnije od nje, podignute kuće.''
    (Odlomak iz dela POPOVIĆ J. Dušana: Srbi u Sremu do 1736/7 godine)

    Ja Ilija, on Ilija

    Ispred ulaza u portu pravoslavne crkve u centru Stare Pazove, pored puta, nalazi se kapela posvećena svetom Iliji. Na bunar, koji se nalazio do Drugog svetskog rata ispred kapele, sa njene istočne strane, dolazili su ljudi od davnina. Voda iz bunara vadila se, prema sećanjima meštana, nekada na đeram, a početkom ovog veka na točak.
    Kada je pored bunara napravljena prva bogomolja, ne zna se, ali već krajem XVIII ili početkom XIX veka postoji kapela od dasaka, pokrivena šindrom. Sadašnja kapela sagrađena je oko 1850. godine, trudom čobanina Ilije Križana.

    Zahvalan čobanin

    Po legendi, bio je bolestan i u snu mu se javio sveti Ilija. Svetitelj mu je rekao da se umije vodom sa vodice. Kada je prezdravio, čobanin, koji nije imao porodice, reši da sazida kapelu, u znak zahvalnosti svetitelju za spasenje. Posvetio ju je svetom Iliji rečima: Ja Ilija, on Ilija.

    Kapela je obnovljena 1891. godine i novom ogradom ograđena. Sa strane druma je belim kamenom oivičena i ciglom patosana. U njenoj unutrašnjosti, po sredini, izidano je uzvišenje - časna trpeza, na kojem se, u to vreme, na lepom zastiraču nalazila ikona svetog Ilije. Iznad ikone, o pojedinim praznicima, gorelo je kandilo. LJudi su početkom veka toj vodici najviše dolazili o crkvenoj slavi, a u manjem broju i preko godine, čim proleće grane.
    Bunara više nema

    Na razglednici Stare Pazove iz 1910. godine, pored srpske pravoslavne crkve, vidi se mala kapela ograđena tarabom i pokrivena šindrom. U apsidi kapele je mali četvrtasti prozor. Između kapele i crkve nalazio se bunar sa drvenom kućicom. Voda se vadila na točak.
    Kapela je sada ograđena metalnom ogradom. Danas ne postoji bunar. Kako je kapela mala, u njoj se retko držalo bogosluženje. Za slavu, Svetog Iliju, služba se drži u crkvi. Pred kapelom se o Bogojavljenju nekada svečano obavljalo vodoosvećenje.''


    MIRJANA ĐEKIĆ objavila je knjigu VODICE U VOJVODINI. Delovi iz te knjige objavljeni su u listu Dnevnik kao feljton. Gornji deo pod navodnicima je iz tog feljtona.



    Crkva Sv. Ilije je u levom uglu, najudaljenija od centra.
    Vodica Stara Pazova kapela sv. Ilije
    Crkva Sv. Proroka Ilije i kapela pored nje nalaze se u ulici koja od centra vodi na autoput ili preko njega, za Stare Banovce.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 23.05.2009 u 22:03

  15. #15

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod Vojke



    Vodica Vojka bunar
    O ovoj vodici (nadam se, samo zasad) ne nalazim podataka.


    Vodica Vojka bunar
    Medjutim, u odlomku posta o mestu Vojka, koje je na forumu Srem na temi "Trideset dana na ubavu putu" postavio član Felix, ima deo koji se možda odnosi na ovo kultno mesto.


    "VOJKA
    Ime ovog sela postalo je od imena izvora, koji je kraj zemljišta toga sela.
    U staroj jednoj popovskoj knjizi, koja je posle smrti pokojnog vojačkog paroha Uroša Lazarevića dospela u ruke njegovu rodjenu bratu, stoji na prvom listu do korica ova beleška: Selo Vojka, tako se zove po izvoru, gde je sad bunar sa kojega poje marvu ukraj puta, koji i u vreme suše, kad svi bunari usahnu, ima dosta vode.


    Vodica Vojka bunar
    Vodicu smo sredinom maja zatekli sveže uredjenu: bunar okrečen, stolovi i klupe ofarbani, zemlja oko zasadjenog cveća okopana, a okolina pokošena.


    Vodica Vojka bunar
    Da je voda iz bunara i sada dobra za piće ne bih tvrdio. Od kanalske vode ova u bunaru je udaljena oko 1,5 m. i istog su nivoa. Kako se odnosimo prema prirodi i vodama, voda u kanalu sigurno nije najčistija. Da ta ta voda u kanalu i voda u bunaru imaju vezu, prepostavljam, a da li je dovoljan sloj zemlje da se kanalska voda isfiltrira - sumnjam.

    Starac Marko, koji je 80 godina živeo, ne pamti da je u Vojci kadgod voda usahnula. I kod te beleške stoji: pop Todor Masnikosa iz Popinaca, ljeto 1840.
    Vrlinu i neobičnost ovog izvora potvrdjuje i dogadjaj koji se dogodio pre 15-20 godina, (znači oko 1880.) kao sto rekose ljudi: devojka neka Sela Čolaković u dogovoru sa Djurdjem Gajinim iskopa bunar. Posle kratkog vremena bi tu podignut krst sa ikonom i počeše od tada ovamo mnogi narod sticati, osobito na Spasov dan, tražeci utehe. Ovaj je običaj drzan sve do pre nekoliko godina, kada je kopanjem velikog kanala u tom pravcu i ova vodica zaronjena, ali se i dan danas vide još ostaci, pa bi valjalo očuvati je.



    Vodica Vojka bunar
    Tekst pod navodnicima je odlomak o mestu Vojka iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović, a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896. godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu.


    Vodica Vojka bunar
    Prijatno mesto pod miomirisnom dafinom iskoristili smo za izletničku trpezu.
    Vodica Vojka bunar
    Vodica se nalazi na manje od kilometra udaljenosti od Vojke kad se dolazi iz Stare Pazove. Izmedju puta i bunara - vodice je kanal.


    Vodica Vojka bunar

Strana 1 od 6 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •