АЛМАШКА ЦРКВА
Црква света Три Јерарха
НОВИ САД
Almaška crkva Novi Sad
АЛМАШКА ЦРКВА НОВИ САД ''Алмашка црква у Новом Саду спада у монументална и репрезентативна црквена здања каква су грађена у Војводини крајем XVIII и почетком XIX века. Конципирана у класицистичком духу, изведена је према нешто измењеном пројекту Мартина Ковчарског 1797. То је једнобродна грађевина са полукружном олтарском апсидом и високим звоником који доминира западним прочељем.
АЛМАШКА ЦРКВА НОВИ САД
Almaška crkva Novi Sad Посебну вредност представља иконостасна преграда за коју је сликану декорацију извео Арса Теодоровић, а богату резбу Аксентије Марковић, који је највероватније украсио и проповедаонице посвећене Јовану Златоустом, Василију Великом и Атанасију Александријском. Чудотворна икона Богородице Алмашке са Богородичиног трона замењена је композицијом Уроша Предића. Уљане зидне слике на своду наоса рад су Арсе Теодоровића, док је за партије у олтарском простору из друге половине XVIII века ангажован Андрија Шалтист. Иконостас Алмашке цркве је једно од најбољих остварења Арсе Теодоровића, на коме је до пуног изражаја дошао његов прецизан цртеж. Иако под великим утицајем класицизма, уметник се није одрекао барокно-рокајних форми.
Конзерваторски радови обавељени су 1983. и 1994, (a обнова фасаде 2008-09. - моја напомена). а санација и рестаурација спомен-крста у порти, средствима Министарства рада и социјалне политике, током 2005.
Алмашка црква у Новом Саду утврђена је за споменик културе од изузетног значаја за Републику Србију.''(Са сајта Министарства рада и социјалне политике - Сектор за борачкo-инвалидску заштиту.)
АЛМАШКА ЦРКВА НОВИ САД
Kada je završen, osvetio ga je episkop bački Jovan Jovanović, o čemu svedoči mermerna ploča s imenom austrijskog imperatora Franca Drugog, koja se nalazi na zapadnoj fasadi, iznad portala. Izgrađen je oko stare crkve, koja je bila srušena i uklonjena tek pošto je nova završena.
Iste godine, 3. jula, crkvu je posetio i u njoj celivao jevanđelje car Franc Jozef, koji je u Novi Sad doputovao obilazeći južne delove svoje monarhije.
Zapadni i severni portal (južni je identičan severnom). Portali su značajan arhitektonski ukras Almaške crkve.
Interesantan je tekst na nadgorbnoj ploči - govori o pogibiji žene od puške mađarskog honveda (vojnika) u kući 1848. (za vreme Bune).
Almaška crkva Novi Sad
[COLOR="Navy"]Građanski list 23.08.2009.
Tekst: Srđan Ercegan
Jabuka sakralne arhitekture
Impozantni hram Sveta tri jerarha, uglavnom poznat kao Almaška crkva, svakako spada među najmonumentalnija i najlepša ostvarenja sakralne arhitekture na ovim prostorima. Po svojim gabaritima, kao i unutrašnjoj dekoraciji, Almaška crkva potpuno odgovara duhu ne samo srpskog već i svetskog stvaralaštva s kraja 18. i početka 19. veka. Iako veličanstven i raskošan, kao pravi svedok slavne prošlosti, ovaj hram prvenstveno budi prijatna osećanja topline i zajedništva i na taj način verno ocrtava i oblikuje specifičan duh Novog Sada. Zahvaljujući svešteniku Branku Ćurčinu, moguće je otkriti bogatu prošlost i neprocenjivu vrednost najveće i najmlađe novosadske crkve.
Istorija Almaške crkve počinje početkom 18. veka, kada su se stanovnici sela Almaša (na mađarskom � jabuka), motivisani pritiscima županijskih vlasti i njihovih poreznika, doselili u Novi Sad i organizovali naselje na periferiji, daleko iza poslednjih kuća, severno od centra grada. Došavši pod vojnograničarsku upravu, stanovnici Almaša nadali su se da će sebi obezbediti izvesne povlastice, kao i spokojniju budućnost od one koja ih je čekala pod županijskim vlastima. Kako su Almašani bili čvrsto odani svojoj veri, najpre su, na mestu današnje crkve, podigli krst i oko njega sagradili naselje, među barama koje su tadašnji Novi Sad delile na kvartove koje i danas prepoznajemo (Salajka, Podbara...).
Mesto hodočašća
Ubrzo po osnivanju naselja, 1718. godine podignuta je prva crkva, koja je, slično tadašnjim kućama, bila sačinjena od pletera, oblepljenih blatom, i prekrivena trskom. Posvećena je prazniku Sveta tri jerarha (Vasilije Veliki, Jovan Zlatousti i Grigorije Bogoslov), u spomen čudesnog pronalska ikone ovog praznika, prilikom kopanja bunara pored hrama. Čini se da je ovaj skromni hram služio kao privremeni bogoslužbeni prostor zato što se ubrzo po njegovom nastanku rađa ideja o izgradnji nove, solidnije crkve. Izgradnju novog hrama vodio je prvi sveštenik almaškog naselja, pop Maksim.
Almaška crkva Novi Sad
U porti je sačuvano i nekoliko nadgrobnih spomenika iz XIX veka. U porti je i krst - spomenik poginulim ratnicima 1914-18. o kojm se stara država.
АЛМАШКА ЦРКВА НОВИ САД Gradnja je završena 1733. godine i tada je na praznik Sveta tri jerarha novosagrađeni hram osvetio episkop bački Visarion Pavlović. Crkva je imala zvonik s jednim zvonom, a bila je izgrađena od nepečene cigle, sa svodom od dasaka, krovom od šindre i popločana pečenom ciglom. Ikonostas tadašnjeg hrama najverovatnije je izradio Janko Halkozović. Interesantno je da se u tadašnjoj Almaškoj crkvi nalazila ikona Bogorodice za koju se verovalo da je čudotvorna i zbog koje je hram predstavljao mesto hodočašća. Za ovu čudotvornu ikonu ne zna se odakle je donesena, kao što se ne zna ni kada je i gde nestala. Počivala je na Bogorodičinom tronu, otprilike na mestu na kojem se danas nalazi Madona slavnog Uroša Predića. Ipak, ni drugi hram nije bio sačinjen od odgovarajućeg materijala, tako da se 1770. godine ponovo javlja ideja o izgradnji nove crkve.
Sadašnji hram je građen od 1775. do 1797. godine.
Neosveštana Bogorodica
Možda su ovakve okolnosti uticale na monumentalnost Almaške crkve. Novi hram, sagrađen u neoklasicističkom stilu, dugačak je 44 metra i širok 11 metara, dok je do krovnog venca visok 15 metara. Kada je crkva izgrađena, zvonik na kome je počivao zlatni krst bio je visok 65 metara. I danas postoji idejni projekat s priznanicom koju je izdao Kovačovski, zidarski majstor i graditelj još nekoliko crkava po Bačkoj.
Veličanstveni ikonostas je od 1803. do 1806. godine oslikao "akademski moler" Arsenije Todorović, dok je rezbariju izveo novosadski umetnik Aksentije Marković. Zidno slikarstvo na svodovima i zidovima izveo je ukrajinski slikar Andrej Šaltist. Ipak, toplinu hrama u najvećoj meri oblikovala je raskošna rezbarija, koja floralnim motivima, prirodnim i stilizovanim, ispunjava sakralni prostor i uokviruje ikone, stvorene u periodu stilskih dodira baroka i klasicizma. O neizrecivoj vrednosti njegovih radova u Almaškoj i Uspenskoj crkvi možda najbolje svedoči to što se na njih poziva Aksentijev brat, drvorezbar Arsenije Marković dok od vlasti traži da mu se podari ugarsko plemstvo.
Ovaj hram karakteriše i postojanje propovedaonice, izuzetno retke u pravoslavnim crkvama.
Almaška crkva Novi Sad
Predićeva ikona Bogorodice se smatra njegovim najboljim delom.
U drugoj polovini 19. veka za crkvu je izrađen Hristov grob, koji je, harmonično s ikonostasom, najverovatnije izradio Pavle Simić.''
Prestonu ikonu Bogorodice 1905. godine naslikao je Uroš Predić, zaslugom i dobrotom ktitora Arsenija i Anke Pajević. Ova ikona specifična je po tome što nikad nije osveštana zato što je na njoj Bogorodica predstavljena u pokretu, što je teološki neispravno. Ipak, upravo zbog toga, ova ikona je jedinstvena i neizrecivo vredna.
Stradala u bombardovanju
Almaška crkva je postradala u bombardovanju 12. juna 1848. godine, kada je srušen metalni deo zvonika. Obnovljena je 1852. godine, zahvaljujući prilozima iz Rusije, ali novi zvonik nikad nije dostigao svoju staru visinu - 17 metara je niži od prvobitnog.
Almaška crkva Novi Sad
Po prostranstvu, Almašla crkva najveća pravoslavna crkva u Novom Sadu. To je i razlog da je nema slikane sa 'boka' jer iz raspoloživog prostora koji je pored nje nije moguće smestiti je u sliku običnim objektivom.
Almaška crkva Novi Sad
Almaška crkva Novi Sad
Arsa Teodorović (1767 - 1826)(Sa sajta ARTE)
''Počeo je kao pomoćni učitelj, zatim učenik nekolicine domaćih slikara-zanatlija u Banatu i Sremu, Teodorović odlazi u Beč i 1788. upisuje Akademiju. U Beču se upoznaje sa Dositejem Obradovićem i drugim mladim 'jozefinistima', i od tada počinje da aktivno sarađuje na kulturnom preporodu austrijskih Srba. Završivši Akademiju 1796., prelazi u Novi Sad, a onda se posle nekoliko meseci nastanjuje u Temišvaru. Godine 1803. vraća se u Novi Sad i tu ostaje do smrti.
Teodorovićev portret Dositeja iz 1794. je prvi građanski portret u srpskom slikarstvu. Svojim načinom slikanja obezbedio je sebi vodeće mesto u klasicističkoj školi. Svoje klasicističke sklonosti ispoljio je još više i još jasnije na svojim ikonama, alegorijskim i istorijskim kompozicijama.
Najviše vremena i napora uložio je Teodorović u slikanje ikona. Koliko je danas poznato izradio je oko 26 ikonostasa .
Kao predstavnik klasicizma i kao nadaren umetnik, stvorio je čitavu školu. Kroz njegove radionice u Temišvaru i Novom Sadu prošli su mnogi učenici, među kojima su najpoznatiji Konstantin Danil i Nikola Aleksić. Svoj uticaj na mlađe umetnike proširio je još više preko 'Crtačke škole' u Sremskim Karlovcima, kojom je rukovodio nekoliko godina.''
ХРАМ СВЕТИХ АПОСТОЛА ПЕТРА И ПАВЛА НА АЛМАШКОМ ГРОБЉУ У НОВОМ САДУ
- КАПЕЛА НА АЛАМАШКОМ ГРОБЉУ -
Almaška kapela Novi Sad
Almaška kapela Novi Sad
Капелу је осликао Павле Симић.
Almaška kapela Novi Sad
Улаз у крипту која је испод олтара је на источној страни капеле.
''Алмашка капела је ... и храм и монументална гробница. Храм као освећена капела у којој се служе литургије и узносе молитве за покојне, а монументална гробница због крипте у којој су сахрањени ктитор капеле Епископ бачки Платон Атанацковић и његов син Василије Атанацковић, рођени брат Епископа Платона Јован Атанацковић и поред њих Епископ бачки Герман Опачић. Да је капела и монументална гробница, сведоче не само архитектура храма, њен иконостас и зидно сликарство високе уметничке вредности већ и биографија ктитора епископа бачког Платона Атанацковића, чији је рад по свему био монументалног карактера и један од темеља српског духовног, просветног и културног развоја новијег доба. Седиште Огранка САНУ у Новом Саду налази се у згради коју је поклонио српском народу и носи назив Платонеум, као што је и једна издавачка кућа у Новом Саду за успомену на овог умног и вредног епископа узела његово име и исто тако зове се Платонеум, а то име носи и улица у црнтру Новог Сада...'' (са сајта Епархије Бачке - из приказа публикације о овој Капели)
Павле Симић
(* 1818, Нови Сад - � 17. јануара 1876)
Средњу школу је учио у Сомбору и Суботици, а затим је прешао у Нови Сад у радионицу сликара Алоиза Кастагнија, италијана из Мантове. Децембра 1837. одлази у Беч и уписује се на Сликарску академију. Студирао је на одсеку историјског сликарства, до 1841.
Симић је сликао углавном иконостасе и портрете. У црквеном сликарству био је под великим утицајем бечких назарена. Мек по колориту, понекад чак и сладуњав, полагао је нарочито пажњу на композицију и јасан хармоничан цртеж. Симић је далеко значајнији као портретист. Радио је и историјске композиције. Начинио је четири такве за манастир Куваждин, све четири из живота Намањића и монументалних димензија, али су оне страдале за време другог Светског рата. (Из Википедије)
Алмашка капела Нови Сад
Кружна плоча од црвеног мермера изнад улаза говори о ктиторству владике Платона и години 1863. као време изградње.
Алмашка капела Нови Сад
Гроб Павла Симића.
Алмашка капела Нови Сад