HRAM SVETOG ARHANGELA MIHAILA
Kanjiža
''Hram je posvećen Svetom arhangelu Mihailu. Sagrađen je 1775.godine,a 1849.je izgoreo do temelja. Godine 1851. na istom mestu, podignut je današnji hram, koji je tronosan posle prve generalne obnove 1923.g od Episkopa bačkog Irineja (Ćirića). Sačuvane su četiri ikone iz prvobitnog hrama koje je slikao Teodor Ilić Češljar. Izgubljeni su svi značajni podaci o prvim graditeljima i osnivačima svetinje.'' (VOJVODINA ONLINE)
Kako danas u Kanjiži srpsko stanovništvo sačinjava oko 3% u ukopnoj mbroju stanovnika, to Parohija obuhvata celu naseljenu površinu Kanjiže tj. naselja: Vojvoda Zimonić, Velebit, Novo Selo, Orom i Trešnjevac.
Ako sam dobro upamtio, ovo je jedna od spasenih ikona iz vremena prvobitnog oslikavanja hrama.
Kanjiža
’’Naziv Kanjiže je verovatno slovenskog porekla i može se izvoditi iz reči knez, kneževa, ali ne zna se šta je prvobitno označavao, neku vodu, na primer potok, ili neki posed, eventualno sedište kneza, župana. Od reči knez potiče i Kenesna, Canisa, Kenese, Kanisa, Kanjiža.
Po arheološkim nalazima na priobalskom uzvišenju pored Tise, u okolini današnjeg Ribarskog trga postoje tragovi naseobine počev od bronzanog doba. Formiranje naselja može se objašnjavati blizinom i bogatsvom reke Tise, prelaza preko reke i raskrsnicom zapadnih, južnih i severnih puteva.
Na osvom mestu je za vreme Rimljana i seobe naroda stvoreno stražarsko mesto i izgrađeno jedno zemaljsko utvrđenje - Feldvar kod ušća potoka Kaniša, kasnijeg Kereša.
Govoreći o dolasku Mađara u Karpatski bazen, hroničar ugarskog kralja Bele III, Anonimus (Bezimeni) tvrdi da su 896. godine kod Kanjiže prelazile vojskovođe Zuard, Kadoča i Bajta da bi osvojili teritorije preko Tise.
...U doba tatarske i turske najezde Kanjiža je bila uništena i opustošena, umesto naselja izvori spominju samo zemljano utvrđenje Feudvar (Fldvr). Za vreme senćanske bitke je okolinu Kanjiže obilazio austrijski general Marsilji i izradio kartu utvrđenja Feldvar. To se vidi na spomen-ploči na Ribarskom trgu.
Nakon turske najezde Kanjiža je postala deo Potiske vojne granice kao utvrđeni šanac, a posle razvojačenja vojne granice formiran je Potiski komorski okrug, 1751. godine. Tom prilikom Kanjižu napušta srpsko stanovništvo, preseljavaju se u Banat, pa čak i u Rusiju. Umesto njih Mađarska komora od 1753. godine useljava Mađare iz severnih županija Mađarske, čiji status se izjednačava sa pravom Srba, 1773. godine. Kanjiža i Bačka su postale deo Bač-bodroške županije, naselje dobija titulu palanke i pravo ubiranja skelarine.
... U razvoju naselja dolazi do prekida za vreme mađarske građanske revolucije. Tokom 1849. godine Kanjiža je dva puta spaljena i opustošena, ostalo je samo oko 110 kuća. U drugoj polovini 19. veka grad je ponovo izgrađen...
Levo: nadgrobno obeležje plemićke porodice Eremić postavio je i arhimandrit manastira Šišatovac, potomak sahranjenih. Desna ploča postavljena je 1785.
Oko crkve je postavljen jedan broj nadgrobnih ploča koje, između ostalog, svedoče o Srbima u prošlosti Kanjiže.
Leva ploča je iz 1777. a desna iz 1805. godine.
Prve decenije 20. veka su donele još veći, dinamičniji razvoj, 1908. godine Kanjiža stiče status grada sa uređenim većem, izgrađena je 1912. godine nova gradska kuća, lekovita banja, nova katolička crkva Sveti Pavle pored stare crkve izgrađene još u 18. veku i pravoslavne crkve koja je 1700-tih dobila sadašnji izgled ...’’ (Znatno skraćen tekst dr Pap Đerđa sajtu na TO Kanjiza.)