Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka - Strana 3
Strana 3 od 11 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 152
  1. #31

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Св. Архиђакона Стефана
    Ново Милошево (Средњи Банат)



    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево

    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Овај православни храм је подигнут 1874. године. У Беодри (једном од насеља од којих је настало данашње место) је постојао православни храм и пре овог храма. У ствари, беодрански Срби су много раније имали своје насеље у оближњој Акачи, где се налазила и њихова стара црква Св. Стефана архиђакона. Године 1722. Срби су се из Акаче преселили у Беодру а стара црква у Акачи је постојала све до 1884. године. Средином XIX века донета је одлука да се у Беодри подигне већи храм посвећен Св Стефану. Многе угледне и добро стојеће фамилије из Беодре новчано су помогле да се унутрашњост овог храма ослика фрескама.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево

    Из старог храма је пренет иконостас, рад Теодора Поповића из 1778. године.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево

    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево

    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Пре уједињења са насељем Карлово и формирања Новог Милошева, простор испред храма и његова непосредна околина чинили су тадашњи беодрански трг и ужи центар насеља Беодра.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Beodra
    Prema predanju, naziv potiče od imena neke vlastelinke ``Beldore``. Posle oslobođenja od Turaka, selo se zvalo Boldija, zatim Beka i na kraju Beodra (Nemci su ga zvali Peadra). Danas je administrativno spojeno s Karlovom (Dragutinovo) u jedno selo � Novo Miloševo, koje nosi naziv po partizanu prvoborcu iz Drugog svetskog rata Milošu `Klimi`.

    Početkom XVIII veka, jedan broj Srba graničara iz bačkog Potisja je s porodicama ilegalno naselio Akaču. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je u istorijsko vreme pre doseljavanja Srba bilo nekog drugog stalnog naselja u Beodranskom ataru. Naselje na Akači se proširilo i na Šimuđ i zvalo se Boldija. Imali su i crkvu. Godine 1722. je stanovništvo Boldije, Kerektova, Mortove (atar Padeja) i Prečke (atar Karlova) naseljeno u Beodru. Skoro sve Srpsko stanovništvo je došlo ovamo iz potiskog dela Potisko-pomoriške granice, naročito iz Pivnica, Ade, Mola, i drugih obližnjih mesta. Najstarije srpske matične knjige su iz polovine XVIII veka.
    Predanje pamti da je sa Srbima na Akači, Šimuđu i Kerestovu živeo i manji broj Mađara, koji su sa Srbima prešli u Beodru i živeli pomešano i oni su se izgleda utopili u Srbe, jer predanje sela pamti da ``pre dolaska nije bilo Mađara u Beodri``. Prve Mađare je doveo spahija Bogdan Karačonji, posle 1720. godine. Među Mađare se asimilovao i jedan broj Srba, koji su bili spahijski birovi (službenici), primivši rimokatoličku veru da ne bi izgubili službu.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Beodrani nisu preseljeni s Akače i Kerektova dobrovoljno. Naseljavanje Beodre je počelo najpre oko glavnog druma, na paravcu Novi Bečej � Kikinda, gde se formirao ``veliki sokak``.

    Pored Srba i Mađara, u Beodru su se doseljavali i drugi, pre svega Jevreji, Nemci (organizovano, doveo ih je spahija Karačonji 1795, 1797 i 1805. godine) i Cigani. Posle komunističke revolucije u Rusiji je u Beodru došlo i nešto Rusa. Jevrejsko stanovništvo je uništeno u Drugom svetskom ratu, a Nemci su iseljeni posle tog rata. Tokom XX veka se broj Roma veoma uvećao. Beodranski Cigani su uglavnom pravoslavne vere.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Prva pravoslavna Crkva se nalazila na Akači. Naseljavanjem Beodre, napuštena je, pa je podignuta nova, u Beodri. Verovatno je najpre bila od naboja ili pletera, a oko 1750. godine je podignuta nova, od presne cigle. Ova crkvica je podignuta na samom severnom rubu sela, iza koje se prostiralo groblje. Crkva je bila u sklopu spahijskog dvorišta, sa posebnom kapijom. Ta je Crkva napuštena i porušena, a na njenom mestu je podignuta mala kapela sa oltarom i kosturnicama nekoliko beodranskih familija. Ova kapla je porušena posle Drugog svetskog rata.
    Nova, veća pravoslavna crkva je podignuta 1872 � 1874. godine sredstvima pravoslavne opštine.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Ikonostas u ovoj Crkvi je prenet iz stare crkve, čiji je autor nepoznat i dopunjen je ``gornjim bojem`` koji je rad umetnika Teodora Popovića iz Bečkereka. Osobitost ikonostasa beodranske crkve, koju deli još sa crkvom u Ečki (današnja rumunska crkva), je izobraženje medaljona s ikonama hrišćanskih moralnih vrlina, preuzetih iz ``Itike jeropolitike``, moralističkog spisa popularnog u XVIII veku.


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево

    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Domaćini su nam ukazali na sopstveni grb crkve što nije česta pojava. Nalazi se na ogradi hora (galerije) naspram oltara.

    Sve pravoslavne beodranske crkve su bile posvećene Sv. Arhiđakonu Stefanu, kojeg pravoslavna Beodra slavi kao hramovnu slavu oduvek. Po predanju, potomci ``Uzun Petra Radanovog`` iz Bijeljine su bili u turskoj tamnici i molili se za slobodu svecima redom, pa su se vrata tamnice otvorila kad su se pomolili Sv. Stefanu. Oni su izbegli prvo u Pivnice, a zatim su se njihovi potomci doselili na Akaču, pa u Beodru, donevši sa sobom jedan jako stari krst ``sa grčkim slovima``, na kome je izrezbareno 12 praznika.
    (Tekst je preuzet sa sajta Novog Miloševa)


    Crkva Novo Miloševo - Црква Ново Милошево
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:36

  2. #32

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Саборна црква Светог Димитрија
    Сремска Митровица


    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    Репрезентативна црквена грађевина, монументалних размера, саграђена је између 1781. и 1794. у центру Сремске Митровице. Изведена је у барокном маниру са елементима класицизма, посебно израженим у третирању декорације спољних зидова.

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    Репрезентативна црквена грађевина, монументалних размера, саграђена је између 1781. и 1794. у центру Сремске Митровице. Изведена је у барокном маниру са елементима класицизма, посебно израженим у третирању декорације спољних зидова.

    Претрпела је велики број интервенција, од којих је прва била 1811. Том приликом је ангажован Марко Вујатовић да изреже иконостас (по угледу на фенечки или старобечејски) и мобилијар.


    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    Crkva Sremska Mitrovica - Црква Сремска Митровица
    Осликавање иконостаса и свода изнад њега поверено је 1815. Арси Теодоровићу. Скуп и препун наруџбина, Теодоровић је на митровачким иконама још једном потврдио свој реноме, створивши мирне, уздржане ликове светитеља, уобичајено уздржаног класицистичког колорита. Накнадне радове на олтарској прегради извели су Новак Радоњић 1857. и Јован Клаузен из Загреба 1891, који је својим ретушем умногоме променио њен првобитан изглед.


    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    Храм је једнобродне основе са пространом полукружном олтарском апсидом на истоку и високим звоником уздигнутим над западним прочељем. Плитки пиластри завршени вишеструко профилисаним капителима рашчлањују грађевину по вертикали. Складност у декорацији фасада постигнута је наглашавањем хоризонталних венаца. Лучно засведен главни портал украшава пар полустубова и тимпанон у врху.

    Црква је споменик културе великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    Nova Pravoslavna crkva Sv. Dimitrija ili Saborna Crkva, među mesnim stanovništvom poznatija kao "Velika Crkva" je najveći bogoslužbeni pravoslavni hram u gradu Sremska Mitrovica, a jedan od najvažnijih na području Srema. Crkva je danas posvećena sv. Dimitriju, po kome je grad dobio ime.
    Gradnja nove pravoslavne crkve (današnja Saborna crkva koja je prvobitno bila posvećena sv. Stefanu) započela je 1791. g., a završena i osveštana 1794. g. Crkva je podignuta sredstvima samih pravoslavnih vernika.


    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    Crkva Sremska Mitrovica - Црква Сремска Митровица
    Unutrašnje dekorisanje crkve i nabavka potrebnog inventara urađeni su u prvim decenijama 19. veka. Drvorezbarske radove je izveo Marko Vujatović, drvorezbar iz Sremskih Karlovaca (1810. g.). Samo nekoliko godina kasnije ikonostas je radio Arsa Teodorović, najrenomiraniji majstor toga vremena. Na ikonostasu se posebno isticala ikona svetog Irineja i scena njegovog pogubljenja. Krajem 19. veka unutrašnja dekoracija crkve je u jednom požaru znatno oštećena, a obnavljanja koja su izvršena nisu mogla da vrate nekadašnji sjaj ikonama.
    Tek nedavno crkva je posvećena novom svetitelju, zaštitniku grada svetom velikomučeniku Dimitriju. Poslednjih godina izvršena je i obnova crkve.


    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    Витраже су из 1891. године
    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica

    Crkva Sremska Mitrovica - Црква Сремска Митровица
    Сремска Митровица је највећи град у Срему, административни центар Сремског округа и један од најстаријих градова у Војводини и Србији. Град је смештен на левој обали реке Саве. Према попису из 2002. било је 39084 становника .

    Антички град Сирмијум, који се налазио на територији данашње Сремске Митровице, је био престоница Римског царства током периода тетрархије. Називан је и „славном мајком градова“. Десет римских царева су рођени у или у близини Сирмијума.


    Crkva Sremska Mitrovica - Црква Сремска Митровица
    Основавши град на обали Саве, Римљани су омогућили његов развитак. Град расте вртоглавом брзином и у 1. веку нове ере стиче највиши градски ранг - постао je Колонија римских грађана и добија изузетан војнички и стратешки значај. У њему се припремају ратне експедиције царева Трајана, Марка Аурелија, Клаудија II. Од средине трећег века Сирмијум je постао економско средиште читаве Паноније, те је дао Царству неколико великих људи. У њему или околини рођени су цареви Деције Трајан, Аурелијан, Проб и Максимијан, сви романизовани Илири-домороци.

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    Сирмијум је био за владе Римљана и једна је од четири престонице царства (Рим - Милано - Никомедија - Сирмијум). Најпознатији историчар IV века, Амијан Марцелин, назвао је Сирмијум "славном и многољудном мајком градова". Град је био метропола Паноније и Илирика, ранохришћански центар са бројним епископима и мученицима.У доба највећег процвата Сирмијума, у III и IV веку, овде је постојала велика ковница златног и осталог новца, раскошна царска палата, са водоводом и термама, хиподромом, позориштем и анфитеатром, форумом и другим важним грађевинама.


    Crkva Sremska Mitrovica - Црква Сремска Митровица
    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    До сада је откривено осам ранохришћанских храмова, од којих су најпознатији они посвећени Св. Иринеју, Св.Димитрију и Св. Синероту. У доба највећег прогона Хришћана, 304. године, на једном од савских мостова погубљени су први епископ Сирмијума Иринеј, и његов ђакон Димитрије. После 313., Сирмијум постаје важан црквени хришћански центар. Током IV века овде је одржано неколико општеримских црквених сабора, на којима су доношене познате сирмиумске формуле, потврђивано а затим осуђивано тзв. аријанско учење.
    Крајем 4. века град је дошао под власт Источних Гота, да би 441. године практично нестао у хунском покољу и великом пожару. У Сирмијуму су се потом смењивали разни владари, да би се 582. г. предао Аварима, а преживели становници емигрирали у Далмацију. Током овог периода освајање Сирмијума било је кључно за држање контроле над јужном Панонијом.

    crkva svetog dimitrija sremska mitrovica
    Године 1180. Византија предаје град Краљевини Угарској, која подиже нов средњевековни град на темељима срушеног и некада велелепног Сирмијума. Град добија име Civitas Sancti Demetrii (Град Светог Димитрија), по градском патрону и у Сирмијуму погубљеном хришћанском мученику Св. Димитрију.
    Године 1526. године град пада под османлијску власт. Тада је почео развој Митровице као турске касабе. Град је био познат као Шехер-Митровица или турски Dimitrof�e.

    Пожаревачким миром 1718. Митровица постаје део Хабзбуршке монархије у којој Срби добијају одређене привилегије, као што је и употреба сопственог језика. У тим годинама се и први пут јавља модификовано српско име за град (без првог слова ”Д”) – Митровица.
    Crkva Sremska Mitrovica - Црква Сремска Митровица

    Сликано са моста (пешачког) преко Саве
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:36

  3. #33

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva Sv. Vaznesenja Gospodnjeg
    Čurug



    Crkva Čurug

    Crkva Čurug - Црква Чуруг

    Crkva Čurug
    Prva crkva u Čurugu pominje se 1739. godine, a ova današnja podignuta je 1860. godine. Hram Sv. Vaznesenja Gospodnjeg sa tri tornja poznat je po ikonostasu koga je uradio Đorđe Krstić i po čuvenom zvonu " Veliko kontra GE" teškom 4.775 kg. na kom piše "Srpska pravoslavna crkvena opština u Čurugu za vreme slavne vlade NJ.V. Aleksandra I Kralja Srba, Hrvata i Slovenaca i arhijerjestva NJ.V.Pr.G. Dr Irineja Episkopa Novosadskog-Bačkog podiže na SV. Vaznesenjskom Hramu svome ovo zvono da danju i noću budi verne k slavenoslavlju svetoga imena božijega".


    Crkva Čurug - Црква Чуруг
    ''Изградња чурушког храма завршена је 1862. према пројекту војног инжењера Јосифа Крафта. Изведен је као једнобродна неокласицистичка грађевина монументалних размера на којој доминирају неоренесансни елементи, чиме је постигнут утисак репрезентативности. Уобичајене је просторне концепције са полукружном олтарском апсидом на истоку, наглашеним певничким трансептом, припратом из које се пење у хор и западним прочељем које надвисују три торња, од којих је средишњи највиши. Засведена је полуобличастим сводом, док је олтарска апсида наткривена полукалотом. Главни улаз је истакнут тремом који граде два пара коринтских стубова.


    Crkva Čurug - Црква Чуруг
    Декоративни портици са тимпаноном у врху обележавају бочне улазе, што се у пречишћеном облику понавља и на певницама. Поља до висине прозора, оперважених флоралним мотивима, су касетирана, тако да је склад хоризонталне и вертикалне поделе потпун.


    Crkva Čurug - Црква Чуруг

    Масивну иконостасну преграду од белог мермера пројектовао је Михаило Валтровић, а осликао Ђорђе Крстић у последњој деценији XIX века. Овим подухватом је реализована њихова заједничка идеја о националној уметности, која и поред чврстих веза са традицијом није изгубила интересовање за модерна европска струјања. ''
    Чурушка црква је споменик културе од изузетног значаја.
    (Izvor: Spomeničko nasleđe Srbije, Zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije, 1998.)

    U sećanju mi je ostala tvrdnja da je čuruška crkva (pre gradnje Hrama Sv. Save u Beogradu) bila najveća srpska crkva. Čak i ako to ne stoji, činjenica je da je to gradjevima impozantne veličine, naročito za seosku crkvu.


    Izuzetan utisak ostavljaju zlatom radjeni ornamenti u unutrašnjosti prozorskih lukova
    Crkva Čurug - Црква Чуруг

    Interesantna retkost je da je naos podeljen na prednji, muški deo i zadnji, za žene, sa stolovima (sedištima). Na stolovima su imena i prezimena žena.


    Crkva Čurug - Црква Чуруг

    Crkva Čurug - Црква Чуруг



    Čuruški hram Vaznesenje Gospodnje
    Ove godine proslavlja se 150 godina od izgradnje hrama Vaznesenje Gospodnje koji ponosno stoji u centru Čuruga. Žitelji ovog mesta su bili uvek okrenuti Bogu i crkvi, te su sa svojim parosima Kirilom Otićem, Stevanom Pačuom i Urošem Vučerićem počeli veliki posao izgradnje hrama. Pripreme su počele još 1855. godine, ali je izgradnja započela tek u proleće 1857. godine.
    Crkvu je projektovao nemački vojni inženjer lajtant Josif Krafi, koji je nadgledao ovaj posao. Radove su izvodili čuveni majstori i ti zidar Jakov Koloman i tesar Franc Smaus, dok je limarske radove izvodio Matijas Vihtener. Oni su, pored svojih radnika, imali na raspolaganju 100 ljudi i 20 zaprežnih kola iz Čuruga. Kamen temeljac je osvećen i položen na Blagovesti 1857. godine, posle svete liturgije. Sam čin osvećenja obavio je prosinđel Isidor Kolarević iz manastira Kovilj, uz sasluženje Maksima Papića, prote iz Žablja, te čuruških paroha, jereođakona Lazara Trifunovića, okolnog sveštenstva, te mnogobrojnog naroda, uz pucanje prangija i narodno veselje.
    Centralni toranj i crkva su bili postavljeni već 23. septembra 1858. godine, ali je crkvena opština želela da, pored centralnog (54,57 metara), izgradi i dva manja tornja (32 metra). Posle mnogobrojnih problema, početkom septembra 1860. godine izgrađena su i dva manja tornja, te je 5. septembra 1861. godine hram osveštao Maksim Papić, okružni prota žabaljski. U ovaj hram je ugrađeno 1,6 miliona opeka i 7.352 požunska merova kreča (požunski merov iznosi 62,48 litara). Tronosanje je izvršio na sam dan hramove slave 17. maja 1862. godine episkop bački Platon Atanacković i posvetio ga prazniku Vaznesenja Gospodnjeg.
    Crkva Vaznesenja Gospodnjeg je jedan od najmonumentalnijih hramova u Vojvodini. Dugačak je 54 metara, širok 15 i visok 17 metara, sa centralnim tornjem visine 54,57 metara i dva manja visine 32 metra. U Vojvodini postoji istovetan hram u Bečeju i sličan u Sivcu. Čuruški hram je poznat i po ikonostasu koji je izgrađen po nacrtu profesora Mihaila Valtrovića, po ugledu na ikonostase iz naših srednjevekovnih manastira. Ikone za ikonostas je radio akademski slikar Đorđe Krstić iz Bečeja, a bile su završene i postavljene pred Uskrs 1898. godine. Godine 1952. ikonostas je stavljen pod zaštitu države kao neprocenjiva vrednost.
    Na centralnom tornju postoji javni časovnik, koji je povremeno radio i tako su Čuružani mogli da vide vreme iako je postavljen 16. avgusta 1892. godine. U porti crkve se sada nalazi krst koji se nalazio na raskrsnici u centru sela, pa je zbog saobraćaja premešten. U crkvi su se nalazile i knjige rođenih i krštenih od 1742. do 1896. godine (14 knjiga), venčanih od 1773. do 1904. godine (7 knjiga), te umrlih od 1733. do 1900. godine (9 knjiga).

    Veliko zvono treće u Evropi

    Čuruška crkva je poznata i po zvonima, jer je veliko zvono po dimenzijama treće u Evropi. Harmoničnost melodija čuruških zvona kontrolisao je kompozitor Isidor Bajić. Čuveno veliko zvono je osveštao episkop bački dr Irinej Ćirić na Cveti 1932. godine. Svojom melodijom od 7.984 kilograma i danas zadivljuje posetioce svetog hrama i budi pobožnost pravoslavnih Čuružana.
    Veliko kontra �Ge� sa ikonom svetog Đurđa, državnim grbom i ikonama vladara teško 4.775 kilograma, srednje staro veliko �Ce�, sa ikonom svetog Vaznesenja teško 1.773 kilograma, zvono �E� sa ikonom dva anđela, a između njih sveti krst iz koga zrači svetlost, teško 1.030 kilograma, zvono �As� sa ikonom Svetog Save, teško 446 kilograma.
    Sa sajta �Ravnica Info�, autor teksta Lazar R. Kaćanski, 4. May 2007.

    Crkva Čurug - Црква Чуруг
    S obe strane zapadnih rata su table sa imena tristotinak Čuružana koji su izginuli i sahranjeni na ratištima u I sv. ratu.


    Crkva Čurug - Црква Чуруг

    Čurug se prvi put spominje 1225. godine pod ovim nazivom.

    Posle toga je često menjao feudalne gospodare, a početkom 15-og veka postao je posed despota Đurađa Brankovića.
    O Čurugu, kao naseljenom mestu, postoji prvi pisani trag iz 1238. godine, za vreme ugarskog kralja Bele IV. Od ovog zapisa do 1656. god. pojavljuje se pod raznim imenima. Povoljan geografski položaj, plodna zemlja i blizina reke Tise, učinili su da se u periodu velike seobe naroda od IV do IX veka na ovom prostoru smenjuju razni narodi kao što su: Huni, Gepidi, Langobardi, Avari, Franci, Bugari, Mađari. Od svih ovih plemena do polovine XX veka zadržali su se samo Sloveni i Mađari.
    Proterivanjem Turaka postaje granično mesto u austrijskoj Potiskoj vojnoj krajini. Tokom madjarske bune 1848. neprijatelj ruši crkvu i vrši genocid nad domaćim stanovništvom. Posle bune stanovništvo se vraća u Čurug, a doseljavaju se i novi stanovnici.
    Prema arheološkim istraživanjima na prostoru današnjeg Čuruga postojalo je naselje u kamenom dobu o čemu svedoče kosti mamuta pronađene na ovom prostoru.
    Najnovija istraživanja pokazuju prisustvo Rimljana u 4-om veku kao i doseljavanje Slovena pre velike seobe.


    Crkva Čurug - Црква Чуруг

    Čurug se nalazi u u Potisju u Južnoj Bačkoj, Šajkaškoj, na putu koji od Žablja vodi ka severnoj granici Srbije.


    Crkva Čurug - Црква Чуруг
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:37

  4. #34

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka


    Crkva Mol - Црква Мол
    ЦРКВА СВЕТОГ САВЕ
    М О Л



    Crkva Mol - Црква Мол
    ''Саграђена је између 1808. и 1824. у духу барока са јасним утицајима класицизма. Основа је издужена, са доминантним простором наоса, полукружном олтарском апсидом и плитким правоугаоним певницама. Засведена је полуобличастим сводом. Западним прочељем доминира двоспратни звоник фланкиран масивним забатом са волутним завршецима и украшен вишеструко профилисаним венцима. Четири пиластра, са израђено профилисаним капителима и тимпаноном изнад, наглашавају главни улаз. Висока, уска капа звоника, са куглом и крстом, доприноси утиску стремљења у висину.


    Crkva Mol - Црква Мол
    Потреба за наглашавањем висине поновљена је и на олтарској прегради, преламањем у врху рамова икона. Ови неоготски утицаји истичу репрезентативан изглед једног од најбогатије изрезбарених војвођанских иконостаса, на коме су сликарски потпис оставили Арса Теодоровић, Никола Алексић и Новак Радоњић.


    Crkva Mol - Црква Мол

    Crkva Mol - Црква Мол
    Алексић је ангажован 1831-32. да дослика и обнови иконостас, који је неколико година пре израдио Теодоровић. Његов допринос је у коначном обликовању класицистичке концепције, коју је Теодоровић, будући пре свега барокни сликар, тек наговестио. Поред престоних икона и икона из првог реда иконостаса, Никола Алексић је аутор и сликарства свода.
    Crkva Mol - Црква Мол

    Тронови - лево је Богородичин десно Архијерејски
    Crkva Mol - Црква Мол
    Новак Радоњић је 1854. добио наруџбину за израду царских двери и икона на троновима. Сјајни портретиста, Радоњић је на религиозним представама у молској цркви показао сав романтичарски набој свог сликарства.''
    Црква је споменик културе од великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)
    Crkva Mol - Црква Мол

    Crkva Mol - Црква Мол
    Arsa (Arsen) Teodorović (* oko 1768. – 13. februar 1826. godine Novi Sad) bio je srpski slikar. Počeo je kao pomoćni učitelj, zatim učenik nekolicine domaćih slikara-zanatlija u Banatu i Sremu, Teodorović odlazi u Beč i 1788. upisuje Akademiju. U Beču se upoznaje sa Dositejem Obradovićem i drugim mladim „jozefinistima“, i od tada počinje da aktivno sarađuje na kulturnom preporeodu austrijskih Srba. Završivši Akademiju 1796., prelazi u Novi Sad, a onda se posle nekoliko meseci nastanjuje u Temišvaru. Godine 1803. vraća se u Novi Sad i tu ostaje do smrti.
    Crkva Mol - Црква Мол

    Crkva Mol - Црква Мол
    Posle povratka iz Beča je stalno menjao svoja prebivališta a najviše je boravio u Temišvaru i tu je imao svoju radionicu u kojoj je radio sa većim brojem svojih učenika. Pred kraj svoga života se nastanio u Novom Sadu gde mu je šegrt bio i Nikola Aleksić - i tu je i preminuo 1826. godine. Teodorović je naslikao veliki broj ikonostasa kao u Pakracu, Novom Sadu, Budimu, Sremskim Karlovcima, Zemunu, Vršcu i.t.d. Izradio je veliki broj zasebnih ikona i veliki broj portreta koji nisu tako očuvani kao ikonostasi
    Arsa Teodorović, rođen u Perlezu, jedan je od najznačajnijih srpskih slikara osamnaestog i devetnaestog veka. Njegov portret Dositeja iz 1794. uzima se za prvi građanski portret u srpskom slikarstvu. Pripadao je naprednom, klasicističkom stilskom shvatanju. U Sremskim Karlovcima je upravljao Crtačkom školom, preko koje je znatno uticao na potonju generaciju umetnika.
    Crkva Mol - Црква Мол

    Crkva Mol - Црква Мол
    U podnožju predikaonice dobro je očuvan natpis o darodavcu iz 1790. godine.
    Inače, propovedaonice, predikaonice u pravoslavnim crkvama se ne koriste sada u bogosluženjima.

    Crkva Mol - Црква Мол
    Aleksić Nikola (*1808 Stari Bečej - † 1. januar 1873 Arad) je bio srpski slikar.
    Potiče iz zanatlijske porodice. Slikanje je počeo da uči u ateljeu Arsena Teodorovića u Novom Sadu (do 1826.), zatim odlazi u Beč i studira na Akademiji (1828-1830). Počinje u klasi antike, a nastavlja istorijsko slikarstvo. Putuje u Italiju, gde ostaje tre godine upoznajući umetnost nazarena. Kopirao je stare majstore po galerijama i i slikao portrete austrijskih oficira srpskog porekla. Posle Italije 1834. boravi u Novom sadu, a zatim u Sremskim Karlivcima, gde kopira portret mitropolita Stratimirovića. Godine 1837. nastanjuje se u Kikindi i otvara radionicu da bi 1840. prešao u Temišvar, pa u Arad gde ostaje do kraja života. Bio je plodan slikar. Radio je uglavnom ikone, zidne slike i portrete.
    Crkva Mol - Црква Мол

    Na desnoj slici je galerija - hor.
    Crkva Mol - Црква Мол
    Novak Radonjić (1826-1890.) rodom iz Mola, jedan od najboljih srpskih slikara-romantičara. Izradio je veliki broj poznatih portreta. U istorijskom i religioznom slikarstvu nije bio toliko uspešan kao u portretima.
    Crkva Mol - Црква Мол

    Krst ispred crkve je sa početka prošlog veka.
    Crkva Mol - Црква Мол

    U porti ima više nadgrobnig ploča i spomenika. Na desnoj slici je spomenik plemenitog Karakaševića iz kraja XIX veka.
    Crkva Mol - Црква Мол

    Crkva Mol - Црква Мол
    Mol je mesto na Tisi, u opštini Ada u Severnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 6786 stanovnika. Mol i Ada su praktično spojena naselja, a pretpostavljam da relativno veliki broj stanovnika Mola ima veze sa donedavnom razvijenom privredom Ade, koja je i sedište opštine.


    Crkva Mol - Црква Мол
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 22:51

  5. #35

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva svetog Oca Nikolaja
    Bašaid (Severni Banat)



    crkva Bašaid Башаид црква
    Ova crkva je spomenik kulture od velikog značaja. Izgrađena je 1833. godine
    Ikonostas je oslikao 1866. akademski slikar Pavle Simić.
    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква
    Simić Pavle (* 1818. Novi Sad - � 17. januara 1876) je srpski slikar.Rođen je u trgovačkoj porodici, ali je rano ostao bez roditelja, pa ga je prihvatio deda, sveštenik u Staroj Kanjiži. Tu je mali Pavle gledajući ikonostase Teodora Ilića Češljara, zaželeo da postane umetnik.
    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква
    Srednju školu je učio u Somboru i Subotici, a zatim je prešao u Novi Sad u radionicu slikara Aloiza Kastagnija, italijana iz Mantove. Decembra 1837. odlazi u Beč i upisuje se na Slikarsku akademiju. Studirao je na odseku istorijskog slikarstva, do 1841.
    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква
    Simić je slikao uglavnom ikonostase i portrete. Prvi njegov rad na ikonostasu je ikonostas crkve u Pirošu (danas Rumenka), slikan 1848-49. Zatim dolaze ikonostasi: manastira Kuveždina, 1850-53; crkve u Šapcu, 1853-56; prestone ikone u Starom Futogu, 1855; ikonostas crkve u Đurđevu, u Šajkaškoj, 1857; crkve u Senti, 1859; u Bačkom Despot sv. Ivanu, 1860; Nikolajevske crkve u Novom Sadu, 1863; kapele Platona Atanackovića, na Almaškom groblju u Novom Sadu, 1864; crkve u Bašaidu, u Banatu, 1864-66; crkve manastira Orahovice u Slavonijii, 1867; cekve u Glinii, 1866-68; Saborne crkve u Somboru, 1870-73 i Harišove kapele u Zemunu, 1875. U crkvenom slikarstvu bio je pod velikim uticajem bečkih nazarena. Mek po koloritu, ponekad čak i sladunjav, polagao je naročito pažnju na kompoziciju i jasan harmoničan crtež.


    crkva Bašaid Башаид црква
    Neki njegovi portreti (Probojčevića, Čoveka u belom prsluku ili Prote Mateje) idu među najbolja dela srpskog slikarstva iz sredine XIX veka. Simić je radio i istorijke kompozicije. Načinio je četiri takve za manastir Kuvaždin, sve četiri iz života Namanjića i monumentalnih dimenzija, ali su one uništene za vreme okupacijeu toku Drrugog svetskog rata. Ostale su dve manje slike: Hadži Đera i Hadži Ruvim i Ilija Birčanin predaje harač. Obe se nalaze u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu.
    Nažalost, veliki broj dela Pavla Simića, kao što su živopis u Kuveždinu i veliki broj ikona u manastiru Orahovici, bespovratno je izgubljen u ratnim pustošenjima. Ipak, njegova zaostavština sačuvana po brojnim crkvama u Vojvodini i danas zadovoljava estetske i religiozne potrebe pravoslavnih vernika.

    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква

    crkva Bašaid Башаид црква
    Bašaid je naselje 22 km južno od Kikinde na putu Kikinda - Zrenjanin, 3 km istočno od Kikindskog kanala. Pripada opštini Kikinda.
    U XIV veku pominje se kao vašarsko naselje. Zabeleženo je da 1441. bilo u posedu Đurđa Brankovića. Krajem XVI veka Bašaid je opusteo. Selo je obnovljeno u prvoj polovini XVIII veka pod imenom Mala Kikinda. Od 1751. do 1754. ovde su se naselili Srbi iz Pomorišja i Potisja. Odatle se 1777. stanovništvo preselilo na obližnju pustaru Bašaid. Tada je imao 773 stanovnika, a 1971. godine 3982. Selo sada ima 3.494 stanovnika, a većinu stanovnika čine Srbi.


    crkva Bašaid Башаид црква
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:39

  6. #36

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka




    Вазнесењска црква

    Суботица




    Према писаним изворима пре градње данашњег храма, у непосредној близини, постојала је мала капела, плавим обојена са дашчаним кровом, прекривена и посвећена "Вазнесењу Господњем". Црква од трајног материјала подигнута је у највишем делу града, у времену између 1723-1726. год, а њен ктитор био је Никола Џелебџија, трговац, који се бавио гајењем и продајом стоке. Време градње потврђује и запис на старом иконостасу, који је касније поклоњен мањој цркви, посвећеној "Св Димитрију" у Александрову. Наиме, забележене су две године и то 1726. која означава годину завршетка храма. Друга година, 1766. означава прву већу обнову, као и годину осликавања иконостаса. Током времена на храму су извршене многе интервенције, а задња Велика обнова изведна је 1909/10. год. Многе измене и доградње учиниле су да храм изгуби своје изворно стилске одлике архитектонских барокних решења са почетка 19. века.



    Данас храм представља карактеристичан пример необарокних цркава са дискретним декоративним елементима сецесијских линија изведених на фасадном платну, тако често примењиваних и на сакралној архитектури из тог времена. Иконостас израђен 1910. год. рад је Ханца Лукаша, а под надзором Паје Јовановића. Паја Јовановић је сликао иконе и дао нацрте за витраже. Ноту своје сликарске особености мајстор је спровео тонским решењем приказујући иконе у пригушеном "сфумато" тону.
    У периоду обнове 1909 -10. саграђен је и садашњи звоник.
    Црква је уврштена у листу споменика културе Србије.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)



  7. #37

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Успењска црква у Новом Саду

    Ime: U.jpg Pregleda: 672 Veličina: 118.0 KB
    Uspenjska crkva Novi Sad
    То је једнобродна барокна грађевина са полукружном олтарском апсидом и правоугаоним певницама. Засведена је полуобличастим сводом. Западним прочељем доминира висок звоник, украшен угаоним пиластрима са удвојеним капителима. Подужне фасаде понављају исти украс. Складност је постигнута степенасто профилисаним хоризонталним венцима. Главни портал излази из равни западне фасаде, надовезујући се пиластрима који га уоквирују на зидове звоника. Изнад увучених делова главне фасаде, су зидови забата рокајних форми, као равнотежа класицистички једноставним линијама торња.

    Ime: U (1).jpg Pregleda: 664 Veličina: 107.6 KB Ime: U (2).jpg Pregleda: 752 Veličina: 122.9 KB
    Uspenjska crkva Novi Sad
    Високу иконостасну преграду украсила су резбаријом браћа Арсеније и Аксентије Марковић. Осликавање се приписује Јанку Халкозовићу и његовом сину Димитрију Јанковићу. Помогао им је Андреј Шалтист, аутор сликаних представа на троновима.

    Ime: U (3).jpg Pregleda: 624 Veličina: 202.3 KB

    Ime: U (4).jpg Pregleda: 700 Veličina: 111.6 KB Ime: U (5).jpg Pregleda: 679 Veličina: 102.3 KB

    Ime: U (7).jpg Pregleda: 647 Veličina: 149.9 KB

    Ime: U (8).jpg Pregleda: 992 Veličina: 149.4 KB

    Ime: U (9).jpg Pregleda: 640 Veličina: 144.4 KB

    Зидне слике су извели Јанко Халкозовић, Јован Поповић и Василије Остојић. Ангажовање водећих барокних сликара у Успењској цркви омогућило је стварање 'једне од најбарокнијих целина српске уметности XVIII века'.

    Конзерваторски радови су обављени 1990-93. Рестаурација крста у порти извршена је 2005 средствима Министарства рада и социјалне политике. Рестаураторско-конзерваторске радове извели су стручњаци Завода за заштиту споменика културе града Новог Сада.
    Успењска црква у Новом Саду утврђена је за споменик културе од изузетног значаја за Републику Србију.
    (Са сајта Министарства рада и социјалне политике - Сектор за борачко-инвалидску заштиту)

    Crkva Uspenje presvete Bogorodice podignuta je 1736. godine, u vreme mitropolita Vićentija Jovanovića i bačkog episkopa Visariona Pavlovića. Prvobitni hram bio je skromnog izgleda, napravljen od pruća i naboja, a sagradila ga je novopridošla sirotinja. S vremenom je, usled povećanja broja pravoslavnog življa, hram postajao tesan za potrebe vernika, pa je 1765. godine na istom mestu započeta izgradnja novog, nakon čega crkva dobija današnji izgled.

    Prva Uspenska crkva je bila skromna građevina izgrađena nepoznate godine u zapadnom delu grada koji je tada bio pod civilnom, kameralnom upravom. Posle nekoliko decenija, 1765. godine početa je izgradnja većeg i lepšeg hrama.Kada je crkva završena, 1772. godine, bila je najlepša u gradu. Posebno se isticao njen barokni toranj privlačeći pažnju prolaznika. U unutrašnjosti se ističe oltarski prostor u kome je pod obložen ružičastim mermerom.[/SIZE]
    Ikonostas je oslikao Janko Halkozović (poreklom iz Makedonije) uz pomoć novosadskog slikara Vase Ostojića. Ikonostas spada u grupu najrazvijenijih i rezbarijom najbogatijih oltarskih pregrada iz vremena baroka na prostorima Srbije. Pozlaćena raznovrsna ornamentika ima veliku umetničku i zanatsku vrednost.

    Ime: U (11).jpg Pregleda: 677 Veličina: 136.1 KB Ime: U (12).jpg Pregleda: 762 Veličina: 91.5 KB

    Ime: U (15).jpg Pregleda: 693 Veličina: 204.6 KB

    Sve do pred kraj 1960-tih godina 20. veka crkva je imala parohijski dom i portu. U porti su se nalazili grobovi značajnih parohijana i sveštenika Uspenske crkve. To je razrušeno prilikom izgradnje sadašnje zgrade Srpskog narodnog pozorišta.

    Ime: U (13).jpg Pregleda: 544 Veličina: 78.7 KB Ime: U (14).jpg Pregleda: 673 Veličina: 74.6 KB

    Prolezeći kroz grad oko podneva 24. aprila 2009. ugledao sam kran kod crkve. Jedva sam pronašao mesto da zastanem i slikam postavljanje krsta sa obnovljenom pozlatom. Sveštenici prate akciju sa pešačkog ostrva.[/SIZE]

    Vraćajući se popodne slikao sam crkvu sa obnovljenim krstom. A i ostale spoljnje slike su posle završetka glavnog dela spoljašnje obnove crkve.

    Ime: U (16).jpg Pregleda: 648 Veličina: 104.2 KB
    Uspenjska crkva Novi Sad
    Poruku je izmenio nenad.bds, 12.03.2015 u 20:22 Razlog: Vraćanje slika

  8. #38

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Црква Св. Николе
    Шид

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Монументална црква Св. Николе подигнута је у другој половини XVIII века. Висином брода и звоника као и габаритом превазилази сремске цркве тога времена. Концепцијом простора и обликовањем архитектонског украса припада савременим барокним решењима сакралног градитељства. Једнобродна је грађевина с полукружном апсидом и високим призиданим звоником.
    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Неуобичајене су једино сегментне извијене линије прозорских отвора на апсиди и бочним зидовима брода. Наглашене висине храма потенциране су удвојеним издуженим пиластрима једноставних профилисаних капитела. Испод крова изведен је једноставан профилисан венац. Спратност звоника наглашена је хоризонталним кордонским венцима, а висина и масивност потенцирани су угаоним плитким пиластрима са јединственим профилисаним капителима. Главни улаз је на западу, док се на јужном зиду налази бочни портал.
    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Високи иконостас из друге половине XVIII века резбарен је у барокном духу са извесним рокајни елементима. Винова лоза са грожђем, храстово лишће и ружини пупољци овијају се око икона и стубова на иконостасу.
    Crkva Šid Црква Шид

    Богородичин и Митрополитски престо
    Crkva Šid Црква Шид
    Митрополитски престо и певнице, столови и делови црквеног намештаја резбарени су као иконостас, што доприноси утиску јединственог и аутентичног барокног ентеријера храма.
    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Иконостас је 1787. осликао Григорије Николић, земунски сликар. Сомборски сликар Јован Недељковић био је позван да обнови иконостас 1825.
    Шидска црква је споменик културе од великог значаја.

    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' � Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)
    Crkva Šid Црква Шид

    Бочне двери




    Kivot sa delićem moštiju Kneza Lazara
    Crkva Šid Црква Шид
    10. septembar 2006. Deo moštiju svetog velikomučenika, srpskog kneza Lazara, donesen je iz fruškogorskog manastira Ravanica u Šid, gde će trajno ostati. Mošti su u Šid donesene u pratnji episkopa sremskog Vasilija i episkopa osječko-poljskog i baranjskog Lukijana.

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид

    Porodice jednog broja žrtava ustaških zločina postavile su spomen ploče.
    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид


    Šid
    Kako i kada je Šid formiran kao naselje, naučno utvrđenih podataka nema. Postoje samo razne pretpostavke. Početkom 18. veka Šid je bio jedno od najvećih naselja na prostoru između Vinkovaca, Vukovara i Sremske Mitrovice. Za procene o veličini i značaju Šida postoje pismeni podaci. Najraniji pomen iz toga vremena je podatak u knjizi Franje Vanišeka, "Istorija vojničke krajine" sa naznakom da je u Šidu umro 1702. godine vikar apostolskog poslanstva Luka Natalis, čije je sedište bilo u Šidu.
    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Računa se da je prvo naselje počelo da se diže oko potoka u prvoj polovini 16. veka. Pošto je bezbednost trgovačkih karavana na prostoru prelaska potoka bila sve bolja, karavani su se odmarali pored karaula, tu se povremeno zadržavale i naselje se postepeno širilo i jačalo. Pretpostavka da su se stanovnici prvog naselja kod tovarničkog groblja nasilno preselili na potok Šidinu, verovatno otpada, pošto nema nikakvih znakova da je naselje kod tovarničkog groblja postojalo, tim pre što se nedaleko groblja nalazi selo Tovarnik čije je postojanje starijeg datuma i nije bilo nikakve potrebe da se na udaljenosti od svega dva kilometra podiže novo naselje. Naselje se širilo zapadno od Šidine i vremenom dolazi do podizanja trgovina i zanatskih radnji. Naselje je u početku bilo malo, ali već krajem 17. veka proširuje se i postaje centar kako za manja naselja prema Fruškoj gori, tako i prema reci Bosutu i Bosutskim šumama. To je i vreme podizanja ove crkve.
    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид

    Crkva Šid Црква Шид
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:57

  9. #39

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    РУМУНСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА СВ. ГЕОРГИЈА
    УЗДИН



    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    ''Уздинска црква Св. Георгија изграђена је у духу барока почетком XIX века. Једнобродна грађевина издужене правоугаоне основе са полукружном олтарском апсидом на истоку и звоником на западној страни, декорисана је класицистичком архитектонском пластиком на фасадама.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Иконостас развијеног програма, са 69 икона углавном мањег формата, осликао је 1833�36. Константин Данил.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    На десној слици су царске двери
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Неуобичајени распоред икона као и избор тема указују на утицаје иконописачке традиције XVIII века. Смирене колористичке вредности пастелних боја подређене су цртежу и несвојствене сликарском маниру и раскошној палети Константина Данила. Укључујући иконе на Богородичином и архијерејском трону, уздински храм постаје највећа галерија Данилових црквених слика, мада се оне не могу сматрати његовим најбољим остварењима. Зидне слике на сводовима цркве вероватно је извео Јован Зејку 1908.''
    Црква је категорисана као културно добро од изузетног значаја.
    (Извор: Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиту споменика културе Србије)
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    '' ДАНИЛ КОНСТАНТИН, сликар, иконограф и портретиста (око 1798 или 1802, Лугош, Банат, данас у Румунији - 13-25/5 1873, Велики Бечкерек � данашњи Зрењанин).

    По његовом причању он је 1812�1816 радио у темишварском атељеу тада најугледнијег српског сликара Арсе Теодоровића, али га је стари мајстор истјерао из љубоморе, видјевши велику даровитост и нагло напредовање свога ученика. Данил међутим није тада напустио Темишвар, већ је ступио у радионицу једнога од тројице бечких академских сликара, који су у то вријеме стално живјели у банатској пријестолници. Почетком двадесетих година Данилу се губи траг. Може бити да је већ и тада отишао на краће вријеме у Беч и Минхен, а углавном бит ће да је путовао по Банату и Ердељу, као многи �путујући сликари� у то доба, и издржавао се портретисањем по имућнијим грађанским домовима и по племићким �куријама�. За један такав портрет плаћао се тада један дукат, т. ј. 5 форинти у сребру. 1827 бавио се истим послом у Великом Бечкереку, те сликајући портрет тадашњег бечкеречког подначелника Stjepana Karacsony-a, богатог властелина, каснијег торонталског великог жупана и грофа, упознао се у његовој кући са Sofijom Dely, дјевојком из једне осиромашјеле маџарске племићске породице, и вјенчао се с њоме 27/2 исте године у католичкој цркви.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    1828 панчевачки прота Арсеновић, приликом једног похода у Алибунару, видио је у кући граничарског капетана Кљуновића изврсне портрете истог капетана и његове жене, те одмах понудио Данилу да изради иконостас нове Српске православне цркве, до тада највеће и најљепше у онамошњем Српству... Тим радом у Панчеву Данил је себи оставарио репутацију најбољег мајстора, а и материјално се обезбиједио за цио живот. Стога је он остао до смрти пријатељски и захвално-привржен проти Арсеновићу, који се, уз Данила, и сам развио у умјетника.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    1833 позвала је Данила православна румуњска општина Уздин у Банату, да јој украси цркву. 1836 је довршио и њу, и то олтар у минијатурном размјеру, а плафон у монументалном великом стилу.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Богородичин и Архијерејски трон
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    ... Њемачке новине у Темишвару неколико пута свраћале су пажњу на �умјетников гениј�, сматрајући темишварску цркву најљепшом у цијелој Угарској са свим њеним провинцијама. ..

    Најзамашнији, најзрелији и посљедњи Данилов иконографски посао је српска православна црква у банатском селу Јарковцу.

    У грађанству је Данил уживао велики углед и глас веома образована и одгојена, а и доста богата човјека. Дјеце није имао.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Христов гроб (десно) краси двадесетак икона.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    ...Сигурно је, да редовно академски није био школован, то се и осјећа по неким погрешкама у цртежу и компоновању, али опет с друге стране самим талентом не би могао достигнути оно мајсторство колорисања. Он је уопште употребљавао веома њежне, т. зв. посне боје, али и поред тога истовремено примјењивао је три разна начина. Тако се он не може одређено ни сврстати у једну школу. На њему се осјећају истодобно разни утјецаји, и млетачки и холандски и бечко-бидермајерски и псеудокласични. Али по слаткости, која је понекад прелазила у слађуњавост, по потпуном одсуству мушке опорости и херојскога замаха, он је син свога времена.
    (Одломци одреднице из Википедије.)



    ''Konstantin Danil bio je jedan od najistaknutijih predstavnika bidermajera, stila koji su naši umetnici naučili u Beču a koji se vezuje prvenstveno za portretno slikarstvo. U Velikom Bečkereku otvorio je slikarsku radionicu, kojom je stekao ugled i poštovaoce. Slikao je uglavnom ikonostase i portrete.''
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Crkva je smeštena u veoma postranoj porti.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    ''Hram Svetog Georgija spada u najveće i najraskošnije hramove Rumunske pravoslavne crkve u Vojvodini. Hram je posvećen Svetom Georgiju i sazidan i osvećen je 1801 godine. Hram strada u požaru 1850 godine, kada je izgoreo toranj i drvena krovna konstrukcija. 1883. obnovljen je toranj a godinu kasnije i celokupan krov hrama. Ikonostas u ovom hramu radio je od 1833. do 1836. godine poznati slikar Konstantin Danilo i ikonostas nije oštećen u požaru.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    1907. i 1908. godine celokupnu unutrašnjost pravoslavne crkve u Uzdinu oslikali su slikari Filip Matej i Joan Zajku. Ovaj hram karakterističan je i po tome, što je naivno slikarstvo priznato od strane Rumunske pravoslavne crkve i zvanično je našlo primenu u bogosluženju jer je 1940 i 1950 godine naivna slikarka Anujka Maran slikama uljem na platnu oslikala crkvene barjake � litije.''
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Barjaci koje je oslikala Anujka Maran.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Sada u Uzdinu postoji i deluje Društva slikara i ljubitelja naivne umetnosti �Anujka Maran" iz Uzdina.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Na postamentu krsta upisan je veliki broj imena meštana poginulih i I svetskom ratu.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Uzdin je naselje u opštini Kovačica u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 2498 stanovnika, od kojih je 76% Rumunske naconalnosti.

    Uzdin se nalazi severno od Kovačice, na udaljenosti od 10 km. I ovo selo, kao i Idvor, pripada potamiškim naseljima i od ove reke je udaljeno 5 km.

    Izgrađeno je na višim delovima lesne zaravni. Ima povoljne saobraćajne uslove, jer je pored naselja izgrađena pruga Pančevo-Zrenjanin-Kikinda, a kroz njega prolazi magistralni asfaltni put istog pravca. Preko ovih saobraćajnica stanovnici Uzdina povezani su i sa ostalim mestima kovačicke opštine.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Sredinom XVIII veka ovo naselje se pominje kao pustara Bečkereckog okruga pod imenom Veliki Uzdin i Mali Uzdin. Ova pustara bila je u vlasništvu Eraških poseda, izdatih u zakup. Formiranjem Vojne granice 1767. godine na ovom mestu se naseljava jedna četa 12. puka nemačko-banske granicne pukovije.

    Prilikom austro-turskog rata 1788. godine veći deo ove jedinice je stradao. Za vreme mađarske revolucije 1848/49. godine stanovništvo Uzdina moralo je privremeno da izbegne. Nakon ponovnog naseljavanja najveći deo stanovništva činili su Rumuni.

    Na osnovu popisa iz 1910. godine može se saznati da je Uzdin imao 1178 naseljenih kuća, a da je broj stanovnika iznosio 5581. U to veme sagrađena je i železnička pruga Bečkerek-Pančevo, što je bitno ubrzalo dalji razvoj Uzdina i okolnih naselja.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    S obe strane ulaza u crkvu su ploče - levo na rumunskom, a desno (ova na slici) na srpskom jeziku. Teško je čitljiva, ali koliko sam uspeo da razaznam, obe govore o izgradnji crkve.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Drvena skulptura - spomenik postavljena je 2001. na dvestogodišnjicu gradnje crkve.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Prema podacima iz 2002. godine Uzdin je imao 2467 stanovnika. Etnička struktura je do danas ostala nepromenjena: najviše ima Rumuna (76%), a zatim Srba, Roma i pripadnika ostalih nacionalnih zajednica.
    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин

    Rumunska crkva Uzdin - Румунска црква Уздин
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:58

  10. #40

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква св. Oца Николаја
    Нерадин

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Горњи део звоника има облик који се назива лантерна.
    Нерадин црква - Neradin crkva
    Црква је посвећена преносу моштију Св. оца Николаја.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    ''Николајевска црква у Нерадину је сазидана у првој половини XVIII века као једнобродна грађевина са споља петостраном апсидом, правоугаоним певницама, куполом десетостраног тамбура и складним звоником. Олтарску преграду ранобарокног стила резбарио је непознати мајстор друге половине XVIII века.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Иконе се приписују новосадском сликару Василију Остојићу и његовом помоћнику Јовану Поповићу, а натписом су датоване у 1760. Уколико су аутори икона заиста Остојић и Поповић, то би значило да је нерадински иконостас настао у раном периоду њихове каријере. Остојић је прихватио стил свог украјинског учитеља Јова Василијевича, и до краја живота се држао својих уметничких веза са традицијом ранобарокне епохе, што је наручиоцима његових радова потпуно одговарало, судећи по популарности коју је имао и иметку које је стекао.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Трон је неуобичјено постављен - леђним страном ослоњен је на стуб који држи куполу и окренут према олтару. Икона Xриста на трону је најстарија слика у храму.
    Нерадин црква - Neradin crkva
    На архијерејском трону налази се икона Христа. Неколико целивајућих празничних икона малог формата радио је мајстор Јефрем Исаиловић 1778.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Зидне слике непознатог аутора представљају библијске свете личности и догађаје као и српске светитеље. Конзерваторско-рестаураторски радови обављани су у два маха, 1964. и 1982.''

    Црква је категорисна културно добро од великог значаја.
    (Извор: Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиту споменику културе Сrbије, 1998.)


    Црква је првобитно била метох оближњег манастира Гргетег.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Звоник манастира Гргетег се види преко Нарадина.

    Као и уобичајено у то доба, била је покривена шиндром.

    У првој половини XIX века брод цркве је дограђен око 2 м. у висину. Из тог доба су и зидне и слике у куполи. Отац Ђорђе, парох цркве у Нерадину сматра да су их радили Георгије Бакаловић и Димитрије Ђурковић.

    Георгије Бакаловић (1786- 1843) сликар, сликао је зидне слике, иконостасе и портрете, а један број дела урадио је у сарадњи са сликаром и позлатораом Димитријем Ђурковићем. Бакаловић је осликао и иконостас у оближњем Гргетегу који је изгорео 1841.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Десно је икона Св. Николе, коме је црква и посвећена. Налази се на северном крају олтаске преграде.

    ''Neradin se smestio u obliku potkovice, u koritu Kalinog potoka i oko njega. Na neki način, tu se ukleštio i slabo je imao neki izlaz i kontakt. Danas ima oko 500 stanovnika.’’ Ovako blizu (do Iriga oko šest km) a zabačen ni sam Neradin nije preterano poznat, a kamoli njegova crkva koja nadilazi značaj ovako nevelikog sela.

    Nearadin je istovremeno selo koje ima položaj za koji sličan primer ne znam – na ne više od dva sata hoda su manastiri: Hopovo (Novo i Staro)na severozapad, Grgeteg na sever, Velika Remata i Krušedol na severoistok.

    Neradin se nalazi na juznim padinama Fruske gore. Smesten je u dolini Neradinskog potoka, izvorisnog kraka potoka Kalinjak. Selo je smesteno u istocnoj polovini iriske opstine. Od opstinskog centra Iriga udaljeno je 6 km, a od susednog sela Krusedol Prnjavora oko 4 km. Neradin je asfaltnim putem povezan na zapadu sa Irigom i na istoku sa Krusedol Prnjavorom, a preko ovog naselja i Krusedol Sela sa Partizanskim putem i putem Novi Sad- Beograd. Selo se nalazi na nadmorskoj visini od 184 m. Od sela postoji i losjii zemljani put za Irig, nesto kraci nego asfaltni. Asfaltni put za Irig prolazi nesto juznije od naselja oko 1,5 km i to je put koji vezuje Krusedol Selo i Prnjavor sa Irigom. Od ovog puta oko 1,5 km postoji asfaltni prikljucak za Neradin.

    Neradin je jedno od starijih naselja u iriskoj opstini. Selo se pominje prvi put, odnosno prvi podaci zabelezeni su 1247. godine. U krusedolskom pomeniku zabelezeno je kao Meradin. Zabelezeno je da je 1702. imalo 24 doma, a 1734. godine 82 doma (Popovic, 1950). Kuga poznata kao "iriska" nije zaobisla ni ovo naselje. Od ukupnog broja zitelja iz 1795. godine kojih je bilo 968, obolelo je od ove bolesti vise od polovine stanovnistva, odnosno 562, a umrlo 425 lica. Kasnije se Neradin razvijao na mestu gde se i danas nalazi. Ovo naselje se svrstava u grupu potocnih naselja, a moglo bi se svrstati i u planinska naselja fruskogorske oblasti. Naselje je zbijenog tipa.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    U školskoj zgradi iz 1799. sada stanuje paroh.
    Нерадин црква - Neradin crkva
    Prva skola je podignuta je 1799. godine zahvaljujuci pomoci Crkvene opstine Neradin. Nova skola sagradjena je 1873. godine uz pomoc mestana i budzeta opstine. Bila je jedna od retkih u Sremu koja je imala svoju biblioteku. ice krivudave. Selo ima centar kao manji prosireni trg, gde se nalazi crkva, skola, prodavnica.
    (Izvodi sa sajta Opštine Irig)

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva


    ‘’NERADIN
    Ovo je selo naseljeno bilo još u pocetku XV veka, o cemu ima jasnog spomena, sem nekih beležaka po starim knjigama u seoskoj crkvi, još i na jednom vrlo dobro ošuvanom kamenu u seoskom groblju. Taj nam kamen svojim jasnim jos natpisom svedoci, da je tu narod iz sela u ovom veku sahranjivan.
    Ime sela došlo je od stanovnika koji su tu živeli a nisu imali nekih dužnosti npr. da rade odredjene poslove na vlastelinskim zemljama, kao sto su to radili stanovnici okolnih sela. Zbog toga su ih ovi poslednji prekim okom gledali, pa su cak i mesto nazvali Neradin, a stanovnike mu Neradinima.

    …Selo ovo ima lepo podignutu crkvu. Ima 170 srpskih domova sa 1020 Pravoslavnih dusa. Ima i lepu skolu, koju uredno polazi 102 deteta.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Sveštenik nam je skrenuo pažnju na dva zanimljiva detalja na južnim vratima. Lukovi iznnad vrata spolja i oko mesta za ikonu na spoljašnjem zidu imaju odlike islamske arhitekture. Pošto u vreme gradnje crkve opasnost od Turaka još nije bila prošla, to je, po sveštenikovom mišljenju, trebalo da odvrati Turke od uništavanja hrama.
    Sa unutrašnje strane vrata se zatvaraju zasunom - gredicom koja se izvlači iz tunela u zidu.


    …Pre nego sto su vinogradi propali, bilo je u ovom kraju dobrog i lepog vina. Osobito je bilo na glasu crno vino. Danas nema vise starih vinogradi, a novi se vrlo slabo podizu.

    …U okolini ima vrlo bogatih izvora i nekoliko planinskih potoka, od kojih jedan protece sredinom sela; ima i nekoliko bunara, sa kojih je pijaca voda isto tako dobra, kao i izvorska. Okolina je divna, po brezuljcima je jos i danas dosta vinogradarskih kuca i zgrada.

    Kroz ubave vinograde, manje oranice i nekoje vrtove, za pola sahata stize se u cuveni i bogati manastir Grgeteg i u njegov prnjavor. ".

    (Ovo su izvodi iz odeljka o Neradinu iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović,a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu.)

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Neradin i njegova (nezasluženo nedovoljno poznata) crkva stigli su najvažnijih medija početkom ove godine kada je posle 32 godina pronađena i vraćena jedna ikona.

    ’’Građanski list’’ – Bili vernici ili ne, među meštanima Neradina, kod Iriga, juče ujutro vladala je primetna radost zbog vesti da će iz Italije seoskoj crkvi Sveti Nikola biti vraćena celivajuća ikona "Krštenje Isusa", rad Jevrema Isailovića, ukradena iz ove crkve 1977. godine.
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Knjiga iz 1767. o kojoj se u novinskom članku govori.

    Sveštenik nam je pokazao i crkvenu knjigu prihoda i rashoda za period od 1767. do 1790. godine. Na iskrzanim, požutelim stranicama mogu se pronaći dokazi o tome da je ova crkva platila cenjenom Jevremu Isailoviću trud za oslikavanje ikona. Maja 1778. godine Isailović je naslikao ciklus od 12 celivajućih ikona "Veliki praznici", a nešto kasnije i ikonu "Krštenje Isusa".
    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Na levoj slici, na stubu je rukom pisana proskomidija (molitve i redosled kojim se čitaju o pojedinim svecima). Ne zna se od kada je i odakle je stigla u neradnsku crkvu.
    Na stolu je vozduh - aer (laki ogrtač na sveštenikovim ramenima, kod koga se ostavljaju darovi) koji je crkvi poklonio Pavle Nenadović, treći episkop gornjokarlovački i potom Karlovački mitropolit u periodu od 1749. do 1768.


    Mnoge crkvene relikvije i druge vrednosti nestale su iz ove crkve u drugoj polovini prošlog veka. Najpre su tokom 1969. i 1970. godine iz crkve bespravno odnete 32 ikone. To je učinio jedan funkcioner tadašnjeg saveznog Sekretarijata inostranih poslova lažno se predstavljajući kao muzejski kustos. Tek na brojne intervencije crkve i javnosti vraćeno je 11 ikona, dok se ni danas ne zna gde su ostale, uglavnom radovi poznatih ikonopisaca iz 18. i 19. veka. Godine 1977. crkva je pokradena, a lopovi su, uz ikone, ukrali i jedno jevanđelje i unikatna, vredna kandila i druge predmete. Među ukradenim ikonama bilo je i "Krštenje Isusa".
    – Ova ikona za nas ima nemerljiv značaj. Ima ga za sve – kao kulturna, istorijska i, ko tako meri, materijalna vrednost. Jevrem Isailović bio je priznat i cenjen, a njegova dela su vredna jer su retka – kaže sveštenik Đorđe Zeljajić Srdanov. ’’

    Нерадин црква - Neradin crkva

    Нерадин црква - Neradin crkva
    Zahvalan sam ocu Đorđu T. Zeljajić – Srdanovu, prezviteru i parohu Parohije Neradin, na predusretljivosti, strpljivom i eruditskom objašnjavanju, ne samo istorije neradinskog hrama, nego i šireg konteksta vremena i prilika u kojima je crkva podignuta i opstala. Objašnjenja koja smo dobili su iz njegovog poznavanja materije iz različitih izvora, ali i iz njegovih sopstvenih istraživanja i proučavanja građe. I kako nam kaza, dosta od tog istraženog i proučenog je i objavio.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 19.07.2009 u 00:48

  11. #41

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ЦРКВА СВ. АРХАНЂЕЛА ГАВРИЛА
    СУСЕК



    Crkva Susek - Црква Сусек
    ''Црква, подигнута 1770, припада уобичајеном типу једнобродних грађевина насталих педесетак година након изгона Турака из Војводине.


    Crkva Susek - Црква Сусек
    Иконостас из 1779. рад је Теодора Крачуна, најоригиналнијег српског барокног сликара, док је резбарија барокно рокајних форми рад непознатог мајстора из друге половине XVIII века.
    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек
    Развијени иконостас исликан је у шест зона, са 64 поља. У соклу су параболе, а у зони престоних икона царске двери са Благовестима и медаљонима св. Саве и Симеона, док су на бочним дверима ликови цара Уроша и кнеза Лазара. У низу престоних икона су арханђео Михаило, св. Никола, Богородица са Христом, Христос, св. ЈОван и арханђео Гаврило. У пољима изнад двери су Жртва Аврамова, Недремано око и Неопалима купина. По вертикали, изнад Недреманог ока, приказано је Крунисање Богородице. Следи апостолски низ, пророчки фриз и, у последњој зони, Христова страдања. Испод Распећа исписан је текст приложника са годином 1798. Иконостас је пресликан 1901.''
    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек
    Црква у Сусеку је категорисана као споменик културе од великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)

    ''Susek po svojoj starosti spada u najstarija sela, jer se pominje još u prvom veku naše ere kada je imao i svoje utvrđenje i zvao se Cornacum. U sistemu rimske granične odbrane na Dunavu, Susek se nalazio između važnih utvrđenja u Banoštoru i Iloku. Brojni su rimski pojedinačni nalazi i ostaci arhitekture.

    U ovom naselju na severnim obroncima Fruške gore otkriveno je dosta arheoloških materijala. utvrđeni su tragovi života iz mlađeg kamenog doba, zatim iz bronzanog i gvozdenog doba. Pored ostalog materijala značajan je praistorijski zlatni nakit iz Suseka.

    U srednjem veku granica između sremske i vukovarske županije išla je linijom od Suseka do Laćarka (kod S. Mitrovice). Istočno od te linije bila je sremska županija. U papskim spisima Susek se navodi i kao Silzek ili Zilzek. U Mađarskom odbranbenom pojasu na Dunavu na tom mestu se nalazio utvrđeni grad. Mesto je zabeleženo 1445. godine. U vreme uspona plemićke porodice Iločki u njihovom posedu su bili Susek, Neštin i druga mesta.
    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек
    Za Susek je vezano postojanje jednog davno isčezlog manastira. Još 1549.godine u jednom turskom dokumentu pominje se manastir Akalovo, gde se kaluđerima dozvoljava da poprave monaške ćelije. Znači da manastir tu postoji od ranije. Dugo se nije znala lokacija ovog manastira, ali u Susečkom ataru i danas postoji potes Vakalova, koji treba povezati sa posedom despotice Jelene iz 1520.godine. I kasnije turski popisi beleže zemljište Akalova između Suseka i koruške. Manastir je izgleda posle 1614.godine potpuno napušten. Kasnije se samo spominje ribnjak Akalova kod Suseka koji pripada manastiru Šišatovac.
    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек
    Nakon turskih osvajanja broj stanovnika se smanjio i o ovom mestu ima vrlo malo podataka. Posle mira u Sremskim Karlovcima 1699.godine veći deo Srema je podeljen na vlastelinstva. Iločko vastelinstvo je imalo 28 naselja, među kojima je bio i Susek.

    Broj stanovnika u Suseku bio bi veći da nije bilo Drugog svetskog rata kada je poginulo i streljano 336 meštana ovog naselja. Tim palim borcima je u centru Suseka podignut spomenik

    Sada Susek broji oko 1150 stanovnika.''



    Crkva Susek - Црква Сусек

    "SUSEK,

    U starije doba bilo je ime ovog sela: Sasek. U starim beleskama ima traga da se tako zvalo, ali je kasnije, a naime pri svrsetku proslog XVIII veka svugde jasno zabelezeno Susek.
    Ime je prema polozaju sela, jer tu Dunav zaseca i roni obalu pod planinom, šta vise i sam glavni put koji vodi ovuda od Kamenice k Iloku morali su krajem brega duz dunavske ravni saseći, o cemu se svaki putnik moze uveriti.


    Crkva Susek - Црква Сусек

    Naos i priprata su razdvojeni kamenim stubovima kakve do sada nisam viđao.

    Selo ima danas svoju lepu crkvu sa 235 srpskih kuca, u kojima zivi 1406 srpskih dusa.
    Urednu musku i zensku skolu polazi 154 deteta.

    Narod je ovde dosta pitom i blag, a i dosta marljiv za sve poslove i svaki rad.

    Okolina je vrlo prijatna i mila, vise brezuljaka i nekoliko divnih dolova.
    Vinogradarstvo je ovde pre 15 godina dosta lepo napredovalo, a danas je stara loza unistena, a nov se sad tesko dize.
    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек
    U blizini sela, na putu za Svilos, ispod brega nalazi se znatan izvor: Belo vrelo. Narod iz sela Suseka , a i iz ostalih okolnih sela dolazi toj vodici preko cele godine, trazeci svojoj bolji leka, mijuci i peruci svoje lice, oci i nemocno telo. Na izvoru tom ima ikona Svetog Jovana i Svete Petke, a po okolnim dzbunovima i drvecu svugde redom stoje peskiri i tracci raznog rublja i haljina. I svestenik dolazi na taj izvor, kad ga ko od bolensika na vodicu pozove radi molitve.

    Nošnja se u ovom selu malo razlikuje od nosnje u ostalim planinskim selima. Ta je razlika u sesirima i prslucima koje nosi osobito mladje muskinje. Narod je srednjeg rasta, dosta bujno razvijen i temeljno zdrav.
    Crkva Susek - Црква Сусек

    U oltaru

    I govori se i pesma se peva cistim srpskim jezikom.

    Mane su im, kao i kod ostalih. Psovka je umerenija. Medju sobom neguju ljubav i prijateljstvo. Samo bi trebalo malo vise mara i pregalastva u svakom poslu.

    Posto je ovo selo kraj Dunava, to neki od ovih seljana i ribu love, te ponekad i otuda koristi velike imaju.

    Lov na divljac je strogo zabranjen: pravo na lov je gotovo svuda u rukama susednog vlastelina.

    (Ovo je odlomak o Suseku iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović, a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu. Član Felix je delove po mestima koje je prota obišao postavio na formu Srem.)



    Crkva Susek - Црква Сусек

    Crkva Susek - Црква Сусек



    U nizu prolazaka kroz Susek zastajao sam kod crkve ali nisam nailazio na otvorenu. Slikao sam je spolja, čuvao slike i čekao priliku da kompletiram slike.
    Krajem proleća nam se posrećilo da naidjemo kad je bila otvorena.

    Crkva u Suseku je ostavila izuzetan utisak. Nevelika ali bogato ispunjene unutrašnjosti dobro očuvanim ikonostasom, ikonama, tronovima ... A posebno je utisak jak zbog poprilično očuvanog izgleda kakav je bio pre 150-200 godina.

    Utisku su doprineli crkvenjak i poslužitelj koji su, prekinuvši svoj posao, sa neskrivenim ponosom predusretljivo pokazivali crkvu .

    Vrhunac doživljaja je bio kad su nam lepo, zvonko i glasno, otpevali da pokažu kako, iako mladih da ih zamene baš i nema, još uvek ima ko da poje uz sveštenika.

    Poruku je izmenio nenad.bds, 06.08.2009 u 23:12

  12. #42

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Ваведења пресвете Богородице
    Ваведењска црква Граднуличка црква
    Зрењанин

    Gradnulička crkva Zrenjanin

    ''Граднуличка црква је саграђена 1777. на старијем култном месту, где је према предању, крајем XVI или почетком XVII века био манастир у коме је служио и чинио чудотворства монах Рафаило, пристигао из Хиландара. Током времена његов гроб је постао место ходочашћа, обележен у XVIII веку капелом, изграђеном уз јужну фасаду цркве. То је полигонална грађевина од опеке, малих димензија, покривена високим пирамидалним кровом. Дрвена врата са жљебовима који формирају паралелне ромбове и профилисани кровни венац представљају једине декоративне елементе. Ваведењски храм, изведен у барокно-касицистичком маниру, једнобродна је грађевина са пространом полукружном олтарском апсидом и плитким певницама. На источној и северној страни подупрта је са пет масивних стубаца. Високи звоник се уздиже над западном фасадом, којом доминирају четири слепе нише и један прозорски отвор истог облика, са благо заобљеним профилисаним луковима изнад, забат са два окулуса и портал уоквирен профилисаним каменим довратницима. Вертикална подела фасада је извршена плитким пиластрима са вишеструко изрезаним капителима, док хоризонталну наглашавају профилисани венци у горњој зони. Иконостасну преграду, украшену богатим дрворезбарским радом, осликао је на почетку XIX века Арса Теодоровић. Царске двери и зидне слике у наосу и олтару дело су Стеве Алексића из 1914.''
    Gradnulička crkva Zrenjanin




    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Црква је категорисана као споменик културе Србије од великог значаја.

    (Извор: Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиту споменика културе Републике Србије.)
    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Црква Ваведењска Зрењанин

    Gradnulička crkva Zrenjanin

    ''Srpska pravoslavna crkva vavedenja Bogorodice, popularno nazvana Gradnulička, građena je od 1777. do 1779. godine. U to vreme najstarija gradska četvrt Gradnulica je bila zasebno naselje, jer još nije bila spojena sa Bečkerekom. Crkva je sagrađena na temeljima manastira iz XVII veka, koji je bio metoh manastira Hilandar. Ikonostas je slikao bečkerečki umetnik Arsa Teodorović 1816. godine, dok su zidne slike rad takođe bečkerečkih slikara Stevana Aleksića, iz 1913. godine, i Aleksandra Sekulića, iz 1923. godine. (Koliko vidim slike koje su radili S. Aleksić i A. Sekulić, a to se vidi delimično na prvoj slici unutrašnjosti crkve, u ovalima na svodu su slike o kojima je reč, a ostale sadašnje zidne slike su sasvim nove.)
    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Kapela sv. Rafaila
    Црква Ваведењска Зрењанин
    Pri crkvi je i kapela, u kojoj su mošti jermonaha prepodobnog Rafaila Banatskog, hilandarskog misionara, koji je još za života proglašen svetiteljem i čudotvorcem, koji je jedan od simbola Vojvodine. Zahvaljujući njemu crkva je vekovima mesto hodočašća. Predanje kaže da je nakon smrti Rafaila Banatskog iz starog bresta u crkvenoj porti potekla lekovita voda, kojom su ljudi lečili epidemijski raširen trahom i druga očna oboljenja.
    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Kultni brest

    Brest je star skoro pet vekova i zaštićen je na osnovu Zakona o zaštiti prirodnih dobara. Brest je izgoreo usled udara groma šezdesetih godina XX veka, ali je njegovo stablo vatrogasna služba spasla i ono je kasnije konzervirano.''
    (Prema tekstu Nade Saković iz vodiča ''Vojvodina kulturna baština'' na sajtu Vojvodina Info.)



    Црква Ваведењска Зрењанин

    Arhijerejski tron i Hristov grob
    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Na vitražu iz dvadsestih godina XX v. je predstavljen arhiđakon Stefan.

    ''Do 18. veka Gradnulica je bila samostalno selo blizu Bečkereka. Osnovana je u Srednjem veku na obalama Begeja. Većinu stanovništva činili su Srbi.

    Postoji nekoliko teorija oko imena. Istoričari veruju da reč Gradnulica dolazi od dve reči; prva je gradna od reči gradina (u smislu greda) a druga reč je ulica. To znači da bi reč Gradnulica mogla značiti ulica na gredi, jer je Gradnulica do 18. veka bila poluotok, okružena rekom Begej.
    Црква Ваведењска Зрењанин

    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Црква Ваведењска Зрењанин
    Postoji priča o pravoslavnome manastiru koji se nalazio na mestu današnje Vavedenske crkve. Ime manastira je bilo Drenovac, i bio je okružen dubokom šumom. Prvobitni manastir Drenovac je u stvari premešten sa lokacije između današnjeg Stajićeva, Perleza i Botoša, odakle je preneta Sveta trpeza, koja je i danas u Vavedenjskoj crkvi u Gradnulici. Ovde se čuva i kopija čuvene čudotvorne bezdinske Bogorodičine ikone, koja je na bogorodičinom prestolu u brodu Vavedenjske crkve.
    Црква Ваведењска Зрењанин

    Bogorodičin tron i krupno fotografisana ikona na tronu o kojoj je reč u tekstu.
    Црква Ваведењска Зрењанин
    Jedan od najpoznatijih sveštenika bio je Rafailo Banatski, misionar iz manastira Hilandar, sa Svete gore. Njegov grob nalazi se u kapeli pored crkve, i mesto je hodočašća mnogih pravoslavnih vernika. Ovo mesto, gde se nalazi Vavedenska crkva, bilo je, i dalje jeste istorijsko središte Gradnulice. Na mestu Vavedenske crkve je verovatno postojala pravoslavna crkva i u srednjem veku, za koju se pouzdano zna da je postojala još u doba turske vlasti, jer je zatečena po oslobođenju od Turaka krajem XVII veka.
    Црква Ваведењска Зрењанин

    Црква Ваведењска Зрењанин
    Pored crkve je bilo prvo gradnuličko srpsko pravoslavno groblje, čiji se tragovi još mogu opaziti u porti gradnuličke crkve. Sećanje na stari manastir Drenovac u narodu je očuvano i u imenu ulice koja se zove "Manastirska". U porti ove crkve postoji hrast čije je deblo i danas sačuvano. S njega je kapljala vodica koja je bila lekovita i vernici su njenu lekovitost pripisivali Svetom Rafailu Banatskom, kome je nad grobom pored Vavedenjske crkve podignuta mala kapela. Još starije predanje pamti da je "u doba silnog srpskog cara Stefana (Misli se na despota Stefana.)išla litija oko ovog hrasta na praznik Duhova i rezao se kolač".''

    Gradnulička crkva Zrenjanin

    Црква Ваведењска Зрењанин

    Gradnulička crkva Zrenjanin
    Poruku je izmenio nenad.bds, 17.08.2009 u 20:49

  13. #43

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Rusinska (Grkokatolička)
    Crkva Rodenja Presvete Bogorodice
    Đurđevo

    Русинска гркокатоличка црква Ђурђево
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    ''Iako je prisustvo rusinskog življa grkokatoličke veroispovesti u Šajkaskoj oblasti, pa i u Đurđevu dokumentovano vec u prvoj polovini XIX veka, njihovo masovnije doseljavanje iz Ruskog Krstura i Kucure zapocelo je tek posle okoncanja Madjarsko-srpskog rata 1849. godine.

    Svoju prvu crkvu, smestenu u preuredenoj privatnoj kuci Djure Vislavskog na danasnjoj Rusinskoj ulici br. 11, grkokatolicki vernici su osvetili 18. februara 1880 godine, na praznik Tri Jerarha. Medutim te iste godine kupljen je plac sa kucom na lokaciji danasnje Stare rusinske skole, te je jedan deo kuce pretvoren u bogoslužebni hram, a drugi u prvu rusinsku konfesionalnu skolu sa uciteljskim stanom. Druga crkva grko-katolickog durdevackog življa posvecena je 21. novembru iste 1880. g. na praznik sv. arhangela Mihaila.
    Русинска гркокатоличка црква Ђурђево
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    Gradnja danasnjeg grkokatolickog hrama "Rodenja Presvete Bogorodice" zapoce-lo je u prolece 1900. g., a vec krajem iste godine, takode na praznik sv. arhangela Miha-ila, tadasnji Križevacki vladika Julij Drogobeckij je obavio cin osvecenja nove "Malo-gospojinske" crkve.
    Русинска гркокатоличка црква Ђурђево
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    Ikonostas je postavljen par godina nakon zavrsetka izgradnje crkve, medutim nije poznato ko je autor ikona. U parohijskoj Hronici postoji samo podatak, da su ikone radene u Slovackoj. Oslikavanje interijera sv. hrama obavljeno je 1914 g. rukom novosadskog dekorativnog slikara A. Hodovanjija, a obnavljano je 1970. g. od strane Vasilija Ujfalušija, po rodenju Đurđevčana.
    Русинска гркокатоличка црква Ђурђево

    Na spoljnom pročelju su i dva novopostavljena mozaika.
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    Grkokatolicki sv. hram krase i 16 novih postavljenih ikoničnih vitraža, rad sveštenika Mihaila Hološnjaja, cija je tehnička realizacija obavljena u poznatom somborskom ateljeu "Stanišić".

    Parohijski dom takode spada u jedan od najstarijih i najznacajnijih objekata u selu. Podignut je 1910. g. za vreme paroha Maksimilijana Hranilovića.
    Parohija danas broji 1250 vernika. Grkokatolicka parohija u Đurdevu pridržava se, kao i sve ostale grkokatolicke parohije na teritoriji R. Srbije izuzev Ruskog Krstura, starog julijanskog kalendara.

    Pri Grkokatolickoj crkvi deluje i hor "Rozanov", a crkva poseduje i bogatu etnografsku zbirku "Rusinska sprema" (Ruska odloha), sa stalnom postavkom grafika, slika i crteža slikara Julijana Kolesara, o kojoj brine svestenik Mihail Holosnjaj.
    (Sa sajta Mesne zajednice Đurđevo)
    Русинска гркокатоличка црква Ђурђево
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    ''Русини гркокатолици појединачно су се почели насељавати у Ђурђево у првој половини XIX века, a масовније тек око 1870. године. Године 1880. у Ђурђеву je било 326 Русина. Ту су они градили нове домове, долазили су до нове обрадиве земље и пространијих испаша и тиме побољшавали своју егзистенцијалну ситуацију. Међутим, у русинском народу се добро памти позната реченица из Светог писма: „Неће човек живети само од хлеба , већ и од сваке речи која излази из уста Божјих". Због тога je требало све предузети како би се сем материјалних услова за живот створили и услови за развој духовног живота.

    Русини у Ђурђеву су добили простор за богослужење већ 1880. године, када им je Ђура Виславски уступно предњу собу у својој кући. Ту je направљена и звонара, а звоно су поклонили Русини из Крстура. Иако Русини у Ђурђеву нису у то време имали ни своју парохију ни свог свештеника, духовни живот се ипак почео развијати управо око ове мале црквице. У село je сваке треће недеље долазио свештеник из Новог Сада.

    У овој првој русинској цркви биле су постављене клупе - 11 за мушкарце и 10 за жене. Исте године су та места продата и од тих пара je купљена кућа од ковача Џавера, где je пренета дотадашња црква. Гркокатолици су и даље у организационом смислу потпадали под новосадску парохију. Одатле су им долазили свештеници: Павло Вукић, Мирослав Голеш, Андри Лабош старији, Михајло Латковић и Јован Храниловић.

    У Ђурђеву je 1892. године било укупно 800 Русина гркокатолика. Потреба за оснивањем парохије и постављањем самосталног свештеника у њој постајала je све већа. ..

    Тако je крајем 1892. године основана парохија у Ђурђеву, a већ почетком 1893. године добила je и свог сталног свештеника, Андрију Лабоша млађег. Прво место у плановима првог гркокатоличког пароха у Ђурђеву заузима настојање за градњу цркве. Његове жеље су се почеле остваривати тек 1900. године. Средства за градњу обезбеђена су тако што je Министарство угарске владе дало 8.000 круна, а остатак средстава je прикупљен од становништва. Један део средстава je позајмљен из епархијског фонда и Месне акционе касе. Становништво je такође помогло око изградње цркве тиме што je пружало помоћ у транспорту грађевинског материјала, хранило извођаче радова итд. За релативно кратко време, од 13. маја 1900. године, када су постављени темељи, па до празника Св. Михајла (21. новембра) црква je већ била посвећена као црква Рождества Пресвете Богородице...

    ... Одмах после рата у Ђурђево je дошао руски емигрант Иван Владимирович Розанов, човек широког образовања и љубитељ хорског певања. Његовим залагањем и залагањем пароха Биндаса основан je хор, који je у почетку радио у кући Јанка Ердеља. Временом се број заинтересованих за хорско певање повећавао па je велики део русинског становништва ступио у његово чланство.

    Након Ђуре Биндаса у гркокатоличку парохију у Ђурђеву дошао je свештеник Мирко Бојић. Његова делатност на подизању верског и културно-просветног живота код Русина у Ђурђеву била je разноврсна и плодна. .. Уз његово свесрдно залагање на плану општег просвећивања русинског становништва у Ђурђеву културни и образовни ниво знатно je подигнут. Оно што je карактеристично за овог свештеника јесте, између осталог, и његова екуменска оријентација. Он je одржавао изузетно добре односе са православним свештеницима у селу, а црквени хор je водио у православни манастир у Ковиљу. Када je 21. марта 1931. године ђурђевачку парохију посетио владика Дионизије, парох Бојић je успео да окупи све свештенике из околних места, како гркокатоличке тако и православне. Због такве своје оријентације често je био оптуживан од неких свештеника. Међутим, он je остао чврст у својој вери, али се истовремено залагао за братске односе са Православном црквом. Плод његове тако усмерене делатности видљив je и данас...

    Када се говори о верском животу у Ђурђеву, немогуће je заобићи чињеницу да у селу заједно живе православци и гркокатолици, али да није било покушаја организованог прелажења са једне вере на другу. Међу свештенством je постојало уважавање и односи достојни сваке похвале. Такав однос се одржао до данас.'' (Изводи са сајта Дзвони.)
    Русинска гркокатоличка црква Ђурђево
    Rusinska grkokatolička crkva Đurđevo
    Poruku je izmenio nenad.bds, 02.09.2009 u 23:48

  14. #44

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Преноса моштију светог оца Николаја
    Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    ''Село Чортановци налази се на ободу Фрушке горе, недалеко од Сремских Карловаца.

    Храм Св. Николе подигнут је у првој половини XIX века, о чему сведочи уговор склопљен 1827. између општине и Карла Хаскија, зидарског мајстора из Митровице.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Типска у основној замисли, то је једнобродна грађевина са полукружном олтарском апсидом и нижим звоником на западној страни. Уобичајену хоризонталну и вертикалну поделу соклом, кровним венцем и пиластрима допуњују по три степенасто усечене и полукружно завршене нише за прозоре на северној и јужној фасади.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Звоник у приземном делу решен је као отворено предворје.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Резбарија олтарске преграде са преовлађујућим барокним биљним мотивима комбинованим са таласасто изувијаним формама, дело је непознатог мајстора из друге половине XVIII века. Иконе се приписују Григорију Јездимировићу, следбенику стила Теодора Крачуна, са којим је сарађивао на сликању главног иконостаса Саборне цркве у Сремским Карловцима. То је био сликар недовољног образовања и без веће креативне моћи. Иконостас је првобитно био намењен цркви у Лединцима, а у већој, чортановачкој цркви, додати су поједини делови ради попуњавања простора и учвршћења резбарија.''
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Црква је споменик културе великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)

    ''Prvobitna čortanovačka Crkva je sazidana u vizantjskom stilu i podignuta 1728. godine i osvećena od episkopa krušedolskog Nikanora. Nova crkva je podignuta 1827. godine, a završena 1829. godine. To je jednobrodna građevina sa poloukružnom oltarskom aspidom na istočnoj strani i zvonikom koji se uzdiže iznad zapadnog dela crkve. Rezbarija ikonostasa rad je nepoznatog majstora druge polovine XVIII veka, sa baroknim elementima a po svojoj arhitektonskoj strukturi pripada tipu višespratnih oltarskih pregrada. ''
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Inače, sveti Arsenije Sremac, drugi srpski arhiepiskop, naslednik Svetog Save, je rodjen u selu Dabar, koje se nalazilo u istoimenoj dolini kod Čortanovaca, a školovao se u obližnjem Slankamenu. Kivot sa moštima sv. Arsenija Sremca je u sremskokarlovačkoj Sabornoj crkvi.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    ‘’ČORTANOVCI
    Ime ovoga sela postalo je od ribe čortan . Tako zovu Sloveni, a naime - Rusi, šarana manjeg od po kile . A pošto ovo selo nije više od pola sahata udaljeno od Dunava, koji u toj duži obiluje ribom te vrste, to su i stanovnici toga mesta još u prva vremena, kad su se tu naselili, većinom ribu lovili i time trgovali . Otuda su i dobili ti stanovnci ovo ime.

    Selo je udaljeno podrug sahata od Karlovaca. Ima 180 kuća i oko 900 duša . Stanovnici su Srbi istočno-pravoslavne vere. Imaju lepu crkvu, sagradjenu pocetkom ovoga veka (XIX) , urednu školu, koju pohodi oko 140 dece . Narod je vrlo čio i potpuno zdrav, krepak i za svaki posao.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Neobičan detlj - u Ivandanjski venčić upletena je i glavica belog luka.

    Položaj sela je vrlo lep; tu je livada, njiva, voćnjaci, a do godine 1886 . i grozni vinogradi, koji su danas filokserom uništeni, pa se zato ta zemlja današnjim danom kukuruzom zaseva . Kraj Dunava ima povelik komad šume, poznate pod imenom Suma Mijaljevci, koju sada proseca željezna pruga i na koju se naslanja prokop, koji dalje vodi put Zemuna.

    Narod zivi lepo i umereno, oskudice ne trpe ni u cemu, kuće su im čiste i spretne, poredjane u dve ulice u dolini izmedju dva brega tako, da ne mozes ni otkuda sela ugledati, dok u ovo ne dodješ.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Do godine 1855 . bio je sav atar ovoga sela u rukama naseg naroda, od tog doba, malo po malo kupuju i Nemci iz susednog sela Beške zemlju, tako da je do godine 1882. i dalje, kad se pašnjak, koji je bio dosta velik podelio na celo stanovništvo prema ostaloj zemlji, veći deo tog pašnjaka dosao u ruke stranaca, što, naravno, znatnu štetu čini selu, a stanovničtvo tog sela iz dana u dan sve jače pritiskuje i gnječi .

    Probavivši ovde potrebno mi vreme i svršivši svoj posao, krenem selu Beška . "

    Ovo je odlomak o mestu iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović,a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu.


    Crkva je denedavno u bila uveoma lošem stanju; kada smo prvi put stigli do nje zatekli smo je u rekonstrukciji. U rano proleće 2009. spoljašnost je uglavnom bila obnovljena.
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци

    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Čortanovci je naselje u opštini Inđija u Sremu. Od Novog Sada je udaljeno oko 20 km. Prema popisu iz 2002 . bilo je 2308 stanovnika .
    Crkva Čortanovci - Црква Чортановци
    Poruku je izmenio nenad.bds, 10.09.2009 u 22:39

  15. #45

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Теодора Тирона
    Ириг

    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    ''Ириг је градић смештен на Фрушкој Гори на путу Нови Сад–Рума. Насеље је познато још од XIII века када је ту основан католички манастир, да би се у XV веку нашло у поседу деспота из породице Бранковића. Једна од три православне цркве у Иригу, посвећена је светом ратнику Теодору Тирону, а подигнута је у последњој четвртини XVIII века.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    То је једнобродна је грађевина са петостраном апсидом на источној и звоником на западној страни. Фасаде су рашчлањене соклом, пиластрима и кровним венцем. Улаз је на јужној фасади, где се у ниши над вратима налази икона патрона, св. Теодора Тирона.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    Иконостас је извео непознат бољи дуборезац из друге половине XVIII века. Највише барокних и рококо декоративно-симболичних мотива украшавају најзначајније иконе на иконостасу, оне из прве зоне. Иконостас и слике на певницама завршени су крајем осамдесетих година XVIII века, а на јужним дверима забележена је година 1788.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    То је сликарство блиско раду Јакова Орфелина, а његов део пресликали су и позлатили 1824. Теодор Дрезмановић и Димитрије Лазаревић. Иконе је потом чистио Јован Клаић 1864, када је изводио и зидне слике у унутрашњости цркве, да би најзад, почетком XX века био премазан комплетан живопис и већина икона на иконостасу.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Архијерејски (лево) и Богородичин трон.
    Црква Ириг - Crkva Irig
    У цркви се налазе и архијерејски трон са доцније пресликаном иконом Христа из XVIII века, као и Богородичин престо са иконама Григорија Николића из 1801.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Иконостас капеле на хору (галерији) ...
    Црква Ириг - Crkva Irig

    ... и олтарски део капеле на хору, отворен према средишту храма.
    Црква Ириг - Crkva Irig
    На хору је издвојена капела Св. Харалампија са иконостасом Јована Пантелића из 1811.
    Црква је споменик културе од великог значаја.''
    (Извор: Споменичко наслеђе Србије, Завод за заштиру споменика културе РС)

    Иначе, мошти светог ратника Теодора Тирона, у доба подизања цркве веома поштованог светца, налазе се у оближњем манастиру Хопово који је био циљ мноштва ходочасника намерних да се поклоне моштима.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    ’’U prošlosti Iriga, a posebno u prvoj polovini XVIII veka, crkva je imala značajnu versku i ekonomsku ulogu. Verska i ekonomska povezanost crkve i naroda, prvenstveno trovaca i zanatlija, bila je obostrano korisna. Crkva se stalno bogatila i uvećavala imetak, nasledjivanjem imovine bez naslednika i od zaveštanja, i tako preuzimala ulogu kreditora domaćih trgovaca.

    U XVIII veku u Irigu su postojale tri pravoslavne crkve. Najstarija je Crkva svetog Teodora Tirona (Teodorovska crkva), koja se pominje još 1714. godine. Sagradjena je od kamena i čerpića porušene turske džamije posle proterivanja Turaka.

    U izveštaju Karlovacke eparhije od 1733. godine o ovoj crkvi je zapisano: "Crkva dolnja od džamije napravljena od čerpića i kamena, pokrivena crepom, trapeza, umivaonica i krstionica od kamena". Slikarski radovi na ikonostasu izvedeni su 1788. godine. Crkvena opština Teodorovske crkve poverila je dekorisanje unutrasnjosti slikarima Dimitriju Lazarevicu i Teodoru Drezmanovicu uz cenu od 700 forinti, pet akova vina, akov šljivovice, besplatan stan i prevoz prema potrebi. Četrdeset godina kasnije parohijani Teodorovske crkve ponovo slikaju njenu unutrašnjost. Radove izvodi Jovan Kalajić. Za slikanje zidova, čiscenje ikonostasa, pevnica i tronova Kalajiću je plaćeno dve hiljade forinti.’’
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Ikone u medaljonima iznad severne pevnice.
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig

    Zidne slike su obnovljene i nedavno. Ispod ove ikone piše da je obnovljena 2006.
    Црква Ириг - Crkva Irig
    ‘’Stanovnistvo
    Pouzdano pracenje brojnog kretanja stanovnistva Iriga dosta je otezano zbog nedostatka zvanicnih podataka. Ipak, razvoj populacije u ovom sremskom gradu moguce je pratiti kroz kretanje broja stanovnika od 1787. godine.

    Godina popisa i broj stanovnika:
    1787. - 4.121
    1795. - 4.813
    1838. - 3.559
    1910. - 5.509

    Prema popisu iz 1991. godine u gradu je zivelo 4.414 stanovnika.

    Kretanje broja stanovnika u Irigu u narednom periodu odvijalo se uzlaznim i silaznim putanjama uslovljenim razlicitim faktorima: "Maksimalni porast stanovnistva bio je u periodu od 1880. do 1890. godine. To je vreme kada kapitalizam obuhvata fruskogorsku oblast i kada se osetila velika teznja za nagomilavanjem proizvodnih dobara. Tada se otpocelo sa krcenjem suma, preoravanjem pasnjaka. Za sve ove poslove nije bilo dovoljno jeftine radne snage, te se pristupilo kolonizaciji iz razlicitih krajeva bivse Austro-Ugarske. Kao posledica ovoga doslo je i do veceg porasta stanovnistva; sela se povecavaju usled intenziviranja poljoprivrede i kolonizacije Nemaca i Madjara. Veliko opadanje stanovnika izmedju 1910. i 1921. godine ima svoj uzrok u Prvom svetskom ratu." (Bukurov, 1951)
    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    Najnoviji period, odnosno od 1971. do 1991. godine odlikuje se permanentnim smanjivanjem broja stanovnika po godisnjem proseku od oko 20 lica. Glavni razlog ovakvog trenda je u cinjenici da mladi i dalje odlaze iz Iriga u potrazi za boljim poslovima, kao i u smanjenju prirodnog prirastaja.
    Irig je sedište opštine.’’
    (Sa sajta opštine Irig)


    Црква Ириг - Crkva Irig

    Црква Ириг - Crkva Irig
    Razvoj i dalji napredak Iriga nakon vremena u kome su izgrađene tri pravoslavne crkve tragično je prekinut krajem XVIII veka epidemijom kuge u kojoj je pomrla skoro polovina stanovništva. O tome i ponešto drugoga o Irigu naći će se uz predstavljenje druge dve iriške crkve.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.09.2009 u 09:47

Strana 3 od 11 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Sunovrat Crkve
    Autor Morpheus u forumu Religija
    Odgovora: 68
    Poslednja poruka: 11.05.2012, 00:59
  2. Dve crkve!
    Autor Hriscanin u forumu Religija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 11.08.2011, 14:40
  3. Od Crkve do Ali Babine pećine II
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 25.04.2010, 15:53
  4. Od Crkve do Ali Babine pećine I
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 18.02.2010, 02:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •