Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka - Strana 2
Strana 2 od 11 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 152
  1. #16

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Светог великомученика Георгија
    Бечеј




    Crkva Bečej- Црква Бечеј

    Подизање зграде српске православне цркве у Бечеју започето је 1851, а окончано 1858. Неимари Јован Сомборски и Андрија Шмаус замислили су једнобродну основу са полигоналном апсидом и певничким просторима који су обележени благим правоугаоним испустима, видљивим на фасади тако да разбијају раван подужних зидова.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Западно прочеље

    Акценат је стављен на западно прочеље, чијем репрезентативном изгледу доприносе отворени портик у ширини наоса и три звоника, од којих је средњи двоспратни, док су бочни, нижи, прислоњени уз западни део храма.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Украси на фасади се тешко уочавају због скела.

    Барокна обележја грађевине огледају се у декоративној обради фасада са каменом пластиком биљног карактера, концентрисаном пре свега око отвора, као и на упечатљивом главном улазу у цркву, испред кога су четири висока коринтска стуба.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Ентеријером доминира иконостас подигнут десет година након изградње храма, дело мајстора Кистнера из Беча. У периоду између 1889–1893. Урош Предић је насликао престоне иконе са стојећим фигурама светитеља, над њима празничне иконе и представу св. Тројице над царским дверима, а у највишој зони Распеће и овалне иконе са ликовима апостола, пророка и јеванђелиста.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Предићев опус у бечејској цркви припада најбољим остварењима у раној фази овог сликара.

    Црква је категорисана као споменик културе од великог значаја.

    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Crkva Svetog velikomučenika Georgija građena je u stilu kasnog klasicizma, dok su tri tornja, kao simbol Svetog trojstva, rađena u baroknom stilu. Gradnja crkve počela je 1851. godine. Glavni majstor bio je Andrija Šmaus, a njegov pomoćnik Mita Somborski iz Bečeja. Završena je septembra 1858. godine.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Ikonostas Crkve svetog Georgija krase 63 ikone. Rađen je u baroknom stilu. Završio ga je bečki majstor Kistner 1868. godine, a pozlatu ikonostasa je radio bečki umetnik Jarai. Same ikone je radio Uroš Predić od 1889. godine do 1893. godine.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј

    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Prva pravoslavna crkva u Bečeju podignuta je 1774. godine, ali je spaljena u Buni 1849. godine.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј

    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Centralnim, veoma prostranim, bečejskim trgom dominiraju katolička (na severnoj strani) i pravoslavna crkva (na istočnoj strani) dok je na zapadnoj strani trga zgrada opštine.


    Crkva Bečej- Црква Бечеј

    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Desno je srednja tehnička škola


    Crkva Bečej- Црква Бечеј
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 11:50

  2. #17

    14 Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva posvećena prenošenju moštiju svetog Nikolaja
    Šimanovci




    Prva crkva u selu je posvećena prenošenju moštiju svetog Nikolaja i sagrađena je u baroknom stilu u doba cara Leopolda 1792.godine. Poznata je po vrednom ikonostasu i sačuvanom natpisu na crkvenoslovenskom jeziku, ali i po tornju koji su Nemci srušili tokom Drugog svetskog rata, jer je partizanima služio kao osmatračnica.



    Zahvaljujući protonamesniku, dobila sam ove prelepe fotografije.



    (bojenje tornja)


    (crkva noću)


    (dom u porti)


    (zimska idila)

    Veruje se da su Šimanovci dobili ime po ličnom imenu Šimun. Prvi put se pominju 1385. godine, a prva crkva u selu se pominje 1756. godine. Prema popisu iz 1910. godine u selu je živelo 2.002 stanovnika.
    Šimanovci se nalaze na 25. kilometara od Beograda i samo 10. kilometara od međunarodnog aerodroma Nikola Tesla.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 19.02.2009 u 17:26 Razlog: Uklonjena nepotrebna slika
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #18

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka


    ЦРКВА СВ. АРХАНЂЕЛА МИХАЈЛА
    СЕНТА



    Crkva Senta - Црква Сента
    Православна црква посвећена Св. архангелу Михаилу, саграђена 1751, порушена у време Буне 1848, свој данашњи изглед добила је у обнови почетком XX века. Конципирана је као једнобродна грађевина правоугаоне основе, са споља и изнутра петостраном олтарском апсидом и правоугаоним певничким просторима.


    Crkva Senta - Црква Сента
    Западним прочељем доминира висок барокни звоник, првобитно са три стране слободан, накнадно уклопљен у архитектонски склоп додавањем бочних простора. Складну фасадну декорацију изведену у духу класицизма чине прислоњени пиластри који се понављају у унутрашњем простору делећи га на три травеја. Лукови, са оригиналном пластиком на завршецима, ослоњени на пиластре, формирају сферне сводове којима је наткриљен простор наоса. Уобичајено је већа пажња посвећена украшавању западне фасаде, где главни портал и осликану лунету са претставом патрона храма изнад, уоквирују два пара пиластера потенцирајући вертикалну поделу.


    Crkva Senta - Црква Сента

    Crkva Senta - Црква Сента
    Олтарску преграду изрезбарио је Михајло Јанић 1851, а осликао Павле Симић 1859�62, који је ангажован и на изради икона на јужним и северним певницама, Богородичиног и Владичанског трона, балустраде хора и велике уљане слике на своду. Две композиције Јована Исаиловића, за кога се претпоставља да је аутор првобитног иконостаса, пронађене су приликом рестаурације зидног сликарства 1975. Конзерваторски радови на архитектури изведени су 1980. и 1990.
    Црква је категорисана као културно дoбро овд великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' � Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Senta - Црква Сента
    Око цркве је већи број надгробних споменика виђенијих Срба - Сенћана или чланова њихових породица, неких из редова племства са уклесним племићким грбом.


    Crkva Senta - Црква Сента
    Senta je naseljeno mesto još od praistorijskih vremena. To potvrđuju brojni praistorijski materijalni nalazi, predmeti od bronze i pečene gline, koji su pronađeni na teritoriji južno od grada.

    Senta pripada drugoj generaciji evropskih gradova, a rađa se u haotičnom kovitlacu nastalom nakon velike seobe naroda, negde u praskozorje srednjeg veka, zahvaljujući tome što se na njenom mestu nalazi izuzetno pogodan gaz za prelazak reke Tise. Uprkos tome što putnik-namernik nigde nije u prilici da se susretne sa istorijskim artefaktima njene prošlosti, Senta van svake sumnje predstavlja istorijski grad. Grad koga njegova dinamična i tragična prošlost u trajanju od 800 godina čini istorijskim. Ime grada po prvi put izbija na svetlost dana u jednoj povelji iz 1216. god., u doba vladavine mađarskog kralja Andraša II iz dinastije Arpada, a prema kojoj je udovica župana Šaula poklonila zemlju "senćanskome samostanu". Već u to doba naseobina je cvetala: predstavljala je mnogoljudni crkveni lokalitet koji je docnije opustošila tatarska najezda.


    Crkva Senta - Црква Сента
    Crkva zauzima deo parka u centru Sente, prema Tisi.

    Senta je izrasla oko manastira. Prvi put se pominje 1216. godine i razvija zahvaljujući pogodnom geografskom položaju, na važnom prelazu preko reke Tise. Od 14. veka posed je budimskog nadbiskupa. 1506. godine postala je slobodni kraljevski grad. U ratu između Austrije i Turske, jedna od najvećih pobeda Austrije bila je bitka kod Sente 11. septembar 1697. godine ("Kod Sente je spasen Beč"). Nakon što su se Srbi graničari iz Potisko-pomoriške granice 1742. godine većinom iselili u Rusiju u XVIII i XIX veku Sentu su naselili Mađari, Slovaci, Nemci i Jevreji, a između dva svetska rata i posle 1945. godine Srbi, Crnogorci i drugi narodi. Senćansko pristanište, udaljeno 124 km od ušća Tise u Dunav, bilo je jedno od najvažnijih u prostoru dvorečja.
    Prema popisu iz 1991. godine grad je ima0 23000 stanovnika, od toga je 85 % mađarske, 10 % srpske, a 5 % pak ostalih nacionalnosti.


    Crkva Senta - Црква Сента
    Poreklom iz Sente je i više znamenitih ličnosti iz istorije i kulture Srba, medju kojima se ističu: Jovan Muškatirović (1743-1809), književnik i prosvetitelj; Stevan Branovački (1804-1880), predsednik Matice srpske od i gradonačelnik Novog Sada; Jovan Đorđević (1826-1900), osnivač Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i pisac himne Srbije "Bože pravde"; Stevan Sremac (1855-1906), pisac; Stevan Raičković, pesnik, dr. Sava Vuković, episkop Šumadijski, dopisni član SANU i član Matice Srpske, Matija Bećković, pesnik.




    Spomenik Stevanu Sremcu je između crkve i Tise, a njegova rodna kuća u redu koji okružuje park, pored crkve.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:27

  4. #19

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Светог Саве
    Черевић



    Crkva Čerević - Црква Черевић

    ''Српска православна црква посвећена Светом Сави саграђена је 1744. године, од када је више пута обнављана.


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Прва већа обнова забележена је 1819. Израда двери се везује за радионцу Марка Вујатовића. Столове је радио Максим Лазаревић. Познати иконописац – сликар Георгије Бакаловић склопио је 1826. уговор за обнову иконостаса.

    За време Првог светског рата скинута су звона и аустроугарска војска их је употребила за ливење топова. Нова звона су постављена 1923.


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Прилаз са југоисточне стране (од пута на Тестеру).

    На месту садашње цркве била је 1700. године подигнута црква од камена покривена шиндром. Прва црква у Черевићу, посвећена Светој Тројици – Духовима, помиње се још у 14. веку.

    Поред храмовне славе, место Черевић слави дан Св. Прокопија (21. јул) јер је на тај дан, по предању, престала да хара куча у месту.


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    На северној страни порте је зграда школе из 1825. године.

    У порти цркве налази се стара школа изграђена 1825. која се дсада користи као Светосавски дом и ту је сада смештен Црквени музе. Подрумски део некадашњег винског подрума испод Светосавског дома се сада користи за духовни живот у месту.


    Crkva Čerević - Црква Черевић

    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Северни улаз у цркву је ближи Дунаву и пијаци. Десно од улаза је Светосавски дом - накадашња школа, а на улазу у некадшњи вински подрум су црна, гвоздена врата, испред капије на улазу у порту. На подорумским зидовима су иконе.

    У порти се налази више надгробних споменика угледних свештеника трговаца и добротвора (Атанасије герески, Патар Костић и други.)


    Crkva Čerević - Црква Черевић

    Crkva Čerević - Црква Черевић
    На гробу Петра Костића уклесано је: ... оснивачу задужбине стипендијске српској омладини на науци .. а споменик је подигла Матица Српска.


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Иконостас је рад непознатог аутора из друге половине 18. века и по мишљењу стручњака, по архитектонској и ликовној концепцији има сличности са иконостасом манастира Беочин, који су радили Јанко Холкозовић, Димитрије Бачевић и Теодор Крачун, коме се приписује израда целивајућих икона у черевићкој цркви. Претпоставлја се да је иконостас радио неко од његових ученика, бољих сликара прелазног стила.
    Зидно сликарсво је из три периода, различитих и непознатих мајстора.''

    (Горњи текст је према проспекту Српске православне црквене општине Черевић.)


    Crkva Čerević - Црква Черевић

    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Уз северни зид цркве су споменици са крстовима од кованог гвожђа какви се ређе срећу.

    ‘’Саграђена је највероватније на самом почетку XVIII века, али накнадне интервенције на цркви су одредиле садашњи облик седамдесетих година XVIII века. Међутим, скромност и сведеност декоративне пластике на минимум (капители који носе лукове прозорских отвора, фасадни прстен који граничи високи сокл и кров који наглашеније прекрива кровни венац) указују да је у великој мери поштован првобитни изглед грађевине. Храм посвећен св. Сави једнобродна је грађевина са петоугаоном апсидом и призиданим звоником на западу.


    Crkva Čerević - Црква Черевић

    Crkva Čerević - Црква Черевић

    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Изнад северних, главних црквених врата.

    Иконостас је рађен током XVIII и XIX века, али сликари нису познати, мада се по сликарском рукопису могу разграничити тројица аутора. Дуборез би могао бити дело Марка Вујатовића, са којим је црквена општина потписала уговор 1825. године.’’ Црква је категорисана као споменик културе од велике важности.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    На почетку уличице која се пење ка цркви, поред Српске православне црквене општине Черевић је крст који је подигнут 1792. ''за време царице Марије Терезије'' како нам рече човек који је пословао у цркви. До велике поплаве 1965. био је ближе Дунаву и пристаништу, а премештен је јер због повишавања насипа.

    "ČEREVIĆ

    Selo ovo ima svoju veoma lepu, bakrom pokrivenu crkvu,koja je sa svojih bogatih ukrasa i lepih crkvenih utvari nadaleko u okolini poznata, i slavi znatnu slavu svake godine 14. januara na Svetoga Savu (po starom kalendaru). Ima 347 srpskih kuca sa 1569 Pravoslavnih dusa.

    Ima svoje dve uredne škole sa četir razreda, mušku i žensku, svaka za sebe, u posebnoj zgradi.Te škole polazi uredno oko 72 muška i 82 ženska deteta.

    U Čerevicu je, sve dok filoksera nije unistila fruškogorske vinograde, bila veoma živa stanica parobroda dunavskih. I danas je tu stanica, doduše, ali je dosta zabataljena, jer nema vise onih silnih, na stotine, buradi vina da se iz cele okoline tu dovoze pa odatle dalje širom celog sveta raznose, što je nekad u jeku bilo. Iz tih su se krajeva prva i najbolja vina izvozila; osobito je bilo na glasu crno vino.

    Okolina Čerevicka je vrlo divna, osobito kad se putnik ili stranac popne na breg, po imenu Grad, gde je gornji deo tog sela sa svojim lepim kucercima, otkuda se sav kraj s obe strane Dunava i do dvadesetak sela ravne Backe moze videti i s druge strane prema Kamenici i dalje najprijatnija je slika za oko. (Na slici se vidi deo Dunava između Sremske Kamenice i Novog Sada)

    Cerevicka skela i prevoz na Dunavu oduvek je na glasu, pa i danas se mnogi seljani iz okoline tu prevoze za Backu i Novi Sad.Tako je isto i znatan ribolov u toj dunavskoj duzi. (Skela i danas prevozi između Futoga i Čerevića – vidi se i na slici slikanoj sa obale Bačke, u Futogu.)
    ".
    Ovaj (Gornji) odlomak o mestu Čereviću je iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović,a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu. Ovo su odlomci iz posta koje je postavio felix na temi "Trideset dana na ubavu putu" na forumu 'Srem'.


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    ‘’…Bogdan Petrović u svojoj knjizi "Gospodsko selo Čerević" navodeći da se Srbi prvi put pominju u Podunavlju oko 630. godine, da je ime Čerević prvi put zapisano 1231. godine i da je jedno vreme bio sedište srpskog despota Jovana Brankovića, a da je sto godina pre Kosovske bitke Srem bio pod vlašću srpskog kralja Uroša I Dragutina Nemanjića. Posle isterivanja Turaka iz Srema, krajem 17. veka, austrijski car Leopold pozvao je Srbe da nasele opustošene krajeve. Već 1704. godine Čerević je imao poštu, 1732. godine pravoslavnu crkvu, naredne godine i školu... To "gospodsko selo" iznedrilo je mnogo poznatih ličnosti iz različitih sfera društvenog i javnog života. Jedna od najmarkantnijih ličnosti bio je pravnik Nikola Igić, koji je do kraja života bio kicoš i stalno u centru pažnje svojih sunarodnika, poverljiva ličnost patrijarha Georgija Brankovića i hrvatskog bana Kuena Hedervarija. Obilazio je fruškogorske manastire i tako se upoznao sa Pajom Jovanovićem, koji ga je ovekovečio kao centralnu figuru na najpoznatijoj slici srpskog slikarstva ‘’Seoba Srbalja’’. (Iz Građanskog lista)


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Čerević je prvi put pomenut još 1339. godine kao utvrđeno naselje, a 1372. već se vodi kao varoš. Dolaskom Turaka početkom XVI veka stanovništvo se raseljava, te je Čerević opusteo. Tek početkom XVIII veka ponovo se pojavljuje na ovom mestu stalno naselje. Pre Drugog svetskog rata u Čereviću je živelo dosta Nemaca, koji su se posle iselili.
    Prema popisu iz 2002. bilo je 2826 stanovnika.


    Crkva Čerević - Црква Черевић
    Kada prilazite crkvi odozgo, imate pogled na dunavske obale sve do uzvodnog dela Novog Sada i Sremske Kamenice.

    Čerević je na desnoj obali Dunav, na severnoj padini Fruške Gore. Udaljen je oko 20 km. od Novog Sada.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:06

  5. #20

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila
    Grabovo (Srem)



    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Crkva Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila u Grabovu proglašena je 2005. za spomenik kulture od velikog značaja. Crkva se pri put u poznatim izvorima pominje 1758.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    U Grabovo, selo kroz koje se ne prolazi dalje, prvi put sam navratio početkom marta 2009. Ugledao sam crkvu bez zvonika i to me nije posebno iznenadilo jer znam da je u Sremu bilo dosta crkava kojima su zvonici porušeni za vreme II Svetskog rata. A Grabovo je tako malo i zabačeno selo da ne bi previše bilo iznenadjujuće da zvonik nije obnovlljen. Kada sam prišao, ugledao sam ruševine zvonika i trake kojima policija obezbedjuje mesto na kome se odvija uvidjaj. Od meštana sam saznao da je zvonik početkom februara 2009. srušio olujni vetar.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Zvonik se, na sreću, srušio na suprotnu stranu od broda crkve i nije ju teže oštetio. Vrh zvonika i krst su bili još uvek u ruševinama.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Crkva pre rušenja zvonika. Ovo je jedina slika koju sam na netu pronašao.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Grabovo je selo na severnim obroncima Fruške Gore nedaleko od Beočina. Od Dunava je udaljeno oko 5 km. putem kroz susedno selo Sviloš.

    Selo se prvi put pominje u XVIII veku.
    Selo su ustaše 1943. potpuno spalile, kada je ubijen 151 meštan. Obnovljeno je posle rata.
    Prema popisu iz 2002. bilo je 138 stanovnika.

    "GRABOVO

    Selo je ovo dobilo ime svoje otuda, sto lezi sasvim uz sumu, koja je pre i vise, a i sad najvise obrasla grabovim drvetima tako, da ih u celoj gori skoro nema toliko, kao ovde.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Selo je ovo na jednom povecem obrešku. Ima lepo sagradjenu crkvu sa 98 srpskih kuca, u kojima zivi 463 Pravoslavne duse.

    Do pre neku godinu bilo je cisto srpsko selo, a od nekoliko godina poceli su se doseljavati ovamo Slovaci iz Backe. Postanak ovog sela pada u XIV vek.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Selo je ovo oduvek zivelo u siromastvu, no poslednjih je godina nemastina, i sirotinja jos veca, a sve sa krivice samih mestana, jer su za svaki rad uopste vrlo spori i tromi.

    Nekad je ovde bilo lepih vinogradi. Sada, kako su stari propali, nov sad je veoma redak i neznatan.

    Njive su im ponajvise po bregovima i vrletima, ravnice je vrlo malo, i ratarstvo je uopste vrlo skuceno. Sljivika ima lepih i rode od vremena na vreme vrlo jako. Kadgod je ovde bilo vrlo lepe sljivovice. Danas i ovi sljivici malaksavaju i suse se.

    Za ovo selo moze se reci da je u zabitnom kraju i s neruke. Stranac ce vrlo retko tuda proci. Inace, okolina je divna, a kraj je zdrav, jedan od najzdravijih.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Na mestu gde je opao malter i laičko oko vidi da je crkva izgradjena od neobrađenog kamena, a da je tek venac na koji se oslanja krovna konstrukcija od cigala.

    Samo se za cetir-pet kuca moze reci, da dobro i kao sto treba zive, inace je beda i nevolja sirom sela u svakoj kuci. Svi su uveti za zdravlje ovde : i vazduh, i lepa gorska voda, i blaga klima. Samo je, opet, sa oskudice u hrani narod dosta srednjeg rasta i ne izgleda najbolje.

    Nosnja im je kao i u ostalim planinskim mestima.

    Govor im je cist i lep. Srpska im je pesma taka ista.

    Sve srpske obicaje cuvaju i drze; mislim da se u tome ne razlikuju od svojih dedova i otaca.

    Selo je ovo iz XIV veka. To svedoci trag u zidu oko crkve, a i sam nacin, kojim su stare zidine gradjene, dovoljno dokazuje to. Sve gradjevine ponajvise su od kamena, a ima ih vrlo starih i jako utvrdjenih. Mnoge bi mogle biti studijom za nove neimare.


    Crkva Grabovo - Црква Грабово
    Stariji stanovnici rado pricaju, kako su njihovi stari u davnasnja vremena tu lepo zivovali, a kao dokaz iznose to, sto je nekad zupan sremski, kad je hteo jesti lepa bela hleba, dolazio u Grabovo da zelju svoju ispuni, te prstom pokazuju na neku vodenicu potocaru, koja i dan danas pri ulazu u selo lezi, a u kojoj se najbolje brasno mlelo, i onda jos dodadu:-a imao je i pravo u Grabovo sto je dolazio, jer je u Grabovu i vino bilo najbolje. _

    Od sela Grabova, preko brega, kolima putem, ili pesice stazom, za pola sahata, stize se u Svilos. ".

    Ovaj (gornji) odlomak o selu je iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović, a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899. godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896. godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu. Telst o mestima �na ubavu putu- felix je uneo u istoimenu temu na forumu Srem.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:28

  6. #21

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Вазнесења
    Буковац

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Изградњу нове цркве у Буковцу започео је 1794. Јохан Ебен, зидарски мајстор из Сремских Карловаца, а наставио је 1807. Андреас Хинтермајер са помоћником Антоном Фридрихом. Изгледа да посао није најбоље обављен, јер већ 1833. цркву обнавља новосадски зидар Матијас Фрелих.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Када сам марта 2009. посетио буковачку цркву, затекао сам свештеника у договору о изради Богородичиног трона који никада у овој цркви није постојао, како ми је рекао.

    Иконостас је резбарио Марко Вујатовић, карловачки мајстор, који је током прве четвртине XVIII века начинио чак 13 иконостаса, углавном у Срему. Према уговору из 1810. иконостас, певнице и архијерејски трон извео је Стефан Гавриловић 1812-13, значајан српски каснобарокни сликар на кога неокласицистичка схватања тог времена нису много утицала и који је остао близак тада већ архаичном ликовном изразу Јакова Орфелина и Теодора Крачуна.


    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Архијерејски трон

    Један триптих из XVIII века потиче вероватно из старије грађевине. Приписан је Димитрију Бачевићу, познатом сликару тзв. прелазног стила, тј. ранобарокног српског сликарства. Две целивајуће двостране иконе су рад непознатог мајстора из XVIII века, а остале су сликане или обнављане почетком XX века и немају уметничких вредности, осим ако нису пресликане. Иста запажања односе се и на зидне слике на сводовима у читавој унутрашњости цркве, од олтарског простора до припрате и хора. Конзерваторски радови обављени су 1994.

    Црква је споменик културе од великог значаја
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998. )
    На цркви је означено да је и 2002. године изведена обнова.

    На прозорима цркве су витражи израђени пре десетак година. Свештеник ми је скренуо пажњу да је буковачка црква (како је рекао, према његовом знању) једина сеоска црква у Срему са витражима.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Прилаз с доње, источне стране је врло сликовит

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Подно степеништа на источном улазу у црквену порту је родна кућа песникиње Милице Стојадиновић – Српкиње, 'Врдничке виле'.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац

    Буковац је насеље у општини Нови Сад. Од центра Новог Сада до центра Буковца има мање од 10 км, а од од краја Петроварадина око 3 км. Од друге половине ХХ века Буковац је приградско насеље Новог Сада.
    Буковац се географски налази у Срему, са десне обале Дунава, на обронцима Фрушке Горе и кроз место пролази Буковачки поток, међутим административно припада Јужнобачком округу. У селу живи 3. 595 становника (2005), већином Срби. Место је насељено за време Отоманског Царства у шеснаестом веку.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Pogled sa gornje, zapadne strane

    ''BUKOVAC,
    Ime ovog sela postalo je otuda, sto je i danas, a u predjasna vremena jos i vise, sva okolina obrasla bukovom sumom. Zato je i mesto gde su se prvi stanovnici naselili prozvano Bukovac. Selo je naseljeno u prvoj polovini XVIII veka, sto potvrdjuju mnogo spomenici na starom groblju iznad sela. Tesko je tacno odrediti, je li pre toga bilo kakvih stanovnika u tom dolu. A i danas se nalaze ostaci od starih gradjevina, i s jedne i s druge strane sela, osobito u potesu Selište. Tu se cesto iskopa po koje parce i ostatak radenickog orudja i komadici starih opeka.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Danasnje selo ima vrlo lepo ukrasenu crkvu na najlepsem mestu u selu, oko nje 223 srpske kuce sa 1075 Pravoslavnih dusa.
    Crkva Bukovac - Црква Буковац

    Sa južne strane

    Ima urednu skolu sa cetir razreda, koju polazi 194. deteta.
    Selo je ovo cisto, svaka je kuca lepo sredjena prema polozaju istog mesta.
    Pre nego sto su od 1885. -1889. godine vinogradi propali (od filoksere) , bio je ovde mnogo bujniji zivot. Nanovo se sadi vrlo malo. Vocarstvo je lepo razvijeno. Osobito je na glasu tresnja bukovacka, koja je vec o Spasovu danu u najboljem jeku te selu prilicno koristi donosi.
    Govore lepo i cisto srpski, a pesma im je bujna i lepa. Mladez je veoma lepog rasta, a i muski i zenski su na glasu sa svoga lepog pevanja.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Selu se dolazi samo sa dve strane, od Karlovaca, stazom i kolima, i od Varadina, podignutim 1897. godine, novim putem. Selo je sasvim u dolu, opkoljeno odasvuda bregovima, zasadjenim plodnim vockama, vrtovima i ponekim vinogradom.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Vazduh je ovde vrlo svez, pravi planinski. Ljudski vek dostize duboku starost, osobito vek zena.
    Do pre 1816. godine ovo je selo bilo cisto srpsko, a od to doba iz susednog inovernog majura varadinskog prirascuje po neka tudjinska kuca, ali je broj takih malen.
    Iz Bukovca na kolima pored grada Varadina za sahat hoda, dospe se u Kamenicu, udaljenu od Varadina na Dunavu po sahata".

    Gornji tekst je odlomak o mestu iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović, a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretčen u knjigu. Tekst je na temi Srem postavio felix.

    Crkva Bukovac - Црква Буковац
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:15

  7. #22

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva Vavedenje presvete Bogorodice
    Sviloš (Srem)


    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Srpska pravoslavna crkva Vavedenje Bogorodice u Svilošu proglašena je za spomenik kulture 2005. g.


    Crkva Sviloš - Црква Свилош

    Crkva Sviloš - Црква Свилош

    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Iznad vrata ka zvoniku je tekst koji je ispisao ikonopisac u kome se kaže da je ’ikonosatas načrtao i pozlatio’. . . ’’1855. moler Matej Petrović’’.


    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Crkva Sviloš - Црква Свилош

    Sviloš
    Prema popisu iz 2002. bilo je 362 stanovnika.

    Prva naselja u Svilošu su još iz rimskog doba. Prvi put se pominje pod tim imenom 1687. godine. Selo je nastalo na teritoriji gde su sečene šume, na putu koji povezuje Sremsku Mitrovicu (južni Srem), sa severnim delom Srema. Takođe, Sviloš jedini put za pristup selu Grabovo.

    Kao i mnoga druga fruškogorska sela, tokom Drugog svetskog rata je spaljeno i po završetku rata obnovljeno.

    Sviloš je naselje u opštini Beočin. Udaljeno je oko 3,5 km. od Dunava, a leži na obroncima Fruške Gore.


    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Slikano iz pravca Grabova

    "SVILOŠ
    Za ime ovog sela pricaju mestani ovo: U staro vreme, kad su ljudi mnogo vise stada i ovaca imali, nasi su dedovi i ocevi drzali najbolje ovce. Retko je ovuda pasla revulja, no sama baura i svilena ovca, pa posto se od tog blaga i povise svilene vune striglo, to je i do, u kojem su ta stada na pasi bila, nazvan Sviloš. Otuda je i selo, naseljeno u tom dolu, dobilo isto tako ime: Sviloš.

    Selo ovo ima danas svoju vrlo lepu crkvu sa 86 srpskih kuca u kojima zivi 483 Pravoslavne duse.

    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Urednu sklolu pohodi 75 srpske dece. Inoveraca nema ni jednoga.

    Postanak je sela iz druge polovine XIV veka.
    Narod je uopste dosta pitom i dobar. Govore lepo i cisto srpski, a i pesme su im krasne i umerene. Srpske obicaje, i domace i opste narodne, cuvaju svojski, kao zenicu oka svoga. Po njima i zivot svoj udesavaju.

    Nosnja im je kao i u ostalim planinskim mestima. Imaju vrlo lepo belo rublje, koje njihove zenskinje samo na svojem razboju, u dosta velikoj meri, tka.
    O trgovini i zanatu ni spomena.
    Vocarstvo je jako razvijeno, osobito ima znatnih sljivika. Kruska i jabuka jako napreduje tako, da se, na kolima sve, osobito ako je rodna godina, odatle lepo voce izvozi.
    Nekad je bilo ovde i nesto vinograda, novog sada danas nema.
    Pcelarenje je vrlo neznatno. Svilena se buba neguje tek unekoliko. Vrtarstvo samom za kucu.

    Livada i senokosa ima vrlo malo. Oranice su vecinom po bregovima, no hrana je vrlo lepe kakvoce. Osobito je dobar i izdasan kukuruz koji se ovde jako neguje.
    Selo je bogato izvorima i lepom vodom, a ima i nekoliko bunara. Kroz selo protece jak i valovit gorski potok, duz kojeg su sa obe strane kuce i zgrade.
    Od sela je cetvrt sahata udaljena, na glavnom putu u sumu, znamenita Mijina vodica. , na koju narod iz cele okoline, preko leta cesto dolazi.
    Okolina ovog sela je vrlo lepa. Poneki brezuljci, sumom obrasli, imaju divan izgled i za putnika su čarovita slika.

    S druma skrece put kroz sredinu Svilosa i onda kroz sumu sahat i po preko brega, obraslog bukovom i grabovom sumom, stize se u selo Lezimir i dalje u Mitrovicu i na Savu. To je najkraci pojas od Dunava do Save i obratno."

    Ovaj (gornji) odlomak o selu je iz knjige "Trideset dana na ubavu putu" koju je napisao prota karlovački Vasilije Konstantinović,a izdata je u Sremskim Karlovcima 1899.godine. Prota Konstantinović je dobio nalog da 1896.godine pregleda karlovačku protopopiju i da o tome napiše detaljan izveštaj, koji je kasnije pretočen u knjigu. Tekstove iz navedene knjige felix je preneo na Forumu ‘Srem’.

    Crkva Sviloš - Црква Свилош
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:18

  8. #23

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    SLOVAČKA EVANGELISTIČKA CRKVA
    Silbaš



    Crkva Silbaš - Црква Силбаш

    Silbaš spada u najstarija naselja Bačke. Szilbach (današnji Silbaš) pominje se 1263. godine kao sused zemljišta – poseda po imenu Kesi. Veruje se da ime Silbaš vodi poreklo mađarske reči szilva - šljiva. U početku je selo činilo 10-20 domova čiji je glavni kapital bila stoka.

    Crkva Silbaš - Црква Силбаш
    Procenjuje se da su prvi Slovaci u Silbaš došli oko 1770. godine. Vremenom ih je bilo sve više, a početkom 1900. bilo je 180 domova ili ukupno oko 720 lica.


    Crkva Silbaš - Црква Силбаш
    Crkva Silbaš - Црква Силбаш
    Prva slovačka evangelistička crkva izgrađena je 1838. Današnji izgled dobila je 1886. a sagrađena je uglavnom doprinosima vernika. Slovačka crkva veoma je vodila računa o deci. Obezbeđivala je mesto za nastavu i iako siromašna, uspevala je da plaća učitelja. Prvi sveštenik bio je Samuel Babilon.

    Sada se oko 1.000 stanovnika Silbaša vode kao pripadnici Slovačke evangelističke crkve.

    Crkva Silbaš - Црква Силбаш
    Silbaš je naselje u opštini Bačka Palanka u Južno-bačkom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 2849 stanovnika.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:20

  9. #24

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Црква Рождества Св. Јована Крститеља
    Бачка Паланка



    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Једнобродну барокну Српску Православну цркву са звоником, посвећену Рођењу Св. Јована Крститеља, зидали су 1783. мајстори Јосиф Циглер и Ернест Харле.


    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка

    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Раскошни иконостас, украшен мноштвом мотива пуних стилизованих облика, минуциозних у обради, рад је дрворезбара Георгија Девића из Бачке Паланке. Исти аутор извео је дрворезбарске радове на свећњацима испред иконостаса и на Христовом гробу.


    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка

    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Осликавање иконостаса обавио је 1811. Григорије Јездимировић, мајстор познобарокног опредељења, склон класицистичкој обради монументалних религиозних композиција. Овом сликару приписује се и зидна слика Саваота у слави, у своду над солејом. Христов гроб осликао је Константин Пантелић 1836.
    Црква је споменик културе великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Vitraže su rađene 1914. godine.

    Bačka Palanka
    Na osnovu arheoloskih nalaza i pisanih dokumenata dokazano je da su na ovim prostorima ljudi ziveli neprekidno od praistorije do danas. Prva naselja se podizu u XI veku, a naziv Palanka se pominje 1593. godine. Od XI veka na ovim prostorima ziveli su Ugari i Srbi (sto potvrdjuju slovenski srpski toponimi: Veliki i Mali Gajic, Golubnjak, Rajkovo, Risticev put, Uroska bara itd).


    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Krajem XVI veka ove prostore zauzimaju Turci, a Karlovackim mirom 1699. godine ih definitivno napustaju. Posle toga ovde se naseljava novo srpsko stanovnistvo, te nemacko, slovacko i madjarsko.




    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Iz natpisa na desnom spomeniku: ... Neumitna kosa smertna poseče junošu 22 letna ...

    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    U XVIII veku se u Palanci pocinje razvijati privreda (proizvodnja cigle, prerada duvana, proizvodnja svile i prerada kudelje), u XIX veku razvija se prerada drveta i pocinje sa radom parni mlin. Posta je osnovana 1828. godine, pristaniste je izgradjeno 1867, prvo kreditno drustvo i telegraf 1869, a sud 1871. godine. Backa Palanka je prvu stampariju dobila 1881. a prva sijalica je upotrebljena 1886, zeleznicka pruga je izgradjena 1856, da bi telefon poceo sa radom 1904. godine.

    Prema popisu iz 2002. godine grad je imao 29.449 stanovnika.

    Crkva Bačka Palanka - Црква Бачка Паланка
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:23

  10. #25

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Црква Св. Николе
    Сакуле



    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Црква Св. Николе је репрезентативна једнобродна грађевина разуђених фасада, изведена у класицистичком стилу. Северна и јужна фасада решене су са дубоким полукружно завршеним нишама у којима су смештени прозори, а на западном прочељу полукружно завршен прозор над порталом фланкирају две слепе нише истог облика и димензија.


    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    У цркви Св. Николе, саграђеној 1844, унутрашња декорација поседује стилско јединство, будући да је настала као дело једне групе мајстора у кратком временском периоду. Иконопис Константина Пантелића из 1856–57. на олтарској прегради, архијерејском и Богородичином трону, чини целину са њиховим архитектонским конструкцијама и скулпторским радом (дверима, оплатом и резбаријом). Исти резбар је вероватно начинио и два налоња за целивајуће иконе, а по свој прилици истовремени су и орнаментални и фигурални украс на зидовима храма. Константин Пантелић био је штићеник митрополита Стратимировића и Лукијана Мушицког, што му је донело бројне наруџбине за велике сликарске послове. У цркви се налазе још иконе из XVIII и XIX века и једно оковано јеванђеље, штампано у Русији 1760.
    Црква је уврштена у споменике културе великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Crkva Sakule- Црква Сакуле

    Sakule - Prvi pomen o Sakulama datira još iz 1432g, i po tome je ovo selo najstarije u opštini. Staro Selo sagradjeno je rtu diluvijalne terase, koji je sa tri strane okružen niskom aluvijalnom ravni Tamiša. Na starim kartama obeležavan kao Siget-ostrvo.
    U predtursko doba su potpadale pod Kovinsku županiju. U XVIII veku, selo je bilo u sklopu Temišvarske eparhije u okviru pančevačkog protopijata.


    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Staro Selo

    Plan za širenje sela izgradjen je 1776g. i po njemu je, u neposrednoj blizini Starog Sela uredjen prostran trg unutar koga je pravoslavna crkva, a oko trga su sve javne zgrade, a dalje okolo urbano naselje. Kada se govori o istoriji ovog sela treba pomenuti i jednu predpostavku kuju pominju gotovo svi madjarski i naši istoricari. Jugozapadno od sela je potes zvani Truntalj. U madjarskoj monografiji o Torontalskoj županiji predpostavlja se da je tu bila stara tvrdjava Torontal čiji poceci datiraju još iz 10.veka.


    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Pogled od Starog Sela

    Jovan Erdeljanović navodi tvrdnje nekih meštana da je prvo naselje bilo južnije na potesu Siget, Careva umka.Odatle se na mesto današnjeg Starog Sela naselje preselilo tek 1725-1730g.od kada dobija savremeno ime.

    Jovan Erdeljanović, nastavljač dela Jovana Cvijića, u cilju prikupljanja istorijske građe za etnološku studiju o Srbima u Banatu, boravio je u Sakulama od 4. do 6. aprila 1924. godine. Tom prilikom je zabeležio predanje o naselju I stanovništvu od meštana sela.

    Izvod iz knjige ,,Srbi u Banatu,,:
    ‘’Siget (ostrvo, mađarski) je mesto najstarijeg naselja, o čemu svedoče novci, crpovi, crkvina, podrum od cigala. Tu je nekad bila kula I po njoj: ,,Sa-kule,,. Ta je kula bila bliže Tamišu. U Sigetu ima Careva unka I u njoj nalaze cigle I malter. Sa tog mesta, po tvrđenju pokojnog sveštenika, koji je dao podatke Mitropoliji, prešli u današnje Staro selo pre 187 godina.


    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Krst u Starom selu na mestu negdašnje crkve

    I sad u Starom selu ima krst na mestu gde je bila stara crkvica Sv.Nikole. Ali groblje nije moglo biti tu, jer je malo mesto, voda je sa svih strana, nego na mestu Kaputu, blizu sadašnjeg sela, gde su sada kuće. I sad su te prve familije većinom nastanjene u Starom selu (izuzevši, naravno, one koje su izumrle ili se iselile), a odatle su njihovi ogranci prešli u novo selo.
    Pre rata navršilo se 174 godine kako je naseljeno Staro selo I u njemu je bilo oko 50 numeri.
    ,,Indžiliri,, su davali zemlju još familijama Starog sela, pa su je ove posle odatle postepeno prodavale.

    Stari učitelj Kosta Tornjanski (84 god.) tvrdi da je zapamtio ruševine od kule na Sigetu. Zna se pouzdano I na kom je mestu tamo bila crkva, čiji su se temelji još poznavali. To najstarije selo se najpre zvalo Siget. Oko 1725-1730 godine počelo se naseljavati današnje Staro selo, nazvano Sakule. Doselili su se iz tog prvog sela Sigeta u današnje Staro selo, pa im je posle pridolazila pokoja familija I sa druge strane. Zna se pouzdano da su još u Starom selu dobili od ,,indžilira,, zemlju I tamo I sad ima familija sa cesijama, koje nisu u novom selu. Staro selo je bilo malo (100-150 kuća), pa kako nije bilo dosta mesta, počeli su još u prvoj polovini 18 veka naseljavanje u današnjem novom selu. I kad se većina sela našla na novom mestu, napravili su crkvu pod šindrom na mestu današnje škole, prema današnjoj crkvi, a groblje je već bilo na današnjem mestu. I ta je crkva slavila Sv.Nikolu. Zatim je zidana sadašnja crkva (opet Sv.Nikole) I dovršena 1846. godine. ‘’


    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Sakule je naselje na levoj obali Tamiša, u opštini Opovo. Prema popisu iz 2002. bilo je 2048 stanovnika.


    Crkva Sakule- Црква Сакуле
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:28

  11. #26

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Св. Григорија Богослова
    Товаришево (Западна Бачка)



    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Српска православна црква Св. Григорија Богослова у Товаришеву подигнута је 1785. године.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево

    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Није познато ко је израдио иконостас и иконе.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    До сада се нисам сретао са црквом која је посвећена овом свецу. Стога сам извадио основне податке о светом Григорију Богослову.

    Григорије Назијански (назван Григорије Богослов; 330-390) је био цариградски архиепископ.

    Рођен у Назиансу од оца Јелина и мајке хришћанке. Пре крштења учио се у Атини заједно са Василијем Великим и Јулијаном Одступником. Често је он прорицао Јулијану да ће бити одступник од вере и гонитељ цркве, што се и збило. На Григорија је нарочито много утицала добра му мајка Нона. Када заврши своје учење, Григорије се крсти. Свети Василије рукоположио га је за епископа сасимског, а цар Теодосије Велики ускоро га позове на упражњени престо архиепископа цариградског. Саставио је многобројна дела, од којих су му најславнија она из Богословља, због чега је и назват Богословом.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево

    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево

    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Симбол 'Недремано око' је и у врху тронова.


    U mnogim pravoslavnim crkvama u Vojvodini uočljivo je mesto motiva Nedremanog oka. Stoga sam potražio nešto o ovom simbolu.

    '' Nedremano oko
    Složenije ikonografske teme, kao što je Nedremano oko, prodrle su u program ukrasa na oltarskim pregradama srpskih crkava ranog 14. vijeka zahvaljujući uticaju srpskih teologa iz Hilandara i solunskih slikara koji su radili za kralja Milutina u Sv. Nikiti u Čučeru, gdje se ova tema nalazi na slikanom ukrasu stupca pregrade još prije 1316. godine. Deizisna kompozicija na ikonostasu, pred kojom su se ktitori i vjernici molili preko svojih zaštitnika za milost na Strašnom sudu, dopunjena je kompozicijom Nedremanog oka - Hristos će tada biti Strašni sudija, a dotle on bdi nad ovozemaljskim svijetom i ništa mu ne izmiče pogledu, jer je budan i kad spava, kao lav, kako kaže Prva knjiga Mojsijeva (49, 9).
    (Iz teksta ‘Ikone Bosne i Hercegovine (16-19. vijek)’ Svetlane Rakić objavljenog u okviru sajta ‘Projekt Rastko’)



    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево

    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево

    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Црква у Товаришеву је у евиденцији културних добара Републике Србије. Није категорисана као добро од већег значаја, али на мене је оставила врло пријатан утисак.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево

    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Попео сам се у хор (галерију) да одатле сликам. На западном зиду хора је овећа композиција, сасвим невешто насликана. Сазнао сам да прдставља Косовски бој.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    У порти су стара орахова стабла - процењујем да нека имају близу 100 година.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Товаришево
    Број становника према попису 2002. је 3102.
    Према литературним изворима Товаришево се први пут помиње 1650. године. До тада је у атару садашњег насеља постојало неколико села: Банча, Добра, Миндсент, Каполч, Мачал (Машал), Сеплак (Сиплак) и др. Међутим, после пустошења ових територија 1698. године, име Товаришева се не помиње у списку насељених места. Оно је јавља тек 1715. године, као насеље које чине 16 српских домаћинстава. Године 1772. село добија планску урбанистичку физиономију, када су му присједињене пустаре Нођ башта и Гола добра. С обзиром на састав становништва, оно је најпре имало православну цркву, а потом и римокатоличку парохију, да би 1882. била завршена градња и римокатоличке цркве.


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Од првих насељавања до краја 18. века претежно становништво села чинили су Срби, уз мање изузетке (Цинцари, Хрвати, Мађари, Јевреји, Цигани - Роми). У периоду 1812 - 1820. године, у село се први пут досељавајуи Немци, вероватно из Бачке Паланке и Гајдобре, где је владала аграрна пренасељеност.
    О настанку имена насеља постоји више верзија. Према првој основу чини словенска реч "товар", која означава "благо" или "иметак". Према другој, назив потиче од речи "стовари", како је и прво насеље добило име, наводно на основу жеље колонизованог становништва да се после дугог пута и умора стовари терет са коња и на овом месту насели. Међутим, историјске чињенице указују да је место било насељено још 1650. године, тј, пре Велике сеобе Срба, те да је, пошто је било окружено шумум, на месту насеља истоварано дрво, тиме је и насеље добило име Стовариште, односно по народној варијанти Товариште (овај назив се и данас користи међу староседеоцима).


    Crkva Tovariševo- Црква Товаришево
    Товаришево се налази петнаесетак километара од Бачке Паланке (чијој општини и припада) на путу за Сомбор преко Бача.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:31

  12. #27

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Светог Николе
    Меленци (Средњи Банат)



    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Саграђена је у другој половини XVIII века, а по типу је уобичајена једнобродна грађевина са петоугаоном апсидом и звоником на западној страни. Западна, јужна и северна фасада декорисане су плитким пиластрима са капителима.


    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Западна страна


    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Плоча постављена изнад западних врата говори о завршетку изградње.

    На западној страни изнад капитела је забат, тако да пластични декор подсећа на антички храм.


    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Сликано из хора (са галерије)


    Crkva Melenci - Црква Меленци

    Crkva Melenci - Црква Меленци

    Царске двери (средња врата на олтарској прегради)


    Crkva Melenci - Црква Меленци

    Богородичин и Архијерејски трон (десна слика)

    Иконостас, тронове и певнице је сликао 1806. Арсеније Теодоровић, један од најзначајнијих српских сликара епохе класицизма, док је зидне слике радио Никола Алексић 1864.


    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Христов гроб

    Аутор „Христовог гроба”, ретког и изузетног сликарског дела, није међутим идентификован. Осим иконостаса, црква има и богату ризницу сакралних предмета, вредних творевина примењене уметности, коју су попунили приложници и дародавци.


    Crkva Melenci - Црква Меленци



    Унутрашњост је пространа, са доста светла.

    Црква је споменик културе великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Melenci - Црква Меленци

    Melenci je naselje udaljeno 16 km. na sever od grada Zrenjanina. Prema popisu iz 2002. bilo je 6737 stanovnika.

    U Melencima se nalazi nadaleko poznata banja Rusanda, bogata mineralnim peloidom (blatom) i termomineralnom vodom temperature 32�C.

    Melence su formirali u prvoj polovini 18. veka od vojske oslobođeni graničari Pomoriške vojne granice. Naselje je dobilo ime prema već postojećem toponimu - pustari Melence, koja se prvi put pominje na karti Banata iz 1723-1725. godine. Na karti je, na južnoj obali Rusande, ucrtan znak poštanske stanice. Najverovatnije, naselje je osnovano posle 1739. godine, odnosno posle Beogradskog mira. Najveći broj graničara doseljen je iz mesta Pečke(rum. Pecica) , ali i iz drugih mesta - Semlaka, Nadlaka, Šajtina, Keveriša, Orovilja i drugih. Godine 1758. selo je imalo oko 300 kuća; kapetan je bio Georgije Novaković, barjaktar Sava Josić a stražmešter Jovan Kostić. Bilo je sedam sveštenika, od kojih petorica iz Pečke, a po jedan iz Jegre i Čanada(rum. Cenad) . Selo je imalo školu sa dvanaest učenika; učitelj je bio pop Gavrilo. Uvažavajući sve zasluge vernih i hrabrih srpskih graničara, carica Marija Terezija je, 12. novembra 1774. godine, izdala povelju o osnivanju Kikindskog distrikta.


    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Grob načelnika okruga Velika Kikinda Dimitrija Trifunca je iz 1910. (slika levo)

    Velikokikindski distrikt je svečano proglašen 14. februara 1776. godine. Pored Melenaca, u sastav distrikta ušla su sledeća mesta: Bašaid, Velika Kikinda, Vranjevo, Jozefovo, Karlovo, Krstur, Kumane, Mokrin i Taraš. Najznačajnija odredba privilegije bila je da distriktska zemlja nikad ne može biti prodata, založena ili na bilo koji način otuđena. U slučaju da distrikt bude predat spahijama, opštine su imale pravo da se otkupe i postanu samostalne. Ne želeći da ostanu u distriktu, odnosno rizikuju pokmećivanje, 115 melenačkih porodica se opredelilo za vojnu granicu na Dunavu i iselilo u Sakule, Idvor, Sefkerin, Perlez idr. Godine 1788. u Melence su se naselile 32 porodice iz Srbije.


    Ploča iz 1788. govori da su razbojnici mučili i ubili u domu njihovom, muža (55 god.) i ženu (51 god.)

    Melenci su 1788 postali nemirno područje. Komesar Hala se žalio da su Melenci najneposlušnije od svih deset mesta u distriktu. Takođe, 1790. godine, na pokušaj Torontalske županije da distrikt privede svojoj jurisdikciji, Melenčani su odgovorili da ne priznaju poslušnost nijednoj županiji. Narednih stotinak godina, istorija Melenaca je bila živo vezana za Velikokikindski distrikt i zbivanja u njemu. Taj deo istorije posebno je obeležen sukobima oko iberlandskog zemljišta i njegove podele. 1823. i 1825. godine je došlo do velikih nemira.

    Revolucija 1848-1849. i zbivanja u državi nisu mimoišla ni Melence. Uz obećanje da će dobiti zemlju kao nagradu (po 2 jutra), Melenčani su formirali po dva bataljona dobrovoljaca sa ukupno 365 ljudi od kojih su 34 poginula.
    Godine 1847. selom je harao skorbut, od koga je umrlo nekoliko stotina Melenčana. Tisa je 1869. godine poplavila znatan deo atara i porušila desetak kuća. Oko stotinak Melenčana se tada iselilo u druga naselja Banata. Epidemije kolere bile su u godinama 1831, 1836, 1848-1849 i 1873. Po zlu i velikom pomoru ostala je upamćena epidemija iz 1873. godine kada je u periodu od 20. jula do 4. septembra umrlo 440 Melenčana. Posle te tragedije, selo se zadugo nije oporavilo. Takođe, po zlu je poznata gladna 1863. godina, kada je od gladi umiralo 7-8 ljudi, među kojima najviše deca.

    Kikindski distrikt je ukinut 1876. godine odlukom ugarske vlade i priključen Torontalskoj županiji. Melenci su tada, zajedno sa Vranjevom, Karlovom i Tarašom priključeni Turskobečejskom srezu. Godine 1891. u Melencima je bilo 1.519 kuća sa 8.619 stanovnika. Već tada su Melenci imali železničku stanicu, štedionicu i poštu. 18. novembra 1918. godine, u Melence je ušla srpska vojska da bi, nakon sedam dana, ceo Banat i cela Vojvodina bili priključeni Kraljevini Srbiji.


    Crkva Melenci - Црква Меленци
    Poruku je izmenio nenad.bds, 29.05.2013 u 12:33

  13. #28

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Црква Св. Димитријa
    Суботица (Александрово)



    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Српска православна црква Св. Димитријa је према Шематизму М. Косовца изграђена 1818.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    То је складна једнобродна грађевина, са полукружном олтарском апсидом и певничким просторима, споља правоугаоним а изнутра полукружним. Засведена је полуобличастим сводом.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Масивни звоник са галеријом, фланкиран забатом искошених линија, надвисује западно прочеље. Главни портал је наглашен пиластрима који га уоквирују. Поље изнад улаза је украшено сликаном представом патрона храма.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Вертикална подела подужних зидова фасаде постигнута је плитким пиластрима, између којих су смештени полукружно завршени прозорски отвори. пречишћена декорација и сведени украс указују на класицистичке узоре.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица

    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Из суботичке цркве Вазнесења пренета је 1910. иконостасна преграда, изрезана и осликана 1766. Да би се уклопила у нови ентеријер извршена су скраћења. Преостале иконе апостола Петра и Павла данас се чувају у Галерији Матице српске у Новом Саду. Осликавање иконостаса приписује се барокном сликару Јовану Поповићу, који је сличан колорит, звучних тонова и изражених валерских градација употребио на олтарској прегради Николајевске цркве у Сегедину.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица

    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Александровске слике, којима се дуго није могла наћи аналогија, спадају у сам врх барокних остварења код Срба. Конзервација је изведена 1963, 1966, 1969–70. и 1992–97.
    Цркве је споменик културе великог значаја
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    ''Aleksandrovo je službeno proglašeno za selo 1804. godine i imalo je svoju opštinu citav jedan vek, kada je pripojeno Subotici.
    Ivanji, istoričar nekadašnje Subotice, navodi da Aleksandrovo sigurno leži na mestu srednjovekovnog naselja, jer su u blizini pronadeni ostaci veoma stare crkve i sela. Danas znamo da je tu bilo naselje i pre - u bronzanom i sarmatskom periodu.

    Aleksandrovo je ubrzo po osnivanju dobilo prvu osnovnu školu 1804. godine koja se prvobitno nalazila u centru sela, u crkvenoj porti gde je stanovao i učitelj-pojac. Ime prvog učitelja se spominje u dokumentima iz 1813. godine; bio je to Pavle Batic.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Srpsku pravoslavnu crkvu Svetog Dimitrija velikomucenika aleksandrovčani su podigli su 1818. godine. U prvo vreme sveštenicku službu je obavljao suboticki paroh Simeon Stanimirovic, dok prvi paroh sela Aleksandrova je bio Ilija Dimitrijevic.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица

    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Ikonostas hrama je 1909. godine iz gradske pravoslavne crkve ovamo premešten zbog nestručne ocene njegove vrednosti. Naime, srpski slikar, Paja Jovanović, smatrao je da je ikonostas, nastao 1766. godine, bez umetničkih vrednosti (mada je Uroš Predić mislio suprotno). Tako je ikonostas poklonjen aleksandrovačkoj crkvi, no, gornji deo je morao biti odstranjen - slike apostola Petra i Pavla koje se danas čuvaju u novosadskoj Galeriji Matice srpske, jer je ova crkva manja od gradske.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Danas više niko ne sumnja u umetničke vrednosti ikonostasa. Slike su umetnute u bogato rezbaren drveni okvir ukrašen motivima lišca. Glavne, svečane ikone su životno slikane i nalaze se oko tzv. Carskih dveri (glavnog ulaza u oltar). Medutim, najinteresantnija slika je jedna postavljena na samom dnu ikonostasa (na tzv. sokli). Ona nosi naslov „Obožavanje idola" (Tri deteta u Vavilonu). Na slici je car Nabukodonosor sa trojicom mladića, dok je najupečatljiviji detalj slike dim koji okružuje idola, a slikar je narandžastim i svetloljubicastim tonovima tog dima u pozadini oblikovao pečurku, nalik atomskoj bombi. Dinko Davidov, istoričar umetnosti, 1975. godine u Zborniku za likovnu umetnost 11 (Matica srpska) smatra da je Jovan Popović slikar ikonostasa, jer ima velikih sličnosti izmedu ikonostasa segedinske Nikolajevske crkve, koju je on izradio i ovog, u Aleksandrovu.''
    (Sa sajta Osnovne škole ’Sveti Sava’ Subotica)



    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица

    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    Aleksandrovo je sada jugozapadni deo Subotice i kroz njega i pored crkve se prolazi putem za Novi Sad.


    Crkva Subotica Aleksandrovo - Црква Александрово Суботица
    U ataru Aleksandrova, na putu koji vodi na autoput južno od jezera Palić, je Velikogospojinska vodica koja pripada ovoj crkvi. A o njoj će biti podrobno na temi 'Vodice'.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:39

  14. #29

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    Rimokatolička
    Crkva Uzvišenja sv. križa
    Petrovaradin



    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин
    Prilaz iz ulice Koste Nađa

    Između današnjih ulica Arčibalda Rajsa i Koste Nađa, nalazi se stara crkva Uzvišenja sv. Križa. Nekada je ceo Petrovaradin, tačnije po dolasku isusovačkog reda i izgradnje crkve i samostana Sv. Jurja u petrovaradinskom podgrađu, podpadao pod istoimenu župu. Njome su upravljali isusovci sve do 1777. kada su osnovane i ostale dve župe, Uzvišenja sv. Križa i sv. Roka.

    Na istom mestu 1812. ovde je sagrađena nova, sadašnja crkva. Na samoj crkvi, levo i desno od ulaza nalaze se dva kipa sv. Jeronima postavljeni 1925.


    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Oltar
    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Hristov grob
    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Dok sam bio u crkvi nije bilo dovoljno svetla pa tek na osnovu fotografije zaključujem da su na galeriji orgulje.
    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин

    Crkva Petrovaradin - Црква Петроварадин
    Poruku je izmenio nenad.bds, 14.05.2009 u 12:41

  15. #30

    Odgovor: Crkve u Vojvodini XVIII i XIX veka

    ЦРКВА СВ. ГЕОРГИЈА
    ЛЕЖИМИР (СРЕМ – ФРУШКА ГОРА)
    Crkva Ležimir


    Crkva Ležimir - Црква Лежимир
    ''У селу Лежимиру, смештеном на Фрушкој Гори северно од Сремске Митровице, изграђена је у другој половини XVIII века црква Св. Георгија.




    Crkva Ležimir - Црква Лежимир

    Једнобродна је грађевина барокних стилских одлика, са једним бродом, попречним певничким трансептом и полукружном апсидом на истоку.


    Фасаде храма украшене су низом елегантних слепих аркада постављених у средњој зони зидних површина. Њихови преломљени луци повезују танке и витке прислоњене стубиће са капителима. Наглашено хоризонтално рашчлањавање фасада употпуњено је кордонским венцем испод слепих аркада и профилисаним поткровним венцем


    Crkva Ležimir - Црква Лежимир

    Велики барокни звоник, призидан са западне стране, у II светском рату је скоро разрушен. Тада је црква и паљена, па је доста страдао и ентеријер са иконостасом. . У приземљу звоника налази се главни, западни портал, а споредни је на јужној страни храма.


    Crkva Ležimir - Црква Лежимир

    Црква Лежимир

    Crkva Ležimir - Црква Лежимир

    Непознати дрворезбар моделовао је у другој половини XVIII века барокно-рокајни иконостас. Винова лоза, храстово лишће, ружини пупољци и волуте овијају се око стубова и икона.




    Crkva Ležimir - Црква Лежимир

    После рата оштећени иконостас је делимично поправљен, део икона постављен је на новој импровизованој олтарској прегради, а део је пренет у Музеј црквене општине у Сремској Митровици. Иконе су биле приписиване Мојсеју Суботићу, али се у новије време сматра да су дело Јована Исајловића Старијег.


    Selo crkva Ležimir

    Crkva Ležimir - Црква Лежимир
    Грађевински радови на цркви извођени су током 80-тих година.''

    Црква је уврштена у споменике културе од великог значаја.
    (Извор: ''Споменичко наслеђе Србије'' – Завод за заштиту споменика културе Србије, 1998.)


    Crkva Ležimir - Црква Лежимир

    На споменику у зиду цркве пише и: 'Горепоменути Сима Поповић погину невино од руке свога чобанина 8. фебруара 1868'.
    Crkva Ležimir - Црква Лежимир
    Krst je sa samog početka XIX veka

    Ležimir je naselje u opštini Sremska Mitrovica u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 947 stanovnika.

    Ležimir je naselje na putu koji je najbliža veza od Save do Dunava, a kroz srce Nacionalnog parka "Fruška gora" i "grebenskog puta". Nastalo je od tri manja naselja: Ležimir, Ilijaš i Remeta. Poznato je bilo i po proizvodnji kreča.
    Selo crkva ležimir
    Poruku je izmenio nenad.bds, 25.10.2010 u 10:18

Strana 2 od 11 PrvaPrva 1234 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Sunovrat Crkve
    Autor Morpheus u forumu Religija
    Odgovora: 68
    Poslednja poruka: 11.05.2012, 00:59
  2. Dve crkve!
    Autor Hriscanin u forumu Religija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 11.08.2011, 14:40
  3. Od Crkve do Ali Babine pećine II
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 25
    Poslednja poruka: 25.04.2010, 15:53
  4. Od Crkve do Ali Babine pećine I
    Autor Neocekivani u forumu Spomenar
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 18.02.2010, 02:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •