Vojvodina kroz istoriju - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 35
  1. #16

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat AdrijanKronauer kaže: Pogledaj poruku
    Znači, sada bi i Zapadnobački okrug mogao da odluči da se prepiše u drugo odelenje?!
    Na primer.
    Ono, ni Beogran, ni Novi Sad se nisu ništa pitali.
    Pazi sve je to u ono vreme avnojevskih zasedanja i konstituisanja posleratne Jugoslavije, teško da se Beograd nije ništa pitao, ali mislim da je tada odlučivala partija odnosno ljudi u njoj. Isto kada su crtane avnojevske granice, ko se pitao osim onih što su ih crtali tako i za Zemun. Tada država nije ni bila u potpunosti konstituisana u onom obliku kakav je bio kasnije. Već napisah da je i pre Zemun bio priključen Beogradu po ovom izvoru još 1934. Zemun do 1941. godine



  2. #17

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat AdrijanKronauer kaže: Pogledaj poruku
    Od kada i zašto Zemun i okolina nisu u sastavu Vojvodine?
    Deo odgovora je vezan za postojanje banovina u Kraljevini Jugoslaviji:

    Dunavska banovina je bila upravna jedinica Kraljevine Jugoslavije uspostavljena Zakonom o nazivu i podeli Kraljevine na upravna područja od 3. oktobra 1929. godine koji je doneo kralj Aleksandra Karađorđevića. Donošenjem Septembarskog ustava 1931. godine banovina je postala upravna i samoupravna jedinica. Među devet banovina bila je najveća posle Savske banovine.

    Obuhvatala je Vojvodinu – Banat, Bačku i Baranju i veći deo Srema, zatim celu Šumadiju, Požarevačku Moravu i Stig. Od velikih gradova van Vojvodine u ovoj banovini bili su Kragujevac, Požarevac i Smederevo. Prvobitno su Šid i Sremska Mitrovica bili uključeni u Drinsku banovinu, ali su posle energičnih protesta tih srezova pripojeni Dunavskoj banovini, jer čine sastavni deo Vojvodine.
    Na čelu banovine se nalazio ban koji je bio predstavnik kraljevske vlasti u banovini. Postavljao ga je i razrešavao kralj. Samoupravna tela su bila: Banovinsko veće i Banovinski odbor.

    Beograd je sa Pančevom i Zemunom činio područje Uprava grada Beograda. Zato je glavni grad Dunavske banovine bio Novi Sad, a ne Beograd. Sedište banovinske administracije nalazilo se u Banskoj palati.

    Formiranje banovina nije zadovoljilo one političke snage koje su tražile ne administrativnu regionalizaciju, već stvaranje federalnih jedinica od tzv. Istorijskih pokrajina u koje je spadala i Vojvodina. Ali povezivanje Vojvodine sa Šumadijom nailazilo i na povoljan prijem, pogotovo među Vojvođanima u Beogradu (Veljko Petrović, Stanoje Stanojević i dr.). Smatralo se da srpski živalj ne bi imao apsolutnu većinu da je banovinu činila samo teritorija Vojvodine.

    U vreme formiranja površina Dunavske banovine bila je 31.479 km2 sa 2.387.495 stanovnika. Bilo je 56,9% Srba i Hrvata, 18,2% Mađara i 16,3% Nemaca, kao i izvestan procenat Slovaka, Rumuna, Rusina, Roma i dr. Pravoslavno stanovništvo je činilo 54,9% od ukupnog broja stanovnika, rimokatoličko 35,3%, a evangelista je bilo 7,9%.

    Kada je 26. avgusta 1939. godine došlo do sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, u nju se uključene Savska i Primorska banovina, ali i Šidski i Iločki srez koji su odvojeni od Dunavske banovine. Posle Aprilskog rata, raspada Kraljevine Jugoslavije i uključenja Bačke i Baranje u okupacionu zonu Mađarske, a Srema u tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku, krnja Dunavska banovina (Banat i Šumadija) je samo formalno postojala kao upravna jedinica, njeno središte se nalazilo u Smederevu, a vlast je bila u rukama nemačke okupacione uprave. (Iz Vikipedije)


    (Ja sam boldovanjem naglasio delove teksta.)

    Pošto Pančevo nije ostalo u sastavu Beograda, očigledno da je odluka bila posleratna (kao i u slučaju Baranje).

    U Vikipediji je i skenirana mapa Dunavske banovine, navodno iz Enciklopedije Minervaiz 1937., ali sam je ja skenirao, očigledno iz istog izvora, samo je kod mene naslov izvora 'SVEZNANJE - opšti enciklopedijski leksikon'.


  3. #18

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Ma, znam ja (predpostavljam) kako su se donosile odluke, posebno komitetske, ali me čudi zašto je to tako. Zašto su se morale menjati i granice regija. I Pančevo je dovoljno blizu Beograda (barem "ča"-naselja (Ovča, Borča...)), što i ono nije bilo predmet ukrupnjavanja?!

    Evo na prmer grad Nju Jork se prostire na dve džave(!, ne samo delove jedne), pa opet funkcioniše kao celina.

    I pitam se kako "vojvođani" ne potežu pitanje oslobođenja okupirane teritorije.
    Ili je samo pitanje vremena i redosleda političkih poteza?!

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  4. #19

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat Lady S kaže: Pogledaj poruku
    Vojvodina se tokom istorije postepeno formirala na podunavsko-panonskom geografskom podrucju, na kome sve do 1945. godine (izuzimajuci kratak period 1849-1860) nisu bile postavljene neke trajnije administrativne granice. Kroz kasni stari i rani srednji vek celom teritorijom ili delovima današnje Vojvodine gospodarile su razne države i razna plemena, odnosno plemenski savezi: Rimljani, Huni, Gepidi, Vizantijci, Avari, Franci, Sloveni, Mađari. Vojvodina je, inače, relativno kasno naseljena. Tokom ledenog doba baruštine i stepe zasute su plodnim lesom, reke su ustalile svoje tokove, a nove migracije flore i faune primamile su, najzad, u ove oblasti paleolitske lovce na mamute. O postojanje mamuta na ovom prostoru svedoce pronađene kosti koje se danas cuvaju u muzejima Toza Marković u Kikindi i Prirodnjačkom muzeju u Novom Sadu.

    Raspadom jedinstvene neolitske kulture tokom treceg milenujuma dolazi do nastanka većeg broja posebnih kulturnih grupa, a formiranje kulture bronzanog doba koja je ogranicena samo na izvesne manje zone, uglavnom u Sremu i duž desne obale Dunava. Nalazi iz naselja i nekropola ove epohe pokazuju da stanovništvo Vojvodine dugo nije imalo sopstveno, originalno stvaralaštvo. Ono se mahom zadovoljavalo predmetima nabavljenim sa strane, razmenom ili podražavanjem oblika ostvarenih u kulturi susednih ilirskih i trackih plemena. Rimljani osvajaju oblast izmedu Drave i Save krajem I veka stare ere. Od ovog momenta podrucje današnjeg Srema uključujuje se u rimsku politicku i kulturnu istoriju, a Banat i Bačka postaju granicne teritorije antičkog sveta.
    Novouspostavljena granica Rimske države duž desne obale Dunava presecala je Vojvodinu i na njenom tlu oštro određivala antički od varvarskog sveta, odnosno rimsku civilizaciju s centrima na podrucju Srema od primitivne, još praistorijske dačko-keltsko-saramitske kulture u Banatu i Bačkoj. Iz decenije u deceniju, iz veka u vek sve više su se zaoštravale suprotnosti izmedu ova dva nepomirljiva sveta i dve kulture. U narednim vekovima područje današnjeg Srema postalo je u nekoliko mahova važno politicko, administrativno, kulturno i religijsko središte rimske države. Medutim, baš zato su se na drugoj strani, u Bačkoj i Banatu, okupljale najjace varvarske snage, najpre dačke i sarmatske, zatim kvadske, markomanske, gotske, hunske i, najzad, avarske i slovenske. Pocetkom II veka n. ere rimski car Trajan pokorio je Dačane (pretke današnjih Rumuna) i tad je najveci deo današnjeg Banata dospeo pod rimsku vlast.
    Trajan je Banat naselio isluženim rimskim vojnicima, a na njegovom pobedničkom monumentalnom stubu u Rimu mogu se i danas videti pognute figure pokorenih banatskih domorodaca. Kad su Huni 441. osvojili i razorili Sirmium (današnja Sremska Mitrovica), severna granica carstva pomerena je daleko na jug. Time je period rimske vladavine u Sremu i delovima teritorije današnje Vojvodine bio završen. Velika seoba naroda, koja je zapocela u drugoj polovini IV veka, okoncana je tek krajem IX veka. Pred najezdom varvara u ovom periodu srušen je svet anticke civilizacije. Pred početkom IX veka podrucje današnje Vojvodine, gde je posle nestanka Avara ostala brojna slovenska populacija, pokušavali su da zaposednu Franci sa zapada i Bugari s juga. Nešto severnije nastaje Velikomoravska država, koja ce obuhvatiti i znatna prostranstva Panonije. Na tim prostorima, zahvaljujuci Ćirilu i Metodiju, zapocinje hrišcansko bogosluženje na slovenskom jeziku. Dolaskom Mađara u Panoniju, krajem IX veka, završava se velika seoba naroda. Na srednjeevropskom prostoru u tom razdoblju započinje srednjovekovna epoha. Posle doseljavanja Mađara, teritorija današnje Vojvodine postala je granično područje nove Ugarske države, izloženo jakim političkim i kulturnim uticajima Vizantije. Podrucje današnje Vojvodine pripadalo je u srednjem veku teritorijama više županija. Tokom XV i u prvim decenijama XVI veka u Sremu i južnom Banatu organizovana je odbrana južne ugarske granice sa Beogradom kao isturenim uporištem. Čitavo jedno stoleće to je bilo "predgrađe hrišćanstva", gde se branila Evropa od turskih napada. Posle Mohačke bitke Turska je pocela da osvaja Ugarsku, što je okoncano padom Budima (1541). U vreme kada se vodila borba za ugarski presto, u Banatu je Jovan Nenad 1526. godine poveo oslobodilacku borbu srpskog naroda. Osvojivši veći deo Ugarske, proglasio se carem u Subotici, stvorivši srpsko narodno jezgro, koje je, pod udarima ugarskog plemstva, nepunu godinu kasnije uništeno. Padom Banata (1552) čitavo područje današnje Vojvodine našlo se u okvirima Turskog carstva; ustrojen je turski administrativni i teritorijalni sistem. Srem i Bačka su potpali pod Budimski, a Banat pod Temišvarski pašaluk.
    A gde je tu Austrija, ko pita zasta Ugarsku, Marija Terezija se pita za sve, jebe se njoj i za Sulejmana velicanstvenog i za Jovana Nenada i za Janosa Hunjadija i ostale. Gde je Austrija pitam?

  5. #20

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Gde je Austrogarska? Pa na smetlistu istorije gde je i mesto jednoj takvoj skaradnoj drzavnoj tvorevini.

  6. #21

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat maverick kaže: Pogledaj poruku
    Gde je Austrogarska? Pa na smetlistu istorije gde je i mesto jednoj takvoj skaradnoj drzavnoj tvorevini.
    Polako sinko.

    Neko ti sad kažu i za Jugoslaviju, a možda jenog dana to budu govorili i za Srbiju.
    Ipak treba imati malo poštovanja prema nečemu što je toliko trajalo i toliko donelo svetu.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  7. #22

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    То што је трајала, трајала је и Отоманска империја донела је Аустроугараска свакоме нешто, Србима ништа добро, а слично говоре и остали народи који су својевољно напустили монархију када се десио коначан колапс.


    На слици се види бомбардовање Новог Сада 1849. са Петорварадина, последице овог разорног бомбардовања су биле да је следеће године у Новом Саду живело упола мање људи него пре бомбардовања. О каснијим дешавањима бих цитирао један одломак из књиге В. Ћоровића о нашој историји:

    U Beču je imao postojati centralni parlamenat za svu carevinu, a sve pokrajine dobile su samoupravu. Mađari nisu hteli da prime takvo preuređenje, jer im ono nije obezbeđivalo onaj značaj u državi, na koji su oni mislili da imaju prava. Da bi ih zadovoljili tamo, gde bečki interesi nisu bili prvenstveno u pitanju, dvorski krugovi su 15. decembra 1860. ukinuli Vojvodinu. Knez Mihailo polagao je mnogo na to, da se zbog toga ne kvare odnosi između Srba i Mađara i savetovao je Srbima da od tog ukidanja ne prave pitanje, pošto već i inače Vojvodina nije više bila ono čemu su se Srbi od nje nadali. Miletić je u Srpskom Dnevniku na Tucin-dan objavio svoj čuveni članak tim povodom. On je jasno kazao, da Srbi ne žale za Bahovim Vojvodstvom, ali žale za onim što je Vojvodstvo imalo da pretstavlja. Vojvodstvo je značilo "političko biće naroda srpskog s ove strane," a ono je tim ukidanjem sahranjeno. "Ali koji su ga saranili zajedno su i još nešto saranili, što više nikad neće vaskrsnuti moći." Za sebe Srbi se ne boje. Vojvodina će vaskrsnuti, makar i u drugom obliku, jer "Bog naš, koji je sačuvao Crnu Goru i vaskrsao Srbiju posle četiri stotine godina, još je živ, on će i nas sačuvati." Prema Mađarima pokazivao je sklonosti za sporazum, ali je ipak imao izvesne rezerve. Iskustvo ga je naučilo da bude oprezan. "Idemo da vidimo." Patriarh Rajačić tražio je u Beču, da se sazove srpski sabor. Vlada je pristala, ali je iz učešća na saboru isključila opasnu Vojnu Granicu. Na Blagoveštenskom saboru 1861. god. Srbi su energično zahtevali čuvanje svojih privilegija i crkveno-školske autonomije i svoje posebno autonomno područje sa izabranim vojvodom i posebnom narodnom upravom. Ali se to više nije dalo postići. Protiv posebnog srpskog područja govorili su i bili ne samo Mađari, nego čak i hrvatski kancelar u Beču poznati pesnik Ivan Mažuranić. Crkveno-školska autonomija je ostala, ali su joj vlasti težile što više suziti značaj.

    И ко може да жали за временом где су Срби били монета за поткусуривање и где су тешким заслугама добијали права и аутономију а губили их преко ноћи. Још је Кназ Михаило био наклоњен тој творевини од монархије.



  8. #23

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Hm, drvlje i kanjenje na Austrougarsku - Habsburšku monarhiju.

    Pa zar nisu manastiri najgušće raspoređeni bašna Fruškoj Gori, a ne na Kosovu.
    Zar nije Vuk Karadžić najviše uradio na srpskom pravopisu baš u Beču?
    Gde je bila prva gimnazija na srpskom, gde je štampana prva knjiga, gde je razvijana kultura, ...
    Austrougarska je bila država koja je kao i svaka druga svoje građane cedila radi interesa vlastdržaca, ali joj se treba priznati ono što je činila za njih. U istoriji ne postoje samo dobri ili loši momci. Čak bi se i Hitleru moglo naći po nešto što je dobro.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  9. #24

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat Sunny kaže: Pogledaj poruku
    Hm, drvlje i kanjenje na Austrougarsku - Habsburšku monarhiju.
    Znaš kako kažu, sve po zasluzi...

    Pa zar nisu manastiri najgušće raspoređeni bašna Fruškoj Gori, a ne na Kosovu.
    Da nije austrijski car finansirao njihovu izgradnju? Šta misliš, kako smo izdejstvovali crkveno-školsku autonomiju u Habzburškoj monarhiji?

    Zar nije Vuk Karadžić najviše uradio na srpskom pravopisu baš u Beču?
    Ja ne vidim gde je tu zasluga Beča

    Gde je bila prva gimnazija na srpskom, gde je štampana prva knjiga, gde je razvijana kultura, ...
    Prve knjige su štampane na Cetinju koliko znam, a za crkveno školsku autonomiju ti već rekoh. Ko je osnovao tu gimnaziju i čijim novcem? I sad kao treba da smo do nebesa zahvalni Beču što nam je dozvolio da našim novcem razvijamo školstvo i kulturu, pa ne nego je trebalo da ginemo za džak brašna i džak krompira.

    Austrougarska je bila država koja je kao i svaka druga svoje građane cedila radi interesa vlastdržaca, ali joj se treba priznati ono što je činila za njih. U istoriji ne postoje samo dobri ili loši momci. Čak bi se i Hitleru moglo naći po nešto što je dobro.
    A šta je to bečki car činio za nas Srbe? Mogu samo da kažem da smo bili obespravljeni u odnosu na ostale narode a da smo sve privilegije dobijene od cara krvavo platili, da bi nam ih kasnije oduzimali radi smirivanje Ugara i Hrvata. Kao što rekoh, bili smo moneta za potkusurivanje a za to nekome reći hvala je... apsurdno.



  10. #25

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Prvo naučite razliku između Habzburške monarhije i Austro-ugarske pa onda raspravljajte.
    c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.

  11. #26

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat Invisibleman kaže: Pogledaj poruku
    Prvo naučite razliku između Habzburške monarhije i Austro-ugarske pa onda raspravljajte.
    Za mene je k.u.k. samo zadnja faza vladavine Habzburgovaca Vojvodstvo je i ukinuto da bi se teritorije priključile Ugraskoj u novom uređenju monarhije.



  12. #27

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat Turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    донела је Аустроугараска свакоме нешто, Србима ништа добро,
    .
    Napisati ovako nesto je pravi...apsurd.
    Ili entuzijazam. ?
    Da neko neobavesten poveruje da je stvarno bilo tako.
    Cinjenice govore sasvim drugacije.
    Objektivne cinjenice .
    Vojvodina u sastavu Austrougarske je bila kulturno, duhovno, obrazovno , privredno...
    srediste i svetiliste celog srpskog naroda u to vreme.
    To je valjda opste poznato.
    Vojvodina je pretvorena u plodnu ravnicu dok je bila u sasatavu te monarhije.
    Posrednu korist je imala i ondasnja mlada drzava Srbija koju su pohodili
    i svoja dela ostavljali ( srpski gradjanski zakonik , prva apoteka , Pozoriste , bolnice,
    administracija ,.... ) Srbi iz Vojvodine , skolovani u Becu i Pesti...)
    Zar to nije dobro ?
    Zar treba spominjati Karlovacku mitropoliju , Karlovacku Gimnaziju, Zemunsku bolnicu ?
    Karadjordje presao camcem preko Save u Srem .Jos jedan plus kako za koga.
    Ova je prica poznata i ponavlja se do dan danas. Dignes bunu pa u beg.

    Cinjenice i objektivno.
    Tek da se zna.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  13. #28

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat bigrancer kaže: Pogledaj poruku
    Napisati ovako nesto je pravi...apsurd.
    Ili entuzijazam. ?
    Da neko neobavesten poveruje da je stvarno bilo tako.
    Cinjenice govore sasvim drugacije.
    Objektivne cinjenice .
    Još da nam ih predočiš

    Vojvodina u sastavu Austrougarske je bila kulturno, duhovno, obrazovno , privredno...
    srediste i svetiliste celog srpskog naroda u to vreme.
    To je valjda opste poznato.
    Jeste i to nije sporno, samo koliko zasluga za to ima sama monarhija?

    Vojvodina je pretvorena u plodnu ravnicu dok je bila u sasatavu te monarhije.
    Posrednu korist je imala i ondasnja mlada drzava Srbija koju su pohodili
    i svoja dela ostavljali ( srpski gradjanski zakonik , prva apoteka , Pozoriste , bolnice,
    administracija ,.... ) Srbi iz Vojvodine , skolovani u Becu i Pesti...)
    Zar to nije dobro ?
    U močvarne predele su naseljavana Srbi i ostali Sloveni, zatim Rumuni i Vlasi. Nemci i Mađari se naseljavaju u većem broju tak kada predeli poprimaju oblik civilizacije. I ljudi su tu naseljavani kako bi držali granicu sa Turcima - bili su graničari, krajišnici i naselja su nastajala kao takva. Tek mnogo kasnije, Srbi za svoje zasluge dobijaju privilegije austrijskog cara. Dakle, ništa na lepe oči, nego se plaćalo krvlju.

    Zar treba spominjati Karlovacku mitropoliju , Karlovacku Gimnaziju, Zemunsku bolnicu ?
    A to je sve austrijski car darovao Srbima? Ili je pravljeno od našeg novca?


    Cinjenice i objektivno.
    Tek da se zna.



  14. #29

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat Turkmenbashi kaže: Pogledaj poruku
    Još da nam ih predočiš
    Predocio jedan deo a imas koliko hoces....
    Mislim, to je opste poznato pa ne treba predocavati.
    Jeste i to nije sporno, samo koliko zasluga za to ima sama monarhija?
    Velike , velike zasluge.
    Bila sredjena i napredna drzava.
    Obezbedila je Ambijent...za napredak svakojaki same sebe a samim tim i naroda koji u njoj zive.
    I duhovni..zaboravih napisati....( manastira na Fruskoj Gori ima koliko ?)
    U močvarne predele su naseljavana Srbi i ostali Sloveni, zatim Rumuni i Vlasi. Nemci i Mađari se naseljavaju u većem broju tak kada predeli poprimaju oblik civilizacije. I ljudi su tu naseljavani kako bi držali granicu sa Turcima - bili su graničari, krajišnici i naselja su nastajala kao takva. Tek mnogo kasnije, Srbi za svoje zasluge dobijaju privilegije austrijskog cara. Dakle, ništa na lepe oči, nego se plaćalo krvlju.
    "kada predeli dobijaju oblik civilizacije " To je tacno. I cija je to zasluga ? I kome je to donelo dobro? . kada se pogleda i sa ove danasnje tacke gledista /
    I naravno da Srbi nisu bili samo granicari. Bili su mnogo i razno vise od toga.
    Mnogo kasnije ? I tada su bili u u toj monarjhiji ?
    Uporedi tadasnji stepen razvitka Srba u svakom smislu sa ostalim delovima naroda
    i moze se doneti zakljucak.
    Zasto je bio takav kakav je bio, postoji razlog.
    Razlog je sto je to tadasnja drzava u kojoj su bili to omogucila.
    A to je sve austrijski car darovao Srbima? Ili je pravljeno od našeg novca?
    Pravljeno je od naseg novca. Tacno. Ko je dao tu mogucnost ?
    Mogao je i da ne da. Zar ne ? Jos jedna zasluga.

    Cinjenice i objektivno.
    Tek da se zna.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  15. #30

    Odgovor: Vojvodina kroz istoriju

    Citat bigrancer kaže: Pogledaj poruku
    Mislim, to je opste poznato pa ne treba predocavati.
    Jeste sve ćemo tebi da verujemo na reč

    Velike , velike zasluge.
    Bila sredjena i napredna drzava.
    Obezbedila je Ambijent...za napredak svakojaki same sebe a samim tim i naroda koji u njoj zive.
    I duhovni..zaboravih napisati....( manastira na Fruskoj Gori ima koliko ?)
    Svaki uspon kulturni i politički Srba u ovim predelima stvarno je započeo tek 1848. sa revolucijom. Dakle, ništa nije došlo na lepe oči nego se valjalo za tako nešto izboriti. Srbi jesu bili priznati ze jedan od naroda monarhije, ali je prevashodna uloga bila graničarska, a crkveno školska autonomija dolaze kasnije. Sve crkvene i školske institucije smo morali sami da finansiramo. Monarhija je pravila vojnu infrastrukturu i kasnije administrativnu za sopstvene potrebe a ne zato što je mnogo volela Srbe ili neke druge narode koji su ovde živeli. I te manastire na Fruškoj Gori su Srbi gradili zaboga.


    "kada predeli dobijaju oblik civilizacije " To je tacno. I cija je to zasluga ? I kome je to donelo dobro? . kada se pogleda i sa ove danasnje tacke gledista /
    I naravno da Srbi nisu bili samo granicari. Bili su mnogo i razno vise od toga.
    Mnogo i razno više od toga kao što rekoh, svaki uspon kulturnog i političkog bića Srba je počeo 1848. i trajao do 1860. kada se ukida Vojvodstvo uz to da smo uspeli da zadržimo crkveno školsku autonomiju. Koliko su Srbi zapravo bili obespravljeni u monarhiji dovoljno je pročitati Svetozara Miletića koji je bio jedan od najvećih političkih predstavnika Srba toga vremena. Zbog čega li je Svetozar Miletić bio utamničen?

    Mnogo kasnije ? I tada su bili u u toj monarjhiji ?
    Uporedi tadasnji stepen razvitka Srba u svakom smislu sa ostalim delovima naroda
    i moze se doneti zakljucak.
    Zasto je bio takav kakav je bio, postoji razlog.
    Razlog je sto je to tadasnja drzava u kojoj su bili to omogucila.
    Kao što rekoh, tek nakon revolucije 1848. dakle bilo je ili omogućiti Srbima Vojvodstvo ili imati ih na strani Mađara protiv bečkog dvora. Je l' to toliko komplikovano da se shvati? Da bi na kraju sve to što su Srbi dobili revolucijom bilo ukinuto i celo vojvodstvo bilo priključeno Ugarskoj. Da bi se uticaj Srba u ovim prostorima umanjio bilo je nekoliko talasa doseljavanja Nemaca i Mađara pa i ostalih naroda monarhije, pa zato i imamo ovako etnički šarenu Vojvodinu. Nisam džabe ostavio podatke o etničkoj istoriji i kako se etnička slika Vojvodine menjala kroz vreme.

    Pravljeno je od naseg novca. Tacno. Ko je dao tu mogucnost ?
    Mogao je i da ne da. Zar ne ? Jos jedna zasluga.
    Nije mogao da ne da iz već navedenih razloga. Ima jedna zanimljiva knjiga u izdanju Matice, pa nije loše da je prelistaš - klik. Dodatna literatura - klik

    Cinjenice i objektivno.
    Tek da se zna.
    Ovo prvo kod tebe fali, a o ovom drugom ne vredi govoriti bez ovog prvog. Tek da se zna

    Nekoliko odlomaka iz knjige V. Ćorovića o istoriji Srba koji islustruju situaciju u monarhiji pred revoluciju:

    Апсолутистички метод кнеза Метерниха претворио је био Аустриску Царевину у праву полициску државу. Угушиван је систематски сваки слободоумнији покрет, који би ма у чем подривао освештани поредак. Метерних је био конзервативац и по природи и по уверењу. Аустриска Царевина, састављена из разних народности, била је остатак старог политичког стицаја прилика и тешко се сналазила у новом времену. У XVI веку и даље око ње су се прибијали разни мали народи и државе, да би у већој заједници могли с више успеха одолевати турском налету. Али после сузбијања Турака те је потребе нестало. Место тога, с буђењем националне свести, од почетка XIX века, све су се више јављале тежње, да се та заједница напусти и да се уђе у оквире националних држава.

    У Аустрији постадоше најопаснији Мађари, које је водио врло темпераментни беседник Лајош Кошут. У свом национализму Мађари нису имали никад довољно мере. На подручју круне Св. Стевана они су према осталим народностима били и остали стално мањина. Државу су међутим водили и претстављали само они. У страху да то вођство не изгубе или да га не би морали делити, они су почели свима средствима настојати да Угарској очувају мађарски карактер. У тој тежњи морали су доћи у сукоб с осталим народностима; а у првом реду са Србима и Хрватима. Срби су имали своје привилегије с једниом врстом верске аутономије, на које су Мађари одавно криво гледали и за које је постојала опасност, да би им их могли једног дана укинути. Хрвати су исто тако чували своја историска права и нарочито свој језик, чију су употребу Мађари организовали на све уже кругове. Бечка влада употребљавала је врло често Србе и Хрвате, чија је борбеност била добро позната, као своје оруђе за обуздавање мађарских прохтева. То је онда створило између њих и Мађара још већи јаз, јер је, уз начелне противности, дошао још и моменат апсолутног неповерења.

    Граничари су били најбољи део аустриске војске и у ово време оданији двору него многи немачки пукови. У том духу лојалности и беспрекорног вршења службе они су васпитавани столећима, и то међу граничарима подједнако и Срби и Хрвати. Годинама се у једном популарном српском маршу певало и понављало:

    Кад зажели светли цар
    У смрт скаче граничар
    !

    Срби, из почетка, нису били против Мађара; не бар Срби из Бачке, Баната и Срема. Напротив, многи од њих искрено су поздравили њихов покрет. Било је то из многих разлога. Нешто због тешког стања наших кметова под теретима феудалних наслеђа; нешто због притиска власти, које су још увек према Србима поступале с много верских и других предубеђења; нешто због уопште тешких економских услова за живот; а нешто и по атавистичкој традицији борбе против носилаца туђе власти.


    За Беч је, међутим, био главни спас у том, да се против централе не сложе све незадовољне народности. Ако икад, сад је био час да се завадом покуша очувати и посед и осигуравање власти. Захваљујући мађарском држању на то се није дало дуго чекати.

    Toliko za sada, biće još kasnije.
    Poruku je izmenio Turkmenbashi, 23.07.2010 u 02:35



Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Uticaj dugokosih plavusa na desavanja kroz istoriju
    Autor davorjanka u forumu Pričaonica
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 30.03.2016, 19:03
  2. Mape Vojvodine kroz istoriju
    Autor Turkmenbashi u forumu Istorija
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 12.08.2010, 15:37
  3. Srpska Fotografija Kroz Istoriju
    Autor zrNce u forumu Umetnost
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 05.12.2009, 23:50
  4. Najveći zločinci kroz istoriju
    Autor bellissima u forumu Istorija
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 21.08.2009, 18:19
  5. Nova godina kroz istoriju i običaje
    Autor Goga u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 01.01.2009, 06:34

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •