I čime ćeš da pokažeš da se istinski kaješ pred Bogom npr?Doš'o sudnji dan,dokaži da se kaješ?
I čime ćeš da pokažeš da se istinski kaješ pred Bogom npr?Doš'o sudnji dan,dokaži da se kaješ?
Poruku je izmenio Goga, 21.05.2009 u 01:14 Razlog: citat
ti to meni
nema to sudnji dan,brate...nema... to se za ziwota pokazesh,a na sudnji dan te Bog ssamo spakuje
Poruku je izmenio Goga, 21.05.2009 u 01:14 Razlog: citat
Aj,vidim da čvrsto veruješ u to sve...neću više da čačkam
Nego moram da priznam-dobar im onaj grafit
Poruku je izmenio Goga, 21.05.2009 u 01:14 Razlog: nema potrebe za citiranjem prethodnog posta
to je jbt tako,pa logichno..kako radish tako ces i zawrshiti...sta drugo?zar postoji drugo
Vidim da je ova tema uzela maha i napravila jedan zaokret u odnosu na početnu misao koju sam iznela otvarajući je.Zato bih želela da istoj pridodam nekoliko ''trenutaka'' i bacim svetlo na ono što sam njome htela da pokrenem kako bi tema dobila jedan zamah i pomalose odvojila od religioznog poimanja pakla.
Naime,postoji mogućnost i da čovek sam sebi bude ''sudnj dan'' da ga odredi onom vrstom bola koji b+prihvata sasvim dobrovoljno u odnosu na sve one druge vrste strahova,bolova,nesigurnosti i žalosti koje su mu na neki način nametnute.Postoji i onaj momenat kada jedna osoba u sebi ''reši'' problem svog postojanja tako što će se dobrovljno prepustiti patnji solidarišući se na taj način sa bićem bliskom sebi i svom poimanju života i življenja.
Mislim kako nema potrebe da pakao vežemo isključivo za nagradu i kaznu,za zagrobni život.Reč pakao ima mnogo dublji smisao,nego što joj to religija ''priznaje'' u onom izdanju koje je tako popularno među ljudima i zasniva se
na ''ključalom loncu prepunom grešnih duša osuđenih na večne muke''.
Smisao pakla se ne nalazi samo u religioznom poimanju ustrojstva ovog sveta i njegovog ''poništavanja'',čak obezvređivanja i obesmišljavanja ''životom posle smrti''.
Pakao može trajati čitavog jednog života i u njemu može živeti jedan čovek svesno ga prihvatajući,odbijajući neke,druge izbore jer bi oni značili odricanje od onoga što mu je,na neki nesebičan način,draže od njega samoga.
Pakao može biti i sreća lišena smisla,postojanje u samoći,izolaciji od onoga što duhovni deo čoveka želi,za čim žudi.
Pakao može biti svesna ''računica'',odabir jedne duše svesne koliko je u izabranom ''paklu'' više smisla jer se u njemu deli nešto sa nekim,možda tek jedan delić onoga što nudi protivteža ''paklu'',ali opet na neki način bitnije od svega drugoga što ona može ponuditi u zamenu za postojanje u blizini onoga za čim čovek žudi.
Valja i o ovome razmisliti.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota
Opet izbor. Ceo život, ili jedan njegov deo...
Suočavanje sa sobom, greškama u koracima... sama spoznaja, pre svega, da je greška napravljena, uz neminovnu štetu. (u smislu nanošenja, ili trpljenja bola, što emotivnog, što fizičkog... )
Možda bi to mogli da nazovemo gubljenjem vremena, možda učenjem na sopstvenim greškama...
Bitno je... da postoji ruka na koju možemo da se oslonimo...
Usredsređenost na želju i volju za boljim...
Zaslužujemo bolje, zar ne?
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Pa to onda nije pakao...Zašto bi se paklom nazivao ovozemaljski život u kome ja donesem jasnu odluku da radim to i to iz tog i tog razloga.. Ako postoji ubeđenje da ja čvrsto verujem da pakao postoji a da se u njega ide posle smrti zbog toga što sam radio to i to iz tog i tog razloga a to je bilo jače od mene, i ja to i to i dalje radim, onda je jasno da ja u pakao ne verujem, ali podržavam većinsko mišljenje da on postoji......postoji samo konflikt između mene, mojih radnji i nametnutim pravilima za odlazak u pakao...koji može znatno da mi oteža život....zato ljudi teže saznanju da bi rešili konflikt...pa neko izađe iz konflikta...a neko mora ponovo da se rodi...pa sve to isto iz početka....Pakao može trajati čitavog jednog života i u njemu može živeti jedan čovek svesno ga prihvatajući,odbijajući neke,druge izbore jer bi oni značili odricanje od onoga što mu je,na neki nesebičan način,draže od njega samoga.
.....u svakom slučaju Ja se lično ne opterečijem paklom...kao izmišljenom lokacijom u Hrišćanstvu...a život smatram borbom...
Zašto bi se onda to nazivalo paklom?
Zbog okolnosti koje nisu naklonjene čoveku u onom uobičajenom smislu kada se
govori o ''srećnom životu'',kada se svesno prihvataju sve teškoće,sve muke koje može neko doživeti u odnosu na ono što bi bilo ''dobro'' prema merilima okoline,društva kome pripada.
Naravno da uopšte ne mislim na zagrobni život kada spominjem pakao,niti na greh.Mislim na jednu svesnu odluku da se prihvati patnja radi onoga što u svom srcu krunišemo zamišljenom idejom ispunjenog ideala.
Mislim,Vlado vasiću,da se svako od nas našao u situaciji da bira između lične ugodnosti,udobnosti i prihvatanja ostavrivanja jednog ideala po cenu da se iste izgube,a ideal ostvari.I nije mnogo hrabrih koji nastave borbu prihvativši ideal kao misao vodilju,pa ma šta on bio.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota
kohili...ja mislim da suština jeste u *okolnostima* koje prouzrokuju *srećan život po merilima okoline, društva kome pripadaš* ili stvaraju patnju ( pakao na zemlji kako ti figurativno kažeš )...Zbog okolnosti koje nisu naklonjene čoveku u onom uobičajenom smislu kada se
govori o ''srećnom životu'',kada se svesno prihvataju sve teškoće,sve muke koje može neko doživeti u odnosu na ono što bi bilo ''dobro'' prema merilima okoline,društva kome pripada.
Okolnosti predstavljaju donete čiste odluke, kao uzrok, i njihovu sigurnu materijalizaciju kao posledicu oslikavanja odluke...svako od nas neprestalno donosi odluke koje se neprestalno oslikavaju na fizikom planu-materijalizuju...i za njih je odgovoran...Život na zemlji je danas takav-kakav je, jer su takve odluke donete od nas samih.......
.......ključ lezi u tome koliko smo svesni da ovaj mehanizam funkcioniše....
Jedan broj ljudi , koji je u manjini, počinje da shvata ovaj mehanizam uzrok-posledica... ciljno i svesno menja svoje odluke i ima za posledicu drugačiju materijalizaciju od predhodne...to jest kreira sebi život...Drugi broj ljudi, koji je u većini, ima problem, patnju, ne zna šta mu se dešava, traži podršku u društvu a ne shvata da mu upravo društvo kreira mišljenje i da će na osnovu tog mišljenja doneti nesvesno pogubnu odluku po sebe...
.....koju će , kako ti kažeš prihvati, i patiti ceo život...
Kohili...suština nije u trpnji...čim nešto trpiš znaj da imaš problem koji moraš da rešiš..a rešićeš ga promenom odluke u načinu razmišljanja koja će rezultovati promenom marterijalizacije i drugačijeg stanja na fizičkom planu..to je slikovito opisao jedan profesor...dobiješ nagon za veliku nuždu i umesto da odeš i rešiš problem tako što ćeš isprazniti creva, ti se suočavaš sa strahom od toga što ne znaš šta ti je, pa trpiš, pa ti društvo govori da to nisu čista posla, pa ti i dalje trpiš, pa ti religija govori da su to đavolska posla, a tebi sve teže i teže, pa ti doktori prepišu lek protiv bolova, da ti bude lakše...a tebi sve teže i teže...i kada više nema gde, ti se isprazniš nekontrolisano ispred svih, za trenutak ti bude lakše..međutim tebi proradi *savest* i donosiš pogubnu odluku da si ti takva i takva, i da nije fer da se *sticajem okolnosti* to baš tebi dogodilo...
...Eto, kakav je moj pogled na stvaranje pakla-kako ti kažeš, na zemlji....
Ponekad nema rešenja u pozitivnom smislu te reči,pa pristajemo na ''pakao'' mako bismo bili pored onoga što se u tom ''nerešenju'' nalazi.Ponekad je to ''nerešenje'',upravo jedini način da se odgovori na situaciju koja ne trpi otpor zbog mogućnosti da se njime ugrozi nešto,ili neko čiju prisutnost,postojanje ocenjujemo kao merilo za opstanak onog najvrednijeg u nama samima.
od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota