Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 42 od ukupno 42
  1. #31

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Danica Jovanović


    By streethorn

    Danica Jovanović (Beška, 4. januar 1886-Petrovaradin, 12. septembar 1914) Danica Jovanović pripada prvoj generaciji srpskih modernista, onih koji su umetničko školovanje započeli početkom XX veka, da bi njihov kreativni uspon brutalno prekinuli Balkanski i Prvi svetski rat. Ponikla iz patrijarhalne sredine, zahvaljujući upornosti i, iznad svega, snažnoj želji da se posveti slikarstvu, ipak je uspela da dopre nadomak željenog cilja. U trenutku kada je njen život nasilno prekinut, Danica Jovanović je imala svega dvadeset sedam godina. Stojan Aralica ju je zapamtio kao strasno zaljubljenu u slikarstvo, dok je Živorad Nastasijević smatrao da treba sačuvati njene poslednje trenutke u zemaljskom životu: crtežom je hteo da izrazi činjenicu kako smrt može da izbriše fizičko postojanje, ali ne može da uništi delo, ma kako ono bilo malobrojno i zaboravljeno. Konačno, nakon mnogih godina istraživanja, može se zaključiti da sačuvano delo Danice Jovanović i nije tako malobrojno, naročito u odnosu na neke druge autore njene generacije, kao što su Kosta Josipović, Aleksandar Lazarević, Kosta Jorgović, ili Vladimir Gavrilović. Ukupno sedamdeset tri kataloške jedinice, šezdeset jedna slika i dva skicenbloka sa većim brojem crteža, sigurno su polazište za sagledavanje složenih puteva kojima se kretalo slikarstvo Danice Jovanović, nagoveštaj njihovih mogućih daljih tokova. Mada jedinstvena u svojoj privrženosti aktuelnim tendencijama minhenske slikarske škole, njena umetnička zaostavština ukazuje na suštinsko nejedinstvo čiji uzroci leže u procesu formiranja kreativne ličnosti i intenzivnoj potrazi za sopstvenim kreativnim prosedeom. Ova neujednačenost iskazana je u više paralelnih tokova koji nisu bez organske povezanosti, ali rečito svedoče o izvorima i presudnim uticajima koji su formirali slikarsku ličnost Danice Jovanović. Moguće ih je razdvojiti na slikarske i neke opšte izvore i uticaje. Tokom školovanja na Umetničko-zanatskoj školi u Beogradu (1907-1909), kroz pedagoške principe i praktičan rad stekla je prve utiske o dometima minhenske slikarske škole; tekuća umetnička produkcija ukazala joj je na impresionizam kao prevashodno izvorište modernosti aktuelnog slikarstva. Usmerena ka klasičnom umetničkom obrazovanju, ona je tokom boravka u Minhenu i studija na Ženskoj slikarskoj akademiji (1909-1914), iz bogatog izbora preuzela vizuelni identitet zakasnelog nemačkog impresionizma, ali i tendenciju da se izrazi gestom i bojom, istovremeno ne odbacujući mogućnost prihvatanja simbolističkih izražajnih sredstava. U procesu umetničkog odrastanja jednu od konstanti predstavljalo je i naglašeno prisustvo nacionalno/prosvetiteljske komponente, kao odlučujućeg faktora u izboru tematike. Rezultat je simbolistički, koloristički, eskpresivan i na svojevrstan način nacionalno obojen opus koji, uprkos ovako neusklađenim i višeznačnim epitetima deluje jedinstveno i celovito. U njemu preovladavaju radovi sa studija, mrtve prirode, pejzaži, portreti, kopije, kao i serijal figura seljaka u narodnim noišnjama u eksterijeru. Daničine slike karakteriše energičan potez, gusta pasta, intenzivan kolorit i poseban tretman svetlosti, koji odaju impulsivan umetnički temperament i snažnu i beskompromisnu ličnost. Više o njenoj prirodi saznajemo i iz pisama koja je slala svom dobrotvoru Arkadiju Varađaninu, kao i sa mnogih fotografija iz različitih perioda školovanja: iz perioda novosadskog školovanja sačuvane su legimitacije i razredne fotografije; tokom boravka u Beogradu slikala se sa prijateljicama Milicom Jakovljević i Jelicom Lomić. U Minhenu je vidimo sa koleginicama iz Ženske slikarske akademije, u druženju sa prijateljima, ali i na svečanim snimcima iz fotografskih ateljea. Sećanje na Danicu Jovanović čuva Legat Angeline i Milana Grulovića u Beški, Galerija Matice srpske i Spomen-zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu, kao i Narodni muzej u Beogradu.

  2. #32

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Stjepko Gut





    Džez muzičar

    Rođen u Rumi, 15.12. 1950.

    Srednju muzičku školu Josip Slavenski završioje u Beogradu, kao i Isidor Bajić U Novom Sadu, a zatim neko vreme pohađao nastavu na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Studirao je Akademiju za džez u Bernu, gde je završio prvi stepen 1975. Slušao je predavanja iz aranžiranja u klasi H. Pomeroja na Konzervatorijumu u Bostonu 1980.
    Svirao je u džez orkestru Radio Novog Sada, u Big bendu RTV Beograd, u orkestru Vudija Hermana, sekstetu Marković Gut. Kao jedini Evropljanin, svirao je u legendarnom orkestru All star vibrafoniste Lajonela Hemptona, sa kojim je snimio ploču i ostvario turneje po Evropi (1980/1981). Sarađivao je u sastavu Jazz power sa Čarlijem Antolinijem (1987-1990), kao i sa Renatom Kikom (1987, 1988, 1994). Među umetnike za koje Gut ističe da su trajno obeležili njegovu delatnost svrstavaju se: Lajonel Hempton, Klark Teri, Kertis Faler, Mei Luis, Bil Dejvis, Džoe Njuman, Erni Vilkins, sal Nistiko, Kliford Džordan, Frenki Danlop, Horas Perlan, Endi Bej, Keni Vašington, Baster Kuper i alvin Kvin.
    Kao lan više svetskih big bendova, među kojima se izdvaja Big bend Klark Terija , učestvovao je na snimanju više od 20 ploča, a samostalno ili u manjim ansamblima snimao za prestižne izdavačke kuće džez muzike kao što su Amos Records, Timeless Records, Verve, Wem Records, Nilva Records, itd. Predstavljao je Jugoslaviju u međunarodnom orkestru EBU u Helsinkiju 1977.
    Osnovao je Džez kvartet Stjepko Gut sa kojim je nastupao u sarajevu 1987. Iste godine izdao je ploču Stjepko Gut i Big bend RTB sa snimcima ostvarenim od 1981. do 1986.
    Predavač je na Akademiji za džez na Univerzitetu u gracu, kao i na više džez akademija u svetu kao gost-profesor. Učesnik je čuvenih svetskih seminara, festivala, i radionica (Njujork, Pariz, Barselona, Madrid, Boston, Berlin, Verona, Budimpešta i dr). MHS big bend Austrije vodi od 1985. i sa njim je osvojio niz nagrada, među kojima u Beču 1983. nagradu najboljeg big benda Austrije.
    Angažovan je na projektu oživljavanja YU jazz centra u Beogradu u čijem okviru je predviđen stalni džez koncertni klub. Uključen je u međunarodnu džez alijansu, bazu podataka o džez muzičarima Jugoslavije i sveta, medijsku prezentaciju, džez radionice, stipendiranje naprednih džez umetnika, džez arhiv i objedinjavanje delatnosti YU džez produkcije. Posebno mesto u ovom poduhvatu je nastojanje na oživljavanju Beogradskog džez festivala.

  3. #33

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Иларион Руварац





    Архимандрит, историчар


    Рођен 01.09.1832. у Сремској Митровици, умро 08.08.1905. у манастиру Гргетег. Похађао је гимназију у Карловцима и Бечу, где је студирао права, а затим завршио Карловачку богословију у којој је потом радио као професор и ректор. Једно време је обављао и дужност бележника Конзисторија (црквени суд).
    Замонашио се у Крушедолу 1861. напустивши световно име Јован. Због сукоба са патријархом Германом Анђелићем, повукао се у Гргетег, чији је архимандрит био до 1882. Ту се у потпуности посветио научном раду.
    Основао је критичку школу српске историографије и тиме означио прекретницу у изучавању прошлости у Срба. Као веома обдареном и образованом човеку сметао му је низак степен на ком се тада налазила историјска наука Срба. Владајућа романтичарска школа у истраживањима ослањала се првенствено на народну традицију, што је савремена историографија одавно одбацила. Његова критичка школа заснивала се на анализи историјских извора и одбацивала је устаљене митове и предрасуде. То је наишло на отпор тзв. Романтичара, који су били на најистакнутијим академским положајима. Са њима је водио оштре и спектакуларне полемике дуги низ година. Највише су се спорили око средњовековне историје, али и неких проблема из новије српске прошлости што је полемикама давало и политичку конотацију. Због оспоравања вековне независности Црне Горе, као и значаја привилегија које су од Хабзбурга Срби добили после Велике сеобе, противници (београдски професори историје Панта Срећковић и Милоје Милојевић, као и Јаша Томић) су га оптуживали за недостатак патриотизма па чак и националну издају. Одговарао им је захтевом да се безусловно покоре сунцу правде и истине, нехајући за политичку опортуност својих радова.
    Био је члан српског ученог друштва од 1869, потом Српске Краљевске академије.
    Најзначајнија су му дела: Хронолошка питања о времену битке на Марици, смрт краља Вукашина и смрт цара Уроша (1878 ), О кнезу Лазару (1888 ), Бановање Твртка бана 1333- 1377 (1894), Одломци о грофу Ђорђу Бранковићу и Арсенију Црнојевићу патријарху са три излета о тзв. Великој сеоби Срба (1896) и Монтенегрина прилошци историји Црне Горе (1899).

  4. #34

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Nikita Milivojević




    Pozorišni reditelj

    Rođen u Inđiji 06.11. 1961. gde je i završio osnovnu i srednju školu. Režiju završio na dramskom odseku Akademije umetnosti u Novom Sadu 1987.
    Stalni je reditelj od 1994. i direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2000/2001). Režirao je i drugim beogradskim i jugoslovenskim pozorištima. Angažovanošću svojih predstava obeležio je devedesete godine u našem teatru, a smelim i novim čitanjem klasike uveo ga u novi vek. (Jovan Ćirilov)

    Jedan je od naših vodećih reditelja. Najznačajnija rediteljska ostvarenja su mu:
    Najznačajnije predstave:

    "Banović Strahinja", "U potpalublju", "Život je san", "Roz i Gil su mrtvi", "Sedmorica protiv Tebe", "Opera za tri groša", "San letnje noći", "Ćelava pevačica", "Mario i mađioničar"
    (sopstvena dramatizacija), "Karolina Nojber", "Spašeni" , "Emigranti", "Maska", "Maksim Crnojević";

    1997. karijeru nastavlja u Grčkoj. Predstave "Ivanov", "Zločin i kazna" (sopstvena dramatizacija), u teatru "Amore" proglašeni su pozorišnim događajima u Atini;
    2000. U Nacionalnom teatru u Atini, režira Molijerovog "Don Žuana";
    2001. U teatru "Api Colonos" (Atina) vodi seminar režije;
    2002. U Nacionalnom teatru u Solunu, "Bekstvo" M. Bulgakova.
    2003. "Galeb", A.P. Čehov, (Slovensko Narodno Gledališče; Ljubljana.Slovenija)
    2003. "Antigena", Sofokle, ( Ohridske leto , NP. Bitola -Makedonija).
    2003. Povratak Harolda Pintera, Zvezdara teatar
    2004. Tri sestre A.P.Čehov (Atina)

    Dobitnik je svih relevantnih jugoslovenskih pozorišnih priznanja za režiju.

    Nagrade:

    Bojan Stupica,
    Sterijine, (1994, 1996, 1997 ,1999);
    Bitefove nagrade;
    kritike pozorišnog časopisa "Scena";
    godišnje nagrade Narodnog pozorišta,
    Jugoslovenskog Dramskog pozorišta,
    Grada-teatar Budva,
    i mnogih drugih na festivalima širom Srbije i šire: Kragujevac (1995), Vršac (1996), Novi Sad (1997), Ohridska leto - Makedonija (2000).



    By streethorn

    scena iz predstave "Nenagrađeni ljubavni trud" V. Šekspira čija je premijera održana 26.jula 2007. u vili Stanković u Čortanovcima

  5. #35

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Dr Ignjat Bokur


    Rođen u Krčedinu 1883. umro u Vršcu 1974.

    Ignjat Bokur spada u red nevelikog broja naših doktora pedagoških nauka. Ovo visoko naučno zvanje stekao je pre Prvog svetskog rata na čuvenom Univerzitetu u Cirihu.

    Ignjat Bokur, sin Vukosave, rođene Živanović, i Novaka, zemljoposednika, rođen je 27. februara 1883. u Krčedinu gde su mu se preci doselili iz Hercegovine. Ignjat je u Krčedinu završio osnovnu školu 1891/92. a četiri razreda gimnazije u Sr. Karlovcima 1895/96. Posle gimanazije upisao je učiteljsku školu u Pakracu, gde završava dva razreda, a ostala dva u Osijeku 1900/01.
    Po završetku učiteljske škole radio je dve godine kao privremeni učitelj u srpskom odeljenju osnovne škole u Čakovcima, kod Vukovara. Nošen željom za naukom Ignjat posle dve godine prekida službovanje i upisuje se na Višu školu u Beogradu gde mu je profesor i Brana Petronijević, sa kojim je i kasnije održavao veze. Posle dve godine Ignjat odlazi u Ciorih gde nastavlja studije. Glavni predmet mu je bila pedagogija, a istorija umetnosti i estetika kao sporedni. Posle uspešno završenih studija Ignjat je na istom univezitetu 1911. odbranio doktorsku disertaciju Razvoj srpskih narodnih konfesionalnih osnovnih i učiteljskih škola u Ugarskoj i Hrvatskoj Slavoniji 1848-1906.
    Po povratku sa studija postavljen je za nastavnika Više devojačke škole u Novom Sadu, da bi iduće 1912. prešao za nastavnika okružne gimnazije u Prokuplju, a potom 1913. postavljen je za suplenta Učiteljske škole u Skoplju. Tamo se i oženio Jelenom Tomić, arhitektom iz Skoplja. 1915. rodio im se sin Aleksandar, 1919. ćerka Milica. Aleksandar je nestao u Beogradu u toku Drugog svetskog rata kao žrtva fašističkog terora, a ćerka Milica je živela u Vršcu, udata Bogdanović.
    U Skoplju je dr Bokur ostao sve do 1923. kada je po potrebi službe premešten za profesora Učiteljske škole u Vršcu. Posle sedam godina provedenih u Vršcu premešten je 1930. za profesora Ženske učiteljske škole u Novom Sadu, nadomak rodnog Krčedina. Međutim, posle tri godine ponovo se vraća u Vršac, gde ostaje do 1940.
    Ruka sudbine dovela ga je 1940. u Beograd, gde radi u Trećoj muškoj gimnaziji. Tu ga zatiče rat i okupacija. U Beogradu, u teškim danima gubi i sina Aleksandra, što teško pogađa celu porodicu.
    Prvih dana okupacije dr Bokur je penzionisan po sili zakona. U Vršac se vratio skoro ilegalno i živeo u svojoj kući u vršačkim vinogradima. Tu, u prirodi, pod kulom, nalazi svoj mir i spokoj života.
    Inače, u mladim danima dr Bokur je povremeno sarađivao u našim listovima i časopisima: Zastava, Branik, Vojvodina, Misao. U Skoplju je 1914. napisao dramu Ne ubi, a u Vršcu je štampao svoje predavanje Vaspitni nazori Petra II Petrovića Njegoša, 1924. Svoje izvesne radove je potpisivao pseudonimima: Temeljko Zdravković i Zdravko Temaljković.
    Dr Bokur he odlikovan Ordenom Svetog Save IV stepena 1914.
    Umro je u Vršcu 28. septembra 1974. a sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
    Njegovo ime danas nosi Zavičajno društvo u Krčedinu.

  6. #36

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Oskar Sommerfeld




    Rođen u Mojoj Volji (danas Jarkovci) 1885. umro u Hofkirhenu u Gornjoj Austriji 1973.

    Oskar Zomerfeld je bio prvi akademski slikar koga je dala Inđija. Po želji roditelja opredelio se za vojnički poziv koji nije mogao da sputa umetnika u njemu.

    Rodio se 8. maja 1885. na imanju grofa Pejačevića Moja Volja, gde je njegov otac bio nadzornik imanja (išpan). U to vreme na imanju Moja Volja, pored zgrada za stanovanje biroša bio je izgrađen dvorac grofa Pejačevića i lepo negovan park sa retkim vrstama drveća koje je grof donosio sa raznih proputovanja po svetu. Dvorac postoji i danas, u njemu se nalazi seoska škola, vrtić, kancelarija Mesne zajednice i stan za učiteljicu. Park je zapušten, isečen, i tek poneko ogromno drvo, koje je odolelo zubu vremena i testeri meštana, može da nam dočara kakav je divan park bio nekad tu.
    Posle završene osnovne škole u Mojoj Volji 1896. otac ga upisuje u Kadetsku školu (školu sa humanističkim gimnazijskim obrazovanjem) u Pečuju. Završava je 1904. kada dobija čin poručnika. Posle škole odlazi u Osijek na odsluženje vojnog (trupnog) roka.
    Posle osijeka nastavlja školovanje na Vojnoj akademiji u Budimpešti, gde se specijalizuje za rad na kartografiji, topografiji, primenjenoj geometriji, kao i slobodnom crtanju rukom.


    Boravak u Budimpešti, Zomerfeld koristi da pored Vojne akademije upiše i Umetničku akademiju, koju sa uspehom i sa velikom ljubavlju završava. Da bi neposrednije upoznao evropsko slikarstvo, muzeje i galerije 1909. kreće na svoje studijsko putovanje u Pariz, Madrid i Firencu. Pored maternjeg, nemačkog jezika, govorio je mađarski, srpski i francuski jezik.
    1911. godine završio je i Vojnu i Umetničku akademiju. Iste godine postaje nastavnik u Kadetskoj školi u Pečuju. Predavao je: kartografiju, topografiju, primenjenu geometriju, slobodno crtanje rukom i francuski jezik.
    U leto 1914. kreće na drugo studijsko putovanje u Pariz, koje naglo prekida zbog atentata u Sarajevu.



    Nakon povratka u Pečuj mobilisan je i unapređen u čin kapetana. Kao pripadnik austrougarske vojske doživeo je svoje prvo vatreno krštenje u napadu na Srbiju preko Drine.
    Vrhunac njegove vojničke karijere predstavljao je imenovanje u Generalštab 1916. kada je vodio Kartografsko odeljenje.
    Kraj rata i slom Austrougarske monarhije zatekao ga je u Pečuju. Posle rata se vratio u Inđiju, gde se potpuno posvetio svojoj prvoj ljubavi slikarstvu. Iz Inđije je preduzeo i svoje treće studijsko putovanje u Pariz.
    U to vreme Minhen je bio umetnički centar gde su uglavnom studirali mnogi umetnici iz ovih krajeva. I sam Zomerfeld se priključio minhenskoj školi, koja je imala za cilj jasno vođenje linija i strogu koncepciju prostora. Sa njom je Zomerfeld postao veran slikar sremskog pejzaža kao i ljudi i životinja u njemu. Nije negovao slikanje mrtve prirode. Bavio se i karikaturom, tako da i danas u Inđiji postoji nekoliko uspelih karikatura poznatih Inđijčana.
    1929. Zomerfeld se oženio i posle toga preselio u Rumu. Blizina Fruške gore ga je inspirisala za slikanje novih fruškogorskih motiva.


    Nakon okupacije Jugoslavije 1941. namačka vlast ga kao pripadnika nemačke nacije protežira, tako da njegove slike dospevaju do umetničkih galerija Berlina i Minhena. Sve je to dalo podstreka umetniku da neumorno stvara.
    Posleratna zbivanja su dovela porodicu Oskara Zomerfelda u Hofkirhen na Tratnahuu, malo i pitomo trgovište u gornjoaustrijskom okrugu Hausruk.
    U novoj sredini Zomerfeld doživljava svoj novi umetnički uspon. Snagom talenta koji je nosio u svom slikarskom opisu Zomerfeld je očaran alpskim pejzažom. Kao što je nekada sa uspehom slikao sremski pejzaž i Frušku goru, on sada doživljava nove motive i postaje vatreni obožavalac i slikar gornjoaustrijskog pejzaža.



    I ovde Zomerfeld uživa veliki ugled u umetničkim krugovima i stiče širok krug obožavalaca.
    Bio je opsednut sudbinom svojih sunarodnika koji su posle Drugog svetskog rata napustili naše krajeve i arsuli se po svetu. Uspešno je na platno prenosio sudbine i stradanja tih ljudi, tako da se i jedna njegova slika Beg (Die Flucht), nalazi u Palati nacija u Ženevi.
    Slikao je do kraja svog života. Iako je već bio zašao u godine, Zomerfeld je bio veoma vitalan i živahan. Redovno je išao u vožnju biciklom i bavio se drugim aktivnostima. Tako je bilo i prilikom njegove smrti kada je otišao u svoju redovnu vožnju biciklom sa koje se nije ni vratio. Umro je 27. aprila 1973. u Hofkirhenu. U njegovom ateljeu na štafelaju ostalo je nezavršeno platno pod nazivom Martovski sneg.



  7. #37

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Andrija Andra Jović



    Rođen je u Čortanovcima 1877. godine od majke Drage i oca Luke, mesnog beležnika. Završio je Karlovačku gimnaziju a zatim saksonsku mašinsku školu u Mitvajdu u Nemačkoj, kao i mašinski fakultet u Beču. Posle kratkog službovanja u Beču i Pešti napušta Austrougarsku 1909. i odlazi u prestonicu Kraljevine Srbije Beograd, gde ovo svoje znanje stavlja srpskom narodu na raspolaganje. Radi u resoru saobaraćaja kao savetnik ministra za saobraćaj Kraljevine Srbije.

    Andrija Jović je bio svestrana ličnost. Pored svoje struke, mašinskog inženjera za železnicu, imao je i pokazivao neverovatnu ljubav prema sportu, pogotovo prema fudbalu i atletici. Tokom školovanja i boravka u Nemačkoj, Austriji i Mađarskoj bavio se sportom. Igrao je fudbal u berlinskoj Viktoriji. Posle samo dve godine po dolasku u Beograd aktivno se uključuje u sportski život, tako da je 1911. osnovao Beogradski sportski klub BSK što je zapisano u Spomenici kluba istorijatu od 1911. do 1931. godine urednika M. Pavlovića. Zbog zasluga u radu BSK-a izabran je za počasnog člana ovog kluba doživotno.

    1911. pristupio je Sportskom olimpijskom klubu kao šef sekcije za laku atletiku. Na Olimpijskim igrama u Stokholmu 1912. učestvovao je kao stručni vođa prvih olimpijaca Srbije atletičara Dušana Miloševića i Dragutina Tomaševića. Kao najiskusniji član BSK-a putovao je za potrebe komiteta a novac za put je dobijao od Nikole Pašića, predsednika vlade. U Stokholmu, na Olimpijadi postao je član Međunarodnog olimpijskog komiteta Kraljevine Srbije. Zahvaljujući njemu i aktivnostima ostalog rukovodstva Srbija je 4. jula 1912. primljena u Međunarodni olimpijski komitet.

    Kad i gde se ukazala potreba da pomogne sportu Andra je bio tu. Svojim ličnim sredstvima doprineo je izgradnji stadiona BSK na Topčiderskom brdu. Za vreme službovanja u Mariboru od 1929. do 1936. igrao je značajnu ulogu u izgradnji gradskog stadiona.

    Osnovao je u Čortanovcima 1939. Čortanovački sportski klub ČSK i bio njegov pokrovitelj.

    Svoju ogromnu energiju nije, međutim, uložio samo u sport. Tokom ratnih zbivanja koja su pratila tada Srbiju on se aktivno uključio. Učestvovao je u Prvom balkanskom ratu protiv Turaka 1912. godine, zatim u Drugom protiv Bugara 1913. i od 1914. do 1918. u Prvom svetskom ratu. Tokom Prvog svetskog rata prešao je u Albaniju i borio se na Solunskom frontu. Po oslobođenju službovao je kao šef Ložionice u Inđiji, a od 1924. je u Smederevu, zati u Nišu od 1928. a od 1929. i u Mariboru. 1937. završio je svoju karijeru odlaskom u penziju sa zvanjem višeg savetnika ministarstva saobraćaja.

    Drugi svetski rat proveo je u Inđiji i Čortanovcima kao pomačag NOB-e. Preminuo je samo mesec dana posle oslobođenja i sahranjen je u Čortanovcima. Bio je nosilac dvanaest ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  8. #38

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Magarašević Georgije


    Rođen je u svešteničkoj porodici 21.09.1793. u Adaševcima. Prvo obrazovanje stekao je u rodnom mestu, u srpskoj osnovnoj školi (koju je završio 1803) i privatnoj nemačkoj školi (završio 1805). Školovanje je nastavio u mitrovačkoj školi (1805-1811), a potom na peštanskom Univerzitetu upisuje studije filozofije, koje napušta zbog bolesti 1812. Od 1812. do smrti 1816. bio je profesor Karlovačke i Novosadske gimnazije (1816 - 1830). Boravio je u Beču 1819. gde je upoznao J. Kopitara. Sa P. J. Šafarikom putovao je po Sremu - Ležimir, Šišatovac, Mitrovica (1821), a 1826. i 1827. boravio je u Srbiji.

    Književni rad započeo je prevođenjem Vilandovih "Simpatija" i "Noćnih misli" Edvarda Janga (u "Novinama serbskim" 1819. pod pseudonimom Toma Ljubibratić), da bi uskoro prijateljujući sa L. Mušickim, P. J. Šafarikom i Vukom svoju delatnost proširio na šire polje književnosti, filologije, istorije, kulture i pedagogije. Radove iz ovih oblasti objavljivao je najviše u "Novinama serbskim" i u "Serbskoj letopisi" ("Letopis Matice srpske" 1824-1830), a posthumno su mu (kao i prepiska) štampani i u "Srpskoj pčeli", "Javoru", "Stražilovu" i drugim publikacijama. Osim pokretanja i uređivanja "Letopisa"(koji je koncipirao kao časopis posvećen književnim i kulturnim zbivanjima ne samo kod Srba nego i kod ostalih Slovena), najvažnija Magaraševićeva ostvarenja su "Nove istoričeske pamjati - dostojnosti Napoleona Bonaparte" (1822), "Istorija najvažniji politični evropski priklučenija od Vijenskog mira 1809. do 1821. " (1823), "Duh spisanija Dositejeva" (1830), i posebno putopis iz Srbije "Pisma filoserba" (1828/29). U rukopisu mu je ostao prevod Gesnerovog speva "Smrt Aveljeva", građa za "istoriju slovenskog i srpskog naroda", te prvi deo "Latinsko - nemačkog rečnika".
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  9. #39

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    PAVLE MARKOVIĆ ADAMOV




    Književnik, rođen 15.11.1855. u Novim Karlovcima, umro 24.01.1907. u Sremskim Karlovcima.

    Osnovnu školu je završio u mestu rođenja. Maturirao je u novosadskoj gimnaziji. U Gracu je upisao studije prava i ubrzo uh napustio i upisao klasičnu filologiju. Diplomirao je u Beču. Potsavljen je za profesora gimnazije u Sremskim Karlovcima 1880. I tu je ostao do smrti. Predavao je srpsku književnost, latinski i grčki jezik. Pored grčkog i latinskog znao je nemački, mađarski i češki. Bio je jedan od inicijatora za prenos posmrtnih ostataka Branka Radičevića iz Beča na Stražilovo 1883.
    Prevodio je sa nemačkog Šilera, Hajnea i druge manje poznate pesnike. Bio je jedan od urednika Srpske zore i Stražilova (1885-1888 ). Nakon gašenja Stražilova pokrenuo je časopis Brankovo kolo 1895. I uređšivao ga sve do smrti. U našu književnost ušaoje zbirkom pesama Nadanove pesme 1877, zatim naslovima Slike i prilike iz srpskog života 1883, Na selu i prelu I-II (1886-1888 ). U poeziji je upamćen kao sledbenik i epigon J. J. Zmaja.
    Njegovo prozno stvaralaštvo tematski je blisko M. Glišiću, L. Lazareviću i J. Veselinoviću. U svojim pripovetkama sa motivima iz seoskog života verno je opisao život seljaka u Sremu. Za njega je Srem bio izvor inspiracije baš kao što je Mačva inspirisala J. Veselinovića. Pored pesama i pripovedaka napisao je dramu Pop Dobroslav koja je izvođena u Srpskom narodnom pozorištu 1895. Njegov jedini roman Duh vremena sad je taki ostao je nedovršen.
    Objavljivao je svoje radove u časopisima Javor, Srpska zora, Letopis Matice srpske, Stražilovo, Zastava, Brankovo kolo, Vijenac, Otadžbina, Srpske ilustrovane novine. Bio je član i potpredsednik Književnog odbora Matice srpske i predsednik Društva srpskih književnika, novinara i umetnika sa sedištem u Sremskim Karlovcima 1906.
    Nagrada Paja Marković Adamov ustanovljena je u Sremskim Karlovcima 1982.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  10. #40

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    KONSTANTIN BOGDANOVIĆ


    Književnik, advokat, političar. Rođen u Rumi 14.03.1811. umro u Novom Sadu 10.05.1854.

    O značaju Konstantina Bogdanovića možda najupečatljivije svedočanstvo ostavio je njegov savremenik, pesnik Đorđe Marković Koder, u svom spevu Romoranka (1862), ističući da je novosadsko Jovanovsko groblje svojevrsno kultno mesto i zato što je tamo sahranjen Rodenac od Muža Konstantin Bogdanović, poentirajući ovo sledećom konstatacijom: S tim si sila izgubio rode!

    Potiče iz trgovačke porodice. Njegova majka bila je sestra jednog od najznamenitijih Rumljana, književnika i naučnika evropskog glasa Atanasija Stojkovića. Svakako da su ujakov uticaj i podrška u velikoj meri doprineli činjenici da je Konstantin Bogdanović gotovo čitavog života intenzivno radio na svom obrazovanju i intelektualnom usavršavanju. Gimnaziju je završio u Srem. Karlovcima (1827), filozofiju u Segedinu (1829), a prava studirao u Pešti (1829-1830) i okončao ih 1831. U Požunu (Bratislavi). Čitavih deset godina (1832-1842) radio je kao advokat u Rumi. 1842. Prešao je u Srbiju, gde je bio sekretar Sovjeta i gde ej postao redovni član Društva srpske slovesnosti. Nakon svrgavanja kneza Mihaila Obrenovića, došao je za njim u Novi Sad, a ubrzo se opet vratio u Rumu i do 1845. Ponovo bavio advokaturom. Poliglota i erudita, od 1845. Do 1847. Boravio je u važnim evropskim univerzitetskim centrima (Pariz, London, Lajpcig) radi daljih studija društvenih nauka. Nakon toga još jednom se vratio u Rumu, da bi uskoro aktivno učestvovao u dramatičnim političkim zbivanjima 1848/1849. Bio je poslanik Rume u hrvatskom Saboru, sekretar patrijarha Rajačića i njegov izaslanik u Beču, ali je zbog sukoba sa ovim crkvenim velikodostojnikom bio kratkotrajno utamničen. Kao jedan od prvaka srpskog pokreta tih godina, pokrenuo je u Pešti list Vestnik (1848 ), koji se ugasio naredne godine. Posle ženidbe 1853. Preselio se u Novi Sad i do smrti se bavio advokaturom.

    Pisao je pesme, basne i književnu kritiku. Objavljivao je u najuglednijim tadašnjim književnim časopisima: Letopisu Matice srpske, Srpskom narodnom listu i Sedmici. Za života je publikovao dve knjige koje ipak ne pripadaju užem području književnosti, već društvenih nauka: Mojim Sremcima (1848 ), Srbski narodni Sabor u vidu pragmatičeskom i pravoslavnom (1838 ). Posthumno mu je 1861. Objavljena studija iz oblasti istorije, a u rukopisu mu je ostao još jedan istorijski spis koji se čuva u Arhivu SANU.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  11. #41

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Sava Shumanovich,nash slikar iz Shida...zao mi je shto ne mogu bash iscrpno da opishem njegovu biografiju ali potrudichu se...Znam samo da je Svetlana Velmar Jankovich,veoma lepo opisala njegovu prvu izlozbu u Beogradu 1939 godine,istog dana kada je vozena cuvena trka oko Kalemegdana iste godine...Knjiga se zove Lagum i opisuje propast gradjanske porodice u posleratnim godinama..

    sechanje je jedini raj
    iz kojega ne mozemo biti prognani..

    (Paul-Jean)

  12. #42

    Odgovor: Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema

    Decije Trajan


    Decije Trajan je bio prva ličnost sa teritorije današnje Srbije, koja se uzdigla na rimski presto. Rođen je u okolini Sirmijuma, u selu Budalija (današnji Martinci), u provinciji Donjoj Panoniji, na tlu današnje Srbije. Otac mu je bio oficir, a majka Herenija Etruscila je starog italskog porekla. Iako je bio starosedelačkog porekla, opredelio se za vojnu karijeru i zbog svoje hrabrosti i odlučnosti napredovao je od nižeg oficira, do zapovednika rimske vojske. Između 234 - 238. bio je guverner provincije Donje Mezije. Oko 245. godine, car Filip Arabljanin dodelio mu je važnu komandu na Dunavu. Krajem 248. godine bio je poslat da zaustavi pobunu u Gornjoj Meziji i Panoniji. Omiljen među vojnicima ušao je u 249. godine u građanski rat sa funkcijom perfekta grada Rima. Pobeđuje Filipa Arbljanina u bici kod Verone i od voske biva izbran za cara. U jesen iste godine Decije Trajan je stigao u Rim, gde je formalno postao rimski car. Počeo je reforme i unapređivan od države, ali je morao da interveniše na dunavksoj granici.

    Tokom svoje kratke vladavine, Decije Trajan je ratovao protiv Gota koji su prelazili Dunav da bi pljačkali po Meziji i Trakiji. Rat je trajao tokom 250. i 251. godine. Goti su opseli Nikopolj, ali ih je rimska vojska tada iznenadila, pa su pobegli. Ubrzo su porazili Rimljane, koje je predvodio Decije Trajan. Prvi put u istoriji rimski car je pobegao pred varvarima. Ostrogoti su onda opseli i osvojili Filipopolj. Tada se Gaj Julije Prisk proglasio za cara pod zaštitom Gota. Oni su se ipak dosta iscrpili prilikom opsade Filipopolja i tako je Decije Trajan mogao da pređe u ofanzivu. Varvari su se povlačili i do bitke je došlo u močvarnoj oblasti današnje Dobrudže, u blizini Abrita 1. jula 251. Tada je, na početku bitke Herenije Etruskus, sin Decija Trajana bio ubijen, a ubrzo je ta sudbina zadesila i cara. Rimljani su bili teško poraženi. Decije Trajan je postao tako prvi rimski car koji je bio ubijen u bici. Ubrzo je deifikovan, zajedno sa sinom.

    Težeći da obnovi Rim, tradiciju i običaje, 250. godine je pokrenuo prvi oštar pogrom hrišćana, obznanjujući edikt o svojim namerama. Car je zahtevao da episkopi Crkve prinose žrtve njemu lično, što je za hrišćane bilo nemoguće.

    U mitologiji starih Slovena je postojao bog Trojan (Trajan), za čije ime se veruje da je postalo od imena rimskog cara. Istorijski izvor poznat kao Otkriće Svete Marije božje u paklu iz 12. veka nam govori da su slovenski bogovi Trajan, Horz, Veles i Perun bili ljudi, a Apokalipsis apostola, apokrif iz 16. veka, govori isto tako da su Trajan, Perun, i Horz bili ljudi, a pri tom dodaje da je Perun živeo kod Grka, Horz na Kipru, a Trajan u Rimu kao car rimski.

    U Vukovom Rečniku je zapisana jedna srpska legenda o bogu (ili demonu) Trojanu, koja je zanimljiva zbog povezivanja Trojana sa Sremom, budući da se zna da je rimski car Decije Trajan rođen u Sremu. Deo legende, koji je nama zanimljiv, kaže: "Na planini Ceru u okolini Šapca, u blizini Trojanovog grada, živeo je Trojan. Svake noći, išao je on u Srem kod kakve žene ili devojke". Sličnu legendu možemo naći i u Milićevićevoj Kneževini Srbiji: "U jednom zamku na planini Ceru živeo je car Trojan". Takođe, u srpskom narodu postoji verovanje da najbolji junaci potiču od demona Trojana, zmajeva i vila.

    Decije Trajan - Википедија



Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Znamenite ličnosti Vojvodine
    Autor yige_gui u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 03.07.2012, 23:37
  2. Povratak na posao sa godišnjeg, bolovanja...
    Autor little fairy u forumu Posao
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 01.09.2010, 12:50

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •