Devetar Cokulić
Prikaz rezultata 1 do 13 od ukupno 13
  1. #1

    Devetar Cokulić

    Da li ste primetili da postoje ljudi koji vole da se mešaju u sve i svašta. Oni o svemu imaju najmerodavnije mišljenje i potpuno se legitimno osećaju pozvanim da svima dele savete, da svakog ispravljaju, ako misle da neko greši. Pri tome se ne zaustavljaju samo na tome, već pokušavaju i da ostvare monitoring nad našim aktivnostima, kako bi, valjda, bili sigurni da ćemo ispoštovati sve kako su baš oni to zamislili. Situaciju sa njima posebno otežava činjenica što su to uglavnom dobronamerni ljudi, koji najiskrenije misle da vam čine uslugu. Veliki Čehov je ovekovečio takve tipove kroz glavni lik u svojoj noveli Podoficir Mamuzić.

    Šta mislite o takvim osobama i kako izaći na kraj sa njima?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Bila sam u situaciji da mi neko uporno želi dobro i uporno pruža pomoć koja mi nije trebala niti sam je tražila niti očekivala.
    Trpela sam do krajnjih granica sopstvene tolerancije, a onda sam pukla.
    Bila sam vrlo ne prijatna i oštra, možda i preterano, obzirom da sam dugo odlagala i trpela "savetovanje", ali na kraju je sve došlo na svoje.
    Naljutili su se, durili se neko vreme da bi na kraju ipak zaključili da su preterali i da su sami krivi za moj izliv grubosti.
    Zato je sada sve na svom mestu.
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  3. #3

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Ne znam da izađem na kraj s njima... Tako šta me dovodi do besa, a kada sam takva, lako eksplodiram, kažem i šta mislim i šta ne mislim, što baš i nije neko rešenje... A što je najtužnije, takvi mi se ovih dana muvaju oko onog metra interpersonalnog prostora... Dođe mi da napravim "propeler zviz" pa ko strada...Stradao je...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #4

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Da li ste primetili da postoje ljudi koji vole da se mešaju u sve i svašta. Oni o svemu imaju najmerodavnije mišljenje i potpuno se legitimno osećaju pozvanim da svima dele savete, da svakog ispravljaju, ako misle da neko greši.

    Šta mislite o takvim osobama i kako izaći na kraj sa njima?
    Primetila .

    A primetila sam i da se mešaju,najčešće u ono u šta ni sami ne veruju,ili ne razumeju,al Bože moj,oni su toliko važni,da prosto osećaju dužnost...mada pre bi rekla da na negativan način skreću pažnju na sebe,kako bi ispravljali,ili nametali po svaku cenu svoje mišljenje.

    Šta mislim o njima ,znaju oni sami...nekad ignorišem,nekad ne...ali ne mislim da su toliko važni,da bi "izlazila na kraj sa njima".

  5. #5

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Veoma lako izlazim na kraj sa njima...

    Uglavnom se trudim da me njihove reci ne doticu,
    jer ne zelim da zivim zivot po necijem ' uputstvu
    za koristenje' ponekad im je dovoljan jedan moj
    pogled u kojem je sve receno,te veoma brzo
    odustanu od svojih briznih saveta,a opet nekad
    kad me bas izbace iz takta,sto se ne desava
    cesto ,sa nekoliko reci stavim ih na svoje mesto,
    gde su trebali biti i pre toga.
    Nikom ne dozvoljavam da mi namece svoje misljenje,
    uvodi svoje norme zivota ili na meni leci svoje komplekse,
    srusenih ideala...

  6. #6

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Ima takvih osoba...
    Vesto ih izbegavam, ali nekada slucaj postavi klopku.

    Setio sam se tipicnog primera:
    Normalno caskamo o nekim zavrzlavama o studijama i kako sam u nekom slucaju postupio...

    Kad on: ``Nisi dobro uradio i sutra ides kod ... i kazes mu ... /zapravo iniciras konflikt/ i uradices tako i tako...``

    Prvo mu pokusavam da obrazlozim svoj prvobitni postupak, ali ne vredi... On ponavlja malopre receno.
    Ja se vec predajem, pokusavam da se izvucem iz dijaloga ali on me ne pusta... Prelazim u klimanje glavom sto kod mene znaci samo jedno: predajem se, dosadan si, pusti me, imam druga posla,...

    Kada posle pet minuta pomisli da sam se svim njegovim izlozenim slozio i potpuno me je ubedio, on izvadi tablu cokolade iz dzepa odlomi trecinu table i pruzi ga meni...
    -Izvoli!
    -Hvala, nisam za cokoladu!
    -Kako nisi, izvoli, uzmi!
    -Znas nisam jos vecerao, ne mogu pre vecere... /Boze, pusti me vec da pobegnem.../
    -Nista zato, evo upakovat cu ti pa ga pojedi kuci!
    /AAAAAAAAAAaaaaaaaaaaa!!!!!!!!/
    -Pa ne hvala, nemoj se stvarno truditi!
    -Uzmi, kako neces, uzmi!

    Prihvatajuci poraz, u znak predaje, uz stid od samog sebe zbog ovog strasnog osecaja ponizenja, a u nameri da bar tragove dostojanstva sacuvam uskoj grupici koja nas posmatra, uzimam cokoladu i zahvaljuljem se...

    Drugi dan me sretne i pita:
    -No, sta si resio sa ... u vezi slucaja? /AAAAAAAAAAAAAAAAaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!! !!/
    -Pa znas, nisam bio kod njega, nisam stigao...
    -Pa jesmo se dogovorili da ces da odes i tako uraditi?
    -Jesmo, ali stvarno nemam vremena, otici cu iduce nedelje!
    -Dobro ali uradi bas onako kako sam rekao!
    -OK, u redu! /Kako da pobegnem od njega, kako da pobegnem od njega?/ - nastavlja...- I je li bila ukusna cokolada? /AAAAAAAAAAAAAAAAAaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!! Ovo boliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii! /
    -Da, bila je divna! (bacio sam je u korpu, cim sam stigao kuci...)

    On se posle 20 godina i dan danas cudi zasto ga izbegvam i odbijam sve pozive na zajednicke poslove, pivo i ostali vid druzenja...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  7. #7

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Uglavnom je problem što takvi ljudi ne primećuju da to rade.
    Mislim da im jednostavno treba što pre skrenuti pažnju da to tako neće ići.
    Uglavnom to rade ljudi koji vam zaista žele dobro i koji hoće da pokažu da im je stalo do vas, a isto tako žele da je i vama stalo do njih. Vrlo delikatna stvar je su u pitanju ljudska osećanja. Uglavnom sa osobam do kojih je meni stalo biram reči kojima bi im objasnio da sam zahvalan na savetu ali treba malo da me puste da i sam ponešto shvatim.Ponekad mi se učini da nikad neće razumeti,ali strpljiv sam,a i prag tolerancije za ljude do kojih je meni stalo je visok.
    Sa ljudima do kojih mi baš i nije stalo ne biram baš toliko reči. Sve zavisi od mog trenutnog raspoloženja i visine do kojeg su mi podigli pritisak. Intersantno je da ovi drugi brže ukapiraju da su preterali. Možda bi trebao i sa onim prvima biti malo grublji...? U svakom slučaju mislim da im treba što pre staviti do znanja da vam to smeta.
    Poruku je izmenio PersonaGrata, 15.10.2008 u 14:35

  8. #8

    14 Odgovor: Devetar Cokulić



    Ako! Neka postoje. Ima nas raznih...

    Savete mogu samo da tražim. Znam i od koga.
    Taj neko zna da ću, ako sam ga već pitala za savet -
    saslušati i verovatno ispoštovati njegovo mišljenje.
    Čak i ako je argumentovano, samo jednom rečju.

    Imala sam neprijatnu situaciju sa jednom,
    meni veoma dragom osobom,
    koja je želela da me posavetuje .
    Bila sam neprijatna, čak i gruba.

    Takve osobe se nalaze, čini mi se, u okruženju svakoga od nas.
    U fazonu sam, da ne bih povredila nekog -
    da slušam, ali ne čujem ,
    i svima lepo

    U krajnjem slučaju ignorišem ''drage savete'',
    jer ne volim ravnodušnost,
    a one to upravo bude u meni.



    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  9. #9

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Procitala sam razne komentare, do duse na brzaka, ali mi se ni jedan ne cini dovoljno konkretnim odgovorom. Ja sam u zivotu imala puno takvih, pa recimo dobronamernih saveta. Dok sam bila mladja slusala sam ih i cak pokusavala da ih usvojim, sve dok nisam shvatila da jedini, pravi dobar savet mogu dati samo sama sebi. Samo se treba dobro pogledati u oci.

    Dakle, takvim ljudima se obicno nasmesim i kazem da kada mi bude potrebna njihova pomoc, da cu je sigurno potraziti, ali da mi to u ovom trenutku uopste nije potrebno i da nema potrebe da sebi oduzimaju dragocenu energiju. Time im malo podidjem, ali tako je, cini mi se, najbolje da se ne bi izazvale destruktivne emocije i kod savetodavca, a i kod mene.

  10. #10

    Odgovor: Devetar Cokulić

    ne volim tetka-savete i od dobronamernih mogu savet da saslusam al ne i da poslusam.znam ja sta je dobro za mene
    Najveca vlast je vladati sobom.

  11. #11

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Uh puno je takvih,i od njih mi se dize kosa na glaviSavete slusam samo od onih pouzdanih,a opet odluka je mojaHocu da saslusam,ali te osobe koje vole da mi namecu bukvalno na silu neke stvari,u meni stvaraju samo odbojnostmada zavisi i od raspolozenja,nekad samo udje na jedno uvo,izadje na drugo i dovidjenja

  12. #12

    Odgovor: Devetar Cokulić

    Uh mrzim krvopije.. koje savete dele i besplatno podučavaju za naše dobro.. Takve stavim na ignor... Kada tražim savet - onda mi ga daj!

  13. #13

    Devetar Cokulić

    Savete primam, ali ne od svakog. A ti od kojih primam, shvataju to kao savet, a ne kao uputstvo koje moram slediti.
    Poznajem par "Dragih saveta" koje jednostavno očekuju da ako si ih već pitao za mišljenje, moraš i da to mišljenje slediš. U protivnom, osećaju se iznevereno, izmanipulisano.... Najsmešnije mi je što takve osobe najčešće ne znaju šta će sa sranjima u svojim životima, ali uredno prave reda po tuđim.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •