Na prvom ste sastanku, a on/ona pokazuje strašnu tremu. Šta radite u tom slučaju? Da li ste i sami tremaroši?
Na prvom ste sastanku, a on/ona pokazuje strašnu tremu. Šta radite u tom slučaju? Da li ste i sami tremaroši?
Tremaroš sam, pa šta?
Mada, da bih bio precizniji - postoje 2 različita slučaja.
1. Devojka mi se jako sviđa i stalo mi je ( veoma velika retkost) - trema neviđena (pozitivna sa velikim dozama adrenalina), ali prikrivena . Obično mlataram rukama k'o idiot, pričam k'o navijen i redovno prospem svoje ili njeno piće po stolu, njoj ili sebi. Obično po njoj.
I to je to....... nema drugog sastanka
2. Whatever - pričam malo i pustim nju da priča mnogo više od mene. Onda krenem da joj postavljam podpitanja (sitne i krupne provokacije, ali na fin/kulturan i uvijen način) - čisto da vidim da li je/koliko je njoj stalo
...pa zavisi...kad sam ja onomad imala prve sastanke,ako sam imala tremupustila sam njega da prica(pustis pacijenta da prica,pa on sam da dijagnozu),a kad nisam imala tremu,onda sam zbunjivala"neprijatelja"pa ga osvajala,pa mu radila sta sam htela
...ne znam sta mi je danas,euforicna sam skroz...kad god zalutam na ljubavne teme...
Odma padne neki dodir, zagrljaj, poljubac i tako ostavim tremu da sama utrne. Posle se raspričamo mnogo opuštenije. I čim ne znamo šta da pričamo, udri po poljupcima.
ja biti neverovatan tremaros
i to je lepo upakovani veliki problem za mene.. posto ja kad sam nervozna, pricam kao navijena a kad pricam kao navijena, pocinjem da mucam i onda se smucim sama sebi, da ne kazem kako je drugima
Krek, krek.. Ne gudra
Nisam tremaroš na prvom sastanku.
Mene uhvati trema na drugom i trećem.
Prvi sastanak dođe kao neko istraživanje, pitanja i odgovori, otvaranje različitih tema za razgovor i to mi ne stvara nikakvu tremu.
Svaki sledeći sastanak znači da se stvari odvijaju dalje i tu me već polako hvata panika.
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Sa mnom je isto tako. Na prvom sastanku mi je uvek lepo i svečano. Kakva god bila osoba sa kojom se nalazim ne sećam se da mi je nekad bilo neprijatno. Kod svakog mogu naći nešto što mi je neobično ili interesantno za jedan razgovor. U većini slučajeva i ja volim prilično da provociram na uvijen način. Retko koji muškarac mi može privući pažnju i jako mi se svideti. Ako je to u pitanju ja zaćutim i samo se crvenim. I tu prestaju sve moje moći... I počinje čarolija
...svaki mi je sastanak kao prvi...i na svakoj imam tremu...
trema samo takva, a ja meljem kao navijena...a sve u stilu nije mi nista
nattydread is coming to dinner
Nisam neki tremaros,obicno sam jako inspirativna i to mi je nekako najmiliji deo. Ako vidim da se osoba sa kojom sam na sastanku "tremira" ,onda popijemo nesto lagano i raspricam se ,cisto da bi se umirila osoba.Nekako i volim kada nekog drugog uhvati trema,onda mi je mnogo simpaticnije.U kontra slucaju,da mene nekim cudom uhvati trema,to se jako vidi i odem da se umijem u wc-u ,ako setamo zacutim malo,da saberem utiske . A od tema moze biti raznoraznih ,volim da je taj sastanak 10 puta drugaciji od izlazska sa prijateljima,to bio bio pun pogodak
Kako kad...Zavisi koja je zhenska osoba u pitanju,i kakvu vezu "planiram" sa njom...
Kad jesam,gledam shto pre da je "stisnem" i ljubim,onda sve prestaje kao rukom odnesheno...
Me Bring Da Enlightenment...
... uvek imam tremu pred izlazak...to je nenormalno...
I can see us holding hands
Walking on the beach, our toes in the sand