Ponekad je pravo čudo da se uopšte razumemo,jer:
1.govorimo misleći da barem sami znamo šta hoćemo da kažemo
2.dok govorimo pokušavamo da dokučimo šta misli o tome naš/naša sagovornik/sagovornica
3.posle izgovorenih reči na površinu izlazi sve ono što je do tada bilo na neki način cenzurisano našom željom da se svidimo,pa nismo dali da izađe na videlo[/LIST]

Ponekad interpretiramo naše misli i osećaje suprotnom polu na način na koji mislimo da ćemo biti bolje prihvaćeni.Sagovornik/sagovornica to možda uspeva da prozre,ali povođen/povođena istom željom na isti način reaguje:poluistinito
Moje pitanje je:koliko se zapravo razumemo,koliko zapravo komuniciramo?

Koliko je moguće komunicirati na ''pravi'' način sa osobom drugog pola?