...pa šta ću kad volim,ne mogu da im odolim...cakanim pepeljaricamaa i to neko drugi obavi za mene
...pa šta ću kad volim,ne mogu da im odolim...cakanim pepeljaricamaa i to neko drugi obavi za mene
a tek sto ima raznih casica!pa cele garniture mozes nakupiti ako posecujes iste kafane jedno vreme.Pa onda promenis...
CCCcccc a ovamo zzene i majke maloletne dece? Gde ide ova zemlja? Gde ide kafanski inventar? Kako da nam ne propadne ugostiteljska delatnos kad ostaju bez rekvizita? Poshten chovek mora da vuche stolicu od kuche, nosi svoju pixlu i krigle ako oche da posedi malo u kafani...ko svet....
Pricha me podsti na one scene iz emisija o mravima kad ide kolona i svaki vuche neshto na ledjima ...
"...prva u koloni ide baba, na glavi nosi kafanski sto gotovo isto tako tezzak kao i ona...pa najgora..nosech pod mishkom nekoliko stoljnjaka i stolice...pa bealiver..nosi pixle... mishica krigle..... za sledechu turu ostao je samo shank i kelner"
...pa nije loše....šank,ili kelnerhvala na idejisa sitnog inventara,prelazim na krupni...
Kad smo bili mlađi skupljali smo čaše,meni su uvek
bile slaba tačka one vinske,sa stopom.
Jednom sam lepo pitala konobara -Jel' mogu ja to da uzmem?
Čovek se ismejao i kaže -Možeš.
I tako,nisam ukrala,poklonio mi čika konobar.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
Društvo..
Po novome/starome, skupljam male šećere (ne.. ne fali mi šećera doma ali je fora, kad mi netko dođe na kavicu, da mu ponudim te šećeriće sa raznim natpisima tipa ŠEĆER iliti Šećer iliti šećer..)
Ima netko da mu ne treba a u dobrom stanju je?
Ili se možda namjerava baciti u akciju 'spremanja šećera u džep'?
Može poštom da mi se pošalje?
Trep, trep..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Imao sam drugara na studiju, sa kojim se i dan danas ponekad cujem, koji je cesto umeo da u dom donese po neki suvenir. Njegova soba je bila pravi mali muzej raznih, uglavnom sitnijih, predmeta koje je uzimao po gradu. Tako ste mogli tu pronaci vise upozorenja kao sto su cuvaj se psa, ili zabranjeno fotografisanje i slicno. Ali nasao bi se tu i poneki saobracajni znak, kao i tabla za oznaku ulice. Secam se plave pozadine na kojoj je belim slovima pisalo ulica KNINSKA. Jedno jutro su kod njega u sobi osvanule i dve plasticne kafanske stolice. Imao je u planu da nabavi i stol. Ne secam se da je tu zamisao ostvario. Mislim da nije...
Inace to je bio lik koji je trenutno resavao mnoge probleme. Kao ferijalci smo cesto putovali vozom. Sa njim je to bilo pravo zadovoljstvo. Naime, negde i nekako je nabavio onaj famozni i univerzalni kondukterski kljic, kojim su se em busile karte, em otvarala sva vrata, kao i svi prostoru u jednom vozu....
Sada radi u Pancevu i vrlo je uvazena licnost. Cerke su mu predivne i nemaju pojma kakve im je sve talente promovisao otac...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Sa drustvom iz srednje skole jednom mesecno smo posecivali kafanicu blizu nase "bivse" gimnazije u cilju prisecanja srednjoskolskih dogodovstina... Nekako se ustalio obicaj da svaki put kada posetimo pomenutu kafanicu neko makne deo inventara, sram nas bilo , kao uspomenu ... ja sam uporno odbijala da se odam poroku sakupljanja inventara pa su mi jednom prilikom kisobran koji je stajao pored stola napunili kasikama i viljuskama, kesicama secera itd ... Izadjem ja napolje, gazda me isprati, virne i kaze mi " Nadam se da imate kisobran, pada kisa "...Otvorih ja moj kisobran i pade kisa inventara...Gleda me onaj covek a mene sramota ne znam dal' da pocnem da sakupljam onaj pribor za jelo ili da bezim
Omnia vincit Amor
U zadnje vreme imam nesvesnu naviku da drpam inventar, to tek sutradan saznam
Имам седамнаест пепељара из разних ресторана, кафића, четири из Грчке.
nisam toliko maznjavala case ili pepeljare.. ja sam vise dekor drpisala.. tipa svece u casama ili samo svece, one sitne miljee ako su u boji..
ne kazem, nasla se tu poneka casa, ali mi frka bila da ih ne polupam, pa koji ce mi onda
ja sam se vise orijentisala na krupnije stvari
tipa, akvarijum koji sam drmnula sa sanka u nekom kaficu kad niko nije gledao (i to bogami lep akvarijum, ne preterano velik, kao one velike case, nekih 10 litara mozda), unutra bile neke skoljke i pesak.. pa daj reko, sto da skuplja prasinu ovde
i drmnula sam dve visece lampe sa sanka, duge sigurno pola metra.. cak ni ne znam kako mi je uspelo da ih skinem a da niko ne primeti i sad mi stoje u uglu sobe, ne koristim
Krek, krek.. Ne gudra
Sedimo sinoć drugarica i ja na kafi i donesoše nam one male prave kašikice uz kafu... I setih se kako sam sa raznih putovanja i ispijanja kafa po kafićima donosila inventar... kašikice... još ih čuvam!!!
Znam nekoliko ljudi koji ne mogu da odole da drpe nešto u kafani.
Sa takvima ne idem nikuda.Mene to strašno nervira.
Mislim, koji će mi čaša iz kafane kad ionako imam punu kuću čaša.
Pa set običnih čaša košta kao dva pića u kafani!
Ne razumem ljude koji imaju potrebu da dovlače kafanski inventar kući.
Ne vidim u tome nikakvu čar.
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.