memento kaže:
@Izabelita
Princip i jeste moralni kodeks i tu sa slažemo. Nešto postaje princip kada je opšteprihvaćeno, Tzv naši principi, koje pominješ, takođe postoje, doduše samo za nas, ali i oni imaju atrubut nužnosti pridržavanja, čak i u onim situacijama kada nam to ne odgovora. Kada to kažem ne mislim na situacije u kojim zbog forme zanemarujemo sadržaj, već prvenstveno na čvrstinu naše volje, savesti i razuma, kako je to već rekao Biter. Ako ih se ne pridržavamo, ili prečesto menjamo, zašto ih onda uopšte i proglašavamo svojim principima?
I zašto smo svi skloni u prvi plan da stavimo moguću promenjljivost principa, kada je, iako moguća i potrebna, ona na delakom zadnjem mestu koja ih karakteriše. Brojni principi žive već hiljadama godina i bili su poštovani u svim civilizacijama, svim kulturama...
Opet ukazujem na potrebu diferencijacije principa, od metoda, postupaka, načina i običaja i pokušajmo da procenimo ljude koji krše principe, a promovišu ih i koji su svuda oko nas...
Nemomo odmah pravdati sebe, jer svi smo mi ovde obični, prosečni ljudi i većina nas sve i da hoće, kršenjem nekih principa, teško da može uticati na tokove oko sebe...
Ono sa zadrtošću i inatom ima smisla i dopada mi se u kontekstu pominjanja ličnih principa....