Ove godine sam iskoristila priliku da otputujem brodom preko jadranskog mora do Venecije. Polazak je bio iz Rovinja u jutarnjim časovima. More je bilo mirno, vreme lepo, sunčano. Putovanje je bilo ugodno i stigli smo za nekih dva i po sata. Onda uživancija u Veneciji, šetnja, fotografisanje i ostale romantične stvari. Negde pre pet smo se ukrcali u brod. Vodič je na razglasu rekao da ćemo sačekati da putnici drugog broda čiji se motor pokvario pređu u naš. Najzad smo krenuli sa kašnjenjem oko pola šest. Čim je brod isplovio iz luke (to je bio neki katamaran) počeo je da se njiše gore-dole, i naleće na talase, a putnici su svi uzimali tablete protiv mučnine. Ja ih nisam imala, ali ionako nije pomagalo jer su svi kipovali do rovinja, a put se razvukao na četiri sata umesto ona dva i po u odlasku. Već je bio mrkli mrak kad smo stigli, a brod je izgledao kao poprište neke bitke. Muškarci izgleda da bolje podnose nemirno more, jer su samo žene imale mučninu. No kad smo izašli svima je bilo dobro, pa je to ostalo u mom sećanju kao zabavna avantura. Verovatno nekima putovanja brodom prijaju, a za one druge važi ona izreka 'hvali more drž' se obale'