Autor: mr sci dr Miodrag Stanković
Prirodno je da su roditelji zabrinuti za telesno i metalno zdravlje i blagostanje svoje dece. Mnogi rodtelji korektno i fleksibilno sagledavaju svoju deci i mlade kao normalne. Ipak, neki drugi roditelji brinu da li njhova beba, dete ili tinejdžer imaju psihički problem. Ove brige mogu biti u vezi različitih stvari, npr:
Da li se dete ispravno razvija u odnosu na očekivani razvoj za uzrast?
Da li je dete emocionalno zadovoljno?
Da li je ono što dete priča, misli i oseća očekivano i adekvatno?
Da li je detetovo ponašanje normalno npr. po pitanju ishrane, spavanja, ponašanja u školi, slaganja sa porodicom i prijateljima, savladavanja stresa i kontrole besa?
U pojašnjavanju ovih dilema, mogu pomoći dečji i adolescentni psihijatari
Oni obično razgovaraju sa detetom i pitaju roditelje o detetovom predhodnom zdravlju i ponašanju. Oni takođe najčešće pitaju i kako se slažu članovi porodice i kako problem utiče na njih i kako oni utiču na problem.
Najuopšteniji odgovor je da su dete i tinejdžer psihički normalni kada se, u podesnim godinama, oni potpuno uključuju i uživaju u:
Učenju novih školskih veština, odlasku u školu ili/i boravku na poslu
Odnosima u porodici
Odnosima sa vršnjacima i prijateljima i,
Igri
Mnogi roditelji prvo diskutuju o brigama u vezi normalnosti svoje dece sa članoviam porodice, prijateljima ili sa doktorom, školskim savetnikom, sveštenim licem, a ponekad i vračarama i gatarama. Svi oni mogu pomoći roditeljikma isključivo ukoliko usmere porodicu prema dečjem psihijatru, koji će pažljivo saslušati roditelje o njihovim brigama u vezi ponašanja dece i pomoći im da sagledaju:
Hronične faktore koji vode do razvoja dečjih razvojnih problema
Kratkoročne faktore koji aktiviraju ili će aktivirati dečje probleme
Faktore koji pomažu da problemi opstaju
Uticaj drugih medicinskih stanja na razvoj problema; i
Povezanost intelektualnog, socijalnog, emotivnog razvoja i sposobnosti deteta sa zahtevima škole, porodičnog i socijalnog okruženja
Zasnovano na evaluaciji, dečji i adolescentni psihijatar može:
Upoznati roditelje na koji način oni mogu da utiču na normalan razvoj i biti efektivniji u roditeljstvu
Da predloži aktivnost ili edukativni program za dete i/ili edukaciju roditelja, koja će podržati procese normalnog razvoja deteta i porodice, ili
Sprovesti kratko savetovanje da bi pomogao detetu i roditeljima sa manjim razvojnim problemima, stresnim životnim situacijama ili teškoćama nastalim zbog dečjeg temperamenta,
Preporučiti specifičan psihijatrijski tretman ukoliko pregledom ustanovi postojanje psihijatrijskog poremećaja.
Preporučiti specifičan psihoterapijski i socioterapijski program ukoliko pregledom utvrdi povezanost simptoma sa porodičnom disfunkcionalnošću ili lošim postupanjem prema detetu
Roditelji, bolje nego iko drugi, znaju svoje dete i znaju šta je uobičajeno ponašanje za njihovo dete. Ukoliko roditelj sumnja da dete ima problem, potrebno je potražiti profesionalnu pomoć. Ponekada je najvažniji upravo taj prvi korak u sticanju sigurnosti o postojanju problema, ali i kako se protiv njega boriti.
preuzeto sa neta