upravo sam pokushala da zamislim kako bih odreagovala da mi moj dragi sad tako neshto kaze... pa, dobio bi
buduci da ne zivimo u istom gradu i da uklapamo nekako dva tri dana u nedelji da se vidimo, trazenje vremena i prostora bi zasta bilo komichno

nego, nazad na temu...ne verujem da bih pristala na tako neshto. ako treba da nadje sebe i sredi svoje bubice, onda to treba da uradi sam. ne volim kad ne znam na chemu sam. jednostavno bih to okonchala. pa kad se pronadje... ko zna?

ja to ne bih nikad ni trazila od voljene osobe.ako imam bubice koje on nije isterao iz moje glave onda ni nema smisla da me cheka... pored njega treba da sam potpuna i da tachno znam ko sam i shta sam a ne da se gubim...