jOpet ja ovde
valjda shto se stalno pitam
i setih se vladike..
tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomih ga,
al zube polomih..
mislim da je to..
jOpet ja ovde
valjda shto se stalno pitam
i setih se vladike..
tvrd je orah voćka čudnovata,
ne slomih ga,
al zube polomih..
mislim da je to..
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
sve ono sto on u stvari nije, ali sta da se radi nije ni prvi ni poslednji..............
oni koji nikad nijesu voljeli svog partnera, a kunu se da jesu obično na pitanje 'što su vidio u njoj-njemu' odmahnu rukom i kažu
- mladost, ludost..
a svi oni koji su iskreno voljeli svoje partnere bez obzira ostali sa njima ili ne, na takva pitanja odgovore sa :
- punite mi u prkno
i mene pitaše kako mogadoh leć sa zadnjim momkom - navodno sam ljepša bila od njega - bože greote od naroda, ma im odgovorih da sam s njim legla i prelijepo mi bijaše, a da sa ovima te su me to pitali ne bi stala na ulicu da me ko ne vidi...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Ono sto nisam ni u jednom do sada ...
Lud...lud...lud...ludak ali moj ludak
Budi pametan i pravi se lud
Ne prvu ali pravu ljubav.
Sve sto sam ikada zelela da u nekom vidim i nadjem.
Sve sto sam ikada pozelela da neko izgovori bez da mu se crta
Videla sam ljubav svog zivota, ne prvu.. ali poslednju i pravu sigurno
Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!
Da nabrojim samo ukratko:
Dobrotu,karakter,duhovitost(umerena),principijelno st,lepotu(jedan od bitnih segmenata)....
Jednom reciju savrsenstvo koje se jednom radja i ponosan sam sto je ona moja i ja njen.I puno je volim i ponosim se sto pisem ove reci.Mojoj najmilijoj
...curicu iz mojih snova...sanjanih od detinjstva ,
...namćora za medalju...sa velikim srcem ,
...Trnovu Ružicu...okruženu hektarima trnja i tako čuvanu za mene ,
...najveću mazu svih vremena....koja bi i kamen rastopila,
...bjesu nad bjesama...toliku da je sve moguće ,
...onu....koja je hiljadama milja dalje rođena...baš za mene .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Kad emocije izgube na svom intenzitetu,shvatis da je vecina onog sto nam je kod druge strane bilo idealno, samo zaslepljenost tim emocijama.
To je onaj period kad ne vidis njegove mane,da mu je nos malo veci mozda, ili da ima totalno drugacije poglede na svet od tebe.
Ne, to tad nije bitno, jer ljubav ili zaludjenost ovlada nama kao vihor i svet posmatramo kroz neke naocare sa duginim bojama.
I onda se desi onaj tras,kad se posle mnogo vremena, na nekoliko minuta vratis u proslost i zapitas se o boze, sta sam ja tada u njemu videla.
Sa ove distance i ovoliko proteklog vremena, zaista se zapitam gde su mi bile oci i pamet ponekad.
I sta me je to privuklo, nekom, koga danas ne bih ni pogledala.
Mnogo toga mi je promicalo.Da li nisam videla ono što danas vidim? Da li sam videla, ali nisam htela sebi da priznam? Ili smo se u vremenu koje je proteklo od naše veze koračali različitim putevima, živeli različitim životima i razvili se u osobe koje danas imaju tako malo zajedničkog?
Pred nekim manama sam zatvarala oci, pravdajuci se da niko nije savrsen.
A onda su mi te mane sve vise i vise smetale.
Pretvorile su se u sate prozete nervozom i onim kako reci da je kraj ...
Pri svakom susretu.
Menjamo se vremenom.
Bar ja, ne zadovoljavam se sitnicama,znam sta hocu i vrlo dobro znam sta necu.
Za razliku od onih dana kad sam u tom nekom, videla gospodina idealnog.
I sad kad pokusavam da se setim sta sam to videla,onako, da me veze, ne mogu da se setim.
Ljudi uglavnom pamte lepe trenutke , lose zaboravljaju, ali kod mene ocito i to je unatraske sroceno
Moja staramajka je uglavnom komentaisala da su svi ta'ki da im mozak ne smeta. Vazda neki jebivetri. Umeli da skitaju, umeli da nasmeju, bili moji, pa i da su najružniji, meni bili lepi.
Ne pitam se šta sam videla. To znam. Priča se uglavnom vrti na onom što nisam videla, pa posle uvidela.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Pa u trenutku kad sam "videla" verovatno su radili i osećaji koji su sve to samo pojačavali i ako nije bilo apsolutno ništa za "videti" ,al`koj će ga znati,što bi rekle stare babe.
U nekima sam videla ono što vidim i danas i jako mi je drago zbog toga jer vreme nije promenilo ništa,naprotiv.
U nekima sam videla ono čega zapravo nikad nije ni bilo ali sam verovatno ja iskonstruisala iz samo meni znanih razloga .
Kad sretnem te ljude,a ne srećemo se često na moju radost ili žalost, reagujem onako kako su zasluzili.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Uvek sam video inteligenciju, šarm i ludilo. Neke druge stvari ne primećujem, ali ič
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Eh...bas inteligenciju, ludilo, slicnost...na kraju me sve to najvise i kostalo. S prvim se lako izboris, drugo moras nadjacati, al cemu sve to...a trece me dotuklo...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?