Evo, na primer, u odredjenom smislu vrlo sam se prepoznao u stihovima Ramba Amadeusa, kada sam skoro preslusao njegov poslednji album.
U pesmi "Budala", Pušić kaže:
"Budala stalno o nečemu misli
o tom bi neumorno s drugima zborio,
direktan prenos umne proizvodnje
lunarno vozilo, dvotarifno brojilo
Budala stalno misli, a radije bi da ne misli,
nego da jede, pije, vodi ljubav ili se smije.
Budala se uvijek prvi smije
i često biva da se jedini smije.
Ko umije njemu dvije
Budala duboko u sebi misli da je genije,
zato je vječno mlad,
pa stalno počinje od nule
optimizam, entuzijazam
dosta su mu dupe i sise za orgazam.
Provjerava svoje mišljenje kod neprijatelja
uzdajući se u njihovu čast.
Budala se čudi kako su gluplji bogatiji od njega,
a u isto vrijeme je i željan i sit svega."