Čoveku je potrebno da se poistoveti sa nečim,pa makar i privremeno.Taj osećaj ima veliku važnost jer nas povezuje sa svim ostalim ljudima,jer nam svedoči o tome kako u sebi nosimo nešto što je blisko i dobro poznato svima.Bez tog osećaja čovek je tek ljuštura.Čovek je rob bez snage da se suprotstavi zlu,nepravdi.
Utonuo u svoju ćutnju,čovek-rob izgleda kao da nema mišljenja ni o čemu,kao da ništa i ne želi,zaista on vrlo često i ne želi ništa.
Koliko puta ste utonuli u ćutnju?Koliko puta ste se zatim ''prepoznali'' u nečem sveljudskom,pa makar samo privremeno,što vam je dalo snage da se oduprete zlu,nepravdi,svakom izvoru nesreće,ili da odbranite nekog drugog od svega onog što ste sami ''gutali''?
Koliko smo spremni da se pobunimo protiv postojećeg stanja?Koliko je svako od nas ''pobunjeni čovek''?