Branili su mi!
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 52
  1. #1

    Branili su mi!

    Poznajem dosta osoba kojima je u detinjstvu i mladosti bilo nešto uskraćivano. Recimo, mom jednom školskom drugu su roditelji uspeli da zabrane da ne ode u pilote iako je to žarko želeo (bio je jedinac). I dan danas žali za tim. Mojoj komšinici su branili da se zabavlja sa mladićem druge nacionalnosti iako je bio momak na svom mestu. Komšinica se zato na brzaka udala za nekog terenca koji je svako malo leši. Mislim da joj nije za utehu činjenica što to nije na nacionalnoj osnovi...

    Ja sam imao tu sreću da mi roditelji ama baš ništa branili. Verujte da ni to nije lako. Uvek sam bio opterećen odgovornošću prema tom njihovom stavu. I pored niza iskušenja, nekako sam uspeo da realizujem sve neke strateške ciljeve koje je život postavljao ispred mene. Bar tako mislim.

    Da li su vama roditelji nešto zabranjivali dok se niste osamostalili?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Branili su mi!

    kako upropastiti rodjeno dete je pravi odgovor na ovu temu kad su moji roditelji u pitanju. i gubili su me,.. i opet nalazili nacin da dopru do mene i tog mog trenutnog stadijuma kroz koji sam prolazila, nije ni njima lako. uvek su me pustali da sama krcim staze svog zivotnog puta, ali se uglavnom pokazivalo da biram pogresne putokaze i da zalutam. bilo je tu i loseg drustva, a o odabiru partnera da i ne pricam. jedino su uvek mogli da budu ponosni na tok mog skolovanja, uvek sam bila najbolji djak, a i sada sam prilicno dobra u onom cime se bavim. ta cinjenica im je izgleda u stvari u velikoj meri i odmagala, dajuci im iskrivljenu sliku mog pravog stanja u smislu emotivne ili zivotne zrelosti. mislili su da sam sama sposobna da se probijam kroz sve sto nosi zivot, a kao sto se pokazalo na puno primera i nije bas bilo tako. cesto sam mogla da cujem cuvenu recenicu "razocarala si nas", a naravno da nije u pitanju razocarenje nego cinjenica koliko me zapravo nisu dobro poznavali tada. sada su se stvari u velikoj meri promenile, na obostrano zadovoljstvo. iskreno se nadam da im necu kroz dalji zivot priredjivati neprijatnosti koje i mene skupo kostaju.

  3. #3

    Odgovor: Branili su mi!

    Бранили... па и нису, али терали су ме на кошарку коју сам мрзео, а били су против фудбала који сам волео... и нису ме терали да учим на време... зликовци...
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  4. #4

    Odgovor: Branili su mi!

    Hmmm pa ne znam moze li se to zvati branjenjem, ali sam bila uskracena za mnoge stvari koje su ostaloj deci bile sasvim normalne.
    Moj otac je bio branitelj, a mama je bila nemocna protiv njega.
    Prva i meni najteza stvar je da nije dao da mi se probuse usi.
    Nije dozvoljavao da pustim kosu i sisao me na kratko svakog leta. Svi su mislili da sam decak, a meni se srce kidalo. Nadam se da moje dete nikad tako gorko nece plakati kao sto sam plakala ja kad god me je sisao.
    Nisam bila dete koje je imalo neke posebne zelje, ali zarko sam zelela flomastere.(jel to puno?? ) Nije bilo sanse da mi ih kupi. Na kraju sam ih dobila od jednog njihovog prijatelja, coveku bilo zao....
    U ovom nizu, spomenucu jos samo lakovane cipele. Zasto ja to nisam smela da imam, ni dan danas ne znam. Valjda zato sto je on to tako smislio. Problem nisu bile pare, nego njegova cud.
    A kad su dosli pubertetski dani, on se nasao da mi bira drugarice, ide kod njih kuci i preti, zove ih telefonom.... Izlaske i ostale stvari koje su za to doba bile normalne da ni ne spominjem... Ovde cu stati zaista.


    I tako...Kad sam poodrasla, probusila sam usi (vise puta ), imam dugu kosu, lakovane cipele sam prebolela, neke su drugarice ostale, neke je dovoljno uplasio... U svakom slucaju, ne znam sta mu je bio cilj ovim budalastinama. Nije postigao ama bas nista. Nije poenta ni pruziti detetu sve u sta upre prstom, slazem se, ali smatram da za svaku zabranu treba da postoji realan razlog, ma koliko stvar naivna ili ozbiljna bila.
    Poruku je izmenio Mish, 18.04.2009 u 10:33 Razlog: font
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #5

    Odgovor: Branili su mi!

    Meni se nikad nista nije branilo, pa kad vidim druge sta su sve "trpeli" dodje mi zao zaista.
    Uvek sam imala slobodan duh i slobodu razmisljanja i tako je i dan-danas. Ne bih mogla dozvoliti da mi se nesto zabrani, previse sam karakterna, mislim da je to bilo tako i u detinjstvu, a i znala sam nekako da na neki nacin manipulisem roditeljima tako da sam uvek dobijala sta pozelim.
    Zelim da ti budem drug u igri, da jedem iz tvog tanjira i da spavam na tvom jastuku...

  6. #6

    Odgovor: Branili su mi!

    zaista imam tu srecu da imam ovakve roditelje.. veruju mi i nisu imali potrebe da se prema meni postavljaju kao a ne znam sta da radim..
    ali su bili principijelni.. npr. nisam mogla do svrsetka prvog srednje da izlazim u grad do vremena do kojeg sam ja htela.. bilo mi je odredjeno sa godinama.. npr. u osmom razredu imala sam izlazak do ponoci eventualno do jedan.. i neverovatno mi je drago sto je bilo tako.. secam se da sam onda htela da ostanem dugo koliko sam ziva a sad kad mogu da ostanem koliko zelim, pokupim se u jedan i dodjem kuci
    secam se da mi je cale branio da probusim jos jednu rupicu u uhu.. smatrao je da je to ruzno i nisam probusila zaista.. sve do prosle godine kad sam probusila umesto jedne jos tri branio mi je tetovazu, ali za to ga vec nisam slusala.. sad je navikao pa se ne buni..
    nikad mi nista veliko nisu branili.. znali su da mogu da mi veruju..
    Krek, krek.. Ne gudra

  7. #7

    Odgovor: Branili su mi!

    Branili su mi luna park. Opravdanje: dete nosi naočare .
    Zato sam postala pasionirani posetilac istih onda kada više nisu mogli da mi dele zabrane.
    Branili su mi da se družim sa nekim likovima, ali nisam ih slušala. I nisam pogrešila, to oni danas priznaju.
    Branili su mi da napustim započeto (ovde najpre mislim na školu i druge "van nastavne aktivnosti). I hvala im na tome.
    Branili su mi gledanje noćnih TV programa u vreme kada su se oni pojavili (zagrebački Program +). Ali nisu mogli da mi zabrane slušanje radia.
    Imala sam ograničen izlaz dok se nisam zaposlila. Na moju sreću, rano sam se zaposlila.
    Kad je reč o "životnim izborima" (pri tom prevashodno mislim da izbor zanimanja) nisu mi zabranjivali, ali su me "terali žednu preko vode". Zameram možda više sebi što nisam ostala dosledna svojih htenjima i što sam popustila.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  8. #8

    Odgovor: Branili su mi!

    Branili su mi,nije da nisu...samo koliko su u tome uspevali....

    U početku su mi branili da se družim sa decom koja su mlađa od mene,jer su smatrali da to nepovoljno utiče na moj razvoj.Možda sam baš zbog toga danas vaspitač.
    Kad sam bila školarac,branili su mi da treniram rukomet i da idem na padobranstvo sa izgovorm da sam suviše mršava.
    Nije bilo ni poželjno da se udam pre nego što završim sa školovanjem,i to mi je bilo skroz OK.
    Mnoge stvari nisu ni morali da mi brane,to se jednostavno podrazumevalo.Znala sam za njihove stavove,očekivanja,i trudila sam se, koliko god je to moja buntovnička priroda dozvoljavala,da ih ispoštujem.
    Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.

  9. #9

    Odgovor: Branili su mi!

    Zivela sam bez oca, a mati je bila sve! Ponekad je bila protiv necega, ali mi nije branila nista.
    Secam se da mi je bilo 18 godina kada sam pocela da pusim. Ona sama je bila pusac. Krila sam se, naravno. Jednog dana, ona me je provalila. "Molila bih te da se u buduce vise ne krijes, vec zapali predamnom". Imala je veliko razumevanje za "lude" godine - pubertet, u kom smo svi najpametniji. Ponekad sam bila kaznjavana zbog kasnjenja, to su bili moji prvi izlasci, kada mi je bilo dozvoljeno da budem sa drustvom do 10 ili 11 uvece. Doduse, retko sam prekoracivala to vreme, a i kada jesam, znala sam posledice (nedelju dana karantina)! Da sam bila problematicna, verovatno bi mi mnogo toga i branila, ali na srecu, nisam bila od te dece, i veoma sam postovala majku, koja je dosta svog vremena provodila u "otvorenim" razgovorima samnom, upucujuci me to, sta sve u zivotu moze da se desi - slucajno ili namerno!
    Da, setih se... branila mi je samo jedno, da zimi idem na zaledjenu reku, jer se jednom desilo da sam propala kroz led. Razumela sam i zasto mi je to branila
    Sve u svemu, imala sam u njoj i prijatelja i roditelja i sve sto mogu da kazem je: Hvala joj!
    neunistiva zlojebaba!

  10. #10

    Odgovor: Branili su mi!

    Nisu mi branili skoro ništa,a i ono malo što su mi branili nisu uspeli da mi zabrane.

    Kad malo bolje razmislim,bolje da jesu
    Don't tease me if you can't please me!

  11. #11

    Odgovor: Branili su mi!

    Citat misti kaže: Pogledaj poruku
    Nisu mi branili skoro ništa,a i ono malo što su mi branili nisu uspeli da mi zabrane.

    Kad malo bolje razmislim,bolje da jesu
    Ti si ovo napisala kao da si pisala za mene.Potpuno istovetna prica!

  12. #12

    Odgovor: Branili su mi!

    Volela bih da jednog dana budem tako dobar roditelj,kakvi su bili moji,prema meni.Nisu mi ništa branili,sem da lažem i izmišljam.A što sam volela da lažem,pa to je neviđeno

  13. #13

    14 Odgovor: Branili su mi!

    Otac je imao veliko poverenje u mene, koje sam uglavnom opravdala.
    ''Uglavnom'' zbog cigareta, koje sam počela da konzumiram,
    u roku od nedelju dana, pošto je tata prestao sa ovim ''porokom''.

    Kada sam napunila osamnaest godina, rekao mi je:
    ''Radi šta hoćeš, samo nemoj da ja čujem...''

    Znalo se šta je podrazumevala ova rečenica.

    Nije imao šta da čuje.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #14

    Odgovor: Branili su mi!

    Nikad nisam imala neke stroge zabrane,jednostavno se podrazumevalo sta mogu, a sta ne,a ja u sustini nikad nisam bila problematicna,tako da je razgovor resavao sve.Nikad nisam podnosila autoritet,sa bilo cije strane,jer bih jednostavno to bio samo kontraefekat i mislim da su moji roditelji bili svesni toga.

  15. #15

    Odgovor: Branili su mi!

    Nije da su mi branili, ali su u mnogim stvarima imali jasan i glasan stav i mišljenje i tu baš nije imalo mnogo šta da se objašnjava...
    Ali, ja sam bila poslušno dete i nisam pravila velike probleme, za razliku od mog mlađeg brata oko kojeg su muku mučili u nekim stvarima...
    Prvi, kako bi rekla, sukob mišljenja sa roditeljima sam imala oko upisa u srednju školu... Ja sam sa drugaricom otišla i predala papire u poljoprivrednu, jer sam htela da studiram hortikulturu, a oni su čekali zadnji dan za predaju dokumenata i preneli moje papire u školu koju su oni mislili da je za mene... S obzirom da se u toku mog studiranja zaratilo, a hortikultura je bila samo u Mostaru, ko zna zašto je to dobro... A ljubav prema cveću je ostala do danas...

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •