Da li se štrecnete?
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 55
  1. #1

    Da li se štrecnete?

    Pre neki dan sam dobio msn od jedne ženske osobe sa kojom sam u mladosti bio vrlo blizak. Čestitala mi je rođendan. Mementici sam rekao da je to jedna od brojnih Telenorovih poruka. Sećanja su za tren navrla mojim mislima. Što kaže naš narod, štrecnuo sam se...

    Da li postoji osoba u vašim mislima i vašem srcu zbog koje se ponekad štrecnete. Imate svoje partnere koje volite, svoje porodice, srećni ste, ali da li postoji neki lik iz vaše prošlosti, zbog koga, iako ne patite za njim, osetite kratkotrajnu navalu osećanja kada se pomene ili kada vas nešto ili neko podseti na njega...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    Strecnem se kad god cujem da je moja prva ljubav(zaborava nema) stigla u nas mali grad, cudno je to kako neki ljudi citavog zivota kod nas izazivaju strecanje?!

  3. #3

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    @ajrin, niko ti ne brani da ''štrecanje'' nazoveš nekim drugim pojmom.

    Naravno da se štrecnem.
    Kada čujem muziku... i njegov najbaršunastiji glas na svetu. i opet kao klinka pomislim, da su sve pesme namenjene samo meni.
    Kuliram, kao nije mi ništa , a štrecnem se žestoko.
    Kako dođe, tako i prođe...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  4. #4

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    Desi se... Kada ulicom prođe neko sličnog koraka, kada u društvu spomenu njegovo ime, kada vidim "neke" slike u katalogu, kada na školskim fotografijama prepoznam zaluđenika u večitoj poteri za loptom, kada ga, kao pre neko veče, vidim na Štrandu... A nemam petlju da priđem...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  5. #5

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    kako ne bih..
    svaki put kad ga vidim.. svaki put kad umislim da sam ga videla.. svaki put kad cujem nasu pesmu.. pa i onu pesmu uz koju mi je rekao da ne mozemo da trajemo.. a i nismo..
    svaki put kad mi se javi.. pa kad me poljubi u obraz.. cak i jebeno pozelim da promasi..
    svaki put kad listam imenik i naidjem na njega.. svaki put kad ga vidim sa devojkom..
    samo se strecnem jer je za jedno bio u pravu.. zaista nismo mogli da trajemo iako nam je bilo lepo..i iako se i dan danas trazimo imamo druge.. a zelimo se..
    ne znam kako to da nazovem.. ali je lepo kad se strecnem..
    Krek, krek.. Ne gudra

  6. #6

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    jel i vama najdraze strecanje ono kad se probude oni davno uspavani leptirici u stomaku? I zar nije strcaj prvi znak da ste se zaljubili?

  7. #7

    01 Odgovor: Da li se štrecnete?

    Naravno da postoji takva osoba.Dovoljno je da se pojavi njen lik pred ocima
    i da zamislim njen glas,u sekundi krene film u mislima.Sta se desava dalje ...
    za to ne postoje reci....
    Ako vam je dobro ... onda nista!

  8. #8

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    Strecnem se kada me iz nevezanog nazove, tek da pita kako sam. Mislim da se on mnogo vise streca kada dodjem u Novi Sad, pogotovo se strecnuo, bolje reci umalć ga šlog nije strefio kad sam upala u kuću na njegov 50. rodjendan Blenuo je u mene kao da je ugledao duha...
    Sta reći, izgleda da se oboje štrecamo i da će tako ostati dok nas bude!
    neunistiva zlojebaba!

  9. #9

  10. #10

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    Ah pa postoji naravno...Ili mozda bolje da kazem, postojala je.
    Mnogo je bilo stvari koje su u meni izazivale taj nemir.. Trajalo je godinama. Svaki rodjendan obelezen porukom me vracao u to doba, leto, auto kao njegov, poziv njegovih roditelja, svaki nas (srecom, redak) susret, pa pesme, a svoje pisanje se nisam dugo usudjivala da citam....
    Sve to je u meni, bez obzira s kim i gde bila, izazivalo oluju. Trebali su mi dani da se smirim i vratim u normalu. Mislim da je to bilo zbog moje podsvesne nade da mozemo opet biti mi...
    A onda, jednog letnjeg predvecerja prosle godine, sve je odjednom prestalo. Ne znam ni sama kako. Verovatno je moja svest nadjacala srce i odjednom sam bila izlecena. Sad samu sebe zacudim kako sam mirna i ne reagujem na bilo sta od onoga sto me je ranije izbacivalo iz koloseka... I moram priznati da mi ponekad nedostaje to 'uznemiravanje'...koliko god bilo mucno, nekako je bilo lepo...ili je lepa bila ta nada.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  11. #11

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    da... uvek kada slucajno naletim na njega... i to bas kada se najmanje nadam... kolena mi zaklecaju... i chudan osecaj... pozelim da se sakrijem... ali se samo nasmejem i mahnem... i posle razmisljam kakav sam utisak ostavila... da li je primetio da sam se strecnula...
    Citius, Altius, Fortius.

  12. #12

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    Ponekad,kad sretnem oci u prolazu ,kao njegove...

    Kad cujem glas,tako nalik onom kojeg sam mnogo
    volela da slusam...

    Svaki put kad cujem reci njegove pesme...

    Svaki put kad cujem melodiju zvona na telefonu,
    koja podseca samo na njega...

    Prorade leptirici nemira u stomaku,
    a glavom udaraju damari njegovog imena...

  13. #13

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    Ponekad...kada se sasvim slucajno i karjnje neocekivano sretnemo...retko kada neka pesma ili miris prizove neka secanja gurnuta u prasnjavi cosak i naizgled zaboravljena...
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  14. #14

  15. #15

    Odgovor: Da li se štrecnete?

    osoba 1.- zivimo u istom gradu,tu i tamo se sretnemo,mene nesto zacne pa gledam da izbegnem susrete koliko god mogu

    osoba 2. - zivi preko.Srecemo se jednom godisnje.Sedimo za stolom i cutimo.Meni se vrti u glavi i muka mi je,pa gledam da sto pre odem kuci.Danima,zatim,nisam ni za sta.

    osoba 3. - zivi daleko,daleko i putuje po svetu ko lud.Kad iznenada pozove,meni pocnu da se tresu kolena i nemam pojma ni sta pricam ni sta on meni kaze.Onda spustim slusalicu,a kolena se i dalje tresu.Odem do frizidera,sipam sebi jednu votku,zapalim cigaretu i okrenem njegov broj.Slusaj,kazem.Ajmo ispocetka.Nemam pojma ni sta sam rekla ni sta si rek`o.Pa se smejemo.

    tako je to kod mene....kad volim nekog,kod mene je to nekako zauvek...kakav god oblik da poprimi ta ljubav....
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •