Ne jednom sam video da vrlo ozbiljne i odgovorne osobe ponekad naprave iskorak i otisnu se u, obično kratkotrajnu, ljubavnu avanturu. Posle toga su gotovo po pravilu nastavljale da budu dobri bračni partneri i roditelji, odnosno iste one osobe kao i pre učinjenog iskoraka...
Priznajem da avanturi nisam ni ja odoleo i pitam se šta je to što je ponekad čini tako privlačnom i šta to u njoj potiče ljude na iracionalno ponašanje, kojim reskiraju da izgube mnogo više nego što zaista mogu dobiti? U čemu leži taj magnetizam avanture?


Citat


ako je ona samo rezultat čisto misaonog procesa..verovatno se ne gubi 
..
Zato se javlja ta radoznalost prema drugima...




Nije ni toga loše setiti se povremeno...


jos nijednom..




