Bački Monoštor spada u onaj deo mesta u Vojvodini u kojima do sada nisam bio, a koji su mi u 'stalnom planu' da i do njih stignem. Najava 'Bodrog festa' je bio pravi podsticaj da se i tamo krene.
BAČKI MONOŠTOR
- selo na sedam Dunava -
Bački Monoštor krasi autentično kulturno nasleđe koje se ogleda u mnoštvu izvornih običaja, folkloru, jeziku,tradicionalnim narodnim nošnjama hrani i muzici koje zadržavaju svoj osnovni oblik već više od 200. godina, a prirodna bogatstva sela upotpunjuju jedinstveni doživljaj sela.
Prilaz od Sombora.
Samo naselje nalazi se u srcu Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje, koji je zakonski definisan 2001. godine. Odvajkada je stanište ritskog jelena, srndaća, divlje svinje, lisice, kune, jazavca, orla belorepana, crne rode i drugih životinjskih vrsta. Ovi plavni tereni predstavljaju idealno mrestilište svih vrsta dunavske ribe. Što se, pak, medjunarodnog aspekta zaštite tiče, Gornje Podunavlje se zbog izuzetnog bogatstva ornitofaune nalazi na listi IBA (Important bird area), koje se ogleda u bogatstvu retkih i ugroženih vrsta na gnježdjenju, kao i značaju na migraciji i zimovanju severnih populacija ptica.
Selo je na levoj obali novog korita reke Dunav, dok su od starog korita ostali živopisni rukavci sa svojom bogatom florom i faunom. Graniči se prema zapadu preko Dunava sa selom Zmajevac u Baranji, prema severu sa atarom Štrbac i Bezdanom, prema istoku sa šumom Kozara koju preseca asfaltirani put Sombor-Bezdan i prema jugu niz reku Dunav sa selom Kupusina i Apatinom, gradom kraj Dunava.
Ulaz od pravca Sombora - slikano sa Pislinog mosta preko Velikog bačkog kanala.
Monoštor je ostrvce okruženo dunavskim rukavcima i kanalima na koje se stiže jedino prelaskom preko mostova – odatle i naziv 'selo na 7 Dunava'. Jedan most je postavljen na ulazu u selo sa strane od Sombora – takozvani Pislin most koji je nad Velikim bačkim kanalom, drugi je na ulazu u selo sa bezdanske strane – pontonski most, takodje preko Velikog bačkog kanala i treći sa jugozapadne strane sela preko Kanala Dunav-Tisa-Dunav, 'Ciganski most', koji spaja Monoštor sa njegovim šumama i vikend naseljima. Ranije je postojao još jedan most u monoštorskom ataru u blizini puta prema Somboru, postavljen preko Velikog bačkog kanala koji je spajao tadašnje posede i salaše sa glavnim putem, ali je srušen tokom II svetskog rata radi zaštite sela od neprijateljskih trupa.
Most prema Bezdanu - ponton sa kolovozom je učvršćen uz brod pa se prolaz plovilima brzo otvara.
Postoje i obeležene biciklističke staze – Panonske staze mira, koje dolaze preko Madjarske, Hrvatske, Vojvodine (Bezdan, Monoštor, Sombor – Novi Sad itd.).
Istorija Bačkog Monoštora
Na ovom području se nalaze tragovi naselja još iz kamenog doba, najviše pokraj Dunava. Ima mnogo tragova iz bronzanog doba, kao i tragova prisustva raznih naroda: Kelta, Rimljana, Dacana, Huna, Slovena, Germana, Avara. Sloveni se u Bačkoj prvi put pominju u 6. veku.
Posle zauzimanja panonskog basena od strane Ugara, javljaju se kao stanovnici Bačke Mađari koji su nastanili najveci deo teritorije danasnje Vojvodine, gde su zatekli ostatke Avara, slovensko i franačko stanovnistvo.
Mađarski vladar, Sveti Stefan (Vajk), osnovao je gradove Bač i Bodrog, kao glavne gradove istoimenih županija. Između ovih županija išla je granica približno današnjim kanalom Dunav-Tisa-Dunav.
Istorija Bačkog Monoštora zadire u duboku prošlost.Prvi put se spominje 1250.godine. Vezuje se za prostore nekadašnje slavne tvrdjave i utvrdjenja zvane Castrum Bodrogh i istorijskog kraljevskog grada Bodrog, kao sedišta Bodroške županije, na lokalitetu nekadašnjeg toka i korita Starog Dunava. Bodrog je u ono vreme bio ne samo zemljano utvrdjenje i sedište županije, nego i raskrsnica puteva.
Pored grada Bodroga, spominje se i Bodrog Monoštor kao i tvrđava Bartanj (Bortanj) u Kozarskoj šumi između Bezdana i Monoštora, čije se iskopine još pronalaze. Postojanje ove tvrdjave tako blizu Bodroga vezuje se za početak potonuća Bodroga u Dunav. Tokom turske okupacije, a pesebno posle Mohačke bitke 1526. samostan i naselje je opustelo. Posle Turaka u ove krajeve u 16. veku dolaze Šokci iz Bosne pod vođstvom Franjevaca koji su krstili, vjenčavali i osnivali škole. Okupljali su djecu i učili ih na daščicama pisati i čitati.
1730. god. spojene su Bodroška i Bačka županija u jednu upravnu administrativnu teritorijalnu jedinicu, da bi od 1786. god. Sombor postao njeno sedište.
Nastanak Monoštora vezuje se za vreme negde oko 1722. godine, na današnjem ostrvu Siga, gde još uvek postoje ostaci zidina (Staro selo), a kasnije je selo zbog konstantnih poplava premešteno na današnju lokaciju.
Dokazi govore da je Bački Monoštor i pre ovoga postojao kao selo na današnjoj lokaciji, znači i pre dolaska stanovnika 'Donjeg Monoštora' na Sigi. To mesto je u ono vreme bilo poznato pod različitim nazivima: Bodrog Monoštor, Bath Monostor, Donji Monoštor, Monostorszeg, Bacz Monostor, odnosno Bački Monoštor.
Monoštor ima svoj pečat sa grbom: Veliki krst sa jedne strane, a s druge mač sa natpisom 'Sigillum Monostorszeg' 1770 godine. Seoska škola je bila crkvena ( XVIII vek ). Sve kuce u selu su bile nabijače sa trskom, takva je bila i škola i opština. Poštu i poštansku štedionicu selo je imalo već 1806. Godine.
Župa Bački Monoštor osnovana je godine 1722. Ima toranj, dva zvona, posvećena je sv.Petru i Pavlu. Ima tri oltara. Glavni sv.Petra i Pavla, zatim Blažene Djevice Marije i sv.Antuna. Ova sadašnja crkva je građena 1752. godine, a produžena i povišena 1806. godine. Posvećena je isto sv. Petru i Pavlu. Ima zvonik sa dva zvona. Ima pet oltara: Veliki, sv. Križa, Gospin, sv.Antuna i sv. Martina. Godine 1974. Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika i kulture proglasio je da određeni objekti u crkvi imaju svojstvo spomenika kulture velikog značaja.
1802. godine završen je Francov kanal (Veliki bački kanal), tada se formira mašinska radionica, budući Brodoremont.
Prva škola zida se 1826. god., zgrada Velike škole sazidana je 1907. god., samo u prvom razredu bilo je 277 učenika. 1864. god., uvodi se telegraf, a vodna zajednica osniva se 1883. godine. 1870. godine 3/4 zemlje prešlo je u ruke jevrejskih veleposednika, a kao dokaz tog vremena sačuvano je jevrejsko groblje. Kalvarija je sagrađena 1890, godine, 1907. godine Nadj Bela sazidao je kapelu. 1913. godine u Monoštor je ušao prvi automobil.
1914. godine izbija I svetski rat i tim povodom bivaju mobilisani svi stanovnici šokačke, madjarske, nemačke i romske nacionalnosti.
1920. godine prilikom izgradnje kaštela veleposednika Nandora Vamošera na Klisi, nadjeno je nekoliko skeleta i cigli velikog formata za koje se pretpostavlja da su iz rimskog perioda.
Za vreme II svetskog rata, 1941. godine mađarski vojnici ulaze u selo i spaljuju svih 400 knjiga Šokačke čitaonice, a meštani su odvodjeni u logore i na prisilan rad ( 'u munkaše'). Fudbaleri su se i dalje takmičili, vatrogasci paradirali, a nemački Kulturbund je davao priredbe. To je trajalo do 13. oktobra 1944. godine kad su delovi nemačkih snaga prošli kroz selo idući prema Batini, tada je ondašnji župnik Matija Zvekanović organizovao molitve i zavetovao se da će se u Monoštoru svake godine na taj dan držati misa zahvalnica, jer nije došlo do stradanja. I do danas je održana tradicija okupljanja u crkvi 13.X sa velikom svečanošću i mnogobrojnim gostima – zavitni dan.
Nakon drugog svetskog rata selo se urbanizuje, razvija se infrastruktura, a evo danas i turizam. 1955. godine, tadašnji Zavod za zaštitu prirode i naučno proučavanje prirodnih retkosti, 1000 ha monoštorskih šuma stavlja pod zaštitu, kao pribežište orla belorepana i crne rode. Kasnije 1963. godine Narodni odbor opštine Sombor donosi rešenje kojim 600 ha mešovitih šuma sa područja monoštorskog rita proglašava Strogim prirodnim rezervatom. 1978. godine još se 74,93 ha monoštorskih šuma proglašava Specijalnim rezervatom prirode, a 6,06 ha prirodnim spomenicima. 1982. godine donešena je odluka o proglašenju Regionalnog parka 'Gornje Podunavlje'.
Vlada Republike Srbije u julu 2001. godine donosi Uredbu kojom se 19.648 ha površine na teritorirji opština Sombor i Apatin proglašava Specijalnim rezervatom prirode 'Gornje Podunavlje', odnosno prirodnim dobrom Prve kategorije. Gornje Podunavlje nalazi se pod jakim uticajem Dunava i njegovog vodnog režima i upravo je to uzrok izuzetnog biodivetziteta ovog područja. Mnoge retke i ugrožene vrste našle su tu utočište, a verovatno zato što su ljudske aktivnosti oduvek bile ograničene u ovom području, zahvaljujući relativnoj nepristupačnosti ovih terena, odvajkada je stanište ritskog jelena, srndaća, divlje svinje, lisice, kune, jazavca, orla belorepana, crne rode i drugih životinjskih vrsta. Ovi plavni tereni predstavljaju idealno mrestilište svih vrsta dunavske ribe. Što se, pak, medjunarodnog aspekta zaštite tiče, Gornje Podunavlje se zbog izuzetnog bogatstva ornitofaune nalazi na listi IBA (Important bird area), koje se ogleda u bogatstvu retkih i ugroženih vrsta na gnježdjenju, kao i značaju na migraciji i zimovanju severnih populacija ptica.
Saobraćajna I turistička signalizacija su na zavidnom nivou.
(Tekst sam preuzeo sa sajta Bačkog Monoštora)
Становништво
Meštani u tradicionalnim nošnjama žure da se uključe u Bodgrog fest.
Већину становника, од укупно 3920, чине хрватски Шокци, али има и старих мађарских, немачких и српских породица. Просек година моношторских житеља износи 40,1 годину. Сама реч Шокац према неким изворима значи исто што и „пребег”, „ускок”, јер су први становници, римокатолички икавци, пребегли из Славоније и Босне испред турске најезде. Сместили су се у непосредној близини мађарског града тврђаве Бодрог и ту су остали дуго после мађарског пораза 1526. године. Тако су 1717. становници Моноштора разваљивали Бодрошку тврђаву и од њених цигала градили римокатоличку цркву. Новији досељеници су се насељавали који километар даље, на мањем поплавном терену, па је 1752. године црква пресељена, као и цело старо село.
(Deo o stanovništvu je iz Vikipedije.)