Đorđe Balašević - Strana 18
Strana 18 od 25 PrvaPrva ... 81617181920 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 256 do 270 od ukupno 363
  1. #256

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Dugo nisam ostavio ni jednu jedinu poruku...umetnicki zamor...ili nedostatak inspiracije......ali ova tema mi se ucinila kao odgovarajuca za povratak

    Dakle, u poslednjih par godina, imao sam prilike da dozivim njegov koncert i u Sava centru (posto sam iz Bg-a), ali i u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Ljubljani...sumnjam da je tih 10000 ljudi u Splitu koji zagrljeni pevaju svaku njegovu pesmu, bas svaki stih, nekako bas iz Vojvodine...onako, jedna vrlo cudna situacija...i u Zagrebu, Opatiji, Ljubljani je bilo super...Sava centar je prica za sebe...ali taj koncert u Splitu...definitivno knedla u grlu...poveca...i sad se najezim kad se zavrte te slike...
    ...baš polaze galije...
    ...do vina i maslina...
    ...ajmo malo na jug Italije...
    ...zatvori oči...

  2. #257

    Odgovor: Đorđe Balašević

    BALASEVIC genije nema se sta vise reci o ovom coveku GENIJE!!!
    Poruku je izmenio silvia, 21.11.2007 u 10:16 Razlog: Caps lock

  3. #258

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ne...
    Nismo mi bili ljubavnici...
    Nikad...
    Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali...
    I to je sve...
    Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta lađa...
    Negde ovde daleko...
    Negde tame blizu...
    Ni na nebu, ni na zemlji...
    Do te tajne se, interesantno, moglo stići jedino baš strmim stepenicama visoke verande, uz koje se Luna uspentrala hitro, kao košuta, ostavljajući na njima izvesni zagonetni osmeh, kao ružu, kao malu staklenu cipelicu po kojoj ću je pronaći...
    Ali, gde žuri? Opet ne pazi, ludica...
    Jednom je već gadno uganula nogu okliznuvši se tu, na zaleđenom oblom basamku...
    O, jednom davno, najdavnije. Još dok je iz ove kuće odlazila svojoj kući na spavanje...
    Bila je zima, sećam se, neki februar, šesnaesti, osamnaesti, tu negde...
    Toga se, već, ne sećam tačno...
    Morao bih zaviriti u Feđinu ličnu kartu da otkrijem i taj podatak? Stara Vodolija je uvek pravila svetkovine od svojih rođendana, jedan od njih se slavio i te večeri...
    I tako...
    Pred zoru sam se ponudio da razvezem iznurene tamburaše po periferijskoj pomrčini, žrtvujući se da tako propustim slavljenikov neizostavni završni plaidoyer...
    Brže no što sam uspeo da se vratim, i ostali gosti su se tiho, na vrhovima prstiju, izvukli sa te stote reprize Feđine maliganske monodrame. Luna je, kao pravi kapetan, ostala poslednja na brodu koji je tonuo, i tek tad zalupila vrata i žustro krenula sama...
    Uf...
    Suviše žustro, bojim se?
    Zatekao sam je kako na stepeništu verande, sedeći na pljosnatoj lakovanoj tašnici, oprezno pipka pomodreli levi zglob...
    - Nezgodno sam stala... Nije ništa... Već prolazi... Hm, hm?
    Mereći veliki podliveni otok na kantaru svog iskustva, odmah sam shvatio da će ta nožica morati u gips, i da je tekuća sezona za nju, najverovatnije, završena...
    Ali, Fedor je visio preko otomana kao iznošena potkošulja, od njega nije moglo biti nikakve koristi...
    Podigao sam zato njegovu devojku onako kako se već podižu tuđe devojke, obazrivo, najobazrivije što sam umeo, i poneo je do automobila. Bolnica je bila odmah tu, preblizu da bih zvao ambulantna kola...
    Provejavao je neuverljivo krupan sneg...
    Mali ratoborni noćni portir zarežao je na moje farove, znao sam od ranije da nemam šanse kod takvih "por-terijera", pa sam, gunđajući, ostavio auto pred ulaznom rampom, i ponovo uzeo Lunu u naručje...
    Privezala se rukama za molo mog vrata, privila se uz mene jednostavno, zbunjujuće prirodno, kao samonikla puzavica očajno željna ičijeg dodira, osluškivala je školjku koju sam krio pod kaputom, i nije govorila ništa...
    Pomislio sam da će zaspati, ali ne, povreda se polako hladila, znao sam da je boli sve više...
    Dežurni na prijemnom, svom srećom, bio je neki Goran, sa neočekivanim nadimkom Doktor, znali smo se onako, igrao je svojevremeno polutku i halfa u "Metalcu", stabilan, dobar tehničar, ali užasno spor igrač...
    A opasno brz lekar, da ne poveruješ? Sve je odigrao iz prve, puno nam je pomogao...
    Sledećeg meseca, kad smo se slučajno sreli u opštini, interesovao se da li je sve u redu sa nogom moje curice?
    Rekoh da jeste. Ali da to nije moja curica. Nego curica mog prijatelja...
    Nasmešio se, značajno...
    Reče da se nada da mi to nije neki preterano dobar prijatelj?
    Činilo mu se, naime, da ta mala može biti samo moja i ničija. Tako mi se bar nekako stiskala uz grudi, dok sam je one noći nosao kliničkim hodnicima, kao nevestu...
    Zar?
    Rekoh Doktoru, ne trepnuvši, da mi to nije padalo na pamet...
    A padalo mi je, naravno...
    I pre i posle...
    Te iste jeseni, naročito...
    Feđa je napokon napravio svatove o kojima je godinama pričao. Sa izrezbarenim čuturama i platnenim banatskim peškirima. I sa fijakerom, belim konjima i hiljadu naviksanih violina u porti Saborne Crkve...
    Unoseći mladu preko praga, zastao je da pozira unajmljenim fotografima i rođaku iz Nemačke koji je posrtao pod samarom tek lansirane video-kamere. Nevestin veo se u tom natezanju nekako otkačio, mimo protokola, spuštajući zavesu na čudni i uporni pogled kojim je tražila nekog u onoj masovki...
    Ne mene, svakako...
    I zašto bi?
    Kad mi nismo bili ljubavnici...
    Nikad...
    Samo smo se ponekad, u noćima punog meseca, malo tražili po dugim talasnim dužinama Čežnje...
    I to je sve...

  4. #259

    Odgovor: Đorđe Balašević

    ...''scenario za dugometražnu igranu baladu''...

    Ne znam da li je neko od vas imao prilike da pročita ranije objavljivane romane Djordja Balaševića (''Tri posleratna druga'' i ''Jedan od onih života''), i kakva su vaša iskustva i utisci. Čitala sam, moram priznati, i jedan i drugi, i imala sam utisak malo proširene priče sa koncerata. Isti šarm, hvatanje na igre rečima i nostalgijama. Čak i rečenice u tim romanima su kratkog daha, više odgovaraju izgovorenoj nego napisanoj reči. Sve u svemu, kompletan utisak navodi me da zaključim da su pisani bez plana i ideje o tome gde će i kako završiti, više kao terapeutsko pisanje, (stream-of-consciousness), nego zaista književno delo. Mada, svakako, duhovitost i šarm u njima ne negiram.

    Očekujući slično, počela sam da čitam scenario 'Kao rani mraz' i bila sam više nego prijatno iznenadjena. Scenario je osmišljen, isplaniran, i zaista ima veoma interesantne ideje, zreo stil koji nema 'strukturu' doskočice izmedju dve pesme. Kao što i sam Djole priznaje, ovo delo obuhvata sve njegove balade (''kompliacija svega što sam do sada uradio''), ali i pomera se mnogo dalje od samog 'baladnog' stila.

    U podnaslovu stoji ''Nikolina priča o Vasi Ladačkom'' i ne ostaje samo u okvirima ove pesme. Pruža potpuno drugačije vidjenje dešavanja i razvija likove na potpuno neočekivan način. Ne bih da pričam previše o konkretnim detaljima, zbog onih koji će možda poželeti da je pročitaju.




    Od onih koji su je pročitali očekujem mišljenje. Zanima me da li sam samo ja (i neke moje prijaltejice koje su je pročitale, na moje navaljivanje) zasuzila. Zaista me je dirnula. Mislim da je ovom knjigom-scenariom Djole postao mnogo više od šansonjera.

    Vizuelno, knjiga i izgleda prilično 'nostalgično' - kao stare beležnice, tvrdih korica, sa obaveznom nalepnicom za naslov. Listovi su sepia-požuteli, puna je crno-belih fotografija, i beleški na marginama, a sve kompletno daje utisak vraćanja kroz vreme.

    Takodje, čula sam da je u toku i snimanje filma po ovom scenariju. Producent je izdavačka kuća 'Sarajka' (čija je vlasnica niko drugi do Olivera Balašević) i Radio Televizija Vojvodine. Režiser je verovatno Djole, a ono što me je oduševilo je vest da će glavne uloge igrati Rade Šerbedžija, Miki Manojlović i Mira Banjac (njihova imena nalaze se i u beleškama na marginama u samoj knjizi, i sasvim odgovaraju likovima kojima su namenjeni, bar po mom mišljenju).

    by Devilette

  5. #260

    Odgovor: Đorđe Balašević

    "Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži..."

    iz "Tri posleratna druga"...

  6. #261

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Vidis li gde sam to sad, u kom sam dobu?
    Cudne mi ptice, da znas, snovima jezde.
    Jer, jos sam suvise mlad da mislim o grobu,
    a vec sam suvise star da brojim zvezde...

    Cujes tisinu, taj zvuk? Prolazi vreme.
    Zuji i preti kroz noc, drhti k'o kobra.
    Nemoj da nacinjes sad ozbiljne teme,
    dodji, skupi se tu i budi dobra...

    Pa naspi jos jednu, za vecite krivce,
    za balansere,
    ne boj se, imam ja prilican cug.
    Naspi jos jednu, za umorne livce,
    za proletere,
    veceras treca smena vraca tudji dug...

    Skoro ce svanuti dan, jos jedan praznik.
    Svi su ti plavi k'o san, svi su ti isti.
    Budis se retko u sest, samo po kazni,
    kad moras negde na put ili na ispit...

    Pa naspi jos jednu...

    Ponekad tragam i ja, za zlatnim runom.
    Mozda cu sanjati dim, vatru i celik.
    Nisi ti kriva za to, ma volim te puno.
    Hajde sad, daj mi pred san poljubac velik...

    Pa naspi jos jednu...

    Pa naspi jos jednu, za vecite krivce,
    za balansere,
    naspi jos jednu za moje drugare.

    Naspi jos jednu, za umorne livce,
    za proletere, naspi jos jednu za trecu smenu

  7. #262

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Balasevic je izuzetan uvek zaigra, sve pesme su divne
    al jedna je ipak nesto posebno

    "Panonski mornar"
    Gledam Banat, Srem i Baèku s Fru¹ke gore
    Gledam tako, a u du¹i lom
    Tu je nekad, ka¾u knjige, bilo more
    Èekalo me, pa presu¹ilo
    Roðeni sam moreplovac ko Magellan
    Il' jo¹ bolje ko admiral Cook
    U ravnici usred njiva gubim elan
    Nasukan u ¾itu morski vuk
    Mog mora nema i ne znam ¹ta da radim
    Moj stari ka¾e da ni Dunav nije lo¹
    Mog mora nema, al' ja ¾ivim u nadi
    Da mo¾da ipak negde sre¹æemo se jo¹
    ®ivot mi je zato gorak kao tonik
    Tuga moja beskrajna
    Al' na sreæu tu je mesec svetionik
    Vodi me kroz plave vode sna
    O gde ba¹ mene da tako ne¹to snaðe
    Ovo je prièa i za suze i za smeh
    Poneki mornar mo¾da ostane bez laðe
    Al' i bez mora to je izuzetan peh
    Mog mora nema i ne znam ¹ta da radim
    Moj stari ka¾u da ni Dunav nije lo¹
    Mog mora nema, al' ja ¾ivim u nadi
    Da mo¾da ipak negde sre¹æemo se jo¹
    O gde ba¹ mene da tako ne¹to snaðe
    Ovo je prièa i za suze i za smeh
    Poneki mornar mo¾da ostane bez laðe
    Al' i bez mora to je izuzetan peh
    Poruku je izmenio sussi, 14.12.2007 u 17:13
    ...Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svako treba prijatelja s kojim se može glupirati. ...

  8. #263

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Možda i nije loš kao čovek,ali to što je dobar autor ne znači i dobar čovek i obrnuto...

    I pesme su mu kako vetar duva,pa i to govori o njemu više nego poruke u pesmama,koje time gube na značaju,ako smo svesni pomenutih činjenica...


    A ono što neko pomenu dođoše.....pa nije toliko mator,mora da ga neko trovao žešće u detinjstvu.....ili mu žao što mu niko nije priuštio da se i sam nađe u prilici da dođoš bude.....sit gladnom ne veruje....

    Uostalom čim neko napiše mnogo dobrih pesama znak je da nije sam ili normalan ako prevodim šta to znači...

  9. #264

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Prodaje se prijatelj

    U lokalnom listu, od pre dva tri dana,
    videh cudan oglas ja, cudno, bas:
    'PRODAJE SE PRIJATELJ!'.

    Prosao je mnogo, kvario se lako,
    trosio je puno, da, i zato sad:
    prodaje se prijatelj...

    Prodaje se prijatelj polovan, vrlo hitno!
    Nije posebno ucen ni skolovan,
    zar je to uopste bitno?

    Prodaje se friend! x3

    Da, cudno, znam, ali prodaje se friend...

    Nekad prodas kucu, ili stari klavir,
    ili jutro zemlje, da, al' kako to:
    'Prodaje se prijatelj!'?

    Prodaj ga na crno, daj ga ipod cene.
    Trampi ga za nesto, da, al' bez tog:
    'Prodaje se prijatelj!'...

    Prodaje se prijatelj polovan, vrlo hitno!
    Nije posebno ucen ni skolovan,
    zar je to uopste bitno?

    Prodaje se friend!

    Prodaje se friend!

    Prodaje se friend!

    Da, cudno, znam, ali prodaje se friend...

    Prodaje se friend!
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  10. #265

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ne gledam i ne slušam snimke svojih nastupa...
    Definitivno o sebi imam bolje mišljenje od bilo koje do sad napravljene trake...
    Izmontiram u sećanju neke sekvence, isečem kilometre materijala, utišam greške, pojačam aplauze, baš me briga...
    Samo mi još treba da počnem i u sebe da se razočaravam? Ionako jedva postižem...
    Ukratko, bolje da ni o Tom Koncertu ne pričam suviše. Nisam baš najobjektivniji. Uvek mi zapadne da gledam na potpuno suprotnu stranu od publike...
    “Washington Post” je, na primer, priču o tih 285 extraordinary minutes objavio pod naslovom “Serbs, Muslims, Croats join in love for singer”, a Politika Ekspres se zadovoljila pljuvačkim pismom Revoltiranog čitaoca Igrom Slučaja Zaposlenog U Redakciji, naslovljenog sa “Pretera ga, majstore”, ili tako nešto?
    Svako to vidi iz svog ugla. Neko iz oštrog, neko iz krajnje tupog, a iz pravog ugla stvari posmatra retko ko, pa nemam puno razloga da se nadam kako sam baš ja jedan od tih genijalaca?
    Ponekad se naprosto osećam kao stari ofucani gladijator, ne samo zbog Arene i borbe za život, i ne samo zbog laskavog strahopoštovanja koje moji ožiljci izazivaju i kod Onih Koji Me Ne Vole, nego i zbog Blazirane Rulje, i zbog njene sve grozničavije i sve očiglednije želje da me već jednom vidi poraženog…
    Znam, nije sve tako crno. Ali otrovno bilje je jarko. I čovek je proklet da ga na livadi prvog opazi…
    Put U Sarajevo izazvao je prvorazrednu medijsku pozornost i, kako to već biva, Trećerazredni su se brže-bolje očešali o to, pokušavajući da sebi pridaju barem drugorazredni značaj…
    Maskota bi mogao biti takozvani Mladi Glumac koji se prvi uspravio u loži i okrenuo palac na dole? Neki su mi objašnjavali da živi u Sloveniji, a da je pre živeo u Bosni, neki su znali čak i u kojim je sve filmovima igrao, no, njegovog imena svejedno niko nije mogao da se seti?
    Malo mi je to kilavo?
    Kao ono u kvizu, kad se na igri asocijacija otvore sve četiri vertikalne kolone, ali niko ne zna konačno rešenje. Mladi Glumac Koji Je Opleo Balaševića? Ah, taj? Žiri? Možemo li uvažiti ovaj odgovor?
    Neka ih samo...
    Biti protiv Ovog Nevernika momentalno je komercijalnije nego napraviti hit, posebno onima koji hit nikad i nisu napravili. Junaci Viktora Igoa, koji teškom mukom napune sobu gostima za svoj rođendan, sad su jako zabrinuti kako će puniti Skenderiju posle tih besplatnih nastupa? Portparoli izvikuju parole? Glumci glume na vlastite tekstove, što im i nije neki repertoar, a pokršteni menadžeri dospevaju do toliko sanjanih prvih stranica štampe tek postavivši krucijalno pitanje ko stoji iza Njega, s upitnikom i par uskličnika?
    Ko stoji Iza?
    Pa, Vatikan, jasno. KGB. Fundamentalisti. Coca – Cola. Komunisti. Tito. CIA. I Masoni...
    Uhodana ekipa...
    Mada mi se čini da je problem u stvari u Onima Koji Stoje Ispred Mene?
    A to su Ljudi...
    Na hiljade njih...
    Izdaleka, kroz nišan snajpera ponekom bi se možda učinilo da su to pre Muslimani, Srbi ili Hrvati, ali ja sam im prišao prsa u prsa, dobro sam ih video, i verujte mi na reč...
    To su samo Ljudi...
    Ništa strašno...

  11. #266

    Odgovor: Đorđe Balašević

    VERUJEM , cenjeni sude, da dobro poznajes ljude...

  12. #267

    Odgovor: Đorđe Balašević

    "Pogledao ju je nežno, brižno, u tom pogledu više nije bilo bezobrazluka koji ju je proganjao kroz snove, ali odjednom je bila sretna što ga ima barem ovakvog...

    Samo, jadno li je prijateljstvo kad ostane kao sitan kusur krupne novčanice ljubavi..."

    Kao rani mraz
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  13. #268

    Odgovor: Đorđe Balašević

    ...."Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
    Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
    I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
    I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
    I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
    "Zauvek?", pitala je uplašeno...
    O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
    Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
    Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
    I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
    I zaplakaćeš, istog časa...
    I najzad shvatiti kako sam te voleo... "
    Ćuti i prenesi dalje....

  14. #269

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Ja neću da kažem


    ...
    Lagaćete deci,
    Kako smo bili najbolji drugovi,
    I neću dalje da tupim,
    Sad vam je već sigurno jasno,
    Da ja neću da kažem
    Kako sam veliki pesnik,
    To ćete vi jednom reći.
    Znam,pljuvaće ga,ali neka.Volim i što ume da izađe na binu kada instrumenata i muzičara nema.Da bi bilo muzike, kad-tad.

  15. #270

    Odgovor: Đorđe Balašević

    28.12. 2007. - Bač

    Jos jedna od onih bajkovitih ravnicarskih noci...

    Kad nije bilo nigde blize, ni Bač nije daleko...koliko mi je trebalo da kolima izadjem iz Beograda, toliko mi je posle trebalo do Bača...nekim dobro poznatim putem do Novog Sada, pa onda polako dalje...nekim manje poznatim putevima...moram priznati da nikad nisam išao na tu stranu...a i da jesam, u tom mraku kakav je bio to veče ionako ništa ne bih poznao...uglavnom, par dragih ljudi u dvoja kola...i bitka sa vremenom da se stigne pre početka...neće valjda ovo biti baš TAJ koncert koji će Djole početi na vreme? Na svu sreću, nije. Zalutali smo, jednom samo...u neko mesto koje ima 3 kuće i jednu prodavnicu...ali na koncu smo ipak stigli na vreme u Bač...sasvim dovoljno ranije...mesta nisu numerisana, pa smo ošacovali najpogodnija raspoloživa...i 15-tak minuta posle 20h počinje koncert...samo Djole i Duja na klaviru...Na Bogojavljensku noć...

    Koncert različit od dosadašnjih na kojima sam bio...prvo zato što mesto prima svega oko 400 ljudi...a drugo zbog činjenice da nije bio ceo bend, već samo Djole, uz pratnju klavira...samim tim je i repertoar pesama bio malko ograničen...Ipak, mnogo više je pričao nego što je pevao...malo poznatih priča, pa malo nekih novih...pa poneka pesma...Vasa, Neki novi klinci, Uticaj rodjaka na moj zivotni put, Katrin, Noć kad sam preplivao dunav, Baby Blue, Čaletova, Ratnik paorskog srca, Otilia, Menuet (čini mi se), Onaj ludi Šerbedzijin sin...i tek još po neka...jedan bis...otpevan u jakni....Prva ljubav...to smo više mi njemu otpevali, nego on nama, imam sniak, pa ću ga ovih dana postaviti negde...

    Baš mi je falilo ovakvo veče...i dobro mi je došla vožnja od sat i po nazad do Beograda...da malo preturam po mislima...i uspomenama...čisto da vidim da su još uvek tu...video sam neka draga lica...i samim tim su mi se neke želje ispunile i pre Nove godine...ostale mogu i da pričekaju...

    Eto...
    ...baš polaze galije...
    ...do vina i maslina...
    ...ajmo malo na jug Italije...
    ...zatvori oči...

Strana 18 od 25 PrvaPrva ... 81617181920 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •