Đorđe Balašević - Strana 7
Strana 7 od 25 PrvaPrva ... 5678917 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 91 do 105 od ukupno 363
  1. #91

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Za treću smenu

    Vidiš li gde sam to sad, u kom sam dobu?
    Čudne mi ptice, da znaš, snovima jezde.
    Jer, još sam suviše mlad da mislim o grobu,
    a već sam suviše star da brojim zvezde...

    Čuješ tišinu, taj zvuk? Prolazi vreme.
    Zuji i preti kroz noć, drhti k'o kobra.
    Nemoj da načinješ sad ozbiljne teme,
    dođi, skupi se tu i budi dobra...

    Pa naspi još jednu, za večite krivce,
    za balansere,
    ne boj se, imam ja priličan cug.
    Naspi još jednu, za umorne livce,
    za proletere,
    veceras treća smena vraća tuđi dug...

    Skoro će svanuti dan, još jedan praznik.
    Svi su ti plavi k'o san, svi su ti isti.
    Budis se retko u šest, samo po kazni,
    kad moraš negde na put ili na ispit...

    Pa naspi još jednu...

    Ponekad tragam i ja, za zlatnim runom.
    Mozda ću sanjati dim, vatru i čelik.
    Nisi ti kriva za to, ma volim te puno.
    Hajde sad, daj mi pred san poljubac velik...

    Pa naspi još jednu...

    Pa naspi još jednu, za večite krivce,
    za balansere,
    naspi još jednu za moje drugare.

    Naspi još jednu, za umorne livce,
    za proletere, naspi još jednu za treću smenu...

  2. #92

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Za sve je kriv Toma Sojer

    Jedne letnje noći tople, Cile, Picuka i ja,
    poneli smo nešto klope da se nađe za dan dva,
    pa smo krenuli u Brazil il' do južnih mora bar.

    Smišljali smo neki fazon, kovali smo dugo plan,
    čudno zlato i Amazon, pa je došao taj dan.
    Dunavom do Crnog mora, sve je dalje prosta stvar.

    Za sve je kriv Toma Sojer,
    takve knjige ne bi smele da postoje.
    To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.

    Za sve je kriv i Misisipi,
    o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
    Gde smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
    kriv je on.

    Birali smo dugo čamce, maznuli smo jedan žut.
    Poneli smo čak i mamce da bi pecali uz put.
    Činilo se, na početku, da će provod biti lep.

    Al', nestade nam prvo hleba, mučila nas strašna glad,
    onda grom iz vedra neba, pa oluja, kiša, grad.
    Al na, sreću, neki čiča tad nas primio na šlep.

    Za sve je kriv Toma Sojer,
    takve knjige ne bi smele da postoje.
    To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.

    Za sve je kriv i Misisipi,
    o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
    kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
    na onom splavu svom...

    Vratili nas sutra kući. Jao, što me bilo stid,
    pa sam hteo krišom ući, šunjao se uza zid.
    Videla me prva mati: "Opa, vratio se sin!"

    Na to otac reče samo: "Neka, nek je živ i zdrav..."
    Al' sam, ipak, tu i tamo, posle bio čudno plav,
    pa su me u školi dugo zvali Haklberi Fin.

    Za sve je kriv Toma Sojer,
    takve knjige ne bi smele da postoje.
    To je bilo iskušenje, on je tako dobro terao po svom.

    Za sve je kriv i Misisipi,
    o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
    kad smo gledali krog krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
    na onom splavu svom...

    Kriv je on!

  3. #93

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Noć kad sam preplivao Dunav

    Na mostu smena straže,
    znao sam da me traže,
    žandara nema koji ne zna moj lik.

    Zar moja glava vredi sto forinti,
    gospodo draga?
    Pod slikom toliko piše,
    vredi bar krajcaru više.

    Dobre smo krčme znali,
    dobre smo konje krali,
    dobra nas neka zvezda pratila svud.

    Ostajte zbogom zeleni Karpati,
    drumovi carski.
    Dugo sam bio daleko,
    dal' me poželeo neko?

    Dolazim, sto dukata donosim,
    i kašmirsku maramu čudesnih boja.

    Dolazim, da te opet zaprosim,
    dok te drugom ne daju, ljubavi moja.

    Talasi lađe lome,
    šta srce zna o tome?
    Srce je ludi husar, pijan i mlad.

    I te sam noći preplivao Dunav,
    dubok i strašan.
    Oprosti velika reko,
    al' ja sam morao preko!

    Dolazim...

  4. #94

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Put u središte zemlje

    Kad sam jutros stig'o kući s posla
    saček'o me papir siv:
    otišla mi draga, svega joj je dosta,
    nikad ne zna dal' sam živ.

    Ma idi lutko lepa s milim bogom,
    ti si više komad lak!
    Nisi nikad tamo stala svojom nogom,
    nemaš ti pojma šta je mrak.

    Tamo dole đavoli se kote,
    tri planine pritiska mi vrat.
    Baš i nisi drugar, moj živote,
    al' neka, neka, biće slađe kad srce zemlje nađem.

    Neki Francuz, neki pisac mudar,
    prorek'o je mnogo tog.
    Možda nikad nije radio kao rudar,
    al' ga volim kao svog.

    Knjiga piše da postoji mesto,
    u sred zemlje neko sunce sja.
    Tamo se može i s milion dvesto!
    Tražim srce zemlje stare i sunce za rudare.

    Kopam, đavoli se kote,
    tri planine pritiska mi vrat.
    O, baš i nisi drugar, moj živote,
    al' neka, neka, biće slaže kad srce zemlje nađem.

    Tamu gutam, dišem, tamu gazim,
    trpim najbolje što znam.
    Al' ću jednog dana da je proburazim
    i da se svetla dočepam.

    Knjiga piše da postoji mesto,
    u sred zemlje neko sunce sja.
    Tamo se može i s milion dvesto!
    Tražim srce zemlje stare i sunce za rudare.

    'Ajde, đavoli se kote,
    tri planine pritiska mi vrat.
    O, baš i nisi drugar, moj živote,
    al' neka, neka, biće slađe kad srce zemlje nađem,

    kad srce zemlje pronađem!

  5. #95

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Bela lađa

    U aprilu Sombor varoš zazeleni,
    pa šetaju gospoice, blago meni.

    Isprse se brezobrazno,
    pa mi glavom klimnu mazno,
    a mene čeka bela lađa.

    A kad odem ne vraćam se do jeseni.
    Udaće se mnoge dotle, blago meni.

    "Dobar veče, kapetane",
    Laku noć vam želim dame,
    a mene čeka bela lađa.

    Moram da idem sad, bo'me, nije mi lako,
    al' bolje tako, da ja krenem polako.

    Moram da idem sad jer ću baciti sidro
    pa zbogom Vidro, ostaću tu.

    Od Zemuna do Pasave voda peni,
    a u Pešti promenada, blago meni.

    Brinuti sam, kerem sepe,
    Mađarice moje lepe,
    a mene čeka bela lađa.

    Moram da idem sad...

    U aprilu sav se Sombor zašareni
    od šešira raznoraznih, blago meni,

    I frajlica što ih nose, nasmešene, zlatokose,
    a mene čeka bela lađa.

    Moram da idem sad...

  6. #96

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Mani me se lepa Nasto

    Proganja me stalno Nastasija Kinski,
    svaki dan mi dolazi u san.
    Priča da me voli, baš ono, odistinski,
    i vene zbog mene.

    Brine me, pomalo, ta lepa omladinka.
    Ne mogu da odobrim njen stav.
    Nosi moju sliku k'o zaljubljena klinka,
    moju sliku u novčaniku.

    Sve je to lepo i sve mi to laska,
    al' mojoj faci ne pristaje maska.
    Ja na te stvari gledam starinski
    - mani me drugarice Kinski!

    Nisi ti kriva, stvar ne primaj lično!
    To su principi il' tu nešto slično.
    Ja sam za drugu devojku rast'o,
    mani se mene lepa Nasto.

    Ne mogu da shvatim šta nalazi na meni
    osim što sam visok, lep i plav?
    Čim joj nešto kažem a ona porumeni
    pa skokne da me cmokne.

    Njen pogled ruši i obara s nogu
    al' ja se branim koliko već mogu.
    Snažno me grli, sve grčko-rimski,
    htela bi da me ljubi filmski.

    Polako snajka, obustavi napad,
    vrati se lepo na svoj truli zapad!
    U Pariz - Texas i među ljude-mačke,
    ja nigde ne mrdam iz Bačke!

  7. #97

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Jedan Saša iz voza

    Juli je mesec vruć
    kada putuje pola nacije.
    U vozu ni za lek
    nema mesta bez rezervacije.

    A ja sam gledala
    kako promiču neki pejzaži.
    I tad sam videla
    jedan pogled koji me traži.

    Jedan Saša iz voza mi slomio srce,
    i otiš'o negde u daleki svet.
    I rek'o mi kako je voleti lako,
    jer ljudi su pčele, a ljubav je cvet...

    O što je pričao,
    divno pričao o nekim stvarima,
    o trci "Tour de France"
    i o zelenim bulevarima.

    O nekom Zokiju
    s kojim je davno delio klupu,
    o tom kako je slušao
    samo Index-e i Korni grupu.

    Jedan Saša iz voza mi slomio srce,
    i otiš'o negde u daleki svet.
    I rek'o mi kako je voleti lako,
    jer ljudi su pčele, a ljubav je cvet...

    On mi je pružio
    čitav beli svet na svom dlanu.
    Al' već je svitalo,
    voz je stigao u Ljubljanu.

    I kad je sišao,
    samo mahnuo, rekao: "Ćao!".
    Ja sam ponavljala:
    "Nije mi žao. Nije mi žao!!!"

    Jedan Saša iz voza mi slomio srce,
    i otiš'o negde u daleki svet.
    I rek'o mi kako je voleti lako,
    jer ljudi su pčele, a ljubav je cvet...


  8. #98

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Moj frend ima Rock and Roll band

    Ja pevam balade i pesme lagane
    i čuvam svoju snagu za dobre stare dane.

    Ali ponekad želim da pevam
    na sav glas.
    Ponekad stvarno želim da pevam
    na sav glas.

    Moj stari friend ima rock and roll band,
    a to je bio moj san, da sviram rock svaki dan.
    Moj stari friend ima Gibson les Paul,
    a ta gitara meni nanosi bol.

    On peva: "Ša - na - na",
    on peva: "One, two, three",
    on peva: "Je, je, je!"

    Ja često navratim
    i onda sviram s njim
    i pevam: "Je, je, je!"

    Priznajem sam, to baš nije moj stil,
    ja nemam rokerski glas, ja nemam rokerski stas.
    Al' mislim, hej, gde bi bio nam kraj,
    da svako radi samo ono što zna.

    I zato: "Ša - na - na",
    i zato: "One, two, three",
    i zato: "Je, je, je!"

    Svojim baladama
    ja ću se vratiti,
    al' dotle: "Je, je, je!"

    Moj stari friend ima rock and roll band,
    a to je bio moj san, da sviram rock svaki dan.
    Moj stari friend ima Gibson les Paul,
    a ta gitara meni nanosi bol.

    Dok oni lupaju
    i kose čupaju
    i viču: "Je, je, je!",

    ja ludim za njima,
    samo me zanima
    da pevam: "Je, je, je!"

    Moj stari friend ima rock and roll band,
    i sa njim zaboravljam sve, da li sam rocker il' ne.
    Moj stari friend ima rock and roll band
    i s njim se vraćam ja u dečačke sne.

  9. #99

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Uticaj rođaka na moj životni put

    Eh, da sam učio, ja bih danas možda bio specijalista za
    kardiovaskularne bolesti ili asistent na biologiji, a ja sam
    postao tamburaš, zbog nekih rođaka...

    Kad sam prvi put pao u školi, otac je rekao:
    "Dobro, pa desi se to! Razmisli sad sine moj.
    Jer život se ne igra s tobom, uporedi druge sa sobom.
    Svi tvoji vršnjaci, su odlicni đaci, a jedino ti si na dnu..."

    Moj brat Sava je učio prava pa su hteli da učim i ja.
    Od tih stvari me bolela glava, mnogo jave, a premalo sna.

    Nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar,
    vec sam živeo život po svome, kao prosjak i kao car.
    (glas savesti)
    Tako to biva, kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna.
    Tako to biva, kad se previše pliva mutnim vodama sna.

    Kad sam drugi put pao u školi, otac je rekao:
    "Sad je vec ozbiljna stvar. Sine moj, razmisli bar.
    Jer život se ne igra s tobom, uporedi druge sa sobom.
    Svi tvoji vršnjaci, su odlični đaci, a jedino ti si na dnu..."

    Moj stric Jova je slagao slova, pa su hteli da slažem i ja.
    Ja sam svitanja čekao nova, negde između neba i sna.

    Nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar,
    već sam živeo život po svome, kao prosjak i kao car.
    (glas savesti)
    Tako to biva, kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna.
    Tako to biva, kad se previše pliva mutnim vodama sna.

    Kad sam treći put pao u školi, otac je ćutao,
    nije mi rek'o ni reč. Al' ja sam sve znao već.
    Da život se ne igra sa mnom, da idem ka ponoru tamnom.
    Svi moji vršnjaci, su svršeni đaci, ja ne marim mnogo za to.

    Moj stric Živan je bio bonvivan pa sam hteo da budem i ja.
    U tu svrhu sam smislio divan, mada, na izgled, nemoguć plan.

    Nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar,
    već sam živeo život po svome, kao prosjak i kao car.
    (glas savesti)
    Tako to biva, kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna.
    Tako to biva, kad se previše pliva mutnim vodama sna.

    Ti ćeš mi kaz'ti...

    Tako to biva, kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna.
    Tako to biva, kad se previše pliva mutnim vodama sna.

    Ej, nerviraš me...

    Tako to biva, kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna.
    Tako to biva, kad se previše pliva mutnim vodama sna.

    (Glas savesti se, na sreću, utišava i vremenom potpuno nestaje.)

  10. #100

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Mnogo mi znači to

    Imam jednog malog psa.
    Često njegov lavež budi me iz sna.
    Ali zato oko jedan, pola dva,
    maše repom kad se kasno vratim ja.

    Mnogo mi znači to...

    Imam jednu žensku ja.
    Hoće sve da čuje, hoće sve da zna.

    I zbog nje poželim nekad da sam sam,
    ali da me voli ipak dobro znam.

    Mnogo mi znači to...

    Imam ludu maštu ja.
    Nosi me do divnih, belih oblaka.

    I do zvezda i sve dalje, dalje još
    i zbog nje mi život nikad nije loš.

    Mnogo mi znači to...

  11. #101

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Mirka

    Čuli ste za Zlatni Bokal, to je jedan sumnjiv lokal, al' je kuvar pravi as.
    Sedeo sam sam za stolom, pio viski s koka kolom, kada začuh neki glas:
    "Znam vas, pardon, s televizije. Vi ste ponos naše nizije.
    Moja kći od devet godina, sve vaše pesme zna, baš svaki stih".

    Na te reči izvanredne, ponudih da sa mnom sedne, (čekao je samo to).
    Reče: "Hm, ja sam iz orkestra, ta što peva mi je sestra, tu smo već mesec i po.
    Mi vas ne bi maltretirali, al' bi nešto sad odsvirali,
    to je jedan šlager lično naš, želimo čuti vaš cenjeni sud".

    Pa reče: "Mirka, ljubavi jedina moja ti, ko te sada dirka,
    i ko ti pod prozore dolazi da ti svirka?
    Mirka, mozda bi mi sretno živeli,
    samo da si ti našla pravi put do mog tužnog srca".

    Rekoh da ću im pomoći kol'ko je u mojoj moći, al' ja sam pevač tek.
    Reče: "Svi su producenti promašeni dirigenti, niko nema šmek.
    Mi već godinama sviramo, al' strašno slabo prosperiramo.
    Poslušajte još jedanput bar, ovo je prava stvar, veliki hit!"

    Pa reče: "Mirka, ljubavi jedina moja ti, ko te sada dirka...

    Pričali smo posle dugo, o muzici, šta bi drugo, popili smo oho-ho.
    Ja od tada slabo radim, stvarno nije da se vadim, al' je razlog tačno to.
    Ta mi se interpretacija, javlja k'o halucinacija,
    proganja me, muči, vraća se, uvek, k'o bumerang,
    taj smešni, divni refren.

    Mirka, ljubavi jedina moja ti, ko te sada dirka...

  12. #102

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Još jedna gorka pesma

    Gorko živim, gorko dišem, gorak mi je čas do časa.
    A neke slatke pesme pisem, znam, za bolje nemam glasa.

    Ja samo sebe za sve krivim, jer, ja sam birao taj put.
    E, al' da pevam to što živim, o, ja bih pevao čisti blues.

    Znam da možda biću smešan, za stručnjake silne naše.
    "Šta se ovaj u blues meša? Ma, nek se drži svoje snaše."

    Ipak, samo sebe krivim, jer, ja sam birao taj put.
    E, al' da pevam to što živim, o, ja bi pevao čisti blues.

    Zbivaće se čudne stvari, buniće se javno mnjenje.
    Javiće se nadrikritičari, ma, samo drvlje i kamenje.

    Ja samo sebe za sve krivim, jer, ja sam birao taj put.
    E, al' da pevam to sto živim, o, ja bi pevao čisti blues.

  13. #103

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Ostaje mi to što se volimo

    Moj drug iz detinjstva živi sretno na selu,
    k'o u ruskom romanu, tačno tako.
    Ima ženu i sina, ima podrum pun vina
    i sve mu je ravno.

    U poslednje vreme ja ga viđam sve ređe,
    samo onda, uglavnom, kad nešto slavi.
    On se ne ljuti zbog tog, pruži ruku i kaže:
    "Nisi bio odavno".

    I sećamo se dana kad smo još bili divlji k'o jeleni hitri,
    i sve smo bliži istini i tuzi što smo bliži sledećoj litri.

    Pitam ga dal' zna da si otišla, da si otišla.
    "Ma nije strašno", kaže on, "Imala je drugog, to znaš".
    Pitam ga dal' zna da se volimo, da se još volimo.
    "Ma baš si smešan", kaže on, "ponekad si klinac baš".

    Moj drug iz detinjstva život posmatra škrto,
    vidi nebo i zemlju, ma ima pravo.
    Ja sam prokleti pesnik koji stoji na kiši,
    koji laže i voli.

    Mada smo učili istu grubu životnu školu,
    mi smo nekad daleki, pa to je ljudski.
    Svako nosi u sebi nekog svog malog boga
    kom se potajno moli.

    I zato vraćam priču na vremena kad smo bili jeleni hitri,
    i sve smo bliži istini i tuzi što smo bliži sledećoj litri.

    Pitam ga šta sad, kad si otišla, kad si otišla.
    "Ma budi mangup", kaže on, "ima mnogo sličnih njoj".
    Pitam ga dal' zna da se volimo, da se još volimo.
    "Ma koješta", gunđa on, "dodaj bokal stari moj".

    Moj drug iz detinjstva se oženio zelen,
    al' je imao sreće, ja vidiš nisam.
    Ja sam ljubio razne, neke potpuno prazne,
    neke potpuno strane.

    I sve mi se čini da ne postoji način
    da mu objasnim tebe, jedinu pravu.
    Zato topim u vinu čitav svet jer u čašu
    može svašta da stane.

    I sećamo se dana kad smo još bili divlji k'o jeleni hitri,
    i sve smo bliži istini i tuzi što smo bliži sledecoj litri.

    Pitam ga dal' zna da je nevažno što si otišla.
    "Avantura", kaže on, "Šta ti sada ostaje?"
    Ostaje mi to što se volimo, što se volimo.
    "Dal' zbog vina", kaže on, "al' ovo smešno postaje".

  14. #104

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Otilia
    Jedva da se sećam dvanaest zvončića na njenoj bluzici
    Sam je crni đavo poturio note muzici
    Vrtela prstić oko dugmeta
    Starija je sestra bdila kao ukleta
    Obećale, kući, da će doći i pre ponoći

    Jedva da se sećam prvih pet-šest slova njenog imena
    Mesec nešto flekav, ko stara trumpeta limena
    Vitlao Božić jata zvezdana
    Mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
    A u našem kraju, lepih seka iznad proseka

    I baš lakonoga...
    Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga.
    Moja lepotuška...
    Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
    Ko reči par u spomenar...

    Jedva da se sećam da je ribnjak bio srmom okovan
    Tad i nikad više miris'o je sneg na jorgovan
    O, mati joj njena skrila papuče
    Od mraza ringlov pred kućom napuče
    U ocove čizme pa do čarde preko verande

    Moja lakonoga...
    Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga
    Moja lepotuška...
    Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
    I teški lom u srcu mom...

    Ajmo deco...

    I baš lakonoga...
    Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga.
    Moja lepotuška...
    Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
    Ko reči par u spomenar...

    Moja lakonoga...
    Za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga
    Moja lepotuška...
    Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
    I teški lom u srcu mom...

  15. #105

    Odgovor: Đorđe Balašević

    Anđela

    Moja je draga veštica... O tom ni reči nikome
    Na zidu ispod ikone šara srca i slova
    Ume sa retkim travkama... Munđari tajno s čavkama
    U san dozove dobre trolov... I uvek osvane nova
    Kada prođe ribljom pijacom svi šapću:
    Evo je... Biće nevolje
    Ali blenu kao pijani njenom podsuknjom omađijani

    Moja je draga najbolja... Anđeo dobrog naboja
    Prošek u nedra prolije... I eto ti čarolije
    Druge mi za čas posade bezbojnu ružu dosade
    Držimo palce Vrag i ja da potraje ta magija

    Moja je draga veštica... Uvrača trista prepreka
    Odavde do Bečkereka... I oko čarde kod Žablja
    Kad se na putu zadržim... Paprenu čorbu zapržim
    Munja se nebom razmaše... kao zlatna sablja
    I samo baja, i na pertle mi vezuje čvorove... Što sve govore
    Al' dok mirno spava pošten svet... Dugo se mirimo...
    To je tek vatromet

Strana 7 od 25 PrvaPrva ... 5678917 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branislav Crnčević
    Autor Mish u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.03.2013, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •