FAJRONT
Pod naletom privatizacije odumire duh starih beogradskih kafana. Neke od njih, kao što je "Znak pitanja" i dalje odolevaju.
Nekad stecišta boema i tradicionalnog duha, stare beogradske kafane, poput "Šumatovca", "Pod lipom" ili restorana "Marš na Drinu", polako nestaju pod naletom privatizacije i savremenog načina života. Novi vlasnici u većini slučajeva potpuno menjaju enterijer i mahom ih pretvaraju u fensi restorane, a čak i ako zadrže staro ime, nastoje da privuku sasvim drugačiju klijentelu.
Ako se nastavi ovim tempom, Beograd, koji je bio čuven po svojim kafanicama, suziće svoj domaćinski krug samo na Skadarliju. U planu je i prodaja poslednjeg društvenog ugostiteljskog preduzeća "Varoš kapija", koje gazduje većinom preostalih starih kafana - "Kolarcem", "Znakom pitanja", "Zlatnim burencetom", "Prolećem", "Suncem" - i samo je pitanje dana kada će i one s promenom vlasnika izmeniti svoj izgled.
Od više stotina kafana koje su nekad postojale u Beogradu, ostala je tek nekolicina. Jedna od malobrojnih koja istrajava u borbi s vremenom je "Znak pitanja" pored Saborne crkve.
- Otvorena je davne 1823. godine, i danas je gotovo ista kao tad. Međutim, ne znamo šta će biti posle privatizacije našeg preduzeća. Nadam se da će novi vlasnik imati sluha za tradiciju i nastaviti da radi na isti način - kaže Ivan Jovanović, zamenik upravnika ovog lokala.
- Kupac neće biti u obavezi da se bavi ugostiteljstvom, ali će morati da sačuva zgradu u sadašnjem stanju, jer je ona pod zaštitom države i Uneska. Ipak, ne vidim zašto "Znak pitanja" ne bi radio i dalje, jer uspešno poslujemo.
Nekad bilo, sad se pripoveda
Iako su prvi lokal u Beogradu otvorili Turci još davne 1522. godine na Dorćolu, naziv kafana ozvaničen je 1738. godine, kao mesto u kojem se služila isključivo kafa. Prema zapisima iz putopisa, koji datiraju iz 18. veka, najbolji lokal u Beogradu bila je kafana "Crni orao", koja se nalazila na Dorćolu, na uglu današnje Dušanove i ulice Kralja Petra. Kafana nije imala stolove, već minderluke (nalik današnjim sofama) prekrivene ćilimima. Zidovi su bili išarani zelenom, crvenom, plavom i narandžastom bojom, a na ulazu je bilo postavljeno nekoliko krčaga i ibrika.
- Dokaz za to je činjenica da četrdeset odsto naših gostiju čine stranci, koji dolaze da probaju domaću srpsku jagnjetinu i teletinu ispod sača. Čak i u njihovim turističkim vodičima stoji savet da nas obavezno posete.
Jovanović pomalo setno kaže da problem nije samo u kupcima lokala, već i u gostima, koji traže nove sadržaje. Da je duh starih kafana počeo da odumire svedoči i slučaj nekada čuvene kafane "Pod lipom" u Makedonskoj ulici, preko puta zgrade Politike, koja je posle otkupa ušla u sastav lanca američkih restorana "Pica hat".
U uštogljenoj atmosferi nema mesta za stare goste, koji su ovu kafanu nadaleko proslavili, a sada je najviše posećuju stranci i biznismeni. U takvom objektu svakako nećete moći da dobijete tursku kafu, napitak po kojem su kafane i dobile ime. Kao što su kafane zamenjene restoranima, klubovima i kafićima, tako su i tursku kafu zamenile "nes" kafa ili espreso.
Slična sudbina čeka i kafane "Šumatovac" i "Marš na Drinu", koje se trenutno renoviraju. Ako je za utehu, posle privatizacije ovih lokala u vlasništvu "Varoš kapije", ljubiteljima starih kafana ostaje čuveni "Manjež" u parku pored Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Kako saznajemo, njega su otkupili sami radnici, koji očekuju da će i posle obnove objekta, zajedno sa starim gostima, sačuvati i stari duh.