Nedavno sam sledeći tekst našao na internetu sa objašnjenjem, da je to „istinito pismo koje je napisao jedan regrut da bi se oslobodio služenja vojnog roka u Italiji“. Bez obzira što je gotovo isti tekst kružio našom (ondašnjom) državom pre dvadesetak i više godina kao umotvorina Duška Radovića, pročitajte ga pažljivo:
„Poštovani gospodine ministre odbrane!
Dozvolite mi da Vam iznesem neke činjenice, koje ce Vam mnogo štošta objasniti u rešavanju mog slučaja. Trenutno čekam poziv za odsluženje vojnog roka u italijanskoj vojsci.
Imam 24 godine i oženjen sam 44-godišnjom udovicom, koja ima 25-godišnju ćerku. Tu ćerku je oženio moj otac. Tako je otac postao moj zet, jer je oženjen ćerkom moje žene. Istovremeno je ćerka moje žene postala moja maćeha.
U januaru smo moja žena i ja dobili sina, postao sam otac. To dete je brat žene moga oca, dakle šurak moga oca. Ali istovremeno je i moj ujak, jer je brat moje maćehe, to jest moj sin je istovremeno i moj ujak.
Dva meseca kasnije je i žena moga oca dobila sina, koji je moj brat, pošto je sin moga oca, ali pak takođe i moj unuk, pošto je sin ženine ćerke.
Dakle, ja sam brat moga unuka i pošto je muž majke neke osobe istovremeno njen otac, iz toga sledi, da sam otac ćerke moje žene, to jest i brat njenoga sina. Dakle ja sam svoj sopstveni deda!
Ovim obrazloženjem, poštovani gospodine ministre, Vas molim da me oslobodite vojne obaveze, pošto po zakonu, otac, sin i unuk ne mogu istovremeno da služe vojni rok.
Molim za razumevanje i povoljno rešenje mog slučaja!“
Ovo je šlagvort za pitanja:
- Da li znate nazive svojih rođaka koji precizno određuju vaš rođački odnos. Recimo ko je sinovac, a ko bratić, a ko je nećak. Kako se naziva, recimo, prababa vaše prababe? Ko je kurajber, a ko sajkatava... ko su bele pčele?