Вратио бих се 15. октобар 2007. и зауставио убиство Проеског.
Не могу да верујем да се ово десило, душа ме боли.
Вратио бих се 15. октобар 2007. и зауставио убиство Проеског.
Не могу да верујем да се ово десило, душа ме боли.
Mislim da istorija statisticki konvergira, tj, mozemo uneti bilo koji slucajni dogadjaj, menjamo samo trenutna stanja i uloge pobedjnika i porazenih.
Sto se tice covecanstva svi ti mikrodogadjaji statisticki teze istom ishodu.
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
Sprecio bi Gavrilo Principa di izvrsi atentat u Sarajevu,nebi doslo do 1svetskog rata,nebismo izgubili vise od pola teritorije,u Nemackoj nebi doslo do ekonomske krize koja je dovela naciste na vlast,(hitler bi ostao u Becu da moluje)nebi se dogodio 2 svetski rat, nebi se rodila SFRJ, nebi bilo bratoubilackog rata u 90-im godinama svi zajedno bi stvarali bolji zivot u staroj Europi.Izvinite sad sam se probudio i vidim kakvu sam utopiu sanjao....
Sjaj i beda istorijskih zelja
Iako je istorija humanistička nauka, dakle ne egzaktna, ona je ipak nauka i svojim standardima i metodologijom onom ko hoće i može da vidi, pruža zaista mogucnost da shvati suštinu i motive istorijskih procesa.
Metodoligija tipa kad bi bilo šta bi bilo više govori o onima koji je primenjuju nego o stvarnim istorijskim uzročno posledičnim odosima nekog događaja kojeg bi oni, eto, za dobro čitavog čovečanstva promenili.
Pri ovome mislim na apostrofiranje atentata na nadvojvodu Ferdinanda u Sarajevu, čime su stekli i formalni povodi kako bi počeo događaj koji je kasnija istoriografija nazvala I. svetskim ratom. Naime, uprvo ovaj događaj je školski primer, dakle potpuno jasan i nedvosmislen, na kojem brojni đaci, čak i oni netalentovani, već generacijama širom sveta uspešno shvataju fenomen i odnos između stvarnih uzroka i formalnih povoda nekog istorijski značajnog događaja ili procesa.
Potpuno je jasno da bi pomenuti rat poceo i bez Gavrila Principa. Suštinski uzroci su bili sledeći:
Monopolistički savezi kapitala: karteli, sindikati, trustovi, deleći unutrašnje tržište nastoje da podele i svetsko. Tako se borba za prevlast monopola postepeno prenosi na međunarodni plan, što daje nov pečat borbi za tržišta i sfere uticaja. Kako su kolonije kao izvor jeftinih sirovina i veoma unosno tržište igrale značajnu ulogu u kapitalističkoj privredi pre imperijalizma , to se borba za prevlast na svetskom tržištu, u stvari, pretvara, u borbu za kolonije. Zato krajem XIX veka naglo jača kolonijalna ekspanzija kapitalističkih zemalja, te početkom XX veka tako reći nije bilo ni jedne tačke na zemaljskoj kugli koja nije bila kontrolisana od monopolističkog kapitala. Šest velikih imperijalističkih država (Velika Britanija, Francuska, Nemačka, Rusija, SAD i Japan) proširile su u periodu od 1876. do 1914. godine svoje posede za 25 miliona km2, odnosno za jedan i po puta više nego što je do tada iznosila površina metropola tih zemalja. Međutim, ova podela svetskih tržišta bila je veoma neravnomerna: u britanskim, francuskim i ruskim posedima živelo je preko 480 miliona stanovnika, a u nemačkim, američkim i japanskim samo oko 41 milion.
U međuvremenu, izrazita neravnomernost u privrednom razvitku pojedinih država, karakteristična za monopolistički kapitalizam, uticala je na velika pomeranja u odnosu snaga, pa dolazi do vojnog i političkog pregrupisavanja krupnog kapitala u oštroj borbi suprostavljenih imperijalističkih interesa, koja se više nije mogla rešiti političkim i mirnim sredstvima već samo ratom....
Dakle, suštinski uzroci svih istorijskih proces su u sferi proizvodnih odnosa, ma kako oni bili vešto maskirni. Istoriju, ipak, ne čine postupci pojedinci, ma šta oni uradili, niti pojedinačni događaji.....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Ne bih ništa da menjam, jer je to neukusno. Ali se pitam šta bi bilo da je posle smrti Stefana Nemanje Srbija stvarno primila katoličku veru, jer je ta mogućnost bila veoma realna za jednog od "svetovnog" sina Stefana Nemanje (nisam siguran u imenima njih dvojice, za najmlađeg Rastka, Sv. Savu znam). Dva brata se posvađaše oko trona, a jedan od braće je tražio pomoć mađarskog kralja i obećao da će prevesti srbe u katolicizam. U Mađarskoj su bili spremni da ga potpomognu vojskom, ali je u međuvremenu i tamo bila tronska kriza, pa je pomoć izostala. Sava je pomirio svoju braću i srbi su ostali pravoslavne vere (tojest verni Konstantinopolu, a ne Rimu). Šta bi bilo kad bi bilo? Večito pitanje, pa i za ovaj događaj iz 12. veka.
Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!
...ja bih se vratio u stari Rim i rekao Kaliguli...ja se ne vracam...hocu da uzivam u bludu i razvratu...
...hell ain't a bad place to be......
Ja bih se vratio u 1918. godinu. Nakon trijanonskog sporazuma Srbija je trebala proglasiti vlastitu državu umjesto što je formirala onu kraljevinu. Doduše došlo bi u startu do problema poznat kao Bosna i Hercegovina i do sukoba interesa Srbije i Hrvatske. Ali Srbiji su tada nudili proširenje na račun poražene strane u WW1 a umjesto toga prihvatiše tvorevinu SHS čije stvaranje se najviše Srbima obilo o glavu. Trebalo je tada izvršiti podjelu BiH u omjeru 70%:30% u korist Srbije, uzeti Baranju i dijelove Slavonije i Dalmacije anektirati Crnu Goru i proglasiti državu Srbiju od Horgoša do Đevđelije od Đerdapa do Vojne Krajine i Cetine. Ostatak zapadnih teritorija ne bi bio briga Srbije. Kamo lijepe sreće da je Slovenija ostala u Austriji. Tamo im je mjesto.
bogami, i to baš dobar povod, mesto da smo bili sa njima najbolji saveznici mi smo slušali francuze i ruse koji su ihahaj daleko, mi smo se borili najviše za upravo njihove interese,
Gavrila Principa nemogu da slavim kao heroja jer je on iskra koja je pokrenula veliko stradanje, neznam zašto neke ulice nose njegov naziv??
"Dobar izgovor zlata vredi"...moja izreka .
Činjenica je da se mnoge stvari u Istoriji pripisuju marginalnim uzrocima, a u biti su korišćeni samo kao navodni povodi da bi se nešto( već unapred spremljeno) sprovelo. Zato mi je van pameti pominjati Principa kao "ključni faktor" početka I sv. rata, zatim Rambuje kao osnov za bombardovanje, i sl.
Samo najveća naivčina bi poverovala u "zvanične verzije" ( sankcije,Markale, Račak, secesiju...i sl.) jer zdravorazumskim zaključivanjem je svima jasno da je za sva delovanja koja su usledila bilo potrebno mnogo meseci i godina priprema da bi bilo moguće ih izvesti u roku od nekoliko dana.
Stoga..."menjati istoriju" ima smisla samo u nekim sekvencama ( poput moje poruke davnih 90 'ih kada sam savetovao da svu šestoricu iz "putujućeg cirkusa" naoružamo kalašnjikovima i damo im da se sami igraju rata u nekom rezervatu).
Moj zaključak je bio da bi njih 6 se izljubili i izmirili posle 10 minuta i time sve nas sa ovih prostora poštedeli svojih frustracija "malih" i "ugroženih".
To sa najboljim saveznicima je zaista smešno i ne da je pokušaj menjaja istorije tadašnjih političkih prilika u Evropi i posebno na Balkanu, već je potpuni diletantizam u razumevanju međumarodnih odnosa s početka prošlog veka...
Gavrlilo Princip i njegov postupak su razumljivi svakom slobodoljubivom čoveku, jer je on istinski heroj koji je dao sve što ima, život, za slobodu i dostojanstvo svog naroda... Ali, ma kako njegov lični gest bio hrabar, herojski, ili kako ga već ko shvata, on je nebitan u istorijskom smislu kao faktor suštinskog uticaja na prirodu tadašnjih društvenih kretanja, odnosno uzrok rata, kasnije nazavnog Velikim...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Рецимо прво што би упозорио Николу Пашића шта ће се касније десити,јер Хрвати никад неби имали море да им он није дао...
Затим би упозорио Слобу шта ће му се десити,тада он неби био дипломата тад неби Шиптари шетали по Косову и клали Српску децу!
Извршио би општу мобилизацију 90-их исто ко што су то урадили Хрватска и Босна и ту војску би послао на Загреб..е тада би ми могли да узмемо оно што нам припада,остатак би им вратили!
Србијо моја поносна буди!