Sinoć posle koncerta, posle Azre bez Džonija, posle sjajnog Vorbergera i kompanije, pa Bogovića posle čitavog veka... Reših da se dotučem, a da ne smaram okolo i po drugi put sam slušala Čavajdu koji je još onda, davno, kada smo se svi više smejali, govorio naše misli koje je zapisao Mladen. I muzika do svitanja. I ide se dalje.
~
Postoje trenuci kada poželim da sve ovo prespavam i da se probudim u nekom drugom vremenu. Jedina stvar koju uvek osećam je da na mestu gde se šibaju bog i đavo, čovek mora da igra čisto. Mora da izabere stranu i da ide do kraja. Sebe kapiram kao nekog ko je to davno uradio i moja jedina želja je da mi bog pomogne da u ovom haosu sačuvam dušu. To je ono za šta se svakog dana molim i samo se nadam da će me on u ovoj užasnoj buci čuti.
"Geto - tajni zivot grada" (Ghetto - Secret Life of the City)