Ognjen Lakićević
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15
  1. #1

    Ognjen Lakićević

    Ognjen Lakićević je rođen 1937. godine u Trpezama kod Kuršumlije. Diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je u prvoj generaciji dramaturga u klasi prof. Josipa Kulundžića. Objavio je više pesničkih zbirki, knjigu pozorišnih kritika "Mera za meru" (1975) i Antologiju savremene jugoslovenske drame (1984) u dva toma. Poeziju je objavljivao u časopisima i listovima od 1956. godine. Bavio se pozorišnom kritikom i esejistikom. Radio je i kao zamenik direktora Jugoslovenskog kulturnog centra u Parizu i bio dugogodišnji direktor Udruženja izdavača i knjižara Jugoslavije i Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu. Dobitnik je više uglednih priznanja, između ostalih i Vukove nagrade.
    Preminuo je 2005. godine u Beogradu gde je i sahranjen.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    U sobi sa nečijim mačkama

    Kako me hvata jeza
    kad mačke glođu kosti ispod kreveta.
    Pomislim da su kosti mojih nogu,
    jer mi umemo da izgubimo noge u ratu,
    u vodi,
    u snegu,
    u blatu.
    mi znamo da izgubimo svoje noge,
    nekad jednu, nekad obe. Nekad svaku!

    Kako me hvata jeza
    kad mačke glođu kosti ispod kreveta.
    Pomislim da su kosti mojih ruku
    koje umem da izgubim u voljenju,
    u prostoru,
    u čekanju,
    u traženju.

    Kako me hvata jeza
    kad mačke glođu kosti ispod kreveta.
    onda presvisnem za svoje ruke
    koje znaju da poistovete svačije kosti
    sa mesom.

    Kako me hvata jeza
    kad mačke glođu kosti ispod kreveta.
    Beline senki kradom me gledaju
    i pomažu mi da se još više plašim
    dok mačke u svome mlinu ruke mi,
    noge mi svu noć melju.

    Kako me hvata jeza
    kad mačke glođu kosti ispod kreveta.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    To njeno telo

    To njeno telo je najsvetliji mrak
    koje me obasjava nespokojstvom
    To njeno telo je neprohodna šuma
    koja me uvek vraća na početak
    To njeno telo je najlepši dan
    koji mi ne da da zaboravim muziku
    To njeno telo je deo najlepše pustinje
    u kojoj se gubim zauvek i ponovo
    To njeno telo razum bi kamenu oduzelo
    sva ogledala su u nju zaljubljena
    povorka košuta za njom u jezero odlazi
    kad se kupa voda miriše na lepotu
    kad se u postelju baca noć se ustalasa
    To njeno telo liči na vodopad
    na najlepše zore kad vetar ljubi
    kopitu divljoj košuti
    Ako mislite na nju bez razuma ćete ostati
    ne mislite na cvet koji je ukrašava
    pamćenje će bilje napustiti
    To njeno telo pustinju vraća
    na početak pesme
    Pustite je neka ogledala izaziva
    i neka se dive njenom savršenstvu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Reč

    Nož u mozgu, u srcu reč
    pa boli.

    Izgovorimo to teško slovo
    i kamen se pomeri pa teče
    vreme.

    Iz groba reč, u grlu
    grob.

    Svuda na svetu tako je:
    gde stanem grob je i reč
    gde mir potražim nemir
    reči me progoni.

    Pred smrt biramo reči
    za ljubav ih nikada
    nemamo.

    Zagrizem reč kao plod
    pa gorka je.

    Iza groba reč, u grlu
    grob:
    Pojmi li ko šta reč
    nam uzima?
    Pojmi li ko šta ona
    nam da?

    U srcu kamen zbog
    reči
    U grobu muklo bez njih.
    U mozgu nož
    grob je u grlu.

    (Gde to grob nije?)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Ognjen Lakićević



    Gospodin Lakićević je na beogradskim, međunarodnim sajmovima knjiga bio od-do. Nije delovalo da je samo zato što je bio direktor svih izdavačkih kuća/ asocijacije izdavača koja je davno osnovana još u Ženevi .
    "Istorija srpske kulture" je delo Pavla Ivića, Srećka Jovanovića i Lakićevića.
    Ima je po knjižarama .

  6. #6

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Evo jedne Ognjenove izjave u oktobru mesecu 1999. godine

    "U tuđega tatka pogolema patka."

    OGNJEN LAKIĆEVIĆ, predsednik zajednice izdavača i knjižara Jugoslavije, povodom novinarskih primedbi na ovogodišnji sajam knjiga

  7. #7

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Antigona

    Da si imala sedam brata ti bi ipak
    njega sahranila. Da si imala sedam
    brata ti bi ga otela pticama i psima.
    Kad noć dođe na kraju grada čuje se jedan
    brod: nije li to glas tvoje zvezde?
    Da si imala sedam brata ti bi ipak
    otišla sama u grob da pišeš istoriju.
    Danas me peva moja pesma i tebe pitam
    koliki je bol za bratom. Ja nikada nisam
    umeo da pevam moju tugu kao moja misao
    što peva o vatri i o sestri. Ja nikada
    nisam umeo da volim kao što je mene
    pesma volela. Pevajte o male prolaznosti:
    ja ovde ćutim i čekam da se jedna zvezda
    pomeri na sever. Zvezda jedna seli se iz
    moga podneblja - te ptice selice odoše!
    Sad znam: nije zvezda zvezda ako sija
    kada mora. Nije more more ako se penje
    samo kada vetar nadođe. Drvo nije drvo
    ako lista samo kada proleće proleti.
    Nije sestra ona koja brata voli
    samo kad joj poklone donosi. Nije vetar vetar
    ako nema smisla bura koju izaziva.
    Neka planina sačuva svoje mrtve.
    Neka reka pomeri obale da ova pesma
    prođe. Ja imam jednu obalu u ruci
    drugu sasvim u snu. Jedno malo ostrvo
    u sećanju a u oku arhipelag naseljen
    pticama, cvetovima i zvezdama koje mirišu.
    Danas pevam pesmu sutra će ona mene.
    Danas volim ljiljane a sutra će zvona
    za njima odjekivati. Budućnost pripada zvonima.
    Ona imaju uvek poslednju reč:
    Zvona zvone ljiljani cvetaju
    noć masline stida oslobađa
    noć i jagnje u zverku pretvori.
    Noć mi smrt priprema ja je danom
    poričem. Ja poričem svoju smrt u ime
    svoje pesme. Mene noć osporava ja nju
    danom uništavam. Ja je danom ismejavam!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Kletva

    Ako me prevariš lasto
    svaki let neka ti je prevara
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Kao zvuk kao vrisak

    Video sam je kako diše, kao da vreme sažima
    kao da sastavlja beskrajne pustoši
    kao da nevreme od neke divne rane vida
    video sam je kako smišlja zaborav bez stida.

    Video sam je kako nepogode sakuplja
    kao leptire, kao divlje hrizanteme
    kako sev munje na đerdan niže
    video sam je kako zaustavlja vode samilosti
    kada su pošle naniže, o milosti!

    Video sam je nestvarniju od zvuka
    kao vrisak čednu, lepšu od poplave
    video sam je samo jednom u snu
    samo jednom na javi u prolazu:
    lepu kao zvuk kada se kosti lome
    kao vrisak kada se poljubac stvara.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Dan

    Do podne kopam grob
    da dan sahranim.
    Od podne do noći gradim
    spomenik danu da bude
    večan.

    Do podne iskopam raku
    sebi do ramena i nikad
    veću da ceo dan stane.
    Noć sažmem u jednu tačku
    i bude plava kao jedno
    dobro znano oko...

    Kad kažem noć:
    sve zvezde mi kroz glavu
    prolete.

    Do podne kopam grob
    da dan sahranim.
    Od podne do noći gradim
    spomenik jednom danu
    da bude večan.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Zađevice sna

    Ona meni noć ja njoj noć
    i kišu
    Ona meni badem i cvet ja njoj
    more i kanale
    Ona meni krvotok i bilje
    ja njoj svoj dan bez poroka
    Ona meni pticu u vazduhu
    ja njoj dete u naručje
    Ona meni zoru i prostranstva
    ja njoj tame i poplave
    Ona meni najlepše metafore
    i dodaje sunce dodaje po neki cvet
    ja njoj sve što može da stane
    u ružnu reč
    Ona meni svoje telo i zaborav
    ja njoj sve svoje zaborave
    Ona meni so i hleb
    ja njoj sedam dana u nedelji
    Ona meni ja njoj
    ja njoj ona meni
    Ja kažem: volim te kao dubina ponore
    kao što vazduh voli prostore
    Ona mene zađevicama sna zamara
    Ona meni dan
    ja njoj sedam dana u nedelji
    Ona meni put do njene puti
    ja njoj put do besputi
    Ona meni reč
    ja njoj reč i rečenicu
    Ona meni tame ja njoj poplave
    a dete naše raste li raste.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Freska

    Ko te prikova za večnost mila posestrimo
    Drugarice moja bolu najvičnija
    Visina te izda nizina te ne prima
    O kako u tvom telu peva provalija

    Besmrtnice draga raskošna od suza
    Kome si verovala kad te na zid stavi
    Zar te strah ne hvata ljubavi nestvarna
    Da se tvoje dete ne strmoglavi

    U ponor večnosti kao što ti jesi
    Lepojko i sliko potavnjela čela
    Svi tvoji poroci nek su moji gresi
    Ljubimice moja budi mi vesela

    O što volim zore kad imaju lice
    Kao što su freske - moje miljenice
    O što volim kada volim da obolim
    I kad glavom plaćam pesmu - život goli

    O što volim kad anđeli sa zidova gledaju me
    A međ njima neutešna miljenica
    Traži prošlost što ne ume
    Da joj vrati mladost lica.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Pejsaž

    Jedna pesma naslikana
    u vazduhu.
    Jedna ptica iz detinjstva.
    Dva mrava sasvim mala
    idu prema suncu.

    Jedan uveo list masline pada
    prema mome srcu.
    More koje očekuje buru.
    Vetar koji jedna ptica zavitlava
    i dva suncokreta oko kojih se
    sunce okreće.

    Jedno drvo koje očekuje plod
    i buba-mara na jednom belom dlanu.
    To je sve što je tog trenutka
    stalo u moje oko
    To je sve što će ostati
    u mom snu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Dodatak pejsažu

    Jedan glas koji je hteo da kaže
    Namastir Nemaština Nemoj!
    Jedna pesma koja je htela da kaže
    Dete Dečani Dan Dinastija Dosta!
    Jedan cvet koji raste u
    Trpezama Trnu Trnovu Troji.
    Jedna litica sa koje se pada u
    Pustoš Ponor Pomoravlje.
    Jedan jauk jedan strašan jauk:
    O nemojte me otimati iz ovog pejsaža
    zverima naseljenim kao cvećem!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Ognjen Lakićević

    Neoprezna pesma

    Ništa me više ne može spasti
    Kako me oteti od vatre od ove šume
    Ptica se visinom ponosi a može pasti
    Grob me stalno vreba a smrt ne ume
    Ništa me više ne može spasti

    Može mi i ružna reč napamet pasti
    Može me od zločina odvratiti ta ista
    Kako zaustaviti šumu i njene strasti
    Kada su zveri uvek iste i nož zablista
    Može mi ružna reč napamet pasti

    Srce uzalud kuca ako prazno bije
    Prazna mi duša uvek porazom puna
    U praznini svakoj opasnost se krije
    Kad zveri sanjam opseda me šuma
    Kad zveri sanjam opseda me šuma

    Poraz me uznosi ko visina pticu
    Glava moja luta pa poraze traži
    Za život imam ružnu krilaticu
    Slabiji od smrti uvek su mi draži
    Za život imam ružnu krilaticu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Slične teme

  1. ognjen 56
    Autor BoginjaMarija u forumu Želje, čestitke i pozdravi
    Odgovora: 161
    Poslednja poruka: 25.07.2010, 22:40

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •