Oktavio Paz
U Meksiko Sitiju 31.03.1914. rođen je Oktavio Paz, veliki latinoamerički pisac i kritičar. Njegov otac je bio sekretar Emiliana Zapate. Tokom Španske Revolucije učestvovao je na Drugom Međunarodnom Kongresu antifašističkih pisaca u Valensiji. Tokom hladnog rata, Paz je odbio marksističku levicu. Nobelovu Nagradu za književnost dobio je 1990.
http://www.kirjasto.sci.fi/opaz.htm
DVA TELA
Dva tela, licem u lice,
katkad dva su talasa
a noć okean je.
Dva tela, licem u lice,
katkad dva su kamena
a noć pustinja je.
Dva tela, licem u lice,
katkad korenje su
što ih noć povezuje.
Dva tela, licem u lice,
katkad oštrice su
a noć bljesak je.
ZAPISANO ZELENOM TINTOM
Zelena tinta stvara vrtove, šume, livade,
krošnje gdje pjevaju slova,
riječi koje su stabla,
rečenice koje su zelena zviježđa.
Pusti da moje riječi,o bijela, siđu i pokriju te
kao kiša lišća snježno polje,
kao bršljan statuu,
kao tinta stranicu.
Ruke,struk, vrat, grudi,
čelo čisto kao more,
potiljak jesenske šume,
zube koji grickaju vlat trave.
Zelene pjege, poput zvijezda, osipaju tvoje tijelo,
kao tijelo stabla u pupanju.
Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli ožiljci:
pogledaj nebo kako je zelenim zvijezdama tetovirano.
OLUJA
U crnoj planini
Bujica urla visokim glasom
U tom času
Ti hodaš nad ponorima
Po svom usnulom tijelu
Vjetar se u tami bori s tvojim snom
Guštara zelena i bijela
Mladi hrast tisućljetni hrast
Vjetar te rastače i kida i ruši
Otvara ti misao i rasipa je
Vrtlog tvoje oči
Vrtlog tvoj pupak
Vrtlog tvoja udubina
Vjetar te cijedi poput grozda
Oluja u tvom čelu
Oluja u tvom potiljku i tvom trbuhu
Hladi te kao suha grana
Vjetar
U slabinama bujice tvoga sna
Ruke zelene i noge crne
Kroz grlo
Kamena noći
Privezanog za tvoje tijelo
Usnule planine
Bujica urla
Među tvojim bedrima
Monolog kamena i vode
Na obalama tvog čela
Prolaziš kao ptičja rijeka
Šuma sagiba glavu
Poput ranjena bika
Šuma pada na koljena
Pod krilom vjetra
Svakog časa sve viša
Bujica urla
Svakog časa sve dublja
Preko tvog usnula tijela
Svakog časa sve više noć