Citat Nenad_DPb kaže: Pogledaj poruku

A da li ste Banacani znali za Republiku Starcevo?
Posle raspada te "republike" po teritoriji sadasnje Vojvodini su nicale takve republike. U mom komsiluku je tako nastala "Republika Starcevo, po uzoru na vec pominjani ruski model, tada su na vlasti u tom selu bili radikali, stigao poziv za mobilisanje 1919. god, a prica se da nisu pozivani bogatasi zbog "usluga" koje su cinili vlastima i to je izazvalo revolt omladine, a medju njima je bilo svedoka raspada Ruskog carstva koji su videli kako se seljaci obracunavaju sa vlastima, jer bilo je veza starcevaca sa ruskim boljsevicima... I tako su protestanti zauzeli prostorije Opštine Starcevo i proterale predsednika u Pančevo i clanovi Komunisticke partije su proglasili Republiku. Republika se nije dugo zadržala, žandari su vec istog dana došli u Starčevo i pohapsili pobunjenike, žrtvi nije bilo, mada su mnogi od njih muceni i javno prebijani... Danas se Starcevci cesto dice tim dogadjajima i kad nema drugih argimenta u raspravi kazu:": - pa mi smo nekada bili republika!

Pozdrav iz srca Banatskog trougla
... do pančevačkog mosta ...

pozdrav za tebe ali ja bi da dodam verziju koju sam ja nashao u nekim knjigama o Starchevu i po internetu :
Starchevo republika
U selu je tada na vlasti bila Radikalna stranka, a predsednik Opštine Starčevo bio je Živa Pavlović. Tada 24-godišnji Franja Poljak je, kao učesnik Prvog sv. rata od 1917.-18. godine, stupio u kontakt sa ruskim boljševicima. Kao svedok pada velikog Ruskog carstva, video je kako su se seljaci tada obračunavali sa onima koji su do tada bili na vlasti. I to je širio selom.

Pošto je, po izjavama svedoka, tadašnja opštinska vlast bila sklona da za sitne usluge zaboravi poziv za mobilizaciju nekim bogatijim meštanima, poziv na mobilisanje koji je stigao 1919. godine, prelio je čašu nezadovoljstva i izazvao je rupe mladića da započnu demonstracije ispred zgrade starčevačke Opštine. Predsednik se, naslutivši šta može da se dogodi, povukao u Pančevo, a pošto u opštinskoj zgradi nije bilo nikoga, vojni rezervisti su polupali prozore i ušli u napuštene prostorije.

Članovi i simpatizeri Komunističke partije preuzeli su organizaciju ove pobune i proglasili tu famoznu Republiku Starčevo. U to isto vreme, nakon raspada Banatske republike, takve mini-republike nicale su širom Vojvodine, uglavnom jedara punjenih komunističkim idealima po uzoru na ruski model preuzimanja vlasti.

Međutim, istog dana iz Pančeva pristiže veliki broj žandara. Shvativši da nemaju nikakve šanse naspram brojnih i naoružanih žandara, pobunjenici su se bez borbe predali. Iako nije bilo žrtava, veliki broj učesnika pobune bio je zatvoren i mučen. Veći broj njih kažnjen je javnim batinjanjem, dok su nekolicina njih robijali više meseci. Pored Franje Poljaka, koji se vodi kako kolovođa pobune, višemesečnu zatvorsku torturu su preživeli: Blaž Blaženić, Paja Rajković, Marko Gerdić, Blaž Bogut i Iva Tonković.

Evo dela izjave jednog od učesnika: Narod je lupao u Opštini i sekao bandere i telefonske žice. To je bilo oko devet časova, a žandari su stigli oko podneva. Tukli su nas žandari, i radikali (svedok navodi imena, ali ih mi nećemo objaviti, jer potomci navedenih još uvek žive u Starčevu). Tukli su nas do mraka. Posle su nas kolima odveli u Pančevo. Prvo su nas vodili na ispitivanje u Magistrat, pap osle u zatvor.

Na molbu advokata Dude Boškovića, tadašnji ministar pravde, Edo Lukinić, oslobodio ih je svih optužbi i pomilovao, a tadašnji događaji se vode kao razložna pobuna rezervista. Nakon robijanja, seljaci su oslobođeni i protiv njih se više nisu podizale optužnice.