Ne znam kako se vama čini ona poznata rečenica, kada vas upitaju koliko vam dete ima godina, vi odgovorite, a onda vam kažu : ''Ala je to proletelo...''

Kada me upitaju za momke koliko imaju godina i kada mi uzvrate ovom poznatom rečenicom, obično kažem : ''Da, vama sa strane...''

Danas su moji momci proslavili 6-ti rođendan i sad, kad su zaspali i dok ih pokrivam i gledam, razmišljam da je vreme stvarno proletelo...
Sećam se cele trudnoće, odlaska u porodilište, kada su mi ih prvi put doneli, muževljevih suza i poljubaca nakon što ih je video... njihovog odrastanja... prvih koraka,reči... prvog dana u vrtiću... ma, svega...

Sad su to već veliki momci... Vrlo su samostalni, jedan drugom dovoljni u igri, ne traže moju prisutnost u svemu...

Onda stvarno pomislim da je vreme proletelo... Da je jedno njihovo doba prošlo i da će biti sve samostalniji i zreliji...
I stvarno, ima nešto u onoj ''ala je to proletelo...''

Ne čini li se i vama da kada se osvrnete na detinjstvo vaše dece, zaista sve to nekako brzo prođe...