Baš smo juče komentarisali sa prijateljima,
dok smo se fotografisali,
kakav je Kiki bio u maju o.g. ,
a kakav je sada.
Bez obzira što sam uvek uz njega,
svaki put se nađem u nekom čudu,
kada vidim da ''moja beba'', više i nije beba.
Sada je mali - veliki dečak, koji zna da šarmira,
izgovara smislene rečenice, postavlja zilion pitanja,
izvodi zaključke,
koji su u skladu sa njegovim godinama...
Sretna sam, hvala Bogu, što moje dete raste, napreduje...
Posmatram ga...
i trudim se da maksimalno uživam u njegovom odrastanju,
bez ikakve želje da od Kikija napravim ''maminog sina''.
Nadam se da ću uspeti u tome...
Kao i u svim ljubavima, držim se gesla
''Ako nekog voliš, oslobodi ga...''