Apiterapija
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4

Tema: Apiterapija

  1. #1

    Apiterapija

    Pod apiterapijom se podrazumeva lečenje pčelinjim proizvodima: med, mleč, polen, propolis, pčelinji vosak i pčelinji otrov. Reč apiterapija sastoji se iz dve reči: apis - pčela i terapija. Tako su zdravstveni radnici koji se bave lečenjem ljudi dobili naziv apitterapeuti. Kod nas se još uvek apiterapija tretira kao narodna medicina, mada se u poslednje vreme preparati od pčelinjih proizvoda priznaju, istina delimično i kao pomoćna lekovita sredstva. U starim zapisima mogu se pronaći brojne potvde o apiterapiji kao tradicionalnoj medicini drevnih civilizacija.
    Na zapadu u Engleskoj i SAD, a na istoku u Bugarskoj i Rusiji, postoje prave klinike za apiterapiju kao i laboratorije koje se bave proučavanjem uticaja pčelinjih proizvoda u lečenju raznih tegoba kod živih organizama pa i ljudi.
    Upotrebu meda je otkrio praistorijski čovek, prvenstveno kao hranu, još pre nekih 8000 godina. Kao verski simbol, hrana i lek, med i drugi pčelinji proizvodi su pratili čoveka na putu njegovih planetarnih migracija i civilizacijskog razvoja. Bili su prisutni u drevnim običajima kod rođenja, svadbi i smrti kao i u raznim paganskim ritualima i sujeverjima. Med je naročito zabeležen i u svetim knjigama. Veličali su ga pesnici, jedan od prvih zapisa u poeziji nađen ja na tlu Kine u dinastiji Song od pesnika Su Schia, zatim mudraci, esejisti, romantičari, humoristi i tako sve do današnjeg dana.

    Još pre 2000 godina, pre Nove ere Egipćani su znali za blagodeti pčelinjih proizvoda. U to vreme, likovi pčela pojavljuju se na zidovima hramova zajedno sa scenama iz svakodnevnog života. Po legendi, za svoju lepotu egipatska kraljica Kleopatra može zahvaliti medu. Trajnost i postojanost mumija Egipćani duguju pčelinjim proizvodima, prvenstveno propolisu, koji su dodavali u velikim količinama preparatima za mumificiranje.

    Prema legendi, Zevsa je medom i mlekom (istina kozijim) hranila Melisa, kći kralja Krita. Telo Aleksandra Makedonskog bilo je potopljeno u medu, do trenutka sahrane, zbog antibakterijskog i visokokonzervirajućeg efekta meda.


    Pčelinji proizvodi su:


    MED

    Gusta, slatka, sirupasta ili kristalasta materija, bledožuta do tamnomrka, specifičnog mirisa i ukusa, proizvod pčela medarica. Cvetni med se dobija od nektara biljaka ili lišćara. Pretvaranje nektara u med je složen proces u kojem učestvuju sve pčele radilice iz pčelinjeg društva. Pčela sakupljačica pošto je napunila svoj medni želudac nektarom vraća se u košnicu gde je dočekuju mlade pčele radilice i preuzimaju nektar. U toku obrade nektar gubi znatan deo svoje vodene sadržine i prima sve enzime koje luče pljuvačne žlezde pčela. Dva do tri dana takav nektar sazreva u mednim ćelijama i posle zgušnjavanja se pretvara u zreo med. Ventilacija potrebna za tu obradu postiže se pomoću brzog i neprekidnog lepršanja krila pčela.
    Poreklo meda, u odnosu na biljnu vrstu od koje potiču, iskusni pčelari i dobri poznavaoci meda mogu da odrede na osnovu organoleptičkih osobina: konzistencije, boje, mirisa i arome. Pouzdano se može prepoznati poreklo meda analizom cvetnog praha koji se uvek, u manjoj ili većoj meri, nalazi u medu. Osobine meda kao što su boja i arome mogu varirati zavisno od tipa zemljišta, vremenskih i ekoloških uslova, a i godine proizvodnje. Med ni posle višegodišnjeg stajanja ne gubi svoje bitne osobine, ali aromatične materije isparavaju i zbog toga je stari med slabije aromatičan, bez obzira na jačinu arome i vreme priozvodnje.
    Bagremov med je bledožućkasto - zelenkaste boje. Ima blag i prijatan ukus, veoma sporo kristališe u vidu sitnih zrnaca i tada dobija mlečno belu boju.
    Lipov med ima prijatan miris lipe. Žut je, brzo se kristališe u sitna zrnca. Ima antibakterijsko dejstvo.
    Suncokretov med je zlatnožut. Opor je i vrlo brzo se kristališe.
    Med pitomog kestena je taman, pomalo gorak. Kristališe u krupna zrna. Ima izrazito antimikrobno dejstvo. U narodnoj medicini se koristi kod oboljenja želuca i creva, kao i kod oboljenja bubrega. Ima visok sadržaj polena i mineralnih materija.
    Med od uljane repice je svetle boje. Brzo se kristališe u krupnim kristalima, čak i u saću pre nego se istrese.
    Livadski med potiče od nektara livadskog bilja. Ima žutu boju i prijatan miris. Među biljem postoji i veliki broj lekovitog bilja, pa se livadski med koristi u narodnoj medicini od davnina kao univerzalni lek.
    U sastav meda ulaze šećeri (fruktoza, glukoza, saharoze i dr.)oko 80%, voda oko 17%, organske kiseline, belančevine, minerali i vitamini u manjim, ali veoma vrednim količinama.
    Merilo ispravnosti meda nije njegova sirupasto - gusta ili tečna konzistencija (npr. falsifikovani med može dugo zadžati tečno stanje). SVAKI PRIRODNI MED (osim bagremovog) VREMENOM JE PODLOŽAN KRISTALIZACIJI. Temperatura na kojoj se med kristališe je već 10° C. Dekristalizovati se može postepenim otapanjem meda ali treba voditi računa da TEMPERATURA NE PREĐE + 45° C, da bi se sačuvala sva lekovita svijstva meda.
    Med se smatra visokokaloričnom hranom (1 kg meda daje organiznu oko 3250 kalorija), međutim, predstavlja idealnu zamenu za šećer (1 kg šećera sadrži 4100 kalorija). Med se upotrebljava onakav kakav se dobija iz košnice, bez dopunske prerade i takav predstavlja hranu koju želudac najlakše probavlja. Ipak se nedovoljno koristi u ljudskoj ishrani.

    Med je eliksir lepote. Ima izuzetna kozmetička svojstva, jer se odlikuje izvanrednom prolaznošću kroz kožu, hrani mišićne slojeve i odlaže njihovo starenje.
    Današnja nauka je potvrdila da med i drugi pčelinji proizvodi imaju veoma složen sastav, sa idealno izbalansiranim sastojcima koji međusobnim delovanjem postaju pravi katalizator i biostimulator u čovečjem organizmu. Kod oboljenja gornjih disajnih puteva med se pokazao veoma korisnim. Zbog velikog sadržaja glukoze med daje energiju i snagu srčanom mišiću, normalizuje rad krvnih sudova i doprinosi regulisanju krvnog pritiska. Odličan je pokrtetač zamorenog mozga, doprinosi oslobađanju čoveka od osećaja utučenosti i bezvoljnosti.
    U trećem životnom dobu upotrebom meda se zadržava mladalačka svežina i produžava životni vek. Velika je preventivna uloga meda u ishrani dece. Preporučuje se davati najviše dve čajne kašike (oko 30 gr.) ujutro i uveče. Redovnim uzimanjem meda buduće majke jačaju i sebe i dete. Med potpomaže lečenje mnogih bolesti, kao i jačanje organizma u celini. Kontraindikacije se javljaju isključivo kod onih osoba čije je fizičko stanje takvo da je potrebno ograničiti unošenje ugljenih hidrata i kod onih koji ispoljavaju osetljivost na med.

    MED U SAĆU

    Med u saću je pčelinji proizvod. Sastoji se od ćelija saća - prirodnog pčelinjeg voska i zrelog meda. Kao sredstvo za prevenciju kod polenske kijavice upotrebljava se kocka meda u saću 2 x 2 cm, žvakanjem 4 - 6 puta u toku dana. Osim toga, med u saću podstiče lučenje pljuvačke i želudačnog soka, čuva desni, čisti zube od kamenca i naslaga (posebno kod pušačččča). Deluje blagotvorno na nazmenu materija u organizmu, reguliše rad krvotoka i mišića.
    Vosak se stvara u specijalnim žlezdama pčela radilica. Beo je ili žut (svetlije ili tamnije) zavisno od količine propolisa i vrste polena koje sadrži. Ima prijatan, specifičan miris. U farmaciji se koristi vosak koji se dobija od saća nakon vrcanja meda. Saće se topi u kipućoj vodi i vosak isplivava na površinu. Kada se ohladi i stvrdne ponovo se topi i lije u kalupe. Nakon toga spreman je za upotrebu. Upotrebljava se u medicini, farmaciji, kozmetici i parfimeriji. Ima omekšavajuća i protivupalna svojstva.
    Od davnina se vosak upotrebljava za lečenje rana i kožnih bolesti. Ulazi u sastav mnogih melema i masti, a u kozmetici se upotrebljava za spravljanje krema, pomada i maski.

    CVETNI PRAH - POLEN

    Danas se naučnici u mnogim zemljama bave svestranim proučavanjem dejstva cvetnog praha na čovečji organizam. U načelu cvetni prah nije pčelinji proizvod, već ga sačinjavaju muške polne ćelije cvetonosnih biljaka. Pčele ga sakupljaju sa biljaka i imaju neprocenjivu ulogu u oprašivanju. Skupljeni prah pčele stavljaju u korpice na svojim zadnjim nogama i tako prenose do košnice. Tu ga smeštaju u voštane ćelije i prelivaju medom.
    Cvetni prah igra veliku ulogu u razvitku pčelinjeg društva. Pri nedostatku praha pčele prestaju da se množe, prestaju da stvaraju pčelinji mleč, tako da pčelinje društvo, koje u toku zime nema dovoljno cvetnog praha, u proleće teško podiže mlade pčele i preko leta daje slab prinos meda.
    Polenska zrnca pojedinih biljaka razlikuju se po veličini, obliku i boji. Polen je, kao i druge materije organskog porekla, lako kvarljiv. Čuva se u osušenom obliku na suvom i tamnom mestu. Drugi način čuvanja hranljivih i lekovitih sastojaka je konzerviranje u medu; u staklenim posudama na temperaturi od 2 - 4 stepena.
    Koristi se u narodnoj medicini kao sredstvo sa različitim lekovitim dejstvom. Najnovijim ispitivanjima je ustanovljeno da sve vrste polena sadrže proteine, slobodne aminokiseline, šećere, mineralne materije, vitamine, hormone, masti, aromatične materije i vodu.
    Cvetni prah reguliše funkcije creva, kako kod zatvora, tako i kod dugotrajne dijareje, povećava apetit, smanjuje krvni pritisak i pospešuje oporavak nakon bolesti; primenjuje se kod svih vrsta anemičnih stanja organizma. Daje se sa uspehom kod poremećaja nervnog sistema i žlezda sa unutrašnjim lučenjem. Rezultat uzimanja polena u kombinaciji sa medom je povećanje telesne težine i povratak dobrog raspoloženja u periodu rekonvalescencije.
    Posebno su zanimljivi eksperimenti i rezultati dopunske terapije polenom na psihičke komplikacije kod hroničnog alkoholizma. Davanjem tri puta dnevno po kafenu kašiku polenovog praha posle zabrane alkohola skraćuje se ,,apstinencijalni sindrom'' alkoholičara na 2 - 3 dana, dok kod opšteprihvaćenog načina lečenja ovaj sindrom traje nedelju dana.
    Primena cvetnog praha - polena je kontraindikovana kod svih vrsta polenskih alergija. Treba biti naročito oprezan pri upotrebi polena kod osoba koje su presetljive na ostale pčelinje proizvode, te je preporučljivo da se terapija polenom sprovodi pod kontrolom lekara. Blagovremenim korišćenjem meda u saću može se desenzibilisati organizam prema polenu.

    MLEČ

    Mleč stvaraju mlade pčele radilice u svojim ždrelnim žlezdama. To je gusta kašasta tečnost, beličasto - prozračna, specifičnog mirisa i nakisela.
    Dejstvo matičnog mleča na opšte jačanje organizma objašnjava se njegovom sadržinom. Naime, objedinjuje različite vitamine, soli, belančevine, mikroelemente, aminokiseline i hormonalne materije. Sastav pčelinjeg mleča nije ustaljen, ali u njemu ipak preovlađuju belančevine i vitamini. Izložen svetlosti i vazduhu u normalnim kućnim uslovima, mleč počinje brzo da se raspada. Zato se najbolje čuva u medu (1 g mleča na 100 g meda), u frižideru na 0 stepeni, tamnim i zatvorenim prostorijama. Ukoliko je potrebno čuvati ga duže vreme, preporučljivo je držati ga na temperaturi od -10 do -18° C.
    Mnogi autori misle da pčelinji mleč poboljšava apetit, utiče na rast i razvitak pojedinih organa i sistema, jača odbrambene snage organizma i održava dobro raspoloženje. Smatra se da mleč reguliše rad žlezda sa unutrašnjim lučenjem, a neki izveštaj govore i o jačanju polnih funkcija nakon uzimanja mleča. Uzrok tome leži u njegovom svojstvu da utiče svestrano na proces razmene materija, na njegovo jačanje i regulisanje, tako da je izuzetno delotvoran u jačanju organizma iznurenog dužim bolovanjem.
    Kada se koristi kao dopunsko sredstvo ili kao terapeutsko sredstvo, u lečenju raznih bolesti, obavezna je konsultacija lekara.

    PROPOLIS

    Propolis je smolasta materija koju sakupljaju i prerađuju pčele radilice. Veoma je prijatnog mirisa i pomalo gorak. Lepljiv je i na toploti brzo omekša. Topi se na temperaturi od 80 do 104 stepena. U vodi se ne rastvara. Sadrži 55 - 60 % smolastih materija, 8 - 10 % eteričnih ulja, oko 30 % voska, 8 - 10 % polena, vitamina, antibiotika i više elemenata u tragovima, kao što su kalijum, kalcijum i dr.
    U narodnoj medicini propolis je odavno poznat kao lek za rane, žuljeve pa i rak. Primena propolisa u lečenju uglavnom se zasniva na njegovom antibakterijskom dejstvu i to mahom spolja u obliku masti, peroralno u vidu ekstrakta.
    Osim antibakterijskog dejstva, propolis se ceni kao lekovito sredstvo sa svojim antitoksičnim, protivupalnim anestetičkom dejstvom, a i kao stimulator odbrambenih snaga organizma u borbi protiv infekcija.
    U poređenju sa drugim preparatima, preimućstvo propolisa je u tome što je potpuno bezopasan za organizam i što se može upotrebljavati kako u kombinaciji sa drugim lekovima, tako i samostalno.
    Upotreba propolisa, kao i drugih pčelinjih proizvoda u humanoj medicini, sprovodi se pod kontrolom i uz savet lekara zbog mogućih alergenskih reakcija.

    PČELINJI OTROV

    Pčelinji otrov je bezbojna tečnost, oprog ukusa, sa karakteristočnim mirisom meda. Terapijski efekat pčelinjeg otrova više je u vezi sa njegovim direktnim a ne indirektnim dejstvom. Upotrbljava se kao direktni ubod pčela, potkožne injekcije sterolizovanog pčelinjeg otrova, masaža mastima koje sadrže pčelinji otrov ili kao akupunkturna mikroinjekcija.

    KAKO IZABRATI "PRAVI" MED

    Na našim terenima bogatim raznovrsnom florom, med je izvanrednog kvaliteta, tako da nije teško zadovoljiti propise o kvalitetu meda. Potrebno je obezbediti pogodnu i higijenski ispravnu ambalažu i da se vrca zreo med. Za čuvanje meda u većim količinama potebno je imati odgovarajuću posudu, najbolje drvenu, aluminijumsku, emajliranu ili staklenu. Poželjno je da se te posude mogu hermetički zatvoriti i da se čuvaju u suvim i tamnim prostorijama koje se lako provetravaju. Posebno treba obratiti pažnju da u prostoriji u koji se čuva med ne bude ništa što izlučuje jake ili neprijatne mirise (benzin, katran i sl.) jer med ima svojstvo upijanja mirisa.
    Kod odabiranja meda za domaćinstvo (u ishrani i lečenju) treba posebnu pažnju obratiti na konzistenciju, boju, miris i aromu. Med može biti tečne ili kašaste konzistencije, delimično ili potouno kristalisan.
    Ako je med vrcan iz nepotpuno zatvorenog saća, brzo dolazi do vrenja zbog veće količine vode. Osim toga, med koji je pregrejan nema određenu gustinu a ni karakterističnu boju za određenu vrstu meda (tamniji je).
    U pravilniku o kvalitetu meda kao životne namirnice stoji: ,,Kristalizacija je, zapravo, prirodno svojstvo meda, a zavisi od odnosa grožđanog prema voćnom šećeru koje med sadrži. Što je više grožđanog a manje voćnog šećera utoliko je kristalizacija meda brža i jača, i obrnuto. Onaj med u kojem je veliki procenat voćnog a mali procenat grožđanog šećera ostaje dugo u tečnom stanju, čak godinu, dve. Nasuprot ovom, ako u medu ima više grožđanog a manje voćnog šećera med brže kristališe, odnosno ne ostaje duže vreme u tečnom stanju.
    Kakav će odnos između raznih vrsta šećera biti u medu, zavisi od vrste biljaka sa čijih cvetova pčele sakupljaju nektar. Na primer, nektar kadulje sadrži 18,5 % voćnog šećera, 4,9 % grožđanog i 76,5 % saharoze, dok nektar uljane repice sadrži 43,3 % voćnog šećera, 54,6 % grožđanog i 2,1 % saharoze. To je dakle razlog što med od kadulje ostaje dugo u tečnom stanju, a med od uljane repice ubrzano kristališe.
    Kristalizacija na umanjuje prirodna svojstva meda, pa time ni propisani kvalitet. U iskristalisanom medu sačuvane su sve prirodne materije (vitamini, proteini, organske kiseline, enzimi, minerali i dr.) koje ima i med iste sorte u tekućem stanju. Njegova biološka vrednost kristalizacijom nije umanjena.
    Boja meda može biti od potpuno svetle (bagrem, uljana repica, livadski) do tamne (šumski, žalfija, vres, kesten i neki livadski) zavisno od biljaka sa kojih su pčele sakupljale nektar. Po nekim ispitivanjima taman med sadrži više minerala nego svetao.
    Miris meda treba da je prijatan (ne sme da bude kiselkast) i da odgovara mirisu bilja sa kojeg je med sakupljan.
    Eterična ulja daju medu određenu aromu, koja lako isparava prilikom grejanja na temperaturi većoj od 45° C.
    Med je prirodna hrana i to u punom i strogom smislu reči, jer za njegovo korišćenje kao životne namirnice nije potrebna nikakva predhodna prerada niti dorada, ni gitička niti hemijska, ni ikakvi konzervansi za njegovo čuvanje od kvarenja. On se u ishrani koristi onakav kakav je dobijen iz košnice, bez ikakvih dodataka za poboljšavanje njegovog izgleda, ukusa i mirisa ili njegove biološke vrednosti.

    Apiterapija se ne bi smela izolovati ili potpuno odvojiti od ortodoksne medicine. Najidealnija bi bila uzajamna saradnja. Ortodoksna medicina ima iskustva u postavljanju tačne dijagnoze kao i pružanju prve pomoći kod hitnih i akutnih stanja. Apiterapija bi mogla da produži lečenje u toku oporavka i da se nastavi terapija tamo gde je potrebno na duže staze. Svaki čovek bi trebalo da ima pravo izbora. Osim toga, pčelinji proizvodi se mogu upotrebiti uporedo sa terapijom ortodoksne medicine, ne umanjuju efekat lekova ali štite organizam od neželjenih pojava hemijskih lekova.
    Svaki apiterapeut treba da ima na umu da je svaki čovek jedinka za sebe i da prilagođava lečenje kao i doze preparata svakom čoveku ponaosob. Da bi se postigli trajno dobri rezultati, neki put treba sprovesti lečenje pčelinjim proizvodima i lekovitim travama (u kombinaciji) od 3 do 12 nedelja. Osim toga, treba pratiti osetljivost organizma svakog bolesnika na određene pčelinje proizvode i biti spreman u svakom trenutku da se promene doze kao i mešavine preparata, prema potrebi pacijenta.
    Mi, ljubitelji i zaljubljenici u pčelinje proizvode, znamo neki put preterati u hvalospevu ,,Pčelinji proizvodi leče od glave do pete i spolja i iznutra'' ! No, treba da budemo realni, jer čuda ne postoje, kao ni čudotvorni lekovi. To je samo priroda, što nam je podarila, i od naše sposobnosti i kreativnosti zavisi i krajnji rezultat.
    Mi smo čudan narod koji voli da eksperimentiše sam na sebi, tako da preterano unosimo određene proizvode pa se dobije suprotan efekat ili se uzima po slobodnoj proceni (na primer 2 do 3 kapi propolisa) pa nam posle ti preparati ne pomažu jer smo izvršili desenzibilizaciju organizma (navikavanje) ili izazvali alergiju na odrđeni preparat, što može biti veoma neprijatno a neki put i opasno. Zato je neophodno da se svaki pacijent predhodno konsultuje sa iskusnim apiterapeutom i da ima postavljenu dijagnozu ili nalaz lekara ortodoksne medicine.
    Za ovih 17 godina rada kao apiterapeut najbolje rezultate sam postigla u lečenju bolesti disajnih organa, gastrointestinalnih smetnji, kod anemija, nekih sistemskih bolesti (podizanju otpornosti organizma), raznih kožnih infekcija, rana koje teško zarastaju, kod bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija.


    Marija Ružanović
    apiterapeut
    Novi Sad


    Korisne savete pčelara,pčelarski rečnik i sl. na http://www.pcela.co.yu/index.htm


    Novo-staro o lekovitosti meda

    Med i pčelinji proizvodi kao lijek upotrebljavali su se još od praistorije na osnovu pozitivnih iskustava koja su prenošena sa koljena na koljeno. Postoje istorijski dokumenti kod Egipćana, koji su sa medom liječili ali i konzervirali i balzamovali, zatim Asiraca, Helena, Kineza itd. Hipokrat 460-370 pre n.e., Paracelzius (1493-1541) i mnogi drugi su pokušavali da zapišu iskustva i propišu načine liječenja medom. Mnogo knjiga se moze naći o medu kao lijeku ali zbog komplikovanih ekonomskih prilika i težnje dobiti na vlastite patente, med je ostao po strani. Zato ovi pokušaji sa studijama mogu biti novi važan podstrek za upotrebu i proizvodnju meda i pčelinjih proizvoda.

    Prof. Dr Munsted Kurhen opisuje pozitivna iskustva liječenja inficiranih rana, jer med nema samo antibiotiska svojstva već bolje čisti ranu nego antibiotici, tako što upija toksine i druge otpadne materije iz rane. Vlažnost meda je optimalna i dokazano je da rana liječena medom ostavlja manje ožiljke. Iako med može da se sterilizira ultravioletnim zracenjem bez izmjene glavnih svojstva, strah od Botulisma u medu koji je opisan u nekoliko slučajeva kod djece, držao je med izvan medicinskih krugova. Tu se dodaje biznis i patent problematika što je doprinijelo da veliki proizvodjači lijekova nisu zainteresovani za studije o medu.

    Uspješni su se pokazali i pokušaji u liječenju inficiranih rana na stomaku posle operacija jer med ne samo da liječi bolje već i da ostavlja manje oziljke od poznatih antibiotika.

    Med snižava holesterol värde posebno onu opasnu frakciju LDL a smanjuje i masnoću u krvi ( 3 kašike dnevno, najbolje uveče).

    U borbi protiv masnoće i debljine, u Engleskoj je upravo sada popularna jedna knjiga o dijeti sa medom. Knjiga se zove Hibernation diet: Uzme se nekoliko čajnih kašika meda pred spavanje, uz to sa 20 minuta lake gimnastike. (Ne aerobik već prilagođeno za svakodnevne uslove, lakši tegovi ili sklekovi pred spavanje, toliko samo da se covjek lako ovlaži znojem).

    Pojednostavljeno objašnjeno: Zbog kompliciranog mehanizma preradjivanja šećera u jetri, med je povoljan jer drži stalni nivo fruktoze i glukoze u krvi, što opet blokira druge fermente da ne daju osjećaj gladi i ne tjeraju jetru da preradjuje uzete disahaide a i da tijelo usisava manje disaharida iz crijeva i manje ih iz jetre ubacuje u krv itd.

    Helikobakter pylori je osjetljiv na med pa se otvara mogućnost liječenja čira na zelucu medom.

    Pri liječenju tumora zračenjem pokazalo se u studiji da 20 ml meda uzeto 15 minuta prije i 15 minuta poslije zračenja, plus jednom još 15 ml 6 sati posle zračenja sprečava komplikacije zračenja; mučnine, reaktivne upale na zračenoj sluznici a manje je i drugih bakterijskih upala u toku zračenja jer med smanjuje broj bakterija. Studija je rađena na 40 kancer pacijenata.

    Na 30 dobrovoljaca pokazalo se da med spriječava karies i krvarenje desni.

    Med sa maslinovim uljem i voskom (frakcije sa poklopaca) smanjuje gljivične kožne bolesti kao i neke vrste psoriaze i ekceme. Poboljšanje se potvrdilo kod 80% bolesnika med ekcematosni neurodermit a 63% bolesnih od psoriaze.

    Dokazan je izvjestan efekt pri liječenju raka mokraćne bešike.

    Med lokalno protiv herpes - virusa djeluje čak efikasnije nego acyklovir (lijek protiv herpes-virusa).

    Ukratko rečeno:

    Sa onim sto je vec poznato i sa ovim novim istraživanjima o liječenju medom: povreda, operativnih rana, kožnih bolesti, nekih vrsta raka, holesterola i masnoće u krvi, gojaznosti, virusnih i bakterijskih infekcija, kariesa itd pruža se veća mogućnost zdravstvu da dobije jeftine efikasne lijekove, a nama pčelarima lakše pčelarenje.

    Dr Jovan Trivić

  2. #2

    Odgovor: Apiterapija

    BRAVO MAJSTORU
    brm, brm, brrrrrrrrrrrrrrrrm m

  3. #3

    Odgovor: Apiterapija

    Balzam od propolisa i belog luka sam probala i preporučujem, kao i sve pčelinje.



    Prvo se napravi alkoholni rastvor belog luka:

    200 g belog luka samleti u mašini za mlevenje mesa (npr.)
    pa se u boci od tamnog stakla prelije sa 200ml 96% alkohola.

    Drži se na hladnom mestu 10-12 dana, zatim profiltrira, doda se 50g meda, 30ml 20% alkooholnog rastvora propolisa, meša do potpunog rastvaranja meda i tako ostavi još 2-3 dana.

    Preparat se uzima u vidu kapi, prema dole datoj šemi, u 50ml mleka, 3 puta dnevno 20-30 minuta pre jela.

    Od 11-og dana preparat se uzima po 25 kapi 3 puta dnevno do kraja meseca (30-og dana). Zatim treba prekinuti 5 meseci a posle toga se uzimanje ponavlja.

    Preparat ima izvanredan lekovit i profilaktički efekat pri:

    aterosklerozi,

    čisti organizam od masti,

    poboljšava elastičnost arterija, razmenu materija,

    predupređuje se razvoj stenokardije i infarkta,

    veoma je koristan pri lečenju čira na želucu,
    dvanaestopalačnom crevu,

    hroničnom bronhitisu,
    od česte sklonosti oboljenjima respriratornih organa itd.

    Šema uzimanja balzama (broj kapi po obrocima)
    doručak rućak večera

    1. dan 1 2 3
    2. dan 4 5 6
    3. dan 7 8 9
    4. dan 10 11 12
    5. dan 13 14 15
    6. dan 15 14 13
    7. dan 12 11 10
    8. dan 9 8 7
    9. dan 6 5 4
    10. dan 3 2 1



    Iz knjige prof. Alekseja Sinjakova "Bolšoj medovi lečebnik", Moskva 2001.

  4. #4

    Odgovor: Apiterapija

    med volEm i licno vjerujem da ima ljekovita svojstva.. moj deda je bio pcelar pa sam odrasla sa kvalitetnim medom koji nam je uvijek bio dostupan.. vrcanje meda sa dedom mi je uvijek bila omiljena aktivnost na selu ja (gotovo) svako jutro pojedem kasichicu meda kad me grlo boli ondaK pomjesam kasiku meda sa kasicicom cimeta i cijedjenim limunovim sokom.. grlobolja prodje brze nego bilo kojim drugim nacinom ljecenja.. dobar je i za opekotine i za herpes na usnama.. a za alergije je najbitnije da se koristi med sa podneblja u kojem se zivi..
    moomoo meee jooouu

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •