Hram (crkva) u mom mestu
Prikaz rezultata 1 do 10 od ukupno 10
  1. #1

    Hram (crkva) u mom mestu

    Moje rodno selo nikada nije imalo crkvu. Nema je ni dan danas. Uvek sam zavideo selima koja imaju svoje hramove i ta naselja sam smatrao na neki način više i bolje zaštićenim i prijatnijim za življenje...

    Ima li vaše mesto hram Božiji i šta znate o njemu, kada i kako je podignut, kojem je svetitelju posvećen...?

    Pošto sam juče bio u Sremu, prošao sam kroz Šimanovce i fotografisao mesnu crkvu. Crkva je prelepa (mada su sve crkve lepe) posebno i zbog toga što je ja pamtim da je dugo, dugo bila bez zvonika. Ostale pojedinosti o hramu (mada ih znam) prepustiću da napiše nekom ko je odande. Recimo Gogi...





    Pogled na crkvu iz daljine...




    Lepo urađeni ulaz u crkvenu portu...




    Posle 60 godina obnovljeni zvonik crkve...

    Ipak ću dopuniti ovaj post sa podacima o šimanovačkoj crkvi, što neće biti teško, pošto su svi ovi podaci koje ću navesti prepisani sa table koja se nalazi ispred hrama:

    "Crkva Sv. Nikole
    Sveti hram je sazidan oko 1790. godine u baroknom stilu i posvećen je prenosu moštiju svetog oca Nikolaja. Ikonostas je radio zemunski slikar Konstantin Lekić 1822. godine o čemu postoji zapis sa unutrašnje strane ikonostasa. Osvećen je iste godine za vreme mitropolita Stevana Stratimirovića. Crkveni toranj je srušen za vreme II. svetskog rata, tačnije u septembru 1943. godine. Ostala je samo jedna strana uz Crkvu po čemu su Šimanovci bili prepoznatljivi više od 60 godina. Toranj je kompletno obnovljen 2005. godine i doveden u prvobitni izgled."
    Poruku je izmenio memento, 19.06.2008 u 09:21 Razlog: Dopuna teksta
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    13 Odgovor: Hram (crkva) u mom mesti.

    Fotografije su prelepe.

    Prošetaću se, kad mi vreme dozvoli, do gospodina Željka, ne bih li saznala nešto više.

    Znam da je posebno interesantna priča o zvoniku crkve.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #3

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    Прхово




    Црква Св. Николе

    Храм је саграђен 1806. г. Између изградње цркве и постављања иконостаса протекло је око 40 година. Данашњи иконостас је настао у времену од 1832. - 1841. године. Резбарију иконостаса је урадио Павле Бошњаковић. У јануару 1840. г. сликарске радове на иконостасу су радили мајстори Георгије Бојер и Димитрије Ђурковић.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #4

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    Деч



    Црква Св. Вазнесења Господњег

    Црква је подигнута у првој половини 19. века, 1828. године. Извођач радова на светом Храму био је зидар из Митровице Мојсије Јанковић. Зидања цркве завршено је 1831. Павле Бошњаковић је 1934. године певнице, архиеписковски сто и столове. Године 1839. Георгије Девић је израдио иконостас и рипиде. Константин Пантелић је осликао иконостас и унутрашњпст цркве. Првобитни звоник, који је миниран од стране Немаца у II. Светском рату, је био већи са куполом и сатовима на њему.



    Барокни иконостас којег је осликао Константин Пантелић



    Нови парохијски дом
    Кажи да је Деч добио име по својим оснивачима, Србима из Дечана, који су у једној од бројних сеоба, за време турске владавине Балканом, населили и ове просторе...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #5

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    NIKOLAJEVSKA CRKVA
    u Novom Sadu



    Nikolajevska crkva se taško uočava jer je porta oivičena zgradama sa Trga Marije Trandafil, Pašićeve i Nikolajevske ulice.

    Crkva je posvećena Sv. ocu Nikolaju, tj. prenosu moštiju Sv. Nikole, a slava je 22. maja.


    Na severnoj strani od ove crkve nalazila se prvobitna drvena Crkva, izgrađena verovatno odmah posle Velike Seobe 1692.

    Današnju crkvu podigli su trgovci, braća Nedeljko i Stojić Bogdanović 1726-30. Braća su se doselila u Petrovaradinski Šanac (potonji Novi Sad) 1716. iz Slavonije. Po dolasku u Novi Sad, Nedeljko je otišao na hadžluk u Svetu zemlju; zadržao se u Hilandaru i zamonašio.

    Ostao je u uspomeni, a crkva je dugo nazivana NEDELJKOVA crkva.

    To je najstarija pravoslavna crkva u Novom Sadu u postojećem stanju.

    Crkva je posvećena Sv. ocu Nikolaju, tj. prenosu moštiju Sv. Nikole, a slava je 22. maja.

    Krajem 18. veka crkva je ustupljena pravoslavnim grčkim i ruskim građanima Novog Sada, a u neljelju su se naizmenično održavale grčka i crkvenoslovenska liturgija. Otuda je i uobičajeni naziv - Nikolajevska - po ruskom nazivu.

    U Buni 1849. sa Tvrđave je bombardovan grad, a crkva je teško oštećena.
    Crkva je do 1854. bila zapuštena i zarasla u korov, a tada je provizorno pokrivena i služila kao vojni magacin. Crkvu su 1862. obnovili Jovan i Marija Trandafil.

    Novi (sadašnji) ikonostas je posle obnove 1862. oslikao novosadski akademski slikar, đak Bečke slikarske akademije, Pavle Simić.




    Na ovom tronu je ikona sv. Nikole a na drugom sv. Javana Zlatoustog.

    Natpisi na ikonama su na grčkom, jer se bogosluženje obavljalo i na tom jeziku.


    Jovan i Marija Trandafil su sahranjeni u crkvi, a ove ploče su na unutrašnjem zidu. Pored obnove crkve, darivanja kuće za sveštenički stan i 80 jutara zemlje za izdržavanje crkve i sveštenika, darivali su i drugo gradu. Najpoznatija je sadašnja zgrada Matice Srpske koju je Marija Trandafil izgradila za sirotište a koja je preko puta ulaza u crkvenu portu - sadašnji prolaz ka Trifkovićevom trgu.


    Barokni toranj je dozidan posle izgradnje crke, a kube, karakterističnog izgleda za ruske crkve, vezuje se za pomoć koja je iz Rusije dobijena 1852. za novosadske crkve stradale u bombardovanju 1849. i kao simbol ruskog prisustva na ovom prostoru. Obnovljeno je nedavno pre nego što sam načinio ove fotografije.


    Na sevrnom zidu je nadgrobna ploča novosađanina Simeona Radonića, umrlog 1749. (godinu dana posle proglašenja Petrovaradinskog šanca za slobodan kraljevski grad, i to je jedna od najranijih ploča u kojoj se pominje Novi Sad kao novo ime grada. Na već nečitkoj ploči, koja je prvobitno bila na tlu pored crkve a sada je pročvršćena uz zid ispod prozora, piše da je tu 1754. sahranjen jedan od ktitora - Stojić Bogdanović.

    Nikolajevsku crkvu sam upamtio kao prvu. Izmedju ostalog, blizu nje je bilo zabavište u koje su me vodili kad sam imao tri - četiri godine.

    Sećam se te crkve i iz vremena kad sam imao sedam - osam godina i kad sam sa deda Mitom išao u noć na službu za Vrbicu pa smo vrbu doneli kući. Od tog doživljaja najupečatljivija slika u sećanju mi je okupljanje, uglavnom starijih muškaraca sa šubarama i ponekim šeširom u sumrak i uz slabo svetlo. Prepoznavali su se, pozdravljali, pušili i tiho razgovarali. Nas nekoliko dečaka smo se muvali izmedju njih a ja sam svaki čas, po brkovima, tražio i prepoznavao mog dedu.

    Na Vrbicu nas je majka vodila u Sabornu crkvu. To nismo baš jako voleli zbog svečanog oblačenja i onog što uz to ide. Valjda mi je zato i ostala u posebnoj uspomeni Nikolajevska crkva kao nešto prisnije, opuštenije.

    I sama veličina crkve i unutrašnjost, prilično skromna u odnosu na druge novosadske crkve, verovatno doprinosi tom osećaju prisnosti.

    Inače, ova crkva nije u mom mestu - ona je tamo gde je i bila, ali ja nisam.

  6. #6

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    Hram Vaznesanja Gospodnjeg u Adi


    Prvobitni hram sazidan je 1759. godine, a posvećen je Blagoveštenju. Stradao je u buni 1847. godine. Stari ikonostas je izgoreo, a novi je naslikao Novak Radonić 1861. godine. Godine 1925. porušen je stari hram i na istom mestu podignut današnji hram Vaznesenja Gospodnjeg. Projektant hrama je bio arhitekta Danilo Popović. Izvođači radova su bili arhitekte: Josif Ginder, Đoka Bošković i Mita Bakić iz Starog Bečeja.
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  7. #7

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    Crkva na TEKIJAMA u Petrovaradinu
    posvećena Snežnoj Gospi



    Ovo kako sam je naslovio, upamtio sam kao uobičajeni naziv za crkvu na kraju Petrovaradina prema Sremskim Karlovcima.

    Kao dečak nekoliko puta sam išao sa babom na Tekije a kad nije morao na posao išao je i deda. Išlo se pešice od Novog Sada, po pravilu po vrelom danu tražeći ladovinu pored kuća ili drvoreda uz put kroz Majur. (Majurom se nazivao deo Petrovaradina dalji od tvrdjave, ali nikada nisam ustanovio odakle je tačno počinjao. Majur inače znači isto što i salaš, imanje izvan mesta.) Tako je to bio celodnevni poduhvat, sve do ranih večernjih sati.

    Ono: na Tekije, nije podrazumevalo samu crkvu, nego veliku svetkovinu koja se održavala 4. avgusta. Od verskih obreda nije mi ništa ostalo u sećanju, ali se sećam alvi (belih i ćeten), kretoša, licidarskih kolača, ušećerenih jabuka na drškama i suvih pa učećerenih šljiva nabodenih na štapiće kao ražnjići, i nezaobilaznih lula od šećera.

    Baba mi je bila katolikinja; deda, njen drugi muž s kojim nije imala dece, a koga smo tretirali kao pravog dedu bio je pravoslavac. Tada nisam znao za isključivosti medju religijama pa sam se tek kasnije zainteresovao kako to da su na Tekije išli 'svi'.



    Crkva ne Tekiji, je sagrađena u slavu pobede austrijske vojske nad Turcima 1716. godine. na istom mestu gde se i ranije nalazila mala katolička kapela cistercitskog reda koju su Turci srušili 1526. godine, da bi na ruševinama podigli drvenu džamiju sa minaretom i prostoriju za derviše. Zato je i nazvaše tekija (na arapskom: odmorište, mesto pored izvora, obično pored groba neke znamenite ličnosti).

    Posle Karlovačkog mira 1699. godine, isusovački red na istom mestu osniva kapelu Bezgrešnog Začeća Marijina.

    Današnja crkva je sagrađena 1881. godine, po projektu zagrebačkog arhitekte Hermana Bolea, zalaganjem opata Ilije Okrugića - Sremca i dozvolom Josipa Juraja Štrosmajera, sa tri oltara: katoličkog - na uobičajenom mestu u pročeju hrama, pravoslavnog i protestantskog - na stranama levo i desno od ulaza. Na zadnje kube je postavljen krst i polumesec kao znak da bogomolja pripada dvema religijama. Polumesec je položen ispod krsta, kao simbol pobede hrišćanstva nad islamom avgusta 1716. Po nekim izvorima, polumesec je i znak da se na tom mestu nekada nalazila džamija. Crkva ima dva tornja i tri zvona u jednom od njih.


    Ovih dana sam namerio da stavim i post o Tekijama. Juče sam prolaziće od Karlovaca zastao jer saobraćaj to dozvoljavao, ušao u crkvu, slikao i koliko sam ja mogao zaključiti, pravoslavnog i protestantskog oltara nema više. Do kada je bilo - ne znam. Unutrašnjost je i nedavno renovirana. Sada ima i više mermera kojim su obloženi zidovi.

    Renovirana je 1976. godine.

    Postoji zanimljiva legenda vezana za "Varadinski rat". Po njoj se na dan bitke, 5. avgusta 1716. godine, dan Snežne Gospe (ne znam, pa pretpostavljam da je taj dan naknadno, posle bitke, tako prozvan), digla strahovita oluja, koja je izazvala pad jutarnje temperature; pao je sneg i turska vojska se smrzla. Ovo je veoma uticalo na ishod bitke: princ Eugen Savojski je iskoristio vremensku nepogodu i po najcrnjoj noći je prišao Turcima iza leđa.

    Prema toj legendi, Eugen Savojski je u svom šatoru imao reprodukciju rimske Madone i poklonio je crkvi posle bitke. Ta slika se i sada nalazi iznad oltara.
    U znak zahvalnosti za pomoć u pobedi, Snežnoj Gospi je podignuta crkva na tom mestu.


    Nastrešnica uz crkvi je izgradjena verovatno posle renoviranja 1976. i koristi se prvenstveno pri svetkovanju Snešne Gospe.

    Svake godine uoči 5. avgusta sa litijama i procesijama pohodili su ih pravoslavni, protestanti i katolici, ne samo iz Petrovaradina i Novog Sada već i ''iz Srema, Istočne Slavonije i Srbije'' u znak sećanja na pobedu nad Turcima 1716. godine, na dan Snežne gospe.



    Izvor ispod Tekija, slikan 2003. Nekoliko dana posle tog snimka objavljeno je u novinama da je voda neispravna za piće jer iznad ima dosta vikendica sa septičkim jamama.


    Kalvarija na Tekijama se nalazi izmedju crkve, puta i pruge. Kad smo je slikali izgledala je kao nedavno izgrađena.

    Koliko se sećam (a stanovao sam u blizini jedno kraće vreme krajem 60-tih i odlazio u rit ispod Tekija i često na izvoru pored pruge pio vode) pored same crkve nije postojala kalvarija kao sada. Inače, jedan potes iznad crkve i sada se zove Kalvarija, pa pretpostavljam da je to svetilište tamo i bilo ranije.

    Kalvarija (isto što i Golgota) u katoličkoj religiji je mesto hodočašća vernika na Veliki Petak i druge velike praznike. Ima 14 stajanki koje simbolišu dogadjanja – muke - na Hristovom putu ka raspeću i kod kojih se koriste prigodne molitve.

    Značenja stajanki su:
    1. Pilat osudjuje Hrista na smrt
    2. Hrist prima krst koji će nositi na ledjima
    3. Hrist prvi put pada pod teretom krsta
    4. Hristov susret sa majkom Marijom
    5. Šimun Cirenac pomaže Hristu u nošenju krsta
    6. Veronika pruža Hrist ubrus (na kome ostaje njegov lik)
    7. Hrist drugi put pada pod teretom krsta
    8. Hrist teši uplakane jerusalimske žene
    9. Hrist treći put pada pod teretom krsta
    10. Hrista svlače i daju mu da pije žuč
    11. Hrista zakivaju (razapinju na krst)
    12. Hrist umire na krstu
    13. Hrista skidaju sa krsta i polažu majci na krilo
    14. Hrista polažu u grob

    Stajanke na svečanom ophodu vernika koje simbolišu Hristove muke uveo je dominikanski sveštenik Alvaro.
    Prvobitno ih je bilo sedam, a od XII veka je broj udvostručen.


    Na mestu mladog drveta izmedju puta i crkve bilo je staro, šuplje drvo ogradjeno niskom gvozdenom ogradom. Sećam se da je u njegovoj šupljini stajala ikona i da su se pored palile sveće. Ovo svetilište je postojalo još polovinom 70-tih, ako dobro pamtim, ali je bilo preblizo kolovozu pa je uklonjeno. Neretko se dešavalo i dešava da vozila udare u crkvu.


    Ploča je u unutrašnjosti crkve. Ono što sam od latinskog znao, uglavnom je zaboravljeno, (a rečnik sam poklonio unuku) tako da sa sigurnošću 'prevodim' jedino godinu: 1754.

    Pola veka nakon oslobođenja od Turaka 1691. godine, od 1746. do 1773. godine u Petrovaradinu je bilo sedište Sremske katoličke biskupije. Pošto je Petrovaradin bio izuzetno značajno vojno naselje Austrijske carevine, bio je i pod jakim uticajem Vatikana i Katoličke crkve. Usled toga u Petrovaradinu, tj. naselju nastalom oko Tvrđave, mogli su da se naseljavaju samo stanovnici katoličke vere, iako je među vojnicima u Tvrđavi bilo dosta pripadnika drugih veroispovesti. Ova činjenica uticala je da u Petrovaradinu doskora, izuzev u jednom slučaju, postojale isključivo katoličke crkve.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 17.07.2008 u 00:55

  8. #8

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    Ово је црква у којој сам се крстила, рецитовала за Св.Саву, први пут се причестила... Није у мом месту, али је у мом срцу...




    Tекст Протонамесника Ђорђа В. Дејановића - прив. Пароха од 4. новембра 1982.године:

    "Драга браћо и сестре,

    Православни храм у Сивцу, овај у коме сада стојимо, посвећен је Преносу целебних моштију Светог Оца НИКОЛАЈА. Народно предање каже, да је ово, кроз минула столећа, пета српска Православна Црква у Сивцу. Тиме је разумљиво, зашто су сви Срби сивачки толико поносни на своју Свету Цркву, што и данас тако бројно долазе недељом и празником у храм где присуствују Светим Богослужењима. Али да би се говориоло о Св. Храму у једном српском Православном селу, не може, а да се претходно не опише историја о постанку тога села. То ћу и ја сада укратко покушати да Вам изнесем.

    Сивац, као село насељено Србима, говори нам хроника, помиње се, да је постојало још пре "сеобе Срба под Арсенијем Чарнојевићем"... Први писани докуменат нађен је на прагу старе (четврте) Цркве сивачке, која је порушена 1874. год. Када је ова нова освећена.. То је један надгробни споменик, на коме је било уклесано о покојнику :"Здје престависја раб Божији Павао Јелчић у Сивцу на Бачки 1681.октобра 28. Да ли је исти покојник био житељ сивачки не може се знати. Јелчића у Сивцу нема, а и касније се ово презиме не појављује. И још један надгробни споменик са натписом: "И С -ХС -Престависја тј. 1719.г. раб Божиј Живко (презиме нечитко), нађен је на углу код 1. парохијског дома. Тада су се вршиле масовне миграције - пресељења српскога народа, па се износи следеће, по народном предању: - Поп Нестор је превео доста српских породица из села Сентиваана - Пригревица (јужно од Сомбора) крајем 1765 или почетком 1766. године и намерио се са њима у Сивац, где су се настанили у две улице поред канала. Те две улице и данас се називају "сентивански крај", а људи Сентиванци. Њиховим доласком у Сивац знатно је порастао број Срба у Сивцу, наиме, других народности до тада у Сивцу и није било. Досељене су следеће породице: Влашкалић, Маџарев, Калуђерски, Грујин , Ћурић, Сувајџић, Рашковић, Буљевић, Мајски, Бајић, Белин, Верац, Верчев, Владисављев, Вргов, Вукоманов, Веселин, Томић, Главић, Давидов, Јеврин, Јокић, Кресојев, Латинкин, Папулић, Пушкарев, Томин, Чупић, (испричао пок.чика Трива Петровић). Староседеоци са новонасељеним видимо да 1781.год.приступају, како рекоше у хроници: "Приступисмо обнављати Церков" претпоставља се, да је то градња (четврте) Цркве по реду, од цигле са шиндром покривене. Саграђена је на месту садашњег 1. парохијског дома. У истој св.Цркви се служи Богу и роду српском до 1874.год. када ју је заменила ова у којој сада стојимо.

    Овај нови Православни храм сивачки посвећен је исто Преносу моштију Светог Оца Николаја, а грађен је за време службовања сивачких пароха: Максима Рајића и Младена Јовановића. Предузимач радова је био Карло Гверер из Сомбора, али за време градње умре, а започету градњу настави Јован Шмаус из Апатина. Темељи Цркве су освећени 26.септембра 1868.год. Црква буде сазидана од цигле купљене и превезене из Куле, а градња буде завршена 1872.год. покривена, али недовршена унутра. Исте године су торњевци били покривени лимом. Нова четири звона су купљена, постављена и освећена од пок.Проте Георгија Бранковића 12. јула 1873.год. Новосазидани Светониколајевски храм сивачки осветио је владика Герман Анђелић 7. октобра, у недељу 1873.године. Размер св. Храма: Дужина цркве 70 м. Ширина 14.м. Висина до сводова: 18. Висина крова: 30м. Висина два бочна торња:45м. Централни торањ, висина врх крста: 51,5м.али, поред свега изнетог, овај св.храм има непроцењиво благо уметничко у свом иконостасу.

    Сивачки Српски Православни храм краси његов иконостас са свим његовим вредним иконама. Таква је његова вредност, да се о истом учи у свим школама широм наше отаџбине. Икона Пресвете Богородице са Богомладенцом била је и у иностранству, сада се са јошп две, исте вредности, налазе у Галерији матице српске у Новом Саду. Биле су оне излагане у Паризу, Риму и у још неколико градова света. Иконе на иконостасу сачинио је својом кичицом први српски академски сликар Павел Ђурковић. Родом је из Баје, а рођен је у другој половини осамнаестог столећа и живео у првој половини деветнаестог. Школовао се и студирао у Пешти, Бечу и Риму. У многоме је подражавао Рембранта. Пре сивачког иконостаса сачинио је иконостасе који су га прославили у тој епохи, у Сомбору иконостас Мале Цркве, иконостас у Даљу, који је за време 2. светског рата изгорео и иконостас саборне Цркве у Вршцу. Тог и таквог уметника, сивачка Црквена општина је 1816.године узела да јој сачини овај иконостас, за стару сивачку (четврту) Цркву. Погођен иконостас Павел Ђурковић 1817.године Сивчанима предаје, на свој понос, а вернима на радост. Име Павла Ђурковића се прочуло по свим крајевима српскога народа. Баш тада кнез Милошп Обреновић подиже у Србији 2. српски против Турака. Престоница му је Крагујевац. Књажев ћата шаље писмо у Сивац на Црквену општину тражећи Павла Ђурковића, молера да он одмах иде у Крагујевац, да портретише књаза и целу књажевску породицу. Ови Павелови радови услеђују после сивачког иконостаса и сви ови се сада налазе у београдском Народном музеју. Од свих радова Павела Ђурковића најпризнатије му је уметничко дело експонат иконе Свето га Николе, уграђена у овај сивачки иконостас. Немојте давати до тога, што је он тако црн, време је оставило трага на њему, дим, угаљ, тамјан и друго. Потребни су му конзерваторски радови да би синуо у свој својој лепоти. Но, он је заиста понос целога Сивца. Срећа је вилика, што је овај иконостас пренет и постављен у ову нову Цркву, јер ни један од нових иконописаца не би могао заменути својим радовима Ђурковићеву кичицу. По речима Др Павла Васића проф.лик.академије у Београду, који каже: Ђурковић је још након 200.година ненадмашан мајстор своје уметности.

    Сивачка Православна Црква је лепа, можда најлепша грађевина на северу Бачке, која доминира целом околином, зато је Сивчани воле и радо се окупљају у њој. Генерално је оправљена, малана 1958.године, а споља обијена, малтерисана и обојена 1971.године. Крајем 1981.године звона су јој електрифицирана и аутоматизована. Богата је и лепа, на радост и понос свих сивачких Срба и васцелога Православља.

    А М И Н ."



    Објављени материјал припремио отац Милан Малинић

    www.sivac.net

  9. #9

    Odgovor: Hram (crkva) u mom mestu

    Iako smo krstili dete u Karlovcima ipak cu ostaviti link o crkvama u mom gradu... Novosadske bogomolje | Sam Svoj Vodic

  10. #10

Slične teme

  1. Bela Crkva
    Autor Najgora u forumu Banat
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 19.01.2013, 17:53
  2. Šta bi dao, da si na mom mestu...
    Autor Goga u forumu Pričaonica
    Odgovora: 35
    Poslednja poruka: 30.03.2010, 22:04
  3. Sex na najneobicnijem mestu
    Autor Meggy u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 124
    Poslednja poruka: 18.02.2010, 13:25
  4. Vatikan: Katolička crkva - jedina Crkva
    Autor SilentBob u forumu Religija
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 24.07.2009, 23:58
  5. Hram za knjigu
    Autor SQUAW u forumu Književnost
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 14.07.2009, 16:23

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •