Najave i nova izdanja - Strana 7
Strana 7 od 10 PrvaPrva ... 56789 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 91 do 105 od ukupno 139
  1. #91

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Poezija još živi





    Dok glumac Srba Milin nadahnuto čita poemu “Vrabac”, Matija Bećković, ozarenog lica, iskreno se smeje svojim jezičkim dosetkama i majstorijama i uživa u zvuku reči - kao i svi gosti u sali Srpske književne zadruge, gde je u četvrtak predstavljena njegova nova knjiga poema koja se zove “Put kojeg nema”, objavljena u jubilarnom, 100. kolu SKZ.
    - Hvala Srpskoj književnoj zadruzi što je objavila ovu knjigu za moju 70-godišnjicu, a kad već ja ovako pišem sa 70, možete misliti šta ću uraditi onda
    sa 80 - rekao je pesnik.
    Nadovezujući se na tumačenje knjige glavnog urednika SKZ Dragana Lakićevića, Bećković je rekao da se u ovakvim prilikama čovek uvek suoči sa istinom da je još uvek živa poezija i oni koji je vole i razumeju, koji mogu tako da je otključaju da i njemu bude jasnije šta je pisao.
    - Da ima čitalaca poezije, evo, još jednom smo se osvedočili. Da se štampa knjiga u 2.000 primeraka i da ima 2.000 ljudi koji kupuju knjige pesama, to nigde ne čujemo, sem u ovakvim prilikama. Nisam nikada pročitao da su negde presreli nekoga ko u knjižari kupi knjigu pesama i da ga o tome nešto pitaju - kako je on došao na ideju da čita pesme kad mu to niko nije preporučio već decenijama. Neki dan sam tražio neke zbirke pesama, recimo Jejtsa, Paunda, Vitmena ili Blejka - sve su bile prodate. U Beogradu toga nema, a ko ih je kupio i gde su one nestale - to ne znamo. A to je onaj pravi svet na kome se poezija drži i koji svaki dan ne vidimo, a koji postoji i koji daje smisao poeziji i pesnicima.

    KAO LEK
    ZA pesnike nema opravdanja da ne pišu pesme. Arhitekte, reditelji, mogu reći da nemaju para, glumci - da nisu dobili ulogu, ali nijedan pesnik ne može da kaže: “Nisam imao čime ili na čemu”. Već niko nije toliki siromah da nema parče papira i olovku i pesme se pišu i sad kao pre 2.000 godina. Znači - ako ne pišemo, sami smo krivi, a kao što vidimo uvek će se naći oni koji će to tražiti, kao lek u apoteci - rekao je Matija.


    izvor

  2. #92

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Milan Đorđević, "Ruševina"


    Postoje tekstovi pred kojima kritičarska praksa ostaje nema. Ne u smislu da o njima nema šta da se kaže, već na način da je o njima teško pisati hladne glave. To često nisu najkvalitetniji momenti književne produkcije, ali poseduju ono što je Rolan Bart u svom možda najličnijem i poslednjem delu, pre sopstvene kontraverzne smrti, napisanom neposredno nakon što mu je preminula majka, jedina žena sa kojom je živeo, naziva punctum. Pokušavajući da objasni pojam ubodne tačke, prodiranja, Bart je govorio o mešanju ličnog u kritičarski diskurs, onog dakle što ostaje izvan objašnjivog jer ga nije moguće preneti u tekstualnu logiku javnog diskursa s obzirom da se opire kontekstualizaciji izvan sfere privatnosti.

    Knjiga Milana Đorđevića "Ruševina" (Zaječar, Istok-Zapad, 2009) predstavlja takvu vrstu teksta. Ako je opišem kao labavu narativnu strukturu koja gotovo da ne liči na roman, već pre na zbirku eseja na raznovrsne teme koje okupiraju kako delo tako i lične preference autora, neću doći do onoga što je mene u vezi sa tom knjigom "probušilo". Ako kažem da je podeljena u dva dela koja bi se grubo mogla nazvati spoljašnji i unutrašnji, odnosno svet i dom, neću uspeti da prenesem lični dodir koji je ovu knjigu učinio posebnom za mene. Ukoliko, pak, insistiram na tematskom tumačenju koje takođe funkcioniše na dihotomijama prošlost/sadašnjost, pornografija/ljubav, grad/samoća, politika/umetnost, narator/autor, ostaću nedorečen jer nisam uspeo da pokažem ono iza, ono dno koje pulsira privatnim značenjima značajnim kako za onog ko je knjigu napisao, tako i za mene kao jedinstvenog čitaoca.



    Kako predstaviti punctum, tačku boli, susreta između hladnog metala teksta i sopstvenog epiderma? Označiti neoznačivo, ono što se gotovo opire razumu, pustiti emocije da pokuljaju iz mene i teći sa njima, koliko je to ono što uopšte zanima budućeg čitaoca ovog teksta? Treba najpre otići ponovo do te tačke, vratiti se hrabro i veselo bolu koliko god to bilo neprijatno. Ukoliko je tekst kao celina studium (Bartova zainteresovanost za pojavno i kontekstualizujuće) onda postoji mesto na kome ta prividna struktura postaje porozna poput suvog peska, mesto, dakle, na kome se krije radosna zamka punctuma u koju svaki čitalac/uživalac želi da upadne. Otvaranje te zamke i skok u nju, radi se naime o voljnom činu, dogodilo se na sasvim (ne)očekivanom mestu, u trenutku kada narator govori o svojim snovima i o onome što više ne sanja. U pitanju je niz običnih rečenica, koje se stilski ne izdvajaju od celine, naprotiv, koje, s obzirom da se radi o intimnoj ispovesti naratora, čak pokušavaju da zadrže distancu da bi sačuvale dostojanstvo pripovedanja, odnosno da spreči tekst da sklizne u kič i patetiku. Razdrljiti sad grudi i reći evo tu, baš u toj tački čitalac VA, koji je sasvim slučajno kritičar, oseća probijanje ili, kako Majakovski, u maestralnom prevodu Bore Ćosića, veli vašeg sina nešto divno boli. I to je sve.

    Jer ruševine su svuda oko nas. Ono što Vladan Konstantinović i Milan Đorđević i ja, zajedno sa vama, vidimo oko sebe nisu ništa drugo do ruševine koje niču kao prištevi na koži adolescenata, da bi se među njima kao monolit na Mesecu, kao nepokazana fotografija majke iz Bartove knjige, kao niz rečenica u možda ne i najboljem tekstu Milana Đorđevića pojavio punctum. Svakom svoj, jedinstven i neponovljiv. Zamka koja čeka u čitanju.

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #93

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Petar Janjatović (autor "Ex Yu rock enciklopedije"): "Bendovi ponešto izgube kada se sprijateljim s njima"


    Drugo, dopunjeno izdanje prve enciklopedija ove vrste kod nas, koja pokriva celokupni period jugoslovenskog rokenrola od njegovih začetaka ranih šezdesetih do raspada Jugoslavije 1991. godine. Za period od 1991-1997. u knjizi se, osim posebnog dela o SR Jugoslaviji, nalaze i podaci o grupama i pojedincima iz bivših jugoslovenskih republika.

    Enciklopedija je ispisana na više od 700 autorskih strana, obrađuje preko 350 jedinica, a opremljena je sa 250 crno-belih fotografija. YU rock enciklopedija je izazvala veliko interesovanje čitalaca i time sebi obezbedila mesto na listama najtraženijih i najprodavanijih knjiga.

    Takođe u knjizi se nalaze i pregledi bendova od 2000-2006. godine sa obiljem fotografija, tu su Marčelo, Beogradski sindikat, Lira Vega, Bad Copy, E play uz podatke o grupama iz bivših SFRJ zemalja: Edo Maajka, String Forces, Foltin, Superhiks, Kultur Shock, Skroz, Sikter, Revolt, Pips Chips and Videoclips i mnogi drugi!

    eknjizara

    Skopski će novinar Zvezdan Georgijevski napomenuti da je to 'knjiga koju svakako morate imati ako ni zbog čeg drugog, onda zbog sjećanja na olovna vremena kada smo bili zemlja s jednom od najjačih rock scena u Europi. A onda smo se oslobodili okova i nastale su 4 slobodne države s najjačim turbo folk scenama na svijetu'.

    U svakom slučaju, riječ je o kapitalnom djelu koje zadivljujuće precizno donosi faktografiju i diskografiju izvođača rock glazbe u SFR Jugoslaviji. Prvo izdanje objavljeno 1998., rasprodano je, kao uostalom i drugo, dok je sada u pripremi treće, što sasvim dovoljno govori o interesu za knjigu.

    muzika
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  4. #94

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    ANTOLOGIJA SRPSKE URBANE POEZIJE "Zvezde su lepe, ali nemam kad da ih gledam"



    Pesnici čiji je izbor predstavljen u ovoj antologiji ne bave se restauracijom starih pesničkih formi i arhaizacijom jezika, niti glorifikacijom nacionalnih ideja. U njihovoj poeziji nema parastoskih litanija velikonacionalnih pesnika, ali ni oveštalih postmodernističkih postupaka. Poezija ovih pesnika govori o ljudskoj autonominji, o moći i nemoći jedinke pred svetom, životom i sopstevnim demonima...

    Njihova poezija nije apstraktna, ni hermetična. Njihov pesnički govor nije patetičan, sentimentalan, plačevan, ili egzaltiran. Niti himničan, uzvišen, starostavan i izveštačen. On je prirodan, govorni jezik grada, trgova, ulica, životnog okruženja, jezik sobe i osobe, koji odražava duh vremena u kome žive.

    Ambijent njihove pesme je grad, mitsko mesto poezije još od Bodlera, preko Eliota i Ginzberga, do današnjih dana. No, grad nije samo tema i nije samo mesto, već je alegorija moderniteta koji ovi pesnici nose u svom senzibilitetu, u odnosu prema vremenu u kojem žive, prema jeziku kojim pišu.

    U njihovoj poeziji nema tzv. velikih tema i ideja ili večnih istina. Oni ne neguju kult pesnika sveštenika poezije, niti pak poeziju doživljavaju kao tajnu religiju. Oni ne pišu u ime kolektiva, zajednice ili ideologije. Oni pevaju o stvarnom i mogućem, bez mistifikacija i mističarenja. Oni ne idealizuju, njihovo imaginiranje nikada nije iluzioniranje, oni dovode u pitanje, sumnjaju , preispituju... Njihova poezija je poezija nemira i nemirenja. Oni najčešće pišu o tzv. običnim, svakodnevnim stvarima, pojavama i događajima iz života, iz perspektive individualizovanog pogleda na svet.

    Oni ne pišu znanjem, niti pak nekakvim tajanstvenim, božanskim talentom. Oni pišu iz neminovne potrebe svojom osetljivošću, inteligencijom, srcem i razumom, stalnim uzbuđenjem duha, kako bi rekli stari Grci. Potraga za identitetom, za smislom bivstvovanja i opstajanja, to je njihov pesnički raison detre.

    B92
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #95

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    "Filmski letak" - Slobodan Šijan



    Knjiga Filmski letak (i komentari) 1976-1979, autora Slobodana Šijana, koju je objavila izdavačka kuća Službeni glasnik, predstavljena je četvrtak uveče u Klubu knjižari galeriji Glasnik u Beogradu, a tom prilikom otvorena je izložba originalnih signiranih grafičkih listova


    Filmski reditelj, scenarista i slikar Slobodan Šijan rekao je da ta knjiga predstavlja njegovo filmsko iskustvo stečeno tokom 40 godina bavljenja tom umetnošću i da je rezultat njegove tranzicije od likovne ka filmskoj umetnosti. Knjiga predstavlja zbornik sastavljen od 43 filmska letka koje je Slobodan Šijan pravio u periodu od 1976. do 1979. godine, uz njegove prateće kometare i eseje, među kojima je i nekoliko tekstova nastalih tokom poslednjih desetak godina.

    Ideja o objavljivanju ovog projekta nastala je još 1999. godine, kada je trebalo da bude objavljena u izdanju časopisa 'New moment', ali je NATO bombardovanje sprečilo njenu realizaciju", rekao je Šijan. Ugledni reditelj je filmskim lecima, kako je rekao, osetio potrebu da proširi usko galerijski pristup slici i da ispita druge medije, kao što su fotografija, kolaži od razglednica i stripova i razni drugi eksperimenti u oblasti vizuelne umetnosti. Prema rečima urednika Službenog glasnika Branka Kukića, knjiga govori o Šijanovim preokupacijama u mladosti i u njoj je zabeleženo sve što je u Beogradu prikazivano u bioskopima tokom 70-tih godina.

    Knjiga predstavlja duh grada, dokument koji govori o tome da je Beograd u to vreme imao isti bioskopski repertoar kao i ostali evropski gradovi", rekao je on. Dejan Sretenović koji je kustos izložbe rekao je da je projekat Filmski letak inspirisan šapirografisanim programom za projekciju eksperimentalnih filmova, koju je Šijan priredio u okviru pratećeg programa Antifilm 1963-1970), izložbe Fotografija kao umetnost, održane u Salonu Muzeja savremene umetnosti 1976. godine.

    Slobodan Šijan (1946, Beograd) završio je Akademiju likovnih umetnosti i filmsku režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1965. do 1980. godine bavio se likovnom umetnošću. Prvobitno je bio blizak grupi Mediala, a tokom sedamdesetih je nastupao u okviru Nove umetničke prakse. Kao reditelj bavio se eksperimentalnim filmom, radio je televizijske emisije i filmove, da bi se početkom osamdesetih uključio u profesionalnu kinematografiju. Pisao je tekstove i priredio više publikacija o domaćim i inostranim filmovima i autorima. Posebno se proslavio filmovima Ko to tamo peva (1980), Maratonci trče počasni krug (1982), Kako sam sistematski uništen od idiota (1983), Davitelj protiv davitelja (1984), Tajna manastirske rakije (1988). Poslednji film S.O.S. - Spasite naše duše snimio je 2007. godine.

    beta
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #96

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    "Kupanja moga oca" - Borivoj Petković



    Smrt druga Tita, kraj komunizma, odrastanje, prvi znaci propadanja SFRJ, buntovništvo, začeci panka i novog talasa neke su od tematskih odrednica debitantskog romana Borivoja Petkovića Kupanja moga oca. Napisana jednostavnim realističkim prosedeom, Kupanja moga oca su primamljivo štivo ispričano iz vizure beogradskog tinejdžera koji se bori da pronađe sopstveni identitet u novoj muzici, gluvarenju i muvanju s devojkama u godini smrti Josipa Broza Tita.

    Kupanja oca glavnog junaka su neobičan lajtmotiv romana, parodija porodičnih odnosa koja se može protumačiti kao simbolično skidanje prljavštine prošlog vremena i dolazak novog i svežeg vremena . Pisac posredno, šarmantom i nenametljivom sintaksom, predočava čitaocu kako su ljudi u komunizmu verovali u sve što im se kaže, ali ništa pouzdano nisu znali.

    Petković je u romanu uspeo da uhvati duh vremena prožet autentičnim osećanjem nepripadanja cele jedne generacije vagabunda koja je početkom osamdesetih gluvarila po ulicama i parkovima glavnog grada. Glavni junak svojim neodoljivim dogodovštinama i avanturama, iz stranice u stranicu, mami osmeh na licu čitaoca. Poetički, ali pre svega emotivno i tematski, ovaj sjajni roman stoji na granici kultnog romana Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji i filma Tito i ja.

    O PISCU: Rođen 1965, iste godine kada su The Beatlesi izdali Rubber Soul, a Dylan Highway 61 Revisited. Osnovnu školu završio 1979. godine, kada je i The Clash objavio album London Calling, a služenje vojske započeo orvelovske 1984, uz debi album, najbolji te godine, grupe Smiths. Studije, nikad završene, ambiciozno započeo sa Tom Waitsovim Rain Dogs 1985. godine, a niz neuspešno realizovanih poslova započeo 1988. godine, iste godine kada su i Pixiesi izdali album Surfer Rosa. Oženio se krizne 1992. godine uz R.E.M. i Automatic for the People, a prvenca dobio u godini Jeff Buckleyevog albuma Grace, 1994. godine. Prva izvođena drama Hrastova deca igrana je 1996., iste godine kada je Beck objavio Odelay, a narednu godinu pamtiće po izvođenju svoje dve predstave za decu (Pozorištance Puž), ali i po albumu OK Computer Radioheada. Godinu 2003, u kojoj mu se rodio drugi sin, obeležio je i poshumno objavljen album Streetcore, Joe Strummer & The Mescaleros. Knjiga Kupanja mog oca završena je iste godine kada je Paul Weller svirao u Srbiji.

    e novine
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  7. #97

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Nova knjiga Naomi Klajn "Doktrina šoka"

    Nekome rat, a nekome brat

    Posle svetskog bestselera Ne logo, Naomi Klajn se vratila s novom, kontroverznom temom. Hipoteza o beskrupuloznom kapitalu koji kroz svetske korporacije koristi ratove ili prirodne katastrofe kao diverziju da delovima sveta koji su u šoku nametne nove ekonomske zakone, naišla je na odobravanje velikog broja čitalaca, koji su ovo novo delo slavne autorke proglasili uspešnijim čak i od njene prve knjige Ne logo. Knjiga će biti interesantna čitaocima u Srbiji, jer su se i kod nas razne krize i ratovi koristili kao diverzija za mutne radnje i bogaćenje.


    Ljudi, nakon što su izloženi šoku postaju poslušni. Pedesetih godina prošlog veka CIA je iskoristila tu ideju i finansirala nekoliko eksperimenata koji su kao rezultat imali tajni priručnik kako tretirati zatvorenike i zarobljenike. Osnova tog priručnika bilo je korišćenje šoka kako bi se odrasle osobe redukovale na stadijum poslušne dece. U kratkom periodu vremena nakon izlaganju šoku, zatvorenici su spremniji za saradnju nešto što su bili pre njega. Ali, ova tehnika ne utiče samo na pojedince, već i na čitava društva. Kolektivna trauma, ratovi, prirodne nepogode, teroristički napadi stavljaju celo društvo u stanje šoka i tako svi postajemo slični zatvorenicima koje ispituju i postajemo kao poslušna deca koja slušaju naređenja i hrabre vođe koji obećavaju zaštitu.

    Jedna osoba koja je razumela ovaj fenomen, bio je najpoznatiji ekonomista našeg doba, Milton Fridman. On je verovao u radikalnu viziju društva u kome profit i tržišna ekonomija treba da prožima sve aspekte života, od školstva, zdravstva, čak i vojske. On je pozivao na ukidanje svih državnih zaštita tržišta i upliva države u ekonomske tokove, slobodno formiranje cena, smanjenje javne potrošnje. Njegove ideje bi izazivale talase nezaposlenosti, rast cena, a život za mnoge bi postajao teži. Iako Fridmen i njegovi sledbenici nisu mogli da sprovedu te ideje demokratskim putem, oni bi koristili šok. On je znao da čitava društva, kao i zatvorenici na ispitivanju, postaju poslušnija uz pomoć šoka u vidu masovnih nesreća, kako bi se uveli radikalni tržišni zakoni. On je savetovao političarima da čim se desi kriza treba odjednom doneti sve nepopularne odluke, pre nego što prođe stanje šoka. On je taj metod zvao ekonomski šok tretman, dok ga Naomi Klajn naziva doktrinom šoka.

    Slobodno tržište nije rođeno u demokratiji već u stanju šoka. U kratkom filmu Doktrina šoka Naomi Klajn navodi nekoliko primera kako su širom sveta, u Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Aziji i Bliskom istoku iskorišćavana krvoprolića i katastrofe da se nametne novi tip ekonomije.

    U Čileu 1973. godine vojna hunta, koja je imala podršku SAD, svrgla je vladu predsednika Salvadora Alendea i na vlast dovela generala Augusta Pinočea. Tokom ove krize javna potrošnja je smanjena za 50 posto, koja podrazumeva i troškove zdravstva, školstva, socijalne pomoći, penzionog sistema Pedeset hiljada ljudi je zlostavljano, a osamdeset hiljada je zatvoreno. Profit bogataša je skočio za 83 posto, dok se siromaštvo povećalo za 45 posto.

    Foklandski rat, koji je vođen 1982. godine između Argentine i Velike Britanije za prevlast oko Foklanskih ostrva, koja su bila britanska kolonija, odneo je 910 života, a popularnost Margaret Tačer se udvostručila. Ona je privatizovala većinu državnih firmi kao što su Britiš petroleum, Britiš telekom, Britiš erspejs i Britiš stil. Zbog toga je nezaposlenost utrostručena, a broj siromašnih je udvostručen.

    Tokom Tjenanmenskog masakra 1989. godine hiljade ljudi je ubijeno, desetine hiljada je zatvoreno i mučeno, a Kina je prihvatila kapitalizam slobodnog tržišta i postala mesto jeftine radne snage za ceo svet. Dnevnica za rad u fabrikama je 1 dolar.

    Ustavna kriza potresla je Rusiju 1993. godine izazvana sukobom između ruskog predsednika i parlamenta, koja je rešena vojnim putem. Preko sto ljudi je ubijeno, nekoliko stotina ranjeno, Jelcinj je bombardovao Parlament, ali je zato rođeno 17 novih milijardera, a 72 miliona ljudi je siromašno.

    Nakon terorističkog napada na Njujork 11. septembra 2001. godine usledila je privatizacija rata protiv terorizma, američke špijunske agencije 70 posto svog budžeta pune uslugama koje nude trećim licima, Pentagon je uvećao budžet kojim se pokrivaju usluge privatnih firmi za 137 milijardi dolara, dok je Odeljenje za nacionalnu sigurnost potrošilo 130 milijardi na usluge privatnih firmi.

    Tokom invazije na Irak 2003. godine ubijeno na stotine hiljada ljudi, a četiri miliona ljudi je raseljeno. Oko 200 iračkih kompanija je privatizovano od strane SAD.

    Cunami koji je pogodio Šri Lanku 2004. godine odneo je 35 hiljada života, a milion ljudi je raseljeno. Čitava obala je predata hotelskim lancima i industriji, dok je ribarima koji su tu živeli zabranjeno da ponovo sagrade kuće pored obale.

    Tokom izučavanja doktrine šoka Naomi Klajn je došla do zaključka da šok posle određenog vremena prestaje, jer je po definiciji privremeno stanje i najbolji način da se ostane pribran i odoli šoku, jeste biti svestan dešavanja u okolini i njihovih uzroka, a to se postiže informisanjem.


    O Naomi Klajn


    Naomi Klajn je nagrađivana novinarka, kolumnistkinja i autorka nekoliko bestselera. Njene knjige su objavljene širom sveta, a najnovija knjiga Doktrina šoka prevedena je na 27 jezika, koju je na našem jeziku nedavno objavio Samizdat B92. Knjigu je pratio istoimeni šestominutni film, koji je režirao poznati režiser Alfonso Kuaron. Film je bio u oficijelnoj selekciji Bijenala u Veneciji 2007. godine i Internacionalnog filmskog festivala u Torontu, a preko interneta je preuzet više od milion puta.

    Njena prva knjiga Ne logo objavljena je 2000. godine i postala je svetski bestseler koja je prevedena na više od 28 jezika sa preko milion prodatih primeraka. Kolekciju njenih pisanih radova Ograde i prozori objavljena je 2002. godine.

    Naomi Klajn redovno piše za magazine The Nation i The Guardian. Tokom 2004. godine izveštavala je iz Iraka za Harpers Magazine i osvojila nagradu za društveno pravedno novinarstvo. Iste godine bila je koproducent dokumentarca The Take koji je režirao njen muž Avi Luis, o preuzimanju argentinske fabrike od strane radnika i uspostavljanju samokontrole nad proizvodnjom. Film je osvojio nagradu za najbolji dokumentarac na Festivalu američkog filmskog instituta u Los Anđelesu.

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #98

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Snaga blagih reči



    Na upravo završenom beogradskom Božićnjem sajmu knjiga predstavljena je prva knjiga iz sabranih dela patrijarha Pavla,
    s naslovom Život po Jevanđelju, koju je objavio Izdavački fond SPC Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
    Ovaj tom čine njegove besede povodom raznih praznika, počevši od njegove prve episkopske besede iz 1957. godine, kao i liturgijske omilije i arhipastirske pouke iz perioda između 1995. i 1998. godine.
    - Patrijarh Pavle se - piše mitropolit Amfilohije u predgovoru - držao zlatnog pravila: Da nam reči budu blage a dokazi jaki. On je naš savremenik u kome su poistovećeni vera i život, usmena i pisana reč koja je bila oslobođena svega suvišnog, kao, uostalom, i njegovo pojanje i služenje u hramu. Drevno helensko načelo ništa suvišno kao da je bila mera njegovog življenja, ponašanja, pisanja i govorenja. On se vascelog života trudio da živi pred Bogom i u Bogu, da bi u svakom trenutku bio spreman da izađe pred lice Božje, živeći kao da će mu svaki dan biti sudnji i svaka reč poslednja
    - čitamo u predgovoru.
    Prva knjiga beseda patrijarha Pavla, navodi mitropolit Amfilohije, objavljena je povodom njegovog četrdesetodnevnog parastosa.


    Izvor .....

  9. #99

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Knjiga iz tajanstvene kutije

    Knjiga o Mikelanđelu Miloša Crnjanskog, koju je priredio Nikola Bertolino, biće uskoro objavljena u izdanju vršačkog KOV-a, saopštili su danas u redakciji ove izdavačke kuće. Reč je o rukopisu koji ima svoju uzbudljivu putanju.

    Knjiga o Mikelanđelu u stvari ne postoji, jer je nekoliko nedelja pre smrti, veliki srpski i evropski pisac Miloš Crnjanski predao redakciji Nolita, svom tadašnjem izdavaču, svoje rukopise i objavljene tekstove o Mikelanđelu u jednoj kartonskoj kutiji za košulje. Da li je on uopšte hteo da se ta knjiga objavi ili ne, ostala je do danas velika tajna. Uvidom u sadržaj kutije, Nikola Bertolino preuzeo je na sebe veliku odgovornost da od tekstova na koje je naišao sastavi knjigu. Veliko je pitanje da li se knjiga može sastaviti od delova tekstova, ili samo od celovitih tekstova, jer gotovo nijedan od njih nije bio celovit. Bio je to ogroman posao za sjajnog poznavaoca dela Miloša Crnjanskog - sastaviti knjigu od fragmenata i za svaki delić knjige dati neophodno objašnjenje.

    - Slučaj je hteo da posao oko priređivanja Knjige o Mikelanđelu padne u deo meni kao novajliji u tadašnjem uredničkom kolegijumu Nolita. Uvidevši složenost i veličinu problema pred kojim sam se našao, u prvi mah sam hteo da odustanem, iskreno nam saopštava Bertolino. - Shvatio sam ipak da bih takvim postupkom, po svoj prilici, preuzeo na sebe i odgovornost za neostvarivanje želje Crnjanskog. Stoga sam se latio posla čiji je rezultat bio Knjiga o Mikelanđelu iz 1981.
    - Nikola Bertolino je uživao podršku Borislava Mihajlovića Mihiza kome i dan-danas priređivač duguje zahvalnost. Da knjiga iz kartonske kutije zaista postoji, potvrdiće još jednom Književna opština Vršac, u čijoj je biblioteci Nesanica ona ugledala svetlost dana početkom 2010. Mada Crnjanski nije ostavio nacrt knjige, pa ni uputstva o tome kako se knjiga komponuje i ujednačavaju vremenske i namenske disonance, Bertolino je na izuzetno ubedljiv način sastavio knjigu, a mi možemo biti zadivljeni predanošću koju je on uložio u ovaj veliki poduhvat, ističe urednik KOV-a Petru Krdu. - KOV je u međuvremenu potpisao ugovor sa Zadužbinom Miloš Crnjanski, dobijena su autorska prava za njeno objavljivanje, pa se sada samo čeka dan kada ćemo u rukama imati ovaj izdavački biser.


    Izvor

  10. #100

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Pravopisni rečnik za dve nedelje, Pravopis tek za dva meseca


    Dva značajna jezička priručnika: Pravopisni rečnik Milana Šipke i retuširani Pravopis srpskog jezika Matice srpske pojaviće se sa malim zakašnjenjem, iako je trebalo da budu objavljeni do kraja prošle godine.


    Pravopisni rečnik će u knjižarama biti već prvih dana februara, dok ćemo na novi Pravopis morati da sačekamo još najmanje dva meseca.

    - Pravopisni rečnik u potpunosti je završen, u toku je korektura i očekujemo da uđe u štampu pre kraja meseca. To znači da bi u prodaji mogao biti već 1. februara - rekao je za Blic Zoran Kolundžija, direktor novosadske izdavačke kuće Prometej u čijem će se izdanju, nakon pola veka, pojaviti novi Pravopisni rečnik, prvi takav srpskog jezika (do sada smo imali srpsko-hrvatski).
    Za retuš komplikovanog i konfuznog Pravopisa Matice srpske iz 1993. godine bila je zadužena četvoročlana komisija (M. Pižurica, M. Dešić, Ž. Stanojčić, B. Ostojić), osnovana još 2000. godine. Pravopis je trebalo da bude gotov 2004. Komisija se međutim nije nikada sastala, a okončanje rada na Pravopisu je odlagano iz godine u godinu. Nakon Blicovih tekstova o decenijskom nedostatku brige za jezik i pravopis u Srbiji, sastali su se čelni ljudi Odbora za standardizaciju srpskog jezika jula prošle godine. Tada je odlučeno da prof. dr Mato Pižurica sam nastavi rad na Pravopisu kako bi se to kapitalno izdanje konačno pojavilo do kraja 2009. godine.
    - Mato Pižurica je predao rukopis meni i Dragu Ćupiću na recenziju. Trenutno sa Tvrtkom Prćićem i Ljubišom Rajićem prolazim kroz pravila o transkribovanju engleskih, odnosno skandinavskih imena. Pretpostavljam da se pre februara Pravopis neće naći u štampi - kaže akademik Ivan Klajn.
    Klajn takođe ističe da je pomenuti rukopis Pravopisa dobio bez rečnika i da će tek u rečniku biti potrebno vremena za proveru i usklađivanje hiljadu sitnica.
    - Na rečniku se navodno još radi, ali ja nemam informacije o tome u kojoj je fazi izrade. Činjenica je da je Matica srpska spora, iako tvrde da imaju odlično lektografsko odeljenje - komentariše Klajn.
    Na pitanje koliko će Pravopis i Pravopisni rečnik, s obzirom na to da ih rade različiti autori, biti usklađeni u rešenju pravopisnih nedoumica, Klajn kaže:
    - Moji prvi utisci o novom Pravopisu nisu loši. Kad već na njega čekamo tolike godine, trebalo bi da bude urađen kako treba. A u izradi Pravopisnog rečnika pomažem Šipki kao redaktor i stalno radim na tome da ta dva važna priručnika budu saglasna.

    Blic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  11. #101

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    A ako umre pre nego što se probudi? - Đorđe Pisarev



    Pitanje o granicama teksta u odnosu na stvarnost jedno je od ključnih u postmoderni zato što je dekonstrukcijom velikih istorijskih i ideoloških narativa status stvarnosti u priličnoj meri doveden u pitanje - odnosno, ako je naš život, kao što kažu dekonstruktivisti i većina poststrukturalista različitih opredeljenja, diktiran od strane institucija moći, onda je on jedan veliki tekst i ne razlikuje se mnogo od bilo kog drugog. Ovu dilemu nije izmislio Žak Derida, ona je pre prilično vremena ispitivana kod Kalderona (Život je san) i kod Servantesa (Don Kihot), ali je njena tematizacija u savremenom društvu, zahvaljujući pre svega graničnim iskustvima Drugog svetskog rata i Holokausta, kao i masmedijima koji ta i slična iskustva mogu da nam predoče i da im posvedoče, dramatizovana do radikalizacije. Književnost je, barem u ovim krajevima, postala umorna od toga i pokušava da se pronađe u nekoj vrsti nove stvarnosne proze, ali postoje i dalje autori koji ostaju verni sopstvenom postmodernističkom prosedeu.

    Poslednji roman Đorđa Pisareva A ako umre pre nego što se probudi? (Agora, 2009) primer je takve autorske doslednosti. Tema romana je potpuno autoreferencijalna i tiče se pisanja samog teksta. Dakle, sve što se događa u romanu u stvari predstavlja građu za njegov nastanak koji otpočinje u trenutku kada se zatvore stranice romana, odnosno kada se priča privede svom kraju.

    Ceo tekst
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #102

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Kicoš u rezervi

    ''Tri slike pobede''- Zvonko Karanović



    "Tri slike pobede" dostojno su finale jednog zanimljivog, autorski odvažnog i u znatnoj meri uspelog pokušaja da se autorski "uhvate" i obrade te kobne devedesete.

    Pet godina nakon objavljivanja njenog prvog dela, Zvonko Karanović završava trilogiju Dnevnik dezertera romanom Tri slike pobede, zaokružujući tako priču o užasu i pometnji ovdašnjih devedesetih, kroz tri "jevanđelja" trojice niških prijatelja, situacionih gubitnika, moglo bi se reći; naime, u iole "normalnim" istorijskim i društvenim okolnostima, oni bi pre pripadali sloju onih koji, na svoj možda ne tako vidljiv način, drže jedno društvo da se ne raspadne, da ne popuca po šavovima; u Srbiji izvrnutoj naopačke, oni imaju mnogo veće šanse da naglavce ispadnu iz jurećeg voza Istorije, i da se skembaju negde uz prugu... I tu priliku uglavnom neće propustiti, što sopstvenom glupošću, što zlodejstvom lokalnih demona-uništitelja, što pukim neimanjem sreće u vremenu u kojem te je neretko samo sreća mogla spasiti.

    Ceo tekst
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  13. #103

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Španska nevesta - Ildiko Lovaš


    Isprljana venčanica

    Počnimo od korica. Ova knjiga izgleda savršeno u svakom detalju, za šta je zaslužna grafička dizajnerka Jana Nikolić, koja vizuelno oblikuje čitavu ediciju Daninoć. Zadovoljstvo je potpuno kada zaključimo da je i sadržaj jednako privlačan, odnosno da je subotička spisateljica i sekretarka za kulturu Ildiko Lovaš napisala odličan roman, koji, kao i njena prethodna zbirka pripovedaka Via del Corso (2005), dolazi do srpskih čitalaca posredstvom Fabrike knjiga i prevodioca Arpada Vicka.

    Osim što predstavlja tematsko osveženje i riznicu književnih postupaka kakvu je na malom prostoru teško predstaviti, u romanu se može uživati i na nivou rečenice, što se danas sve ređe sreće, a velikim delom je i zasluga prevodioca Arpada Vicka. Može se zastati kod neobičnih poređenja, kao što je zaleđeno jezero u kom smrznute žabe nalikuju mustri na ženskim čarapama, ili izvanredno snažnih, često fantazmagoričnih slika. Takođe se može diviti pripovedačkoj veštini Ildiko Lovaš, koja nakon što velike emotivne lomove opiše na stotinama stranica, uspeva da to isto ponovi u samo jednom pasusu.

    Uprkos preovlađujućem mišljenju, tradicija nije datost, već se svesno kreira odabirom od postojećeg, ili čak izmišljanjem, što su sve načini za uspostavljanje društvenih vrednosti. Izuzetno zanimljiva pozorišna i književna tradicija koju stvaraju Mađari na tlu Vojvodine nalazi se na razmeđi država i kultura: po jeziku pripada mađarskoj, po temama i mestu radnje srpskoj kulturi. Dok je nešto liberalniji pozorišni svet širom otvorio vrata za Andraša Urbana i teatar Kostolanji Deže, na književnoj sceni i dalje je prisutna teška konzervativnost iz koje proističe i apsurd da izvrsne knjige poput Španske neveste, koje se dešavaju u Srbiji i čiji su autori rođeni ovde, ne mogu biti u konkurenciji za srpske književne nagrade. Što je ne samo nepravda prema piscima, već i ogromna šteta za domaće čitaoce.

    Danas
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  14. #104

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Roman Slobodana Tišme


    Nekadašnji konceptualni umetnik, roker, vođa grupa ,,Luna i ,,La strada", urednik ,,Indexa" i kultne ,,Tribine mladih" Sloodan Tišma, predstavio je svoj prvi roman ,,Quattro Stagione" u izdanju ,,Lagune".


    O romanu za koji je književni kritičar i urednik Vasa Pavković rekao da ga smatra najboljim između 133 koliko ih je konkurisalo ove godine za NIN-ovu nagradu, govorila je, pored Pavkovića, urednica kulture na RTS-u Jasmina Vrbavac.

    Ona je odabrala da o Tišmi govori ,,njim samim" pošto je roman izgrađen na njegovim ličnim iskustvima, doslednim stavovima koje je zastupao i pre više od tri decenije."

    Vrbavac je citirala jednu njegovu davnašnju izjavu da ne želi da piše ,,dobru" literaturu jer smatra da je to plod vežbe, učenja i veoma je ,,upeglano", ali je dosadno što je za Tišmu neoprostivo.To bi se moglo primeniti na knjigu koja sigruno ne može da se označi kao dosadna.

    Ona je upozorila da roman ,,vara" jer samo je na prvi pogled pisan sa pozicije marginalca i naivno dok se autor bavi dilemama i dramom savremenog čoveka.

    Pavković koji je bio urednik hvaljene Tišmine zbirke priča ,,Urvidek" prepoznao je da je roman nastao transformacijom dnevnika u fikciju i da će zadovoljiti one čitaoce koji traže fabulu ali i one koji uživaju u poeticcnoj formi, jer se oseća da je autor pesnik u duši.

    Tišma je pisao u ,,Poljima", objavio dve knjige poezije i jednu eseja, dugi niz godina bio je saradnik emisija iz kulture na novosadskoj televiziji, ali je pažnju književnih krugova privukao knjigom priča ,,Urvidek" koja je 2005. dobila nagradu ,,Stevan Sremac".

    B92
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  15. #105

    Odgovor: Najave i nova izdanja

    Avangardni Tokin

    Tue, 02/23/2010 - 14:07.

    Pionir filmske kritike na ovim prostorima, a i šire Boško Tokin, svestrani publicista koji je godinama bio skrajnut, a završavao je i u zatvoru, dobio je reprezentativnu dvotomnu monografiju autora Marka Babca, u izdanju Matice srpske.

    Knjiga Boško Tokin - novinar i književnik predstavlja dosad neispisano poglavlje naše filmske i kulture uopšte, istakao 23. februara na promociji na 38. FEST-u filmski i književni kritičar Milan Vlajčić.

    Tokin je bio prvi srpski estetičar, a delovao je od 1920. godine, kada je počeo da piše filmske kritike. Bio je u tom smislu zaista fenomen, s obzirom da je prva filmska kritrika u SAD objavljena tek 1925.

    Tokinova prva filmska kritika objavljena je u listu Progres, a izazvala je zgražavanje javnosti, koja je smatrala da je reč o tekstu o vašarskoj atrakciji. Tokin je, medjutim, bio znatno obavešteniji od publike, jer je već tada poznavao filmove Čarlija Čaplina.

    Već 20-ih godina prošlog veka primetio je da se 90 odsto američkih filmova završava srećno, što je nazvao dovragastim optimizmom, a 1920. godine objavio je u Francuskoj esej o filmskoj estetici.

    Pripadao je krugu avangardnih umetnika i bio je jedan od koautora Manifesta zenitizma.

    Celog života bavio se najvećim fenomenima 20. veka - filmom i sportom, ali je svojevremeno bio i potpuno skrajnut, a posle Drugog svetskog rata završio je u zatvoru tri godine (sve vreme tokom rata objavljivao je filmske kritike).

    Knjiga profesora Babca sadrži niz dokumenata, pronadjenih u arhivima, Matici srpskoj, Narodno biblioteci - sakupljeno je sve što se dalo sakupiti o Tokinu koji je bio prvi u mnogo čemu na ovim prostorima i šire.

    Izmedju ostalog, pokrenuo je prvi filmski krug i radio na snimanju prvog filma u Beogradu koji, na žalost, nikada nije završen zato što je 200 metara snimljene filmske trake uništio sam snimatelj, i to zbog neuzvraćene ljubavi glavne glumice.

    Tokin je bio i autor drame Gospodin Nadežda, verovatno prve priče na ovim prostorima o nekom transvestitu, ali nije igrana iako je trebalo da bude postavljena u tri pozorišta.

    Objavio je i roman Terazije 1932. godine, za koji kažu da je prvi srpski moderan roman.

    Zanimljivo je i da je još 1940. objavio istoriju filmske umetnosti u kojoj se pominje i Leni Rifenštal, koju su novinari u Beogradu praktično videli tek 1971. godine na prvom FEST-u, i to na projekciji u noćnom terminu, uz molbu da to ne pominju u izveštajima kako organizatori FEST-a ne bi bili pohapšeni.

    Tokin je i autor prvog filmskog leksikona 1952. godine, ali je umro pre nego što je izašao (1953).

    Ponovo ga je otkrio tek Duško Stojanović koji je napisao knjigu Boško Tokin pionir filma.

    Iako je saradjivao sa mnogim listovima, Tokin je imao skromne prihode, kao i većina današnjih novinara.

    V.T. / SEEcult.org
    Prvi utisak uvek vara

Strana 7 od 10 PrvaPrva ... 56789 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. ~Serije~ nove, stare, prepruke, antipreporuke, najave
    Autor Isahara u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 07.09.2017, 14:37
  2. Nova Pazova
    Autor Alideda u forumu Srem
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 22.09.2009, 00:10
  3. Srećna Nova godina
    Autor Sneza58 u forumu Spomenar
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 05.01.2009, 14:02
  4. Nova Tema
    Autor mimaP u forumu Obaveštenja i pitanja u vezi sa Forumom
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 03.10.2008, 20:40

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •