Vasko Popa - Strana 2
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 46

Tema: Vasko Popa

  1. #16

    Odgovor: Васко Попа

    @memento

    POSLE IGRE

    Najzad se ruke uhvate za trbuh
    Da trbuh od smeha ne pukne
    Kad tamo trbuha nema

    Jedna se ruka jedva podigne
    Da hladan znoj sa čela obriše
    Ni čela nema

    Druga se ruka maši za srce
    Da srce iz grudi ne iskoči
    Nema ni srca

    Ruke obe padnu
    Besposlene padnu u krilo
    Ni krila nema

    Na jedan dlan sad kiša pada
    Iz drugog dlana trava raste
    Šta da ti pričam

    (1954)

  2. #17

    Odgovor: Васко Попа

    SIROTA ODSUTNOST


    Oca pravoga nisi imala
    Majka ti nije bila kod kuće
    Kad si u sebi svet ugledala
    Rodila si se greškom

    Imaš stas napuštene provalije
    I sva na odsutnost mirišeš
    Rodila si sebe sama

    Vrtiš se u plamenim traljama
    Razbijaš sebi glavu za glavom
    Skačeš sebi iz usta u usta
    I staru grešku podmlađuješ

    Sagni se gola ako možeš
    Do moga poslednjega slova
    I pođi njegovim tragom

    Sve mi se čini sirotice
    Da u neku prisutnost vodi
    Vrag odneo šnalu...

  3. #18

    Odgovor: Васко Попа

    "Pretraži ovu temu". I svaku sličnu.

    ''Odlazak''

    iz ciklusa ''Opsednuta vedrina''



    Nisam vise tu
    S mesta se nisam pomerio
    Ali tu vise nisam

    Neka udju
    Neka pregledaju neka pretraze

    Vodenica u senci rebara
    Zrelu prazninu melje
    Opusci jeftinih snova
    U pepeljari se dime
    Nisam vise tu

    Privezan camac njise se
    Na crvenim talasima
    Par nedozrelih reci
    U oblacnom grlu visi
    Nisam vise tu

    S mesta se nisam pomerio
    Ali vec sam daleko
    Tesko da ce me stici.
    Poruku je izmenio DrinChe, 23.01.2009 u 13:16 Razlog: + odlazak

  4. #19

    Odgovor: Васко Попа

    Spomenik kiseoniku

    (Kuća nasred druma)

    Rujni neki vetar me naneo

    U ovu širokogrudu zemlju

    Iz čijeg srca je izraslo

    Zelenooko drvo života

    Diše i tako napaja

    Jednu malokrvnu zvezdu

    Prestrašili me spomenici lutkanima

    Opremljenim hladnim i vatrenim

    I drugim nevidljivim oružjem

    Nigde me nije obradovao

    Spomenik kiseoniku



    Naoružanom lišćem

    I cvećem i plodovima

    I drugim zrelim istinama


    Poreklo ljubavi


    (Rez)



    Čekam sunce na klupi u parku
    Preko puta od moga stana



    Pratim hod oblaka na nebu
    I zagrljenih parova
    Na stazi između borova



    Čitač novina s drugog kraja klupe
    Prati hod mojih pogleda



    Ljubav nije oduvek postojala
    Nju je znate izmislila sirotinja



    Da bez dukata dode
    Do slatke ženske brave
    I pravog muškog ključa








    Vučja so


    Dok ne zaledi lavež
    I zarđaju psovke i crknu baklje
    Sveopšte hajke



    I dok se svi ne skljokaju
    Praznih ruku u sebe
    I pregrizu jezik od muke



    I silnici psoglavci s nožem za uvo
    I hajkači sa polnim udom na ramenu
    I lovački zmajevi vukožderi



    Četvoronoške puzim pred tobom
    I urlam u tvoju slavu
    Kao u velika
    Zelena tvoja vremena



    "Umjesto zaključka: Tajna je na dlanu.

    Pošto je u zbirkama pjesama oprobao više žica i ključeva, stvarao nebeske i podzemne svijetove, namiještao sazvežđa, pronalazio i tumačio mitove koji kruže nasom podsvješću, nasljeđem i svakodnevicom, pošto je govorio u toliko glasova, u toliko uloga,kostima i dekora, Vasko je naumio da nam pokaže jezik na djelu kao pjesnika. Bez iluzije da će svi jednom pisati poeziju, on se isto tako ne nada ni da će je svi čitati. Ali Vasko zna da je svako bar za trenutak, za neki neponovljivi, iznuđeni trenutak, jedared u svom životu, pjesnik. Jer jezik umije da se poigrava ljudima isto onako kao i oni njim, ako ne i daleko bolje, i mnogo surovije. Za naknadu,u šumi jezika poezija je divljač na koju katkad nabasaju i oni koji je ne progone: susret s njom nije samo lovčeva kraljevska poslastica."

    Pariz,22.maj 1985.

    (iz predgovora Borislava Radovića)

  5. #20

    Odgovor: Васко Попа

    Nebesko putovanje

    (Živo meso)

    Na snimku
    Načinjenom na brežuljku iznad Jabuke
    Vide se moja zemaljska saputnica i ja

    Držimo se za ruke
    Ona u letnjoj haljini s naramenicama
    Ja u košulji podavijenih rukava

    Zakoračili smo s vrha brežuljka
    na ravno nebo pred nama

    Na snimku
    Načinjenom pre trideset godina
    Ne vidi se do koje smo zvezde stigli

    Sočivo nas je uhvatilo s leđa
    Ništa sa naših lica
    Neće se pročitati

  6. #21

    Odgovor: Васко Попа

    ZEV NAD ZEVOVIMA

    Bio jednom jedan zev
    Ni pod nepcima ni pod šeširom
    Ni u ustima ni u čemu

    Bio je veći od svega
    Veći od svoje veličine

    S vremena na vreme
    Tama bi mu tupa tama očajna
    Od očaja tu i tamo blesnula
    Mislio bi čovek zvezde

    Bio jednom jedan zev
    Dosadan ko svaki zev
    I još izgleda traje
    Vrag odneo šnalu...

  7. #22

    Odgovor: Васко Попа

    Dan ti bogat u naručju

    Nosim
    Mlade jele duž pogleda
    Sadim



    Gradovima tvog ćutanja
    Lutam
    Rosu ti sa trepavica
    Berem



    Noć vitku ti preko pasa
    Lomim
    Brižne zore sa krovova
    Zovem.

  8. #23

    Odgovor: Васко Попа

    Na kraju


    Kost ja kost ti
    Zašto si me progutala
    Ne vidim se više

    Šta je tebi
    Progutala si ti mene
    Ne vidim ni ja sebe

    Gde sam sad

    Sad se više ne zna
    Ni ko je gde ni ko je ko
    Sve je ružan san prašine

    Čuješ li me
    Čujem i tebe i sebe
    Kukuriče iz nas kukurek


    ~

  9. #24

    Odgovor: Васко Попа

    Izgubljena crvena čizmica



    Pramajka moja Sultana Urošević
    U drvenom koritu plovila je nebom
    I lovila kišonosne oblake

    Pomoću vučje i drugih masti
    Činila je još mnoga
    Manja i veća čuda

    Posle smrti
    Nastavila je da se meša
    U poslove živih

    Iskopali je
    Da je nauče redu
    I bolje zakopaju

    Ležala je rumenih obraza
    U hrastovom sanduku

    Samo je na jednoj nozi imala
    Crvenu čizmicu
    Sa svežim tragovima blata

    Onu drugu izgubljenu čizmicu
    Tražiću do kraja života.
    Poruku je izmenio Cecara, 21.04.2011 u 11:13 Razlog: sh ch zz

  10. #25

    Odgovor: Васко Попа

    BELUTAK

    Љубав Белутка


    SRCE BELUTKA

    Igrali se belutkom
    Kamen ko kamen
    Igrao se s njima ko da srca nema

    Naljutili se na belutak
    Razbili ga u travi
    Ugledali mu srce zbunjeni

    Otvorili srce belutka
    U srcu zmija
    Zaspalo klupče bez snova

    Probudili su zmiju
    Zmija je uvis šiknula
    Pobegli su daleko

    Gledali su izdaleka
    Zmija se oko vidika obvila
    Ko jaje ga progutala

    Vratili se na mesto igre
    Nigde zmije ni trave ni parčadi belutka
    Nigde ničeg daleko u krugu

    Zgledali se osmehnuli
    I namignuli jedni drugima

    SAN BELUTKA

    Ruka se iz zemlje javila
    U vazduh hitnula belutak

    Gde je belutak
    Na zemlju se nije vratio
    Na nebo se nije popeo

    Šta je s belutkom
    Jesu li ga visine pojele
    Je li se u pticu pretvorio

    Eno belutka
    Ostao je tvrdoglav u sebi
    Ni na nebu ni na zemlji

    Samog sebe sluša
    Među svetovima svet

  11. #26

    Odgovor: Васко Попа

    I G R E

    Svadbe

    Svako svuče svoju kožu
    Svako otkrije svoje sazvežđe
    Koje noć nikad videlo nije

    Svako svoju kožu kamenjem napuni
    Svako sa njom zaigra
    Obasjan sopstvenim zvezdama

    Ko do zore ne zastane
    Ko ne trepne ne tresne
    Taj zaradi svoju kožu

    (Ova se igra retko igra)


    Jurke

    Jedni odgrizu drugima
    Ruku ili nogu ili bilo šta

    Stave to među zube
    Potrče što brže mogu
    U zemlju to zakopaju

    Drugi se razjure na sve strane
    Njuše traže njuše traže
    Svu zemlju raskopaju

    Nađu li srećni svoju ruku
    Ili nogu ili bilo šta
    Na njih je red da grizu

    Igra se nastavlja živo

    Sve dok ima ruku
    Sve dok ima nogu
    Sve dok ima bilo čega


    Pepela

    Jedni su noći drugi zvezde

    Svaka noć zapali svoju zvezdu
    I igra crnu igru oko nje
    Sve dok joj zvezda ne izgori

    Noći se zatim među sobom podele
    Jedne budu zvezde
    Druge ostanu noći

    Opet svaka noć zapali svoju zvezdu
    I igra crnu igru oko nje
    Sve dok joj zvezda ne izgori

    Noć poslednja bude i zvezda i noć
    Sama sebe zapali
    Sama oko sebe crnu igru odigra


    Antologija srpskog pesništva od XI veka do danas, Miodrag Pavlović
    Prosveta, 1998.

  12. #27

    Odgovor: Vasko Popa

    Visoki Put


    Digni tu svoju nozzurdu
    Na misao si nam stao.

    Ne mogu kroz vashe korake
    Na rukama da pronesem.

    Skloni se misao ce ti
    Ujesti zvezde s tabana.

    Ne mogu da zzrtvujem put
    Kroz vashe me glave vodi.

  13. #28

    Odgovor: Vasko Popa

    KROMPIR

    Zagonetno mrko
    Lice zemlje

    Ponoćnim prstima
    Jezik večnog podneva
    Govori

    U zimnici uspomena
    Iznenadnim svitanjima
    Proklija

    Sve to zato
    Što mu u srcu
    Sunce spava


    ZVEZDOZNANČEVA SMRT

    Morao je kažu da umre
    Zvezde su mu bile bliže
    Nego sami ljudi

    Pojeli ga kažu mravi
    Uobrazio je da zvezde
    Rađaju mrave a mravi zvezde
    Pa je kuću mravima napunio

    Došle mu glave kažu
    Njegove nebeske pokvarenice
    I smešne su glasine o bodežu
    Sa ostacima ljudskih prstiju

    Našao se prosto van sveta kažu
    Pošao je da nađe suncokret
    U kome se stiču putevi
    Svakog srca i svake zvezde

    Morao je kažu da umre


    ZVEZDOZNANČEVA OSTAVŠTINA


    Ostale su za njim njegove reči
    Lepše nego svet
    Niko ne sme u njih da se zagleda

    Čekaju na okukama vremena
    Veće nego ljudi
    Ko može da ih izgovori

    Leže na mutavoj zemlji
    Teže nego kosti života
    Smrti nije pošlo za rukom
    U miraz da ih odnese

    Niko ne može da ih podigne
    Niko da ih obori

    Zvezde padalice glave sklanjaju
    U senke njegovih reči


    Poruku je izmenio DrinChe, 06.05.2009 u 15:01 Razlog: + ZVEZDOZNANČEVA OSTAVŠTINA

  14. #29

    Odgovor: Vasko Popa

    SLOBODAN LET


    Pusti nas da odletimo
    Iz tvog dvora bez temelja

    U zvezde sam vas kovao
    Pod svodom svoje lobanje
    Odletite ko vam brani

    Pusti nas da propadnemo
    Svaki nas let u dvor vraća

    Tu sam vas ptice čekao
    Odrežite sebi krila
    Slobodan da vam bude let


    PESMA MLADE ISTINE


    Pevala istina u mraku
    Na vrhu lipe nasred srca

    Sunce će kaže sazreti
    Na vrhu lipe nasred srca
    Ako ga oči obasjaju

    Ismejali smo pesmu
    Uhvatili i vezali istinu
    I tu je pod lipom preklali

    Oči su bile zaposlene
    Napolju u drugome mraku
    I ništa nisu videle

    Što se srebrne ribe tiče
    Ni mačke je ne bi jele
    Grdno smo se prevarili

    Mračno nam je sad u duši



    RAZGOVOR

    Zašto se propinješ
    I obale nežne napuštaš
    Zašto krvi moja

    Kuda da te pustim
    Na sunce

    Ti misliš poljubac sunca
    Ti pojma o tome nemaš
    Ponornice moja

    Boliš me
    Odnosiš mi drvlje i kamenje
    Šta ti je vrteško moja

    Razvalićeš mi beskrajni krug
    Koji još dozidali nismo
    Crveni zmaju moj

    Teci samo dalje
    Da stopala te ne raznesu
    Što dalje možeš teci krvi moja



    GVOZDENA JABUKA

    Gde mi je mir
    Neprobojni mir

    Gvozdena jabuka
    Teme mi je stablom probila
    Glođem ga
    Vilice sam oglodao

    Lišćem me okovala
    Brstim ga
    Usne sam obrstio

    Plodovima me usijanim tovi
    Točim ih
    Mozak sam rastočio

    Gde mi je mir
    Gvozdenoj jabuci da bude
    Prva rđa i poslednja jesen




    ~

  15. #30

    Odgovor: Vasko Popa

    VERENIK SMRTI


    Moj zemljak starčić od Tuluzine
    Čami po ceo dan
    Prikovan za naslonjaču

    Ne skida oči s vrata
    Dok mi se šapatom obraća

    Nisam se ja ni života plašio
    A kamoli nje
    Čekam je iz noći u noć

    Ne mogu više da urlam
    I zovem u pomoć

    Ležim budan u postelji
    S kuhinjskim nožem na grudima
    I rukama prekrštenim na sečivu





    POSLEDNJA IGRA


    Sahranjujem majku
    Na starom prenaseljenom
    Novom groblju u Beogradu

    Sanduk se s mukom spušta
    U usku plitku raku
    I leže na očev

    Nestaje brzo ispod prvih grudvi

    Dva mlada gologlava grobara
    Skaču po nevidljivom sanduku
    I nabijaju zemlju

    Na podignutim njihovim lopatama
    Sijaju dva popodnevna sunca

    Vesela moja majka
    Sa ushićenjem bi gledala
    Ovu igru u njenu čast



    NEODLOŽNI POVRATAK


    U ćeliji Bečkerečkog zatvora
    Provodim dan s crvenoarmejcem
    Odbeglim iz zarobljeničkog logora

    Čekam da se svaki čas otvore vrata
    Pa da ga izvedu
    I streljaju u dvorištu

    On me moli da mu pokažem
    Kako će najbrže stići
    Do Moskve

    Ja mu zidam na podu
    Usputne gradove od hlebnih kuglica

    On meri palcem rastojanja
    Tapše me ručerdom po plećima
    I trese glasinom ceo zatvor

    Lepotica nije daleko

    ~

Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •