Zavisi gde putujem i šta je svrha putovanja.
U svakom slučaju, prvo što moram da uradim je da naučim da se snalazim u novoj sredini, da pronjuškam po svakoj pristupačnoj uličici i nađem centre orijentacije.
Potom upijam u sebe ambijent. Prirodu, arhitekturu, jezik prolaznika, poglede i osmehe ljudi koje srećem.
Onda tražim one objekte za koje je šteta ne videti ih. Često me to odvuče u ona sanjaranja : zamisli da sam ovde živela tada i tada (čudno, nikad sebe ne stavljam u ulogu sluga već vlastele
).
Potom upoznajem širu okolinu. Ne maltretiram se dugim putovanjima, ok mi je sve ono što se može spojiti put, saznanja o nečem novom, nepoznatom i uživanje. Najbolje mi je ako to novo mogu spoznati uz neko putovanje brodom.
Volim da upoznam "domoroce". Da im "opipam puls", čujem šta imaju da kaže, dobijem injekciju neke pozitivne energije, čujem neke nove, drugačije priče,...
Ne ludujem za nekim izlascima, ali ako se tako namesti i te kako ću se prepustiti ludovanju.
Šoping? E, to mi je stvarno gubljenje vremena. To maksimalno izbegavam.
E, a ako je to godišnji odmor i neko more, volim da sebi ostavim dovoljno vremena da ne radim i samo se odmaram. Ne mislim, ne opterećujem se, ne bavim se suvišnim rečima, samo osećam. I uživam.