Verujete li u duhove?
Plasite li ih se ?
Da li ste nekada pokusali da ih prizivate?
Verujete li u duhove?
Plasite li ih se ?
Da li ste nekada pokusali da ih prizivate?
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Verujem u nešto,
što bismo mogli da nazovemo ''duhovima''.
Naravno ne kao u horor filmovima,
već u duše koje lutaju,
duše koje nisu pronašle mir iz ne znam kojih razloga...
Drugari i ja smo ih u par navrata prizivali,
ali sam sve to shvatila neozbiljno , pa su me izbacili..
Možda je ta neozbiljnost rezultat straha,
ili pitanja: ''Šta ako... ?''
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
Sad mi je bio Kasper na kafi...
No,u svakom slucaju ne verujem mnogo u ono sto ne vidim.Slozicu se sa Gogom oko izgubljenih dusa koje lutaju i to ipak ne spada u te duhove o kojima uglavnom pricamo.
Nikada ih nisam prizivala,mislim da to ako se ozbiljno radi,nije za igranje.
....ne...brze od zivota.....
Verujem u duhove samo u figurativnom smislu. Nekada sam voleo da citam stripove o Zagoru Te - Neju, Duhu koji hoda....
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Ne verujem u "onostrano"... Ne verujem u sudbinu, u duhove, vradžbine... Verujem u čoveka i onaj trun razuma koji još uvek tinja neugašen...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
strasno sam materijalna i jedino duhovno sta ne dovodim u pitanje je Svevisnji, iz razloga sto sam vaspitana na taj nacin, samo me je put odrastanja odveo na malo opipljiviju stranu..
ne verujem u bukvalnom smislu, da ce me neko progoniti ili tako nesto..
ali npr.. kad idem na ispit.. obavezno upalim krstenu svecu, ocitam Oce nas.. i pomolim se Bogu.. i molim deku pokojnog da bude uz mene.. i dok gledam u plamen imam osecaj kao da se pomera i da raste u visinu.. ne mogu vam opisati osecaj, kao da je moj deka opet uz mene i da mi daje snagu da prodjem sve..
mada znam da je to samo sujeverje, da je to samo u mojoj glavi.. mnogo mi je lakse da verujem u to sto mi daje snagu..
Krek, krek.. Ne gudra
ja nikome ne bih preporučio da se igra sa "prizivanjima duhova". To je mačka u džaku i nikad se ne zna šta se tu stvarno dešava. No unapred se može znati da to može kasnije dovesti do problema.
Radoznalost je ubila mačku..... tako da ja i ...ne fala Vi
Ćuti i prenesi dalje....
Nisam imala ovakvih iskustava, ali moj brat jeste. On nije bio od onih koji ne veruju u duhove, a pogotovo prizivanje istih. Kada bi se cak pomenula tema "duhovi", smejao se: "ma daj manite se budalastina".
Komsinica je jednog dana planirala vecernju seansu prizivanja duhova i pozvala i njega, na sta se on smejao ko blesav, uz komentar: "nasla si koga ces da pozoves", ali odluci se da te veceri ode kod nje, spreman da napravi fazon i sve ih dobro poplasi.
Pocinje seansa, svi ozbiljni, koncentrisani na domacicu. U prostoriji sva svetla pogasena, samo na stolu upaljene 4 svece, u sredini stola mala casica za rakiju prevrnuta naopacke, a ukrug poredjani komadi papira i na svakom od njih napisano jedno slovo abecede. Moj brat se uzdrzava da ne bi eksplodirao od smeha, ali iz postovanja prema domacici, i dalje mirno sedi i ceka sta ce se desiti sledece (mogu misliti kakve su mu sve "pakosti" u tom trenutku prolazile kroz glavu).
Zamoli ih domacica, kada se sve utisalo, da za trenutak zatvore oci i da spuste ruke ispred sebe na ivicu stola (da neko ne bi 'varao'). Svi se uozbiljili, koncentrisali na sto. Domacica konacno priziva duha svog dede Nista se ne desava. Moj brat vec pomalo gubi strpljenje: "Koliko ce jos dugo da traje ovo glupiranje, da idem kuci". Domacica ga moli da bude tih, da ne pravi komentare i da bude strpljiv.
Opet ona priziva istog duha.....nista! Treci pokusaj..... plamen sveca je poceo da treperi, kao da je neko dunuo u njih. Moj brat gleda u prisutne, a oni smrtno ozbiljni, a ni on sam nije dunuo u svece. Domacica postavlja pitanje duhu.... kratka pauza, da bi casa na sredini stola, okruzena onim slovima polako pocela da se pomera od slova do slova, odgovarajuci na pitanje prizivaca. Istog trenutka, moj brat se sledio, skocio od stola, prevrnuvsi i svece i casu: "**balo vas prizivanje duhova! A ti Miro, da me nikada vise nisi zvala na ovakva sranja!" Glavom bez obzira je izleteo iz njenog stana punih gaca!
Kasnije mi je ispricao dozivljaj sa seanse. Poznajuci ga jako dobro, znam i zivotom mogu da se kladim, da nikada ne bi izmislio ovu pricu, niti je preuvelicao. Znala sam da govori istinu!
neunistiva zlojebaba!
Verujem da ljudska energija nikad ne nestaje,samim time,verujem da postoje duhovi,ali ne ono tipa:proganjanje i ostala cuda.To mi je skroz glupo.
Kao klinka sa drugaricama sam prizivala duhove.Jednom prilikom nije bilo ni malo naivno:dobili smo ime jedne zene koja je iz naseg mesta,saznali dosta o njenom zivotu,a posle kad smo pricali sa drugaricinom mamom,ona nam je sve to potvrdila.Niko do tada nije ni znao za nju,tako da je mogucnost laziranja svedena na minimum.
Kad odem kod drugara na grob,uvek zapalimo cigaretu i stavimo je ne njega.Ne znam da li ste to videli,cigareta izgori do kraja.Nikad se ne ugasi!Koliko znam(a bila sam pusac 9 godina)cigareta koja se ostavi obicno se sama i ugasi.Ova ne.
Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.
Nisam nikada prizivala duhove, ni iz zezanja. Osim ako se ne racuna da cesto pomislim na one kojih vise nema i kazem: Eh da si sada tu. I to mu dodje kao neko prizivanje, ne? Obicno ih tu noc sanjam, sto ne znaci da duhovi postoje, nego je zelja da ih vidim prevelika. DakleM, sto se mene tiche-sve je u glavi.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro