Ja lično nemam taj problem..jednostavno uđem u ulogu koju želim i izađem kad želim..
Ja lično nemam taj problem..jednostavno uđem u ulogu koju želim i izađem kad želim..
Pre izvesnog vremena, setamo dugarica i ja, a u susret nam idu dva decaka - jedan vozi rolere, dugi bicikl. Pesackom stazom. I naravno, uopste ne gledaju kuda idu. E sad, meni naravno nije padalo na pamet da im se pomeram s puta, vec sam, kad su nam se vec priblizili, samo rekla "Pazi kuda vozis, gledaj ispred sebe!" ali takvim tonom, da su se obojica zaustavila da bi videla da za malo sto nisu naleteli na nas.... Drugarica je prokomentarisala da ona nikad ne bi to rekla, vec bi se, naravno, sklonila dok ne prodju....
A ja smatram da je bolje da ih opomenem, to mi je bilo tako normalno (opominjati decu),i mozda sledeci put budu pazili, pa tako bi i na pesacki prelaz krenuli bez gledanja....
Takodje smo moja draga koleginica i ja par puta dobile poriv da stisavamo decu na ulici - ali naravno, svest je prevladala impuls....
Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
C. S. Lewis
Obracam paznju na apsolutno svako dete koje sretnem.
Sa svakim volim da porazgovaram,da ih zagrlim,golicam,i da...uvek reagujem kad neko dete padne...desi se da se u parkicu nadjem pored takvog deteta pre nego njegova mama.
...........imam uzrecicu:"E,deco moja..."
...........uvek pevam decje pesme
...........detinjasta sam
Ako voli jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti,slatko je noću gledati nebo.
dosta glasno pricam,jer mi je buka motora i teskih masina,povecala granice...
tezim ka vecitim trazenjem pokvarenih stvarcica i sklopova,pa da se udubim u popravke...
konstantno ucim ljude oko sebe,da koriste logiku i vestinu u zivotu i radu,bez obzira na obrazovanje i radno mesto...
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
Na svakom poslu poprimim nešto..
Na jednom sam gledala registracije automobila i dostavnih vozila i točno bih znala kako se tko zove i u gradu bih se okretala za njima.
Sada, kada me netko pita gdje ima toga i onoga za kupiti ja bubnem e14 ili tl13 ali to njima ništa ne znači. Naravno
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
svima gledam u zube..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
mora da mi je tekst uredan kako treba gramaticki i pravopisno, makar pisala i sms poruku...
a kad citam tekst u neki casopis, lovim greske, nekad znam i da glasno komentarisem
Bilo je toga više kad sam radila u privredi, jer je bilo više stresova. Sada nekad gledam vozila i mislim da li su legalno uvezena i ocarinjena, jer mi je to usko vezano s poslom, ali i to sve manje, navikavam se.
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."
Posto imam vise profesija,necu za svaku da pisem svoje deformacije.Radila sam u obucarstvu,i nikad ne kupujem obucu da ne pregledam svaki sav,da li je na svom mestu.Sada radim u krojackom salonu,i sa konfekcijom je isti slucaj.
Nije teško biti fin ali je nekad glupo...
Na svoj privatni telefon se javljam tako da se predstavim. Treba mi sekundica da vidim da li mi zvoni privatni ili službeni.
Ostalo nisam primjetila da sam sada pokupila.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Ukoliko pricham duzhe od 5 min, postoji opasnost da cu produzhiti do 45...
i udaviti gnjurca...
zato me prekidaju blagovremeno
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Moja nova profesionalna deformacija jako mi se sviđa
Radi se o tome da kada šaljem nešto u državnu firmi ili gdje već, fino lijepo sastavim Dopis, pozovem se na njihove brojke i ostale stvari pa na kraju to sve izgleda vauuuuu. Nedavno je moj muž predavao papire za nastavak njege djeteta i, naravno, ja sam mu sve sastavila i popisala. Kada je to predavao u HZZO u pravnu službu, žena se šokirala kako je to sve dostavljano jer malo tko tako radi. Što mogu kada na poslu dobrim dijelom arhiviram dokumente.
Ah.. Možda sam zato dobra i u pisanju reklamacija no o tome u nekoj drugoj temi..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
A kod mene je obrnuto... Ja društvu govorim: "Tiše malo" (zbog đaka, takođe :D )