Radoje Domanović
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Radoje Domanović

    'Ukidanje strasti' i druge satire.

    O Radoju Domanoviću



    (Iz knjige: Jovan Deretić, Kratka istorija srpske književnosti, BIGZ, Beograd 1983.)

    [...] Radoje Domanović (1873-1908 ) pripada suprotnoj, humorističko-satiričnoj tradiciji srpskog realizma, čiji je začetnik Glišić. Književni rad započeo je pripovetkama iz seoskog života u kojima se, kao i kod njegovih prethodnika, oseća oštra polarizacija između idealizacije i kritičkog razobličavanja, ali bez njihove snage i svežine. Najbolji deo njegova rada, satirične pripovetke, nastale su u nekoliko poslednjih i najcrnjih godina obrenovićevskog apsolutizma, između 1898. i 1903. Sin seoskog učitelja opozicionara, odgojen u duhu narodne poezije i Gorskog vijenca, kasnije kao profesor gimnazije zbog političkih uverenja proganjan, premeštan i otpuštan s posla, Domanović je, uz vatreno slobodoljublje, nosio ogorčenu mržnju na sve vidove tiranije, koja je nadahnula njegove najbolje političke satire. Posle pada apsolutizma (1903), nezadovoljan što se u zemlji tako malo izmenilo, razočaran u vlastitu stranku, odajući se sve više neurednu boemskom životu, on je pokušao da i u novim prilikama nastavi rad na političkoj satiri (izdavao je političko-satirični list "Stradija"), ali bez pređašnjeg uspeha. Umro je usamljen, ogorčen, siromašan, u 35. godini života.

    Domanović je pisao humorističko-satirične pripovetke, u kojima sve što se zbiva ostaje u granicama realno mogućeg (Pozorište u palanci, Glasam za slepca, Ne razumem i dr.), humorističko-satirične pripovetke s elementima groteskne fantastike (Marko Kraljević po drugi put među Srbima, Razmišljanje jednog običnog srpskog vola), ali je najveći uspeh postigao u žanru alegorijsko-satirične priče, koju i uvodi u srpsku književnost (Ukidanje strasti, Danga, Vođa, Mrtvo more, Stradija i dr.).

    Satirična vizija stvarnosti obično je uokvirena pričom o imaginarnom putovanju. Pisac, odnosno njegov zamenik u pripoveci, narator, putuje po svetu, na javi ili u snu, i stiže u nekakvu daleku, nepoznatu zemlju, koja se razlikuje od svega što je pre i posle toga video. Sve što se u njoj događa drukčije je od normalnog i prirodnog. Ljudi dobijaju ordene i priznanja za stvari zbog kojih se ide u zatvor, ministri se interesuju svačim, samo ne onim zašto su zaduženi, poslanici, koje postavlja ministar policije, uče ono što im je zadato da kažu u skupštini kao đaci lekcije (Stradija).

    Najveća građanska vrlina jeste ropska poniznost pred predstavnicima vlasti. Građani se ponose što ih jašu kmetovi i panduri, s radošću prihvataju odredbu vlasti da se svakom udari žig na čelo kako bi se razlikovali od stranaca, čin žigosanja pretvara se u veliku svečanost, manifestaciju nacionalnih osećanja (Danga).

    Školskim vaspitanjem i posebnim merama vlasti građani se odvraćaju od svake opasnosti, svakog rizika, svakog smelog poduhvata. Oni žive mirnim dremljivim životom, bez ambicija i strasti, bez vrlina i poroka, u kojem je aktivna jedino mržnja prema onom ko hoće nešto više da postigne, da se uzdigne iznad proseka (Ukidanje strasti, Mrtvo more).

    U tim satirama Domanović gotovo nikad ne prikriva svoje prave namere. Ironičnim primedbama o "miloj nam i napaćenoj majci Srbiji" i drugim aluzijama, naročito u uvodnim delovima pripovetke, on nam jasno daje na znanje šta se krije iza čudnovate zemlje o kojoj govori, što doprinosi aktuelnosti i ubojitosti satirične žaoke ali isto tako ponekad narušava alegoričnost priče i smanjuje univerzalnost njenog značenja.

    Pun sklad između satire i alegorije te posebnog i opšteg značenja postignut je u Vođi, najboljoj Domanovićevoj satiri, uzbudljivoj priči o kolektivnoj opsednutosti vođom. Čvrste unutarnje arhitektonike, ona se i formalno razlikuje od drugih njegovih satira, gde imamo mozaičku kompoziciju, ređanje više ili manje nezavisnih tematskih celina unutar okvirne priče.

    etna


    __________________________________________________ ________


    Sve je to u nas samo začetak dobra.
    ...

    Ko zna da l" će ikada doći vreme da se ostvare naše želje i privede
    u delo ovaj naš idealni politički program:

    Čl.1.

    Niko ne radi ništa.

    Čl.2.

    Svaki punoletni Srbin ima početnu platu od 5000 din.

    Čl.3.

    Posle pet godina svaki Srbin (kojoj kući nema Srbina može i Srpkinja)
    ima pravo na punu penziju.

    Čl.4.

    Penzija ima periodske povišice od 1000 din godišnje.

    čl.5.

    Mora se doneti odluka Narodne skupštine (a tu će se po izuzetku,
    iz patriotskih pobuda, sa Skupštinom složiti i sam Senat), to će se
    smatrati kao naročita tačka ustava, prema kojoj: voće, korisno bilje
    uopšte, pšenica i svi drugi usevi moraju uspevati basnoslovno dobro,
    i to dva puta preko godine, a ako se ukaze deficit u budzetu državnom
    onda i tri, pa razume se, po potrebi i više puta, kako to vec
    finansijski odbor za shodno nadje.

    Čl.6.

    Stoka, svaka moguća, bez ralike pola ili uzrasta, napreduje,
    takodje po zakonskom naredjenju, to jest po odobrenju oba doma,
    veoma dobro i množi se vrlo brzo.

    čl.7.

    Stoka ne može ni u kom slucaju primiti platu iz državne kase,
    izuzimajuci vanredne državne potrebe.

    Čl.8.

    Kazni se svako ko misli o dravnim poslovima.

    Čl.9.

    Ni o čemu se, naposletku, ne sme misliti, bez naročitog dopuštenja
    policijskog, jer mišljenje narušava sreću.

    Čl.10.

    Na prvom mestu, policija ne sme apsolutno ništa misliti.

    Ko bi se hteo, tek vica radi, baviti trgovinom, mora zaraditi
    vrlo mnogo: na dinar hiljadu.

    Čl.11.

    Ženske haljine, ogrlice, naravno i žiponi, kao i druge potrebe,
    seju se i uspevaju vrlo brzo pod svakom klimom i na svakom zemljištu,
    svakog meseca u raznim bojama i po najnovijoj francuskoj modi. Sesiri,
    rukavice i ostale sitnije stvari mogu se s uspehom gajiti i u saksijama
    (odnosno sve se po zakonskom naredjenju samo gaji).

    Čl.12.

    Deca se ne radjaju. Ako ih odnekud bude da se odgajaju i vaspitavaju
    naročitim mašinama. Ako otadzbini treba što više gradjana, podići će se
    fabrika dece.

    Čl.13.

    Porez ne plaća niko.

    Čl.14.

    Plaćanje dugova i poreza strogo je kažnjivo, a to vredi za svakoga,
    sem ako se utvrdi da je taj prestup učinila umno obolela osoba.

    Čl.15.

    Ukidaju se sve nepotrebne stvari, kao što su: tašte, svekrve,
    glavna kontrola i sporedna, leteći državni i privatni dugovi, cvekle,
    pasulj, grčki i latinski jezik, truli krastavci, padeži svi mogući,
    s predlogom i bez predloga, žandari, svinjsko pitanje, pamet zajedno
    s logikom.

    Član 16.

    Ko ujedini Srpstvo, da se smesta, u znak narodnog priznanja i
    ljubavi, uhapsi!

    ...

    Na mirnoj površini ustajale,smrdljive vodene mase po kojoj se uhvatilo zelenilo,pojavilo se,
    iskočilo nekoliko talasića,žudeći da se otmu,da polete nekud više,ali se brzo vratiše masi;
    zelenilo opet sve pokri , i mirnu površinu ništa više ne uzdrma,nikakav se talas više ne podiže.
    Uh,kako se oseća zadah ustajale vode koja se ne miče!Davi,guši.
    Vetra daj da krene nepomičnu trulu masu!

    Nigde vetrića...

    parče Mrtvog mora,Domanović
    Poruku je izmenio Cecara, 04.08.2009 u 16:52 Razlog: početna rečenica prilagođena promenjenom naslovu

  2. #2

    Odgovor: Radoje Domanović

    vođa(pripovetka)

    Vođa, kao i ostale satire Radoja Domanovića (1873-1908), je političko-društvena. Napisana je 1901. godine. Svojstveno Domanoviću, ismevanje ovde veoma dolazi do izražaja. On ismeva "silni i pošteni" srpski narod, koji je uz svoju zemlju uvek, čak i kada je najteže! Vreme je, kao vreme koje autore navodi na podsmeh, na ukor- vladavina poslednjeg Obrenovića. Socijalni sukobi i borbe se u tom periodu posebno ispoljavaju kao i nakaznost javnog morala. Kako je samo lako napustiti korene, zaboraviti poreklo... zna samo ovaj izvrsni satiričar - Radoje Domanović. Nezadovoljan je Domanović tadašnjom Srbijom, a narodom, blago rečeno, razočaran. Ali, zahvalna je današnjica, jer da nije bilo toga ne bi bilo ni Domanovićeve iskrenosti i savršenosti. Savršenosti? Delo je svršeno ako je iskreno i izniklo iz nekih pobuda, kao VOĐA, jer kad se govori o toj satiri govori se o Radoju Domanoviću, spoznaje se on - kao čovek, a zatim - pisac... Njegov stil, njegov motiv.

    izvor wikipedija
    Poruku je izmenio Lilith_021, 29.04.2010 u 23:53

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #3

    Odgovor: Radoje Domanović

    Mrtvo more
    odlomci



    Dobro dete ide iz skole pravo kuci, mirno nogu pred nogu, gleda preda
    se, ne zvera levo ni desno. Kad dodje kuci, ostavi pazljivo svoje
    knjizice, poljubi starije u ruku, pa sedne na svoje mesto.

    Kad polazi od kuce u skolu, opet tako isto: ide mirno nogu pred
    nogu, gleda preda se i, cim dodje u skolu, ostavi sve svoje knjizice
    i seda mirno na svoje mesto, a rucice opruzi na klupi.


    ...

    - Sta je duznost dobrog i poslusnog gradjanina?
    - Duznost je dobrog i rodoljubivog gradjanina, da se ujutru digne
    iz posteljle.
    - Vrlo lepo, to je prva duznost. Ima li jos koja?
    - Ima jos.
    - Koje su?
    - Da se gradjanin obuce, umije i doruckuje!
    - Pa onda?
    - Onda izidje mirno iz svoje kuce, i ide pravo na svoj posao, a ako
    nema posla, onda ide u mehanu, gde ceka vreme rucku. U podne tacno
    dolazi opet mirno svojoj kuci i ruca. Posle rucka popije kavu, opere
    zube i legne da spava. Kad se dobro ispava, gradjanin se umije i ide
    u setnju, onda u mehanu i, kad dodje vreme vecere, dolazi pravo svojoj
    kuci te vecera, a posle vecere, legne u postelju i spava.




    Poruku je izmenio Cecara, 30.05.2010 u 23:53 Razlog: uklonjen već postavljen tekst iz Mrtvog mora

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •