Marko Vidojković - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 25 od ukupno 25
  1. #16

    Odgovor: Marko Vidojković

    Citat broj310 kaže: Pogledaj poruku

    али, ајде да мало аргументују ови што га хвале... како је он то добар, молићу лепо?
    Nechem da branim bilo koga. Na kraju krajeva sam si rekao da su ukusi razlichiti pa tako i ono shto se ochekuje kada se neshto chita. I moja sama ochekivanja (mada najvishe volim da ne ochekujem nishta, tako se ne razocharam, ili se obradujem do jaja shto sam otkrio neshto novo ) se razlikuju od knjige do knjige. Daleko od toga da mi on neshto plasira, malo smo matori za takve stvari () Ali nachin kako bira i opisuje njegove likove ulichare, narkomane i gubitnike mene je nasmejao dovoljno puta da ne mogu da kazzem da ne volim da prochitam...

    Stil mu je u sushtini namerno provokativan i koliko takvom piscu odgovara da ga hvale toliko mu odgovara i da ga psuju. Ja ne kazzem da je za neku pompu, samo, kome se povracha nek povracha, a kome se chita neka chita...

  2. #17

    Odgovor: Marko Vidojković

    Slažem se s 'lebom. Kao šunka

    Ćirića nisam čitala, ali Marka jesam. Čitala sam Kandže, Crvenkape i Pikavce na plaži. Tim redom. Pikavci su mi se najmanje dojmili. Jednu sam čitala u duetu pa mi je specijalno draga Simpatičan mi je taj bes i to je to. Romani koji se brzo čitaju kao i svaka street literatura. Čitan je u količinama zato što je sve o čemu piše blisko. Mom dedi nije verovatno. Nemam zašto ni da ga mrzim i pljujem, a ni da mu se divim, ali volim da pročitam. Doduše... ja volim da pročitam i sastav šampona
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Marko Vidojković

    Ako je uspeo da podigne ovoliku prašinu, znači da ume da izazove emocije, ovakve ili onakve, a koliko znam to i jeste cilj svakoga pisca... Svidjalo se to nekom ili ne, čovek je našao svoje mesto na našem književnom nebu... Nikada nisam požalila što sam pročitala neku knjigu, bez obzira da li mi se dopala... Iz svake sam izašla bogatija za jedno iskustvo koga se nikada ne bih odrekla... Tako je i sa Vidojkovićem, za koga ipak smatram da ga treba pročitati bez obzira na to što neki tvrde da je "konfekcija"... Koliko sam shvatila, neki ovde mu zameraju što sebe "crta" u mačo fazonu... I? Da prošetamo po našem forumu?... Koliko njih to ovde radi, pa ih ipak čitamo i volimo... Užasno se loše osetim kad god se neko pokaki na tudj trud... Ili ispovraća... To je najlakše... Da probamo sami nešto da napišemo?
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #19

    Odgovor: Marko Vidojković

    Citat NSdjanka kaže: Pogledaj poruku
    Ako je uspeo da podigne ovoliku prašinu, znači da ume da izazove emocije, ovakve ili onakve, a koliko znam to i jeste cilj svakoga pisca... Svidjalo se to nekom ili ne, čovek je našao svoje mesto na našem književnom nebu... Nikada nisam požalila što sam pročitala neku knjigu, bez obzira da li mi se dopala... Iz svake sam izašla bogatija za jedno iskustvo koga se nikada ne bih odrekla... Tako je i sa Vidojkovićem, za koga ipak smatram da ga treba pročitati bez obzira na to što neki tvrde da je "konfekcija"... Koliko sam shvatila, neki ovde mu zameraju što sebe "crta" u mačo fazonu... I? Da prošetamo po našem forumu?... Koliko njih to ovde radi, pa ih ipak čitamo i volimo... Užasno se loše osetim kad god se neko pokaki na tudj trud... Ili ispovraća... To je najlakše... Da probamo sami nešto da napišemo?
    што се мене лично тиче, није ми била намера да таласам са дотичним нити да дижем прашину. жао ми је оволике помаме за њим, сматрам да је плагијатор и то у најгорем смислу те речи и одбијам да се он налази на мом књижевном небу.
    дакле, поново пишем- одбијам.
    нсађанко, жао ми је што мислиш да неки од нас омаловажавају његов рад, напротив, океј је то, али ми не иде у главу како то да такви, са таквом сировом грађом пролазе код нас... написао сам већ- пинк фазон, гранд шоу и том слично...
    волео бих да се неко мушко огласи поводом ове подигнуте, ничим изазване прашине

    ...и ко каже да неки од нас или већина не пише? није ствар у томе, свако ко упадне на ту медијску сцену треба да буде свестан да манипулише масама, да утиче на масе, да...
    уф бре што не волем фолирање, а тај се фолира до коске.
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  5. #20

    Odgovor: Marko Vidojković

    Ischitao sve njegove knjige pre par meseci (i skoro da su mi se stopile u jednu, da me ubijete ne mogu da se setim svih naslova - znachi: Ples sitnih demona, Sve Crvenkape su iste, Kandze...dalje sam zaboraviJo, mogu da izgooglojem, al' me mrzi). Elem, svidja mi se. Prochitao sam u dahu, za 5 popodneva (otprilike - da ne bude zabune, uzasno brzo chitam, navika iz detinjstva ).

    Jedino shto ne mogu da shvatim je kako neko za choveka moze da kaze da je folirant. Gledao sam ga par puta na tv - u i nijednim gestom mi nije odao takav utisak. Al' dobro...

    I josh neshto, uzasno mrzim da argumentujem zashto mi se svidja neka knjiga, pesma, film...nekako, to su stvari koje jednostavno ostave ili ne ostave utisak na mene. I tachka.

    P.S. SetiH se jos jedne: Pikavci na plazi....

  6. #21

    Odgovor: Marko Vidojković

    колко ја видим, нађох се у небраном грожђу. боље ја да палим одавде да ме поборници мисли и идеја недодирљивог м.в. не би

    штапом у главу.

    ...шта сад могу ја ту кад га толко волите... мислим, то могу да разумем, љубав и те ствари, осећаје које вам дочарава чаробњак из београда.
    ево, великодушно вам препуштам ову тему да га величате и цитирате.




    ----------------------------------------------------------------------------------------------------
    KOMENTATORI KOMENTATORI
    Marko Vidojković (18 Decembar, 2006 - 15:16)
    E, dosta je bilo lupetanja po mom blogu. Kad ovoliko degenerika ima među kompjuterski pismenim ljudima, kako li je tek među kompjuterski nepismenim. Srećom, imam mogućnost da vam unapređujem komentare svojim duhovitim intervencijama, a mogu i da ih brišem, a mogu i jednostavno da ukinem mogućnost komentarisanja onoga što sam napisao. Kao, evo, sad Pa, ovo je do jaja! Nema lepšeg poklona samom sebi za početak radne nedelje od postavljanja bloga koji nije moguće komentarisati. Šta vi kažete? ))
    ------------------------------------------------------------------------------------------------------
    извор: б92

    Poruku je izmenio Cecara, 26.08.2009 u 16:47 Razlog: obrisan off komentar
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  7. #22

    Odgovor: Marko Vidojković

    Pa ko ga velicha i ko te napada zbog Vidojkovica samog Shto se tiche nametanja - shta treba da ti se svidja ili ne, to se mozz odnosi na bilo shta i na bilo koga...
    U glavnom, vidim da ljudi konstatuju da ne povrachaju, ako se vech ne izraze izrichito negativno prema njemu... Izmedju nekog posebnog velichanja i konstatacije - ok mi je, pa i zabavan mi je, je dugachak put.

  8. #23

    Odgovor: Marko Vidojković

    Čitao sam Kandže, Crvenkape i Đavo je moj drug. Razumem njegov rad. Cenim ga kao nekog čiji se glas čuje, a ko pritom nije mnogo štetan. Međutim, nikako ga ne bih svrstao u književnost. Ne zbog toga što mislim da ga uvredim time, niti što mislim da je smeće, već zbog toga što niti ga mogu svrstati uz Bukovskog, niti mogu da kažem da je beznačajan i da ga ne treba čitati. Možda njegove romane treba posmatrati kao nešto opširnije ulične eseje. Ovo zvuči nakaradno, ali ne mogu da ga definišem bolje... Ako je uopšte potrebno definisati ga.
    Što se tiče urbanosti: pa ne može da bude ruralan ako je rođen i odrastao u Beogradu, na ulici, devedesetih, a ne može da bude ni Andrić, kada nije ni njegove inteligencije, niti njegovog temperamenta, niti njegovog obrazovanja, niti Andrićevih životnih stremljenja.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  9. #24
    -''Šta pišeš to?''pitao me je Baletić
    -''Prigovor''
    -''Kakav prigovor?''
    -''Prigovor na regularnost izbora.''
    Video sam krajičkom oka kako me zabezeknuto gledaju.Video sam krajičkom oka debelog kako se češka po bradi.
    -''Kako to misliš,šta misliš da napišeš?''pitao me je debeli.
    -''Napisaću da nije poštovana tajnost glasanja i da je zbog tuče onemogućeno da izbori budu privedeni kraju''
    -''Ali ti si povređivao tajnost glasanja i ti si izazvao tuču'',rekao je debeli.
    -''Kakve veze ima ko je izazvao,bitno je da je procedura povređena.Tražim poništenje izbora!''
    -''Kako misliš da ti to prođe pored Dejana K.?Znaš da je on poštenjačina'',rekao je Baletić.''Optužiće te da radiš
    isto što i komunjare 17. novembra''

    Raspalio sam rukom po stolu.
    -''Ne radim isto!Spasavam bulju ovom fakultetu!Ne možemo mi da se kidamo mesecima i da nas onda neka stoka sa druge godine pobedi na izborima!
    Ne može!Ne dam!Nisam za to jeo govna!Nisam se za to borio!Svakom sa druge godine trebalo je dati pola glasa
    i onda bi izbori bili ravnopravni!''Čele me je poljubio u kosu.''A što se Dejana tiče,ova komisija donosi odluke
    većinom, glasova,a ne konsenzusom,je l' tako?''pitao sam Dimitrijevića.
    -''Tako je,ali...''
    -''Glasaj za usvajanje prigovora i daćemo ti jedno mesto u upravnom odboru''
    -''Moj glas imaš''
    Pogledao sam zatim debelog.On se nasmejao i mahnuo konobaru.
    -''A za kad da zakažemo nove izbore?''pitao me je
    -''Odluka o datumu ponovljenih izbora biće doneta naknadno'',procedio sam.
    Konobar je došao do stola.Debeli je izvadio pečat Saveza studenata iz džepa i udario
    ga na prigovor koji sam pisao.
    -''Dečko,pitaj Savez studenata šta će da pije'',rekao je konobaru.

    KRAJ
    Šta ja znam,bacio sam oko na njegov blog i čoek je pravi demokrata i protiv cenzure je kao i Olja Bećković, malo samo oštriji



    ************************************************** **********************

    Sve u svemu,njegove knjige se brzo čitaju,dobre su i realne
    Ma lik je kralj, car, prvak u skoku u dalj...'ebo politiku

    Fabula je zaHebana, ali zaključak izvlačiš sam, a ne onaj koji piscu i tebi odgovara... ipak mi knjiga više liči na dokumentarac ... život propalog studenta u Srbiji npr... budućeg klošara ili političara, tako bliske profesije, a opet tako materijalno različite
    Poruku je izmenio Cecara, 26.08.2009 u 17:17 Razlog: uzastopni postovi, izbrisani nepotrebni komentari

  10. #25

    Odgovor: Marko Vidojković

    Marko Vidojković - Hoću da mi se...

    Literarni ponos i dika redakcije Playboya Marko Vidojković ovih dana objavljuje svoj šesti roman "Hoću da mi se nešto lepo desi odmah", u izdanju Samizdata B92. Ekskluzivno i pretpremijerno, objavljujemo odlomak iz ove uznemirujuće knjige.


    Napolju je dvadeset pet stepeni i sunce, što me vraća u 18. januar 2009, kad sam nedelju popodne proveo s Aždajom. Vratio sam se negde oko tri od ćaleta, s ručka, a Aždaja je trebalo da dođe u četiri. Ah, ta nedelja popodne i te sise nedeljom popodne, nikad se neću naučiti pameti. I, tačno u četiri, eto nje, zvoni na interfon. Nije bila kod mene sedam meseci, pojma nema da interfon ne radi poslednjih šest. Uglavnom, okrenem ja za svaki slučaj deveti kanal na televizoru, to je kamera što snima ulaz, i vidim Aždaju. I u kontrasvetlu i u crno-beloj tehnici bila je prelepa. Aždaja je uvek prelepa, to je jedno od najlepših bića koje sam upoznao. Samo sam rekao Ajde, ni dugme nisam pritisnuo, što bih, i ona je ušla. Onda je došla ispred vrata i malo pritiskala zvono, koje ne radi poslednja četiri meseca, pa je onda počela da kuca, a onda sam joj ja otvorio.

    Odmah se strovalila na crvenu ugaonu garnituru, moj mali jebodrom od eko-kože i prokomentarisala deveti kanal na mom samsungu.

    Šta je ovo, špijuniraš ko ti ulazi i izlazi iz zgrade? Ti si kao neka slatka bradata baba, ha ha ha, kikotala se, a ja sam se trudio da ne skočim na nju, zavučem joj ruke ispod majice (prava aždaja nikad ne nosi brus) i odvalim je od kurca.

    Moram. Ova matora veštica iz kućnog saveta uporno ne opravlja interfon. Ni ne sanja da će nečiji ljubomorni tip jednog dana da uleti unutra i pobije pola zgrade jer mene nije našao.

    Otkud znaš da te nije našao?, nabacila mi je Aždaja.

    Zato što sam mu tad jebao ribu, ali ne kod mene. Možda kod nje. Ili u kolima. Ili...

    Prekinula je moje polukurčenje i polulupetanje tako što mi je opalila čvrgu, a onda mi je naredila na okrenem na National Geographic.

    Ajde, brzo, jesmo se dogovorili da ćemo gledati svemirski maraton?

    Zaista smo se dogovorili da ćemo gledati svemirski maraton i ja sam zaista verovao da će se to i desiti. Bio mi je pun kurac natezanja s ribama i igranja igara da bi mi kurac završio u nečijoj pički, završavao je pre ili kasnije, ovako ili onako, u ovoj ili onoj. Sviđala mi se ideja da ću s jednom od njih, eto, da gledam svemirski maraton, iako me uplašilo: a) što je predložila da se vidimo posle toliko vremena i b) što je imala dečka tačno toliko vremena.

    Naravno, odmah su feromoni počeli da kuljaju, ali odrasli smo ljudi, makar ja, Aždaji jedva da su dvadeset dve godine, mogu da se iskuliram. Neću ja da uništavam veze. Neka ih uništavaju oni koji su u njima. Pomoglo je i to što je ona sa sobom donela i jedan blant i ja sam nam smotao dve masne hedine i mi smo se već posle pet minuta tako naduvali da nismo znali gde su nam dupeta a gde glave. A televizor nam govori da smo nas dvoje u stvari ostaci davno umrlih zvezda. A život nam govori da je to bio i Hitler.

    Gledamo i ne verujemo. Vetrovi sto puta jači od uragana, istopljeni metal umesto okeana, temperatura sto puta viša od Beograda u julu, tamna materija, tamna energija, Aždaja i THC i ona odjednom sklanja bretelu i preda mnom se ukazuje sisa, jedna od Aždajine prelepe dve, sa svežim pirsingom na bradavici.

    Juče sam ga uradila. Kako ti se dopada?

    Sagnuo sam se, liznuo i promrmljao: Ukusno.

    Hi-hi-hi, zakikotala se i dodala: Nije trebalo to da kažeš, mrtva sam gladna.

    Tako je to s aždajama. U pravim trenucima izgovaraju prave stvari. U jednom od očajničkih pokušaja da sebi unormalim život, prethodnog dana sam otišao na Bajloni, pravo u sir halu, prvo kod Dragančeta po sir, a onda na tezgu pored, kod Zlatiborca, po dimljeni ramstek. A onda i do domaćina pored ribarnice, po ljuti domaći ajvar. Sve mi ćale pokazao kad smo jednom zajedno tamo otišli, pošto su mi se drugari žalili da nemaju šta da mezete kad ločemo. Ko bi rekao da ću sve to stući već narednog dana, s Aždajom.

    *

    Pošto sam joj prepričao epizodu s Deborom, nekoliko divljih orgijanja koja su potom usledila, izbacio dve ideje o novom romanu u koje ni ja nisam verovao, došlo je i Aždajinih pet minuta.

    Meni je u vezi fenomenalno. Obožavam ga.

    Zaista je zvučalo kao da ga obožava.

    Seks nam je do jaja. Nikad se nisam tako dobro tucala.

    I to je bilo zaista uverljivo. Ne, bez zajebavanja, zaista jeste. Ali, jebemu lebac!

    Sve je to do jaja, rekao sam, ali ti znaš šta se dešava kad se dođe ovde. Naročito s našom istorijom. I naravima. I dobro pazi šta pričaš da se ne ujedeš za jezik kroz pola sata.

    Ne brini, sve je pod kontrolom. Nemam nameru da ga varam. Jednostavno, ne bi imalo smisla.

    Dok smo tako kenjali, ja sam odlučio da ispoštujem svoj osećaj, pa sam ispružio ruku ka njoj i počeo nešto kao da joj motam prstima oko bretela. Nije se bunila. I kako sam počeo da joj zavlačim ruku ispod majice i da je šašoljim po stomaku, tako joj je zazvonio mobilni.

    Ej, ljubavi!, rekla je i pri tom bila zaista srećna što ga čuje. Sklonio sam ruku. Stvarno mi je bilo malo glupo. Ništa, kod Dragane sam, nešto se smejemo.

    Dragana. Još jedno od mojih ženskih imena iz ženskih telefonskih imenika.

    Ne znam, neću još dugo... Šta?! Šta ti je?... Kakav ton, šta se tripuješ?... Alo, ej, ko si ti da meni govoriš kakav mi je ton!?... Ej, nemoj da sereš, znaš, koji ti je kurac!?

    Na moje oči počeli su da se svađaju. Taman sam hteo da odem da pišam da ne slušam to sranje kad mi je Aždaja rekla:

    Ladno mi je spustio slušalicu!

    Ajde nemoj sad da mi glumataš tu. Jasno ti je valjda da je osetio da te izgubio na sekund i odmah je zakukao. Popizdeo bi na tebe kakav god da ti je bio ton.

    Vidojković, javni pravobranilac prevarenih mužjaka, jahao je svojeg belog ata kroz selo prepuno golih devojaka koje su svoje mužjake varale s njim.

    Ma svejedno je kreten, rekla je uvređeno Aždaja, a mene je zaprepastila ta ubitačna kombinacija naivnosti i urođene ženske pokvarenosti, gde se od mene, kao od lokalnog vlasnika nekog tamo kurca, zahtevalo da ga jednostavno smesta kaznimo. Preki sud, tako to ide kod njih. Nas. Njih. Nas.

    Približio sam joj se i, kako bi rekao moj antiheroj Šestić, beskompromisno je uhvatio za levu sisu, a ona se okrenula ka meni i zašištala:

    Nemoj!

    Onda sam ja ruku spustio kroz majicu na stomak, a zatim sam joj se još malo približio i gurnuo joj ruku skroz dole. Najcrnje od svega, bila je poplavljeno kao Dunav u aprilu i ja sve to ljudsko licemerje nisam mogao da podnesem, pa sam izvadio svoje bojno koplje, koje se od samog dodira Aždajinog jezerceta naoštrilo, i spustio joj trenerku, naravno sa sve gaćicama, do kolena.

    Ono nemoj, na koje svi tako brzo zaboravismo, pretvorilo se u ludački pogled, praćen drugom reči:

    Ajde!, zasiktala je, a ja sam joj poslao kao neki upitni pogled, čisto zajebancije radi. A ne zato jer sam se našao u čudu. Prestao sam da se čudim još u proleće, 2006.

    Ajde!, ponovila je malo glasnije i ja sam, sa srednjim prstom zarivenim u nju, levom uzeo jedan od kurtona sa stola, zubima pokidao pakovanje, a onda ga, takođe levom, navukao na kurac-koplje i uleteo svom silinom u najlepšu Aždaju grada Beograda.

    Nijednom se nismo poljubili, što je valjda trebalo da znači da dečko ipak nije prevaren, a oboje smo znali da će Aždaja od tog momenta početi da se javlja malo češće, da ćemo se sledeći put ljubiti, ali ne i karati, što takođe nije varanje, iako sve to ionako nema nikakve veze jer će sutra Aždaja možda upravo za njega da se uda i da mu rodi decu, koja možda i neće biti njegova, a možda će Aždaja čak i za mene da se uda, ko zna koliko još mogu da poludim, a možda nas sve zajedno sutra zajebe neki zalutali meteor, o kome nam preko televizije nisu pričali, jer čemu bespotrebno dizanje panike i prekasni anarhizam kad ćemo svi sutra da odletimo u pizdu materinu. Bolje da se pravimo kako se ništa ne dešava.

    Oko osam smo izašli na ulicu i zaprepastili se jer je bilo desetak stepeni, a temperatura se nedeljama pre toga nije dizala iznad nule. Ne može da omane to jedno veče u januaru kad zamiriše proleće. Ne znam kako, ali uvek ga ima. Oboje smo se obradovali tom neverovatnom mirisu koji se odjednom raširio gradom. Tog jutra jedva da je bilo nula stepeni. A te večeri deset. I više od deset. Da voziš kola s otvorenim prozorima i da pevaš, eto toliko je bilo lepo sve to zajedno, taj svemirski maraton, ta klopa, to tucanje bez varanja i to vreme. Odvezao sam Aždaju na Senjak, poljubili smo se u usta i nastavio ka Zemunu. Aždaja je izgubila nevinost sa četrnaest godina, bila je na dopu šest godina i imala je aždaju istetoviranu na listu leve noge. Živela je s majkom u Kozjačkoj, a otac joj je bio neka klošarčina koja je se setila tek kad je celo sranje prošlo. U ovom romanu Aždaja se verovatno više neće pojavljivati.

    Nastavio sam ka Zemunu, kod Vlaje, mog brata od strica. Brat-drug, u stvari, s kojim sam se viđao nedeljom uveče i kad god su na televiziji neki dobar fudbal, ili rezultati nekih prelomnih izbora. Ne sećam se ničeg što se dešavalo te nedelje uveče kod Vlajka, sećam se samo da sam došao kući oko pola dvanaest, ostavio otvoren prozor i zaspao. Nisam palio televizor. Nisam čak ni buksnu palio. Samo pljas.

    IZVOR

    Sta ja znam.. Ja sam se oduvek gnusala ovih sto okolo jebavaju pa prepricavaju..

    Zezam se. Ne svidja mi se njegov izraz, ne verujem da cu citati.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Ukinut "Marko Živić show"
    Autor Lady S u forumu Spomenar
    Odgovora: 23
    Poslednja poruka: 06.10.2007, 20:35

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •