Nisam stigla da ti kažem da sam naučila da razvlačim pite. I to baš onako po tvom ukusu. Da krckaju.
I konačno sam bila kod Braše. Bio si u pravu, klopa je super. Jes' da mi je preselo sve kad su tamburaši prišli stolu i počeli da pevaju: od Banata pa do Srema nisko oblaci i da sam morala da ih zamolim da stanu i sviraju nešto drugo jer su mi grunule suze u onaj tanjir sa šaranom...
I prestali su. Kao da su znali da je to bila naša pesma i kao da su znali da se ti nećeš vratiti, pa su opleli nešto veselo.
I da znaš da si mi ovih meseci mnogo falio. Preselili smo se, renovirali...toliko puta nam je bio potreban tvoj savet, spominjali smo te svaki dan.

Fališ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu.