...Bezanijsko groblje je ogromno...prosto,prvi put kada sam dosao,izgubih se...sada je kao lakse...mada...svi ti grobovi...teraju na jezu...a opet...mirno je...kao da vreme stoji...nista te ne dotice...
...dok gledam u krst sa tvojim imenom,prolaze mi slike...85' kada smo se posvadjali...kao odrasli muskraci...mada sam ja bio balavac...u pubertetu,inatdzija...seo sam na bus i vratio se kuci...nismo se culi 6 godina...a onda...odjedanput...kasarna...cistim oruzje...spremamo se za sutra...neko rece...dosao neko da te vidi...razmisljam...mora da keva opet vileni zbog sutrasnjeg odlaska u Hrvatsku...sta cu...moram da je smirim...
...krecem ka kapiji...vidim razne ljude i u jednom trenutku...nesto me iseklo u stomaku...pozdravljamo se najnormalnije...ljubimo...burazer vec veliki...
...to vece sam ti rekao sve...sto sam zeleo...naravno,bez alkohola to ne bih mogao...jer sam suvise velika kukavica da otvorim dusu tek tako...ili mi je trebao podsticaj?Nije ni bitno...naravno...nisi me razumeo...ili jesi,ali si isto bio tvrdoglav kao i ja...i svaki nas sledeci susret,a bili su retki,pretvarao se u totalno glupu pricu...kako si,sta radis...znas vec...
...i sada...dok stojim tako...gledam u krst sa tvojim imenom...shvatim...pa ti i ja nikada nismo igrali fudbal zajedno...nikada nismo razgovarali o ribama...nikada se nismo zajedno napili...na burazerovoj svadbi,nismo cak ni zajedno nazdravili...
...nismo stigli da budemo otac i sin...nismo stigli da budemo najbolji ortaci...nismo stigli ni da se upoznamo...o tebi znam samo ono sto su mi pricali...
...tvrdoglavost...obija se o glavu...
...ajde sto je groblje veliko...ali duva neki vetar...nosi prasinu u oci...