Znamenite Novosađanke
1. JOVANKA STOJKOVIĆ (1855-1892) pijanistkinja, kompozitorka
Posle završenih studija klavira, kod Lista, koji je prema pisanju novosadskog Pozorišta Jovanku smatrao "prvom pijanistkinjom današnjeg veka" i Drajšoka, Jovanka dolazi u Novi Sad gde o njenom muziciranju sa oduševljenjem pišu Jovan Subotić i Laza Kostić.
Podstaknut virtuoznošću ove profesionalne pijanistkinje, Avgust Šenoa piše opširnu kritiku, posle njenog koncerta u Zagrebu. Željna usavršavanja, Jovanka u Italiji uči solo pevanje i nastupa ne samo kao pijanistkinja, već i kao koncertna pevačica, a ogleda se i u komponovanju. Postoje podaci da je koncertirala u Beču, Pešti, Gracu, Londonu, Danskoj Rusiji… Njen repertoar je bio bogat i raznovrstan: List, Doniceti, Guno, Šubert, Mocart, Mendelson, Vagner, Stanković, sopstvene kompozicije.
Poslednje godine života je provela u Parizu, gde je i umrla.
2. BERČEK ERŽEBET / BÖRCSÖK ERZSÉBET (1904-1971) spisateljica
Posle završene gimnazije u Temišvaru 1923, Eržebet radi kao nastavnica mađarskog i nemačkog jezika, da bi 1957. diplomirala na Višoj pedagoškoj školi u Novom Sadu. Ono po čemu će se pamtiti je njen književni rad, njena proza, koja je svrstava u red najznačajnijih književnih stvaralaca među jugoslovenskim Mađarima, između dva svetska rata. Vojvođansko podneblje dalo je prepoznatljiv ton njenom stvaralaštvu a zajednički život Srba i Mađara, položaj žene u društvu, osnovne su teme njenih dela.
Među najznačajnija ubrajaju se novela Vándor a Nišavánál (Putnik na Nišavi) i roman A végtelen fal (Beskrajni zid).
3. SAVKA SUBOTIĆ (1834-1918 ) feministkinja, borac za ženska prava
Potiče iz poznate novosadske porodice Polita-Desančića. Ova obrazovana i energična žena bila je prva predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza, Kola srpskih sestra i Zadruge Srpkinja Novosatkinja. Bavila se proučavanjem društvenog života žena u Vojvodini, a nekoliko njenih predavanja objavio je Ženski svet, glasilo Zadruge Srpkinja Novosatkinja. Bila je odlična retoričarka a nakon predavanja u bečkom Naučnom klubu 1910. nazvana je "Der Mutter eines Volkes". U celoj Evropi bila je poznata i cenjena. Pokrenula je pitanje osnivanja ženske zadruge sa zadatkom da siromašnu, a talentovanu žensku decu, pomogne u spremanju za učiteljice i da radi na otvaranju ženskih škola, naročito Više škole u Pančevu.
4. ANICA SAVIĆ REBAC (1892-1953) filolog, književnica, etičarka, istoričarka filosofije
Značajni krug intelektualaca, okupljenih oko Matice srpske u Novom Sadu, obeležio je detinjstvo Anice Savić. Od prvih prevoda Bajrona (sa 12 godina), studija klasične filologije u Beču, doktorske disertacije Pretplatonovska erotologija odbranjene 1932. na Univerzitetu u Beogradu, do njenog naučnog i pedagoškog rada, Anica je izgradila jedinstven put, koji je svrstava među najumnije i najobrazovanije žene ovog veka kod nas.
Najznačajnija dela su joj: Helenski vidici, Antička estetika i nauka o književnosti, Mistična i tragična misao kod Grka. Kako je govorila skoro sve svetske jezike, prevela je sa latinskog Lukrecijeve stihove, a Njegoševu Luču mikrokozmu prevela je na engleski jezik. Njen život bio je "spreg mitova" i "svesni stav duha", koji je sama tragično okončala, na svoj rođendan 1953.
U Novom Sadu postoji ulica koja nosi njeno ime.
5. MILICA TOMIĆ (1859-1944) spisateljica, urednica i vlasnica časopisa Žena
Uz oca, Svetozara Miletića, Milica se rano uključila u politički život Vojvodine. Hapšenje oca, sprečilo je Milicu da, posle završene privatne škole u Budimpešti, studira medicinu. Ipak, ona je jedna od retkih Novosađanki, toga doba, sa završenom srednjom školom.
U periodu 1911-1921 izdaje i uređuje časopis Žena, koji se angažovano bavio položajem žene u društvu. U časopisu su objavljivani podaci o školovanju ženske dece, o ženskim društvima u Srbiji i Vojvodini kao i istorijat ženskog pokreta u Evropi. Žene su bile najznačajnije saradnice u časopisu.
Za Jašu Tomića udaje se 1885, a on braneći čast porodice, kompromitovanu pismom koje je Milica pisala mnogo pre udaje za Jašu, nažalost ubija oponenta - Mišu Dimitrijevića i biva osuđen na 6 godina robije. U odbranu Jaše Tomića formirao se masovan pokret Novosađanki, čija delegacija je tim povodom išla u Peštu.
6. NINKOVIĆ MILICA (1854-1881) i ANKA (1855-1923) prve socijalistkinje, feministkinje
Sestre Ninković se mogu smatrati prvim feministkinjama, koje su praktično primenjivale ideje u koje su verovale. Pod uticajem socijalističkih ideja, posle studija pedagogije u Cirihu, u Kragujevcu su pokušale da otvore prvu privatnu višu žensku školu. Obe su bile izuzetno obrazovane. Bavile su se prevođenjem, naročito Milica, koja je započela i studije medicine u Petrogradu, Cirihu i Parizu, ali se razbolela i umrla kod sestre Anke u Kragujevcu. Anka je jedno vreme bila vaspitačica i upravnica Doma učenica u Beogradu.
Za sestre Ninković se može reći da su prve žene koje su aktivno učestvovale u političkom životu Srbije, priključivši se Svetozaru Markoviću, boreći se za emancipaciju žena. Sestre Ninković su rođene u Novom Sadu. U blizini Novosadskog sajma postoji ulica koja nosi njihovo ime.
7. JELENA KON (1883-1942) dobrotvorka
U vreme velike ekonomske krize 1925. Jelena Kon je u Novom Sadu osnovala humanitarno društvo Kora hleba koje se pre svega brinulo o siromašnoj deci, majkama i svima koji su bili u nevolji. U okviru društva osnovano je dečije obdanište i savetovalište za majke, koje su tu mogle da dobiju sigurno mleko za svoju decu. Da bi udruženje imalo što veće donacije, Jelena Kon je organizovala brojne humanitarne koncerte. Tako su u Novom Sadu gostovali, između ostalih, Bronislav Huberman (1928 ), Artur Rubinštajn (1929).
Za vreme mađarske okupacije, tokom zloglasne racije 1942. Jelena Kon je kao Jevrejka uhapšena, mučena a zatim ubijena i bačena u Dunav, zajedno sa velikim brojem Novosađana, uglavnom Srba i Jevreja.
8. MILKA MARKOVIĆ (1869-1930) glumica i rediteljka
Jedna od naših najobrazovanijih glumica i rediteljki, Milka Marković, kći je Sofije Vujić, poznate i cenjene novosadske glumice (koja je svoj profesionalni angažman u SNP-u počela u desetoj godini). Milka je studirala i usavršavala svoje glumačko umeće u Beču, Minhenu, Pragu, Drezdenu, Berlinu, Kelnu, Parizu, Milanu, Rimu…
Njen angažman u SNP-u u Novom Sadu započinje 1885. i traje sve do smrti poznate umetnice. Milka pripada krugu najvećih naših glumica, o kojoj je kritika govorila kao o jednoj od vodećih "na slovenskom Jugu". Proslavila se ulogama u dramskim, tragičnim komadima. Bila je prva rediteljka kod nas. Režirala je komad Ljubav (1911). Za svoj umetnički rad odlikovana je ordenom Svetog Save.
Starost je proživela u siromaštvu, zaboravljena i sama. U novosadskom naselju Klisa nalazi se ulica sa njenim imenom .
9. MARIJA POPOVIĆ TRANDAFIL (oko 1811- 1883) dobrotvorka
Potiče iz bogate novosadske porodice Popović. Posle smrti muža, tokom 20-te godine, sama stiče kapital i pretvara ga u različita zaveštanja, čija ukupna vrednost dostiže sumu od 700.000 forinti, što je čini najvećom dobrotvorkom kod Srba.
Osnovala je fondove za đačke stipendije, udaju sirotih devojaka, izdržavanje udovica, postradalih i nemoćnih ljudi a najznačajnije zaveštanje je Zavod za pravoslavnu siročad (danas zgrada Matice srpske). Marija je osim pravoslavne, pomagala i druge zajednice u gradu. Pomogla je gradnju jermenske crkve a u vreme velike gladi, 6 nedelja hranila sve ljude bez obzira na veru i naciju.
Uz velike počasti, sahranjena je u Nikolajevskoj crkvi, koju je posle bombardovanja u buni 1849, iz temelja obnovila. U Novom Sadu, na Vidovdanskom naselju, nalazi se ulica koja nosi njeno ime.
10. MILICA STOJADINOVIĆ SRPKINJA (1828-1858 ) spisateljka
"Vrdnička vila", kako su je zvali, bila je obrazovana i talentovana pesnikinja, svojom poezijom i srcem vezana za Frušku goru. Nije bilo slavnih savremenika koji se sa njom nisu dopisivali (nemački pisci Sajdl i Frankl, Vuk i Mina Karadžić, Đorđe Rajković, Ljuba Nenadović). Prevodila je dela Balzaka, Getea, Frankla. Napisala je dnevnik U Fruškoj gori 1854 i zbirku pesama. Bila je poštovalac i saradnica na sakupljanju narodnih pesama Vuka Karadžića, a on njen zaštitnik. Bila je saradnica mnogih listova i prva je žena ratni izveštač.
Umrla je u Beogradu, potpuno zaboravljena u krajnjoj bedi.
Savremena kritika Milicu smatra predvodnicom plejade ukletih srpskih pesnika. Njena lirika se smatra "osnovom srpskog sentimentalizma" i vezom srpskog pesništva sa Evropom toga doba. Milici u čast ustanovljena je književna nagrada, koja nosi njeno ime, a svake godine u oktobru u Vrdniku i Novom Sadu održava se pesnička manifestacija Milici u pohode.
U novijem delu Novog Sada, na Limanu, postoji ulica sa njenim imenom.
11. MILEVA MARIĆ AJNŠTAJN (1875-1948 ) matematičarka
Prva Srpkinja koja je studirala na Visokoj politehničkoj školi u Cirihu, kao darovita matematičarka talentovana za muziku. Tu je upoznala budućeg muža Alberta Ajnštajna i svojom ljubavlju grejala njegov um. Sinovi Mileve Marić, Hans Albert i Edvard kršteni su u Nikolajevskoj crkvi u Novom Sadu.
Posle razvoda (1919) Mileva se okrenula porodičnom životu a, porodicu je izdržavala držanjem privatnih časova. U starost je bila bolesna i zaboravljena. Kuća Milevinih roditelja nalazi se u Novom Sadu u ulici Kisačkoj broj 20. U njoj su 1905. i 1907. "boravili Albert Ajnštajn, tvorac teorije relativiteta, i njegova naučna saradnica i supruga Mileva Marić", nažalost, piše na spomen ploči postavljenoj na ovu kuću povodom stogodišnjice Milevinog rođenja.
I dok traju diskusije o njenim doprinosu nauci, grad se odužuje sugrađanki. Univerzitet u Novom Sadu 1994 ustanovio je nagradu za najbolje studente magistrante i doktorante iz oblasti matematike, jedan simpozijum njoj u slavu, jedna ulica u gradu nosi njeno ime. Ženske studije i istraživanja u Novom Sadu nose njeno ime kao simbol umne žene koja je živela pre svog vremena.
12. JUHAS ERŽEBET / JUHÁSZ ERSZÉBET (1947-1998 ) spisateljica, književna kritičarka, istoričarka umetnosti
Životna priča Eržebet Juhas uključuje i druga zanimanja: profesorica, novinarka, bibliotekarka, naučnica. Doktorsku tezu iz mađarske književnosti odbranila je 1990. Njena proza istražuje uzroke i posledice gubljenja tradicionalnih vrednosti na ličnom planu i u društvu. Koristeći efektan postupak kombinovanja dokumenata i podataka sa jedne strane i sopstveno iskustvo sa druge, ona uspeva da oživi nestali svet bačke građanske porodice iz palanačkog miljea. Proces raspada tradicije i društva u liku monarhije Eržebet daje analizirajući likove Krudija, Krleže i jugoslovenskih pisaca Kiša, Crnjanskog i Desnice. Za svoj književni rad dobila je nagrade Ervin Šinko, časopisa Híd i Karolja Sirmaija.
Na žalost, umrla je veoma mlada.
izvor: Novi Sad iz ženskog ugla