Billie Holiday
Prikaz rezultata 1 do 1 od ukupno 1
  1. #1

    Billie Holiday

    Bili Holidej (Billie Holiday, 1915-1959. g.) je svakako jedna od najznačajnijih jazz pevačica svih vremena, a mnogi je smatraju i najboljom. Lady Day, kako su je zvali, svojim glasom i načinom interpretacije odredila je standarde za mnoge jazz i pop pevače koji će doći posle nje. Ali i više od tehničkih sposobnosti, više od čistoće njenog glasa, ono što je od Billie Holiday napravilo to što danas jeste bio je njen poseban temperament i njena životna priča iz koje se rodio jedan beli labud crne boje...

    Ko bolje peva GLAD?

    Samo su blues pevačice Bessie Smith i Ma Rainey davale utisak da su i živele životom o kome pevaju. A možda i Cesaria Evora. I, naravno, Billie Holiday. Ona sama je u svojoj poznatoj autobiografiji Lady Sings The Blues priznala da je uvek i želela da ima glas Bessie Smith.... i onaj nepogrešivi osećaj za muziku Louisa Armstronga. Često je i govorila da želi da peva kao jazz-truba.
    Činjenica je, međutim, da je Billie Holiday razvila vlastiti stil. Note, naravno, nije znala da čita,ali kad bi svojim malim i tugaljivim glasom preoblikovala svaku reč neke dobro poznate pesme – Stormy Weather ili Stardust – i lenjo ih pustila iz grla, ta pesma bi postajala emocijama nabijeni prenos životnog iskustva.
    A kako li su tek ta iskustva bila brutalna! Napuštena i zanemarena od roditelja, odrasla na ulicama, silovana u devetoj godini života, rasna diskriminacija zbog koje je, čak i na vrhuncu karijere, u klubove u kojim je nastupala morala da ulazi na sporedna vrata, prostitucija, alkohol, marihuana, opijum, heroin, par surovih brakova... Glad. “Kažu mi”, rekla je jednom, “da niko reč GLAD ne peva bolje nego ja.”
    Mnogi njenom najboljom pesmom smatraju God Bless the Child. Ali više nego bilo koja druga, numera Don't Explain iz 1945 – kad njen glas još nije bio ogrubeo od alkohola i cigareta – odredila je standarde među drugim pevačicama.

    Duhovni i materijalni svet

    Dok je bila beba, njen otac, mladi jazz gitarista Clarence Holiday, napušta porodicu;
    Sa nepunih devet godina boravi u popravnom domu gde je bila i silovana;
    Godine 1927. sa majkom se seli u Bruklin, nemaština je uskoro tera na ulicu, gde počinje da se bavi prostitucijom;
    Od 1930. peva po klubovima Harlema;
    Tri godine kasnije John Hammond joj pomaže da snimi demo za studio Columbia ;
    Prvi singl Your Mother`s Son-In-Law objavljuje 27. decembra 1933;
    Početkom 1935. prvi put nastupa u Apollo Theateru i pojavljuje se u jednom kratkom filmu sa Dukeom Ellingtonom;
    iste godine snima četiri seta pesama pod nadzorom pijaniste Teddyja Wilsona: What a Little Moonlight Can Do, Twenty-Four Hours a Day, If You Were Mine...;
    tokom 1936. nastupa na turnejama sa grupama koje su vodili Jimmie Lunceford i Fletcher Henderson;
    Početkom 1937. u Njujorku snima nekoliko pesama sa orkestrom Counta Basiea;
    Iste godine upoznaje tenora Lestera Younga i trubača Bucka Claytona, koji ju je zbog elegancije prozvao Lady Day;
    Od 1938. nastupa sa orkestrom Artiea Showa, što je bio jedan od prvih slučajeva da crna pevačica nastupa sa belim orkestrom. Uprkos podršci benda, promoteri i sponzori počinju da se žale na nju, kako zbog neuobičajenog stila pevanja tako i zbog boje kože. Ona napušta Showa;
    Naredne godine snima emocijama nabijenu antirasističku pesmu Strange Fruit. Kada je izašla, pesma je bila zabranjena na većini radio-stanica. Iste godine snima i Fine and Mellow;
    Od 1940. do 1942. godine nastavlja da snima za Hammondovu Columbia Records, kada se pojavljuje i njena najpoznatija kompozicija God Bless the Child;
    Za etiketu Decca od 1944. snima četvrti veliki hit Lover Man. Saradnja sa Deccom nastavlja se do kraja 40-ih, i u tom periodu Billie postaje prava zvezda. Pesme Ain`t Nobody`s Business If I Do, Them There Eyes, Crazy He Calls Me, Don`t Explain, Good morning Heartache...;
    Krajem 40-ih upada u ozbiljne probleme zbog alkohola, marihuane i opijuma. Kraj braka sa Johnniem Monroeom;
    Sa drugom suprugom, trubačem Joeom Guyom, počinje da koristiti i heroin;
    Malu ulogu u filmu New Orleans 1946. prihvata jer je glavni glumac njen idol Louis Armstrong;
    1947. je nakon majčine smrti uhapšena zbog posedovanja heroina i osuđena na osam meseci zatvora;
    Zbog optužbi za posedovanje droge onemogućeno joj je da nastupa po noćnim klubovima, a sve više počinju i da je plagiraju;
    Od 1952. počinje da snima za etiketu producenta Normana Granza, a 1956. za Verve;
    1957. je poslednji veliki nastup imala u TV emisiji The Sound of Jazz, kada je hit Fine and Mellow izvela sa Lesterom Youngom, Benom Websterom, Colemanom Hawkinsom, Gerryjem Mulliganom i Royem Eldridgeom;
    Poslednji album Lady in Satin snima 1958. Na njemu je sa 43 godine zvučala poput nekoga ko ima 73.

    Bela žena

    Billie je umrla 17. jula 1959. godine. O njenom notornom i haotičnom životu napisano je niz knjiga; ovih dana u Americi izlazi još jedna britanske autorke Julije Blackburn pod naslovom With Billie
    U svom osvrtu na knjigu kolumnistkinja Carolyn See je napisala za Washington Post: ”Sjajna nova biografija dopašće se raznim ljudima: njenim obožavaocima, ljubiteljima jazza, studentima crnačke američke kulture, ljubiteljima bizarnog i neobičnog, psihijatrima, psiholozima, feministkinjama... Ljudima koji cene veštinu lepog i zagonetnog pisanja. Onima koji čeznu za nekim prošlim, izgubljenim, ali čarobnim vremenima. Političkim aktivistima. Zakonodavcima. Prestupnicima...” A ko knjigu Julije Blackburn ne bi smeo da čita, pita se ova ugledna hroničarka američke jazz prošlosti: “Oni koje uzrujavaju opisi seksa, vulgaran jezik, alkohol i droga. Oni koji hladnog srca čitaju o rasnim nepravdama, o neopisivom siromaštvu, čak i kad je ono protkano glamurom i trijumfima.”
    Više od 150 intervjua, na kojima se temelji knjiga Julije Blackburn, prikupljeno je još početkom 70-ih. Jedna druga žena po imenu Linda Kuehl htela je da napiše biografiju Billie Holiday, htela je intervjue, koje je sama vodila, da koristi kao jedini izvor materijala. Njen pokušaj se završio neuspehom, knjiga nikad nije bila napisana, i delom baš zbog toga, kažu, Linda Kuehl je izvršila samoubistvo. Sav materijal je završio u rukama nekog kolekcionara.
    Trideset godina kasnije Britanka Julia Blackburn, autorka nekoliko romana, otkupljuje sve trake, transkripte, pisma, i na temelju arhivskog materijala koji je Kuehlova prikupila, počinje da piše svoju biografiju, ali ni njoj to ne uspeva. Dok nije odlučila da knjiga bude svojevrsni dokumentarac – zbirka priča u kojoj svako od intervjuisanih slobodno i otvoreno govori o Billie Holiday. Tako smo dobili knjigu međusobno nepovezanih priča, sve su o Billie Holiday, ali u svakoj je Billie druga žena.


    Diskografija (albumi):

    1950 - Billie Holiday Sings
    1950 - Billie Holiday, Vol. 1
    1950 - Billie Holiday, Vol. 2
    1954 - Billie Holiday, Vol. 3
    1954 - Lady Sings the Blues
    1955 - All or Nothing at All
    1956 - Songs for Distingué Lovers
    1956 - The Essential Billie Holiday Carnegie Hall
    1957 - Body and Soul
    1958 - Lady in Satin
    1958 - Blues Are Brewin'
    1959 - Last Recordings
    1959 - Billie Holiday
    1959 - Stay with Me
    1959- Stormy Blues
    1960 - The Unforgettable Lady Day
    1991 - Billie Holiday Live
    2000 - Essential Recordings Music Club - Bllie, Ella, Lena, Sarah!

    Prikupio sa interneta i delimično (neznatno) obradio memento.
    Poruku je izmenio memento, 15.06.2008 u 18:38 Razlog: mala dopuna
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Slične teme

  1. Billie Holiday
    Autor memento u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.06.2008, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •