Vrnjačka banjaNalazi se u centralnoj Srbiji, na nadmorskoj visini od 230m. Od Beograda je udaljena 200km a od Kraljeva 25km. Smeštena je na pitomoj padini planine Goč.
Vrnjačka banja važi za jednu od najuređenijih i najposećenijih banja u Srbiji. Može se pohvaliti predivnim parkovima, izletištima,... Klima je veoma blaga, umereno kontinentalna. U okviru banjskog kompleksa nalazi se i otvoren bazen koji će vas osvežiti u toku letnjih meseci.
U banji postoje četiri izvora mineralnih voda. Jedan od izvora ima temperaturu ljudskog tela: 36,5 C i spada u red alkalnih ugljeno-kiselih homeotermi. Hladne mineralne vode sa izvora "Snežnik" (17 C), "Jezero" (27 C) i "Slatina" (14 C) pripadaju grupi alkalnih zemno alkalnih akrotopega. Ovde se leče bolesti želuca, creva, jetre, mokraćnih organa, neke srčane bolesti, hronična ginekološka oboljenja,...
U banji se nalazi Specijalna bolnica za lečenje i rehabilitaciju bolesti organa za varenje i šećerne bolesti.
Pored zdravstvenog, seoskog i sportskog turizma, Vrnjačka banja zauzima prvo mesto na Balkanu u organizaciji kongresnog turizma.
Izuzetno dobro je povezana autobuskim saobraćajem sa Kraljevom, Beogradom, Novim Sadom i gotovo celom Srbijom.
O nastanku Vrnjačke Banje nema pisanih dokumenata, niti je moguće kontinuirano pratiti tok njenog razvoja. Na osnovu pronađenog arheološkog materijala može se sa sigurnošću tvrditi da su vrnjačke mineralne vode korišćene još u antičkom periodu. Iako sistematska istraživanja u tom pravcu nisu vršena, izvesna otkrića pružila su nepobitne dokaze da su Rimljani koristili lekovite vrnjačke vode.
Prilikom kaptaže toplih izvora 1924 - 1925. godine, pronađeni su na ovom mestu delovi građevinskog materijala, odnosno bazena za kupanje i stari rimski izvor - Fons Romanus. Takođe je na istom mestu otkriveno oko 500 komada rimskih novčića, nekoliko iz vremena pre nove ere, a najveći broj iz perioda od II do IV veka. Nema nikakve sumnje da su za oporavak i odmor svojih legionara Rimljani koristili vrnjačku toplu mineralnu vodu, što je, uostalom, bila njihova praksa u čitavoj tadašnjoj Evropi. Najverovatnije je da su ovde na oporavak i odmor dolazili vojnici iz provincije Moesia Superior i iz vojnih logora na dunavskom limesu.
Rimsko ime Vrnjačke Banje nije poznato. Sadašnje ime Banja je dobila po imenu sela Vrnjci, u čijem su ataru mineralni izvori otkriveni.
Nije pouzdano poznato da li su vrnjačke mineralne vode korišćene u poslerimskom periodu. Velika seoba naroda, dolazak Slovena i opšti metež na Balkanu, svakako su za izvesno vreme prekinuli interes i mogućnost korišćenja vrnjačkih mineralnih voda. Nešto kasnije, u vreme vizantijske uprave, mineralne vode Vrnjačke Banje ponovo se koriste, o čemu nam svedoče arheološki nalazi (novac, oružje i oruđe) otkriveni u obližnjim lokalitetima.