Mira Alečković - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 26 od ukupno 26
  1. #16

    Odgovor: Мира Алечковић

    Boje


    Eј malisha, shto se tako ljutish?
    Kupice ti mama balon zzuti.
    Trchi samo po zelenoј travi,
    kupice ti mama balon plavi.
    Necu plavi, јa volim crveni!
    Mama kazze: uzmi, blago meni.
    Crven balon, јoј, sada ce puci,
    pa ce biti zzalosti u kuci.
    Beli balon beloga maslachka
    razneo se od smeha nestashka.
    Plavi cvetic u dechiјoј kosi,
    pa se kosa ukrasom ponosi.
    Zzuto dugme ko od suvog zlata
    otkinula devoјchica Nata,
    pa ga sada ljuljushka na dlanu:
    od maslachka sunce zzuto planu.
    Crven balon, beli cvetic, plavi,
    zzuto dugme, maslachak u travi.
    Sve se vrti ukrug ko u baјci....
    Kol'ko boјa, neka si zziv maјci.

  2. #17

    Odgovor: Мира Алечковић

    Ljubomora


    Golubica dva na prozor slecu,
    hladno im јe na mokrom drvecu,
    iz ruke su pokljucala hranu,
    a onda se nashla na ormanu.
    Sa ormana u kljunic su mali
    kljuch uzeli pa ga Srdji dali.
    Sad se Mila na njih јako ljuti,
    i sve sedi, i sve samo cuti:
    Zashto nisu kljuchic dali meni?
    Golubici poleteli brzo,
    doneli јoј prvi list zeleni,
    pa se posle Srdja na njih ljuti,
    i pita ih: Gde јe listic meni?
    Sada vishe niko ljutit niјe:
    da vidimo shta taј orman kriјe.

  3. #18

    Odgovor: Mira Alečković

    Kapija na bašti detinjstva




    ... Kapija široka, vratnice teške,
    škripuće drvo i gvozden sklop,
    kroz pukotinu na hodnik mračni
    probija sivkaste svetlosti sklop.

    Nalik na taj snop, detinjstvo moje
    probijalo je teturav drum...
    Na misao-maticu misli se roje
    i začas život doživim pun,

    sve što je bilo: noge bose,
    i bela kosa, k'o zreo dan...
    I duvan-cveće puno rose...
    I bubamara sleće na dlan,

    a koga li će, koga dovesti
    meni u goste životni put,
    a koga li ću, koga sresti,
    u koji li ću dospeti kut?

    Na stablu igra lišće mlado...
    ... sad mahovinom obrasta crep,
    bršljanom pase ladolež-stado...
    Po zidu promakne guštera rep,

    i konjic plavi prozirnih krila,
    nemiran, k'o dani što su me odveli...
    Lubenica je zrela bila,
    a nema dede da je deli...

    Zagledam u krov zelenkast, sivi,
    na kući suseda potražim rodu,
    i žao mije što nisu živi
    svi znanci. Što ljudi nečujno odu...

    I bunar stari sve mi se čini
    još slepi deda moj okreće,
    kajsija cveta u sredini...
    okolo žuto slamno cveće...

    Nije mi žao vlage sive,
    ni skorog kraja truleži njene,
    već dana koji u meni žive,
    radosti, suzom oprljene...

    Tone sve više kućica žuta,
    vlaga je pije i čeka pad.
    Ja je obiđem svakog puta
    kad me put svrne u rodni grad.


    Poruku je izmenio Cecara, 01.08.2009 u 15:59
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  4. #19

    Odgovor: Mira Alečković

    Тiho





    Nestajem tako u ovo veče kada se nebo u moru budi,
    postajem i ja sama talas,
    obalu daleku koji rubi.

    Sedim na steni. Ćutim i gledam kako belina
    oblaka sivi. Jedinom srcu zapovedam
    da smelo, gordo do kraja živi,

    da bude čovek, da ne vređa ranu duboku
    koja već boli, da tiho, tiho okrene leđa
    onome koji ne zna da voli.

    Poruku je izmenio Cecara, 01.08.2009 u 16:00
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #20

    Odgovor: Mira Alečković

    Ja Se Smejem


    Kada јe sunce,
    јa se smeјem,
    smeјem se zato
    shto sunce greјe,
    shto mogu da idem go i bos,
    shto mi ne zebu prsti i nos.
    A kad sneg pada, јa se
    veselim:
    Dobar dan, snezze,
    јa mu velim,
    uzecu sanke, pa cu leci,
    Vozi me deda, dedi cu reci.
    Kada јe kisha
    јa nisam ljut:
    Oblache, kazzem,
    srecan put,
    orosi polja, vidike plave,
    da rastu brzo cvece i trave.
    A kad јe vetar,
    vetar lud,
    јa kazzem vetru:
    Srecan ti put,
    ne volim da sam prashinom posut,
    ni da su mutni Sava i Bosut.
    Ako vec mora sneg zasuti,
    јa se na Sneshka tad
    ne ljutim,
    sneg sipa u ochi, veјe, veјe,
    a јa se smeјem
    јa se smeјem.

  6. #21

    Odgovor: Mira Alečković

    Shta Je Sneg Hteo


    Danas Beograd pod snegom blista,
    sneg pada, pada, shta li јe hteo,
    da li da ulica bude chista,
    da svaki krov bude beo, beo,
    i da sve kuce srebrne budu
    kao iz neke baјke bele,
    da se probudi Mila u chudu,
    kad vidi s prozora u parku јele
    kako se bele, kako se bele.
    Danas Beograd praznichno siјa
    u bundi mekoј, u ruhu novom,
    a koshava se јuri, viјa,
    i igra zzmurke nad nashim krovom.
    I ko da kazze koshavi: stani,
    kad јe nemirna, kad јe mlada,
    kad trchi gradom kao deca,
    nestashna deca, a sneg јosh pada ....
    I niko ne zna shta јe hteo,
    da li da bude grad chist i beo
    ili da Srdja po snegu ide
    chizmice nove svi da mu vide.

  7. #22

    Odgovor: Mira Alečković

    Mira Alečković (Novi Sad 2. februar 1924 — Beograd, 27. februar 200


    ČAROBNA VRATA

    Na svetu zemlja jedna postoji,
    puna je svakoga blaga,
    i sve što ima — podeli svima
    u tome joj je snaga.

    Hoćeš li kuće, i kuća ima,
    samo uzmi i gradi,
    mostove hoćeš, pozovi ljude,
    džinovski most sagradi.

    Hoćeš li pesme, u njoj se ore,
    pevaju milioni,
    svako te tamo na rad zove,
    a niko te ne goni.

    Hoćeš li možda prugu da gradiš
    i da sečeš tunele?
    Hoćeš da pretvoriš reke plave
    u izvor svetlosti bele?

    Da li bi hteo najlepšeg ploda?
    Dođi, tu svega ima.
    Tražiš li druga, zemlja ta čudna
    druga će naći svima.

    Hoćeš li možda iz ljubopitstva
    da putuješ put zvezda?
    Dođi, ona će da ti svije
    sred plavih oblaka gnezda.

    Nemaš li majke, a želiš nežnost,
    uđi na ova vrata.
    Otac ti pao... Dođi da nađeš
    oca, seju i brata.

    Sa nevericom slušaš, druže,
    i misliš to je šala,
    i ključ od čarobne zemlje tražiš,
    ja bih ti rado dala,

    ali ti moraš svojom rukom
    vrata da otvoriš ova;
    pokušaj samo, nije teško,
    nauči prvo slova.

    A kad naučiš i da pišeš,
    ključ već imaš od zlata.
    Tad uzmi knjigu. Videćeš kako
    čarobna otvaraš vrata.

  8. #23

    Odgovor: Mira Alečković

    JA JOŠ NE ZNAM KO SI

    Tebe sam jedino uvek volela,
    i tobom uvek punila dane,
    za tebe jedinog sam ruke izgorela,
    u noći ih utapala besane.

    Ko si ti? Da li moja ljubav prva
    pod snegom što sipa ispod drvoreda?
    Ili tek čežnja koja me ophrva
    od jednog pogleda?

    Jesam li ti ona ljubav prikrivena,
    pritajena mirom što iznutra plamti,
    ljubav koju nosi od rođenja žena,
    reci mi, šta sam ti?

    I ko si ti, kaži, ja još ne znam ko si,
    možda sva maštanja rođena u meni?
    svi strahovi moji nestašni i bosi?
    najdublji koreni

    iz kojih će nići svi snovi budući? ...
    Još te nisam srela, tako mi se čini ...
    a živim stalno ja u tvojoj kući,
    u tvojoj blizini.

  9. #24

    Odgovor: Mira Alečković

    CIKLAME

    Aprilska rosa ciklame mije,
    ja idem kroz šumu sama,
    i tužno mi je i milo mi je
    što je izmakla tama:

    sinoć sam opet sanjala tebe
    u snu bez sklopljenih zena,
    pa mi je krivo što je noć prošla
    s poplavom večernjih sena,

    a milo mi je, kroz odsjaj plavi
    aprilske srebrne pene,
    kad mi se tvoje oko javi
    uvek budno za mene.

    Aprilska rosa latice mije
    modrih šumskih ciklama.
    Koliko snova žena krije
    kad ide kroz šumu sama ...

  10. #25

    Odgovor: Mira Alečković

    Taman htedoh da napišem najlepšu pesmu srpske poezije "Haljina" kad videh napisana...Pesma koja izaziva more emocija, ljubav, bol, diskreciju... ali evo neka druga

    Da Život Bude Ljubav

    Život, da život bude ljubav samo,
    da ljudi budu zdravi kao šume,
    kao paprat bujna da se raskrupnjamo,
    da čovek ljubav kao hleb razume
    i da nas bude u semenju buni,
    sve više takvih sa čovečnom reči
    i srca spremnog kap po kap da kruni
    na ranu druga, da rana zaleči.

    Da kad hleb kažeš, ne vidiš oči
    iskolačene do besvesti,
    kad život kažeš, da vidiš žene
    sve zdrave žene, blagovesti
    bremene žene, bez bojazni
    da u utrobi nose guju,
    da će im ostati dlanovi prazni
    kad neko opet strese oluju,
    kad kažeš majke, marame vrane
    da ne lepršaju pred tvojim vidom,
    kad kažeš čovek, da te ne gane
    kriv bez krivice za tvrdim zidom
    kad čovek kažeš, o kad kažeš,
    da teče jedna široka reka,
    ljubavi tople, najbolje straze
    i najljudskije za čoveka.

    Mira Alečković
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  11. #26

    Odgovor: Mira Alečković

    DA MI SAMO KAŽEŠ

    Da mi samo kažeš,
    Nemoj otići
    Da mi još jednom šapneš - Kako ću bez tebe i
    Ti si mi poslednja pesma, najlepša moja pesma
    Kako da te ostavim pesmo
    Kako da te ne čujem kraj sebe
    Mrazovac si prvi proletnji ispod snega godine
    Kako da ne razgrnem sneg i da te ne ponesem
    Za izgubljenim mrazovcima godina meni se ionako plače
    Tuga propuštene mogućnosti ispraća na put
    snove koji beže
    Ako odeš
    kako ću bez tebe
    bez pesme

    Mira Alečković

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Stevan Raičković
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 16.10.2014, 12:18
  2. Matija Bećković
    Autor Bishop u forumu Književnost
    Odgovora: 56
    Poslednja poruka: 29.09.2014, 17:07
  3. Sloba i Mira
    Autor yossarian u forumu Politika
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 16.06.2009, 05:32
  4. Profit i troškovi nezavisnosti
    Autor Bacanin u forumu Spomenar
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 04.12.2007, 15:11

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •